Ludilo

[spacebound]

Najvise mi je iz srednje ostalo upamceno kad profesorica neuropsihijatrije rece:" Svaki covjek moze 'poludjeti'. Imas sve, legnes normalan, probudis se s! dijagnozom. Psihicko oboljenje ne bira i nikad ne znas kad mozes doci na red."

[Sibila]

Najsmjesnije tamo na zatvorenom odjelu je sto svi nesto zicaju, obicno cigare, ali je i kafa visoko rangirana, to ti odmah traze kad te vide. Na vratima sobe kod dezurnog pise velikim slovima 'NEMA KAFE'

kafe cigare i upaljaci....su show program....

kad je npr. fehmina smjena...jarane toj moras navece i upaljac predat....

a na intenzivnoj visi svezan od vrata kod osoblja...

tu i tamo neko ima prosvercan
.




pa kad trazis preko stele kafu sa aparata....zavisi od smjene....



i tako...

[Sibila]

budjenje u 6 sati ..
.ide trk zalet u pusionu na jutarnju kafu i cigaru...
cekas ono kuhalo da provre ...ma nikad !
a sve poredale case sa kafom...pa frka kojoj ces prvo sipat i hocel jedno kuhalo bit dovoljno da svi naspemo....


i tako....

[Masamune]

Najvise mi je iz srednje ostalo upamceno kad profesorica neuropsihijatrije rece:" Svaki covjek moze 'poludjeti'. Imas sve, legnes normalan, probudis se s! dijagnozom. Psihicko oboljenje ne bira i nikad ne znas kad mozes doci na red."

Pa realno u svima nama leži okidač. Eh sad šta ga aktivira to je druga priča. Ljudi imaju i genetsku predispoziciju.

[Duminjo]

Povlacenje u sebe, samopovredjivanje, svakodnevne svadje sa svima oko sebe..
Nego, ovo povredjivanje drugih nam je nekako "najbliže" pa ga mozda zato uzimamo

Pa da. Mada osobe ne moraju nužno predstavljati opasnost za druge. Mogu i same sebi, a kao što ti reče to treba prepoznati. Ovdje smo se uglavnom dotakli stajališta psihijatrije. Ona ga upravo klasificira i daje mu karakteristike. Postoje i razna filozofska stajališta... eh tek je tu zajebancija. Možda bolje da ne započinjem.

Ma mozes započeti, ja cu vjerovatno odustati..

Sto se simptoma tice, osim sto ih je tesko prepoznati, tesko ih je samom sebi priznati. Nedavno se kolegica otvorila i pricala o mladjoj sestri. Sestra sa 19 godina dobila dijete i usla u neku fazu "ludila" gdje je u pojedinim trenucima bila opasna za dijete. Jedna od tezih stvari je bila da prizna samoj sebi kako je "luda" i da ima neki poremecaj. Onda se razvela i dijete jednostavno dala mužu a ona isla na terapiju i neko lijecenje. Elem, poslije 7-8 godina, ponovo se udala i ima sa novim muzem opet dijete. Vec tri godine nema nikakve napade ali i dalje ide na terapije i uzima neke pilule.
Je li izlijecena ili tabletama drzi sebe pod kontrolom, pitanje je.
Samo je sigurno da ne bi mogla ponovo naci nekoga nit ponovo imati dijete da nije na pocetku sama sebi priznala kako ima problem i da nije zatražila strucnu pomoc.

[Masamune]

Pa da. Mada osobe ne moraju nužno predstavljati opasnost za druge. Mogu i same sebi, a kao što ti reče to treba prepoznati. Ovdje smo se uglavnom dotakli stajališta psihijatrije. Ona ga upravo klasificira i daje mu karakteristike. Postoje i razna filozofska stajališta... eh tek je tu zajebancija. Možda bolje da ne započinjem.

Ma mozes započeti, ja cu vjerovatno odustati..

Sto se simptoma tice, osim sto ih je tesko prepoznati, tesko ih je samom sebi priznati. Nedavno se kolegica otvorila i pricala o mladjoj sestri. Sestra sa 19 godina dobila dijete i usla u neku fazu "ludila" gdje je u pojedinim trenucima bila opasna za dijete. Jedna od tezih stvari je bila da prizna samoj sebi kako je "luda" i da ima neki poremecaj. Onda se razvela i dijete jednostavno dala mužu a ona isla na terapiju i neko lijecenje. Elem, poslije 7-8 godina, ponovo se udala i ima sa novim muzem opet dijete. Vec tri godine nema nikakve napade ali i dalje ide na terapije i uzima neke pilule.
Je li izlijecena ili tabletama drzi sebe pod kontrolom, pitanje je.
Samo je sigurno da ne bi mogla ponovo naci nekoga nit ponovo imati dijete da nije na pocetku sama sebi priznala kako ima problem i da nije zatražila strucnu pomoc.

