"DUŠA"

[STEPSKI VUK]

Pocijepah nebo i ugrabih šaku mora kraj pješčanog žala
Zaljubljeni delfini se igraju izmedju mojih prstiju
Kako je smiješno nastojanje ljudi da sami sebi uteknu
Usnula sirena je zaogrnula svoju tajnu morskim pokrovom
Misao vječnosti klizi izmedju mojih prstiju

[Amazonka]

MEMENTO

Čudno su zadrhtale raspucane daske
nakon njenog odskoka...
kao da se boje neće li zauvijek ostati
u pokretu okamenjena
izvan granica prostora i vremena zarobljena
u najdražoj haljinici baletnoj
o zrak ustajali obješena
nitima nevidljivim...

ovdje je slobodna...

na tren
i sama se zapitala
hoće li se kazaljke sata ikada više pomaknuti
u bilo kojem smjeru
ili će u vječnost uplesti sada
kad konačno počinje pripadati sebi...

jer jedino ovdje
u skoku
u letu
između dva koraka plesna
zaustavljena
ona ćuti otkucaje svog ustreptalog srca...

a slutila je
prevarit će je vrijeme
i novi god urezan duboko u stablo njena dozrijevanja
dočekat će je
čim vršcima prstiju nemirnih
ponovo dotakne tlo...

(...dragoj balerini....)

[vučica]

Voljela bih da sam suza ,
da se pojavim u tvojim očima ,
i polako klizeći po tvom licu
da ti umrem na usnama ...

[STEPSKI VUK]

Zavedi me. Zavedi me do kraja.
Zavedi me cijelog. Zavedi me zauvijek.
Da me više ništa ne dodirne
ako nije Tvojom rukom.

Ja neću taj dvostruki život ljubavni
sa svijetom i sa Tobom.
Preotmi me, zarobi me, da budem slobodan na Tvoj
način,
a ne na način svijeta.

Neću ni mrvica mene da ostane
nezaluđena.
Zato, molim Te, učini me poželjnim,
vrijednim zavodničkog truda.

I daj mi da Ti budem lak plijen...

[Amazonka]

*N*I*S*I S*A*M*


Sjeti se da postojim
kad lepetom krila razbudiš lavine
polegle po bijelim vrhuncima

Noći neke
od krijesnica satkane
kad urlik kurjaka
prestravi se za sna
pa zaboraviš ime na vodi zapisano

Izvor zemlji
ljubav kad uskrati
Iz potrebe
ili čisto iz prkosa

Sjeti se da postojim
kad učini ti se
u zagrljaju da si sam....

[vučica]

Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

[Amazonka]

USPAVANKA

To lišće samo trepće
pod mojim prozorima
ispisujući sjene po zidovima uspavanim
nježno, brižno
kao za utjehu
il' nagradu možda za moju strpljivost...
To ruže ponosno umiru
dotaknute mojom tugom bezglasnom
k'o noža oštricom...
To vještar šapuće priče još neispričane
zamirisane cedrovinom
začaranih vrtova
kao uspavanku mojim otežalim mislima
i borama zgrčenim oko usana
što osmijehu se ne predaju...

[STEPSKI VUK]

Neko drugo more
jutrom ti osviće pod
oknima

Neka druga ruka
u snu ti kupine na
dlan prinosi

Neko drugo lice u
tvojoj bistroj se zenici
ogleda

Neko drugo uho iz
sna tvoga,
muziku za svoje uho
izbira

Neka druga sijenka vitku
tvoju sijenku podnevom
dotiče

Ali niko drugi u tvom
snu
ne usni
a da u
budnom oku
osvane

[STEPSKI VUK]

Ne sudi o meni po tome kakav sam prema Tebi i kakav sam u tvojoj blizini, već me spoznaj na temelju toga kakav sam prema drugima i u tvojoj odsutnosti. Isključi iz svoje prosudbe sve što je osobno, tebi posvećeno i s tobom povezano. Tek tada ćeš o meni sve saznati.
Nadam se da se nećeš razočarati.

[Amazonka]

BAŠ MI JE LIJEPO...

Bacila sam dio sebe
duboko,
u neke tamne odaje,
neistražene,bezvremenske,
izgubljene ljubavi.
Dio mene još pamti
sanjane kule od karata,
maštom oblikovane stvarnosti.
Dio mene luta hodnicima prošlosti
i doziva tvoje ime,
stalno te tražim i živimo ti i ja
u mojoj izmišljenoj stvarnosti,
ofarbanoj u dugine boje
i baš mi je lijepo.

Ali,živući s tobom tamo
Izgubila sam dio prošlosti
razmišljajući o tebi u budućnosti,
malo sam izgubila nit,
malo pobrkala stvarnosti.
Koja je prava?


Iako znam dobro,
ma dobro ja znam,,
kad se pogledam iskreno-tebe nema,
ljubav je umrla davno,
ostala zatočena u okovima budućnosti.
Ti si davno otišao...

[STEPSKI VUK]

Kad te boli
i meni nije blistavo
i meni se oči zamute
pa kad tvoje usne šute
i meni preko usana riječi neće
pa je ovo puno sreće
zakopano u naša lica
kad te boli
zaboli me i ova ulica
i koraci me zabole
a to je valjda tako
kad se ljudi vole
kao ti i ja
ali i kad te boli
osjećam da me ipak
tvoje srce voli.

