"DUŠA"

[STEPSKI VUK]

Poslije ove ljubavne noći
gledam tvoje umorno tijelo.
Ljubav, što smo dobili,
tiho dozrijeva u našim pogledima.

Tu gdje ti snivaš, mila,
pod mjesečinom, u kolovozu,
krišom, između hrastova,
i tu, dakle, pokraj tebe, spuštam glavu.

I dok osjećam tvoje prste u mojoj kosi,
s jutrom u grlu,
u strahu vlastitog glasa,
ćutim jedini oblik svog postojanja, tebe.

Kako da ti kažem, izabranice moja,
vrijeme među nas nikada neće stići
i tvoj nemir odnijet će vjetar,
kao što plač upornošću nestaje.

Ne boj se, draga, ovdje sam ja,
budan drhtim nad tvojim polusnom.
Od početka te vodim ljepotom,
da zaboraviš mjesto, gdje ljubav prestaje.

[Amazonka]

JEDNOSTAVNO JESI

Ti
jednostavno jesi
Od suze jednoroga
od iverja i paperja
isprepleten u moj san

Znam
ti za mene kradom bereš
jabuke iz zabranjenog vrta
i ostavljaš ih mirisne
zorom kraj mog uzglavlja

Jednostavno
Ti jesi....

[STEPSKI VUK]

Sva neskromnost moja
i žedj nabujale mladosti
bubnjale su mi u grudima.

Jurio sam kroz vjetar
i tu jesenju kišu,
što dalje,
za leptirastim snovima
pružao sam ruke...

Posustavši,
sletjeo sam
u tvoje krilo
da bih se
tvojim plamom
ogrijao malo
i u rukama nježnim
potkrijepio zračkom
tvog pogleda,
napio vedrine
tvoga osmijeha,
pa se vinuo
u letove nove...

Ali, u sjeni tvoga oka
usidrio se oblačić
moga sna
i ostao sam
kraj ogromnog sunca,
što u tebi sam otkrio
i čiji sam zrak i sam postao...

[vučica]

Da mi srce ima krila, poletjelo bi
i trnci tijelom prolaze mi
razuzdane misli ko pcele se roje
ne mogu te izbacit' iz glave svoje

...Odavno vec nisam okusila nemir
jer nasa jutra su privatni svemir
oprosti mi sto cinim ovaj grijeh
sto posesivno cuvam nas savrsen svijet

Ni ledene zime, kise, oluje
olovno more, gromovi, munje
i starost, i vrijeme sto nam godine broje
rastavit' nece nas dvoje

Ako ikad osjetis da smo izgubljeni
male mrve sunca sacuvat cu ti
da ugriju te njezno, tiho i lako
ako ikad krene zlo i naopako.....

[STEPSKI VUK]

Dva su zrcala
zasvjetlucala
jedno u drugom.

Bučno se odražavaju,
tiho došaptavaju
i putuju krugom.

U prisnost
i ovisnost
se stapaju,
ozarena iz dubine,
a zatim u zagrljaju stapaju,
poput tišine...

[Amazonka]

KAVEZ

Čamiš u tom kavezu
u koji te zatvoriše
kavezu spletenom od ljubavi
obećanja
obaveza
i grižnje savjesti
znaš
vrata tek su pritvorena
samo malo sulude odvažnosti
dostajalo bi za slobodu
i širok let
al' preslaba ti krila
onemoćala od ravnodušnosti
i uzaludna čekanja
znaš
vrata tek su pritvorena
okrećeš glavu
praviš se da ne vidiš....

[STEPSKI VUK]

Ne govori glasno
Jer cvijeće nevinosti ne živi više.
Nismo prvi koji su sagriješili
Ali sagriješismo prvi put.
Ne govori glasno
Suze tvoje mladosti će oplakati cvijeće
Umjesto tebe
I za tebe
Zagrli me, preboljet ćemo grijeh zajedno
U tišini.
Ne govori...
Ne govori više.