A vidi... dosta toga zavisi šta je u pitanju u konačnici. Recimo ljudi budu svjesni svoje depresije, anksioznosti, budu svjesni svog OKP-a i slično. Nekome se odmah upali alarm pa potraži stručnu pomoć, neko malo kasnije i na kraju imaš i one koji je nikad ne potraže bez obzira što su toga svjesni. Što duže čekaš na to, a svjestan si, samo praviš mnogo veći problem sebi i ljudima oko sebe. Sva sreća pa je krenula na te terapije.

Kod nas je sredina po tom pitanju čudna... izbjegavaju, pa ih sramota i šta će svijet reći i slične gluposti.

[Melek]

Svaka mentalna devijacija koja odudara od današnjih pisanih i nepisanih civilizacijskih normi se klasificira kao ludilo.

De sad zaključaj ovo

[Zanki]

Ludilo je stanje u kojem covjek ne moze da kontrolise svoje emocije.

Ima ih koji su mnogo opasniji, kad nešto čine potpuno svjesno i uz maksimalno učešće mozga.
Da li je i to ludilo, ili je možda izopačenost? Ako je izopačenost, šta to onda znači?

Bome je ovo aktualni problem, sve ove opetovane floskule su prozvakane prekonekoliko stotina puta,
ponavaljaju se na svakoj temi o kakti ludila, again & again, ali izopacenost i jal su dublje u drustvu
jeli to neka nova vrsta lOodila naseg doba hm ...
nije lakoo...

[medvjed23]

Najvise mi je iz srednje ostalo upamceno kad profesorica neuropsihijatrije rece:" Svaki covjek moze 'poludjeti'. Imas sve, legnes normalan, probudis se s! dijagnozom. Psihicko oboljenje ne bira i nikad ne znas kad mozes doci na red."

Pa realno u svima nama leži okidač. Eh sad šta ga aktivira to je druga priča.

Pertla?

Žena,
izduvana guma,
bolest,
strast,
strahovi koji te čekaju.
Strahovi tako mirni
da možeš da ih proučavaš
kao figure
na šahovskoj tabli.

Nisu velike stvari ono
što šalje ljude
u ludnicu…
Smrt koja ih čeka,
ubistvo, incest, pljačka, požar ili poplava.
NE.
Niz malih tragedija
je ono što ljude odvodi
u ludnicu.

Ne smrt voljenih,
već pertla koja pukne
iz čista mira.

Najveća prijetnja životu
je gomila tih prostih, običnih stvari
koje mogu ubiti brže od raka,
a koje su uvijek prisutne.

Registarske tablice,
porez,
istekla vozačka dozvola
ili otkaz na poslu.

Kad nešto radiš
ili kad ti nešto rade
žohari ili muve,
slomljeni naslonjač u sjedištu auta,
kad nemaš benzina,
kad imaš previše benzina.
Začepljeni sudoper,
pijani gazda,
kad predsjednika nije briga za tebe,
a guverner je lud.

Kad ti je prekidač za svjetlo razvaljen,
a dušek ko bodljikavo prase,
105 dolara za par auto dijelova,
kad ti telefonski račun raste,
a tržište rada opada,
kad pukne lanac na vodokotliću
a svjetla na autu se ugase
i prednja i unutrašnja i zadnja
i mračnije je nego u paklu,
a duplo skuplje od toga.

Rane i urasli nokti
i ljudi koji insistiraju na tome da ti budu prijatelji.

To uvijek postoji i gore od toga.
česma što curi, Isus i Božić,
buđava salama, devet dana kiše,
avokado za 50 centi
i ljubičasta pašteta.

Da radiš kao konobarica na normu
da prazniš posude u bolničkim krevetima,
ili radiš u autopraonici,
ili kao perač suđa,
da kradeš torbice nemoćnim staricama,
ostavljajući ih da vrište na trotoarima
sa slomljenom rukom u 80-oj godini.

Iznenadna
dva crvena svjetla u retrovizoru
i krv u tvojim gaćama.

Zubobolja i 979 dolara za protezu
i 300 dolara za zlatni zub,
i Kina i Rusija i Amerika
i duga kosa i kratka kosa i bez kose,
i bez brade i bez lica.

Sa svakom puknutom pertlom
na sto puknutih pertli,
jedan čovjek, jedna žena,
jedna stvar
ode u ludnicu.

Zato, pazi dobro
sljedeći put
kad se sagneš da
zavežeš cipele.

[Veca]

...znaci, nije odjednom iz vedra neba, predhistorija mora postojati!

[Hurija]

Naravno Veco veoma je bitna genetika- "Japija" sto bi rekli naši stari.

[Koteljubi_kadnisamtu]

Ludilo je stanje u kojem covjek ne moze da kontrolise svoje emocije.

Ima ih koji su mnogo opasniji, kad nešto čine potpuno svjesno i uz maksimalno učešće mozga.
Da li je i to ludilo, ili je možda izopačenost? Ako je izopačenost, šta to onda znači?

Moguce da jeste. Kontas ako neko cini neke stvari i svjesno nanosi bol drugima, mora da je izopacenost ili pravo ludilo

[Veca]

Naravno Veco veoma je bitna genetika- "Japija" sto bi rekli naši stari.