[vučica]

Pustite noćas,
da prolomim
krik u Svemiru,
...možda
lakše bude...
Da izlijem bol,
vrisnem tugu,
otplačem ime
što ne izgovaram...
Pustite da
iskidam san,
laže me noćima....
Donese ga,
a prvi zrak
Sunca pokupi....
Stišajte vjetrove
što bacaju
sjene njegove
po mislima...
Sklonite oči
što ispiše
poglede,
suze okopniše....
Pustite,
da izjadam istinu
Mjesecu
u tami
tuge....
Proganja me
njegov lik...
Obuzeo usud,
nema
mjesta za druge....
Pustite nek ječi
Nebo od
moje tuge...

[STEPSKI VUK]

Vrijeme nam je negjde odlazilo,
Krali smo polen narcisa,
Milovali njime kovrdze,
Ljepše od njega samoga ....

Sedefom svoje kose u praskozorju
Otkrila si tajne, pokrenula bure .

Sadili smo šume borove
Da sakrijemo svoje godine,
Pjevali smo pjesme surove
Da sakrijemo svoje namjere

Da li nam je ljubav dovoljna,
Kada andjeli sa nama plaču,
Dok živimo u dahu vihora,
Sa mermernim snovima

[Amazonka]

Mnogo zabole

Kad iskreno i slijepo vjeruješ

Za one koje misliš da su ti prijatelji

Daš im ruku prijateljstva

Pustiš ih u svoj život

Otvoriš svoje srce

Za tog velikog pavotvorenog prijatelja


Koji od samog početka pokvaren bijaše

S podlom i sebičnom namjerom je ušao u tvoj život

Da ti otme tebi nešto najdragocjenije

Da ti veliku bol nanese

Da raspori utrobu tvog života

Veliki mesarski nož baci

S namjerom da te pokosi

Kojim čudom preživiš

I vidiš nad krvlju svojom

Njegovo nacereno lice

Srećan, misleći da se tebi ipak bliži kraj

Sladeći se mišlju da će nad tvojom nesrećom

Izgraditi sopstvenu sreću

I sklopiti brak, u naručju zabranjenog


Pretvorivši tvoj život u ropski pakao

Da više nikad ne vjeruješ ljudskom soju

Ljudi su zli, u svojoj srži

U njima obitava više zla i licemjerja

Tek poneko zrno dobrote


Ne, nikada

Ne treba vjerovati rospijinim suzama

Dok se kune i laže

Da se nije strastveno davala

U svojoj izopačenoj ljubavi

Na njegovom ramenu spavala

I bestidno flertovala iz noći u noć

Izgovarajući poganim ustima svete riječi

Volim Te

Onome na kog prava nemaš
.....

[vučica]

‎...fali mi tvoj pogled iz kojeg
zrači nešto pozitivo,
tvoje snažne ruke da
me grle kako to one samo znaju,
fali mi tvoja prisutnost
pored mene
jer se samo tad
osjećam posebnom....
jednostavno rečeno
... nedostaješ mi....

[STEPSKI VUK]

Zagrli me,
da bez starha
sjatim misli u
oči tvoje jasne,
i zaspem ispod srca što
mi kuca na jastuku tvoga
krila toplog,
izvadi sve oštrice iz moje duše
nek jad isteče iz čemera sto jeca
i umjesto suza nek se sunce glasi
da u moje pjesme muzika poteče.

[String]

Bijelog cvijeta polen na usne mi se spusti..
...osjetih prisnost sto tijelo mi prozima...
...sto vodi me nekud' gdje prije bio nisam...
...pomislih na tren da bilo je vec jednom...
...ali nije...i nikada biti nece....
.....vjerujem cvijetu sto polenom me zasuo...
....vjerujem svemu sto cuo prije nisam...
....ne vjerujem njemu...njemu sto duva...
....vjetru koji nikad ne zna kuda ide...
....vjetru koji mi na usne polen bijelog cvijeta spusti...
...vjerujem sebi..tebi...meni...nama....

[String]

Koracas putem snijegom prekrivenim...
...na njemu trag je sto meni te vodi...
...nesvjesno smijeskom ukrasis lice...
...zbog susreta skorog srce treperi...
...vise nista nije tako bitno...
....u kaputu crvenom krojenom za srecu...
...grlis me i kazes "bez tebe vise necu"...
...onda dodju dani kad srce ne treperi...
...otopi se snijeg i kazes mi "stani"...
...nova zima dodje...neki novi trag..
...i tako cijeli zivot...dok ne dodje mrak..
...i srce sto treperi krene na pocinak...

[vučica]

Čuvaj mi srce,
da mogu biti
duša duše tvoje,
da mogu ti pjevati
pjesmu radosti
...od koje se nikad
odvojiti nećeš,
da mogu voljeti te,
beskrajno....
zauvijek...
čuvaj mi srce
da u njemu možeš
pronaći sreću
koja znači ti život
samo čuvaj mi srce.

[STEPSKI VUK]

Uzimam te, poput sunca
šaljem ti potpis od sunčanih zraka,
poklanjam ti pogled obojan
kao dubina modro-zelenog mora.
To je ljubav,
To što osjećam,
Taj trenutak,
Taj otkucaj kad si kraj mene,
Te tvoje riječi koje očajnički upijam
Poput suhe zemlje.
Svaku kapljicu vječnosti,
Koju dijelim sa tobom i svako sjećanje.
Sada lagano hodam,
U tišini razbijam komadiće čežnje za tobom.
U svijetlosti, toplini sunca i mutnih oblaka,
šaljem ti poljubac za ovaj dan