[Amazonka]

MEKO JE MOJE KRILO

Ti budi orač
a ja ću biti njiva.
Ležat ću pod tobom mirna i pokorna
i napajati te mirisom svojih rascvjetanih bokova.
Od trepavica ću isplesti hladovinu
da mirno počineš
u zaklonu mog pogleda.
Budi glas,
a ja ću jekom biti
i prenositi te grotlima
šutljivih mojih gora.
Budi potok,
pa vijugaj oko mojih usana
da te njima dotaknem,
obale da ti cjelivam.
A kad otečeš dalje
i uliješ se u neku drugu rijeku,
žubori joj kako je meko bilo moje krilo.

[STEPSKI VUK]

Ljubav nas zadesi
kao kiša.
Odjednom. Iznenada.

Otvoriš oči,
ljubav se stiša
a kiša kao uvijek pada.

[vučica]

Noćas...
noćas ćemo sanjati dodire....
koža na koži i prijatna vrućina
pod prstima
uvući će se u naš san....
...i sanjat ćemo kako može biti....
ljepo slušati zvuk vjetra....
s pogledom u pogledu
jedno u drugom kao u ogledalu....
noćas ćemo sanjati nas dvoje....
i možda na kratko biti sretni
u snovima
gdje živimo oboje...

[Amazonka]

>>>> LITTLE GIRL <<<<


Nju još i danas zabole
riječi te pjesme
koje nikad izgovorio nisi
iako ih je željno očekivala
tih dana dok zelenjele su trave
dolinom njenih snova

Strpljivošću oboružana
ona je maštala o vitezu bez konja i mača
u modroj pidžami s džepom iznad srca
koji će bdjeti nad njenim buđenjima
i nadala se potajno
da od svih koji su se nudili da čuvaju straže
kraj njezina uzglavlja
upravo ti ćeš u njedra pohraniti
ljubičastu maramicu
drhtavom rukom vezenu
s mirisom jasmina

i žudjela je
noćima opijenim njenim uzdasima
čekala je
danima pijanim od tvoje šutnje
i strepila je
jer
dok si utiskivao poljupce
u tajnovite udoline njezina vrata
ona te voljela
a ti si je tek ovlaš
i nekako usputno ljubio

i zaboli je još uvijek
kad ta se pjesma
razlije dolinom davno uvenulih trava
i začuje riječi
koje nikad izrekao nisi

... Little girl, I wanna marry you..

[STEPSKI VUK]

Ne bježi od mene stoga što su mi vlasi sijede,
Ni stoga što u tebi sija ljepota proljeća,
Jer,znaj,da tek u vijencu bijelih ljiljana
rumena ruža divno pristaje!

[vučica]

Danas sam tuzna,sama u sobi
sama sa svojim bolom,
i opet suze ....da one su moji
najvjerniji prijatelji,to su moje drugarice
u dugim i besanim nocima .
...Opet zelim da budem tvoja...
opet te nema,neka druga mi te uzima,
neka druga krade sve ono moje
najsladje i najljepse....ali.....
ti si tu ipak u mom srcu....
TVOJA VUCICA

[STEPSKI VUK]

Šta bih ja da tebe nema?
da li bih isto što i Ti
kad mene ne bi bilo?

Kako je lijepo igrati se vatrom
i znati da si ti vatra.



Divno je što od mene tražiš
nemoguće.
Divno je što ne traže drugi
nego Ti.
jer nemoguće kome li pristaje
u potpunosti
osim Tebi?

[STEPSKI VUK]

Kako Ti tepam kao da si dijete,
kako Te mazim,
OČI MOJE SNENE.

Kako me ispunjava
taj život za Tebe
te u meni teško nalazi mjesto
stvar uz Tebe nevezana.

A sve to moje samo je iskra
silnog, gromoglasnog, orkanskog požara
Tvoje nježnosti.

[myka]

Toliko sam te nosila svuda
da više nema mesta gde nismo zajedno
pesmom sam te zagrtala
kroz smežurane puteljke suncokreta

ulila s pažnjom i ljubavlju
kroz kišu kosu zabacivala ponosno
vičući tvoje ime,
davala vetru da ti nosi moja šaputanja
da li me čuješ
da li me čuješ
rasle su pesme i tvoje godine nadolazile u meni
da bih između kažiprsta i palca
onemoćala od čežnje i vrtoglavice
pominjala ukus tvojih usana, slučajno slanih
nad svetom koji je tek polazio da hleb
svoj razdanji
grlice su s krova svanjivale u mom dvorištu
meko mi glavu uz obraz trljale
pa tebi na ruku sletale
ta ruka na željezu vidim je u kestenju
koje pršti kroz kišu
volela sam topla kroz gusti zrak u kojem
padaju kestenovi
uvek ispočetka
govorila sam ne boj se, tu sam
ostajem uvek ista kao u pismima