...genetika je bitna, da ...mnoge se bolesti naslijede, ali ju mozes i prelistat', sto se psihe tice!

[Krokodil Behko]

Ima ih koji su mnogo opasniji, kad nešto čine potpuno svjesno i uz maksimalno učešće mozga.
Da li je i to ludilo, ili je možda izopačenost? Ako je izopačenost, šta to onda znači?

Bome je ovo aktualni problem, sve ove opetovane floskule su prozvakane prekonekoliko stotina puta,
ponavaljaju se na svakoj temi o kakti ludila, again & again, ali izopacenost i jal su dublje u drustvu
jeli to neka nova vrsta lOodila naseg doba hm ...
nije lakoo...

Ima neki dokumentarac, na hejbio, o liku koji je tokom osamdesetih pobio više od sto ljudi, a doima se normalno, kad pričaš s njim. Ovi su mnogo opasniji, od nekih koji samo ne mogu da se kontrolišu.

[Krokodil Behko]

Ima ih koji su mnogo opasniji, kad nešto čine potpuno svjesno i uz maksimalno učešće mozga.
Da li je i to ludilo, ili je možda izopačenost? Ako je izopačenost, šta to onda znači?

Moguce da jeste. Kontas ako neko cini neke stvari i svjesno nanosi bol drugima, mora da je izopacenost ili pravo ludilo

Pojam ludilo, koristimo u svim mogućim prilikama, pa se značenje izgubilo. Kad je dobra fešta, kažu da je ludilo. Kad padsa kiša, kažu da je ludilo, kad neko misdli drugačije, kažu da je lud, itd..

[Dancer_w_wolf]

Ja mislim drugacije, smatrajte me ludom

[pizarro]

kad vidim naslov odmah mi ova pjesma u pozadini

[Duminjo]

Ma mozes započeti, ja cu vjerovatno odustati..

Sto se simptoma tice, osim sto ih je tesko prepoznati, tesko ih je samom sebi priznati. Nedavno se kolegica otvorila i pricala o mladjoj sestri. Sestra sa 19 godina dobila dijete i usla u neku fazu "ludila" gdje je u pojedinim trenucima bila opasna za dijete. Jedna od tezih stvari je bila da prizna samoj sebi kako je "luda" i da ima neki poremecaj. Onda se razvela i dijete jednostavno dala mužu a ona isla na terapiju i neko lijecenje. Elem, poslije 7-8 godina, ponovo se udala i ima sa novim muzem opet dijete. Vec tri godine nema nikakve napade ali i dalje ide na terapije i uzima neke pilule.
Je li izlijecena ili tabletama drzi sebe pod kontrolom, pitanje je.
Samo je sigurno da ne bi mogla ponovo naci nekoga nit ponovo imati dijete da nije na pocetku sama sebi priznala kako ima problem i da nije zatražila strucnu pomoc.

A vidi... dosta toga zavisi šta je u pitanju u konačnici. Recimo ljudi budu svjesni svoje depresije, anksioznosti, budu svjesni svog OKP-a i slično. Nekome se odmah upali alarm pa potraži stručnu pomoć, neko malo kasnije i na kraju imaš i one koji je nikad ne potraže bez obzira što su toga svjesni. Što duže čekaš na to, a svjestan si, samo praviš mnogo veći problem sebi i ljudima oko sebe. Sva sreća pa je krenula na te terapije.

Kod nas je sredina po tom pitanju čudna... izbjegavaju, pa ih sramota i šta će svijet reći i slične gluposti.

Cudna sredina nam je samo dobar izgovor.
Ako mi treba terapija, mogu ici na istu bez da sva mahala zna. Jel to moram ici od vrata do vrata i pricati kako idem na terapiju?
Strucna lica znaju kako je to osjetljiva stvar i sigurno znaju koliko "pacijentu" znaci diskrecija. Uce ljudi o tome, usavrsavaju etiku i odnose sa ljudima. Na kraju, ne moze ni biti dobar ako ne izgradi blizak kontakt pun povjerenja.

[Masamune]

To ti je dumi česta situacija među svijetom, a pogotovo starijim.
Recimo prije kad su djeca masovno dobijala dječiju paralizu istu su mnogi roditelji krili u kućama da ne zna niko da su bolesni. Pored toga i ostale bolesti. Imam i jedan takav slučaj u porodici.

Mijenja se to, ali je i dalje prisutno.

[Tasmanijski tigar]

budjenje u 6 sati ..
.ide trk zalet u pusionu na jutarnju kafu i cigaru...
cekas ono kuhalo da provre ...ma nikad !
a sve poredale case sa kafom...pa frka kojoj ces prvo sipat i hocel jedno kuhalo bit dovoljno da svi naspemo....


i tako....

Čuj kuhalo? Kod nas je bio jedan lonac. Zagrijes lonac vode i oni sami sebi prave. Nes kafu i upaljače su imali kod sebe.