jesen je, opet padaju grlice u krugu
ostavljene ptice sumnjaju u pravičnost onih
što već putuju
da li će ih sačekati
kroz zimu i osmehe pokojeg zaostalog lista
pod strehom
tražeći blizinu sveta neke uboge porodice
sa žutim fenjerom
koja još ume i razume ljubav

jesen je,
i sve počinje da studi kroz sitne praporce kiše
teku vinogradi usput
dok se kestenje namešta u šaci zgodnije

jesen je, ja ti pišem ponovo
kako će i oktobarske kiše one tople
i pondekad leto u slučajnom dodiru kragne
u skretanju iza ugla
u senkama što s večeri rastu ispod lišća
... i tako jesen putuje fijakerom
dok leto dogoreva nad zadnjim točkom u
lampašu
a kestenje počinje da diše otvarajući se....

[Amazonka]

U DALJINI JABLANI

Vi stražarite daleko na obzorju
kao titani iz prastare priče
ponosni
moćni
sretni
stojite u ljubavi s kišom i vjetrovima
eoni snivaju u vašim krošnjama...

Vi znate gdje se oblaci rađaju
slušali ste naricaljku zvijezda
gledali ste s visoka
kako se u suha korita zemlje
oholost pretače
i znate, vjekovima poučeni
da nema mača oštrijeg
i pogubnijeg
od mržnje.

Jednom
kad pomirim se s dubinama
popet ću se na jablan najviši
i tamo snivati
u ljubavi s vjetrovima i kišom
ponosna
moćna
sretna
da me se ljudska mržnja i oholost
više ne dotakne...

[STEPSKI VUK]

Sa novih struna sad mi,
Košuto, pjesmu izmami
U srci moga osami.

Neka te ruže svih bašta
Obaspu, o ženo iz mašta,
Zbog koje grijeh se oprašta.

Ko s neba blago kad usne,
Sa tvoje pio bih usne,
U tebi ljubav se gusne.

Kad vjetar poroka, poraza
Grmnu širom svih staza
Boginjo, ti se ukaza,

Ko zvjezda spasa, ko pojas
što moli mu se davljenik
-Stoga srce- na tvoj žrtvenik!

Kupko navrlijih uzora,
Vječna mladost izvora,
Vrati mi moć govora!

Što ružno biješe - ti sprži,
Što divlje - smiri u srži,
Što slabo - ruku mu pruži.

Trpezo gladne godine,
Svjetiljko noćne pratmine,
Zauvijek, srećno vodi me.

Prožmi me svojom snagom,
Cvijetu što njuhu se nagom
U mirisu daješ blagom!

Uz bedra sjaj mi topi,
Pojasom čednosti me oklopi,
Anđelskom vodom poškropi;

Škrinja si, draguljna niska,
Hljeb i sol, hrana bliska,
Vino bogova, moja jedina...

[Amazonka]

ZBOG TEBE

Zbog tebe noćas utihnuše ptice
i zgasle zvijezde u muklom sjaju
zatomljene tuge....

Skrhana lutam...

Tišina me guta
dok u meni urlici se množe
i odaju me trzajima usne...

Bosom nogom hladnu zemlju ćutim
rosom i suzom satrvene vlati

to za tobom plaču
naša polja...

[vučica]

Ako ti je malo
ovih tisuću riječi
ispred tebe napisanih,
...tisuću slova, tisuću snova,
što za tebe točim i ispijam za tebe...
I baš danas želiš od mene još jednu riječ...
Još jedan stih, još malo Duše...
Ja sve ti dajem, sve što poželiš,
jer tvoja je želja i želja moja,
nikad zapovijed, nikad molba,
već uvijek želja i Srca mog...
I zato pristajem i zato hoću,
još jednu riječ, još jedan stih,
samo za tebe da ispletem..
Jer, pružit ćeš mi osmijeh kad ovo vidiš,
još jedan osmijeh za još jedan
moj novi dan...