Black ti baš ideš u drugi ekstrem. Nikad nisam vidjela da si nekog pohvalio
Ako nekad nešto prešutim ne prešutim zato što nemam hrabrosti da to kažem, već što ne želim povrijediti tu osobu i pokvariti odnose s njom. Ali jedna je stvar prešutjeti da ti se kod nje nešto ne sviđa, a druga lagati da ti je to nešto super.
Ja mislim da nemam problem s tim. Većinom kažem što mislim, ali naravno i tu zavisi ko je u pitanju.
Da bi lakše skontali šta hoću reći navest ću primjer kroz forum, a tako mislim i radim i u reali.
Banovani forumaši, kao i forumaši s kojima sam se otvoreno svađala, te oni koji nastupaju bezobrazno ne obazirući se na druge su forumaši koji po mom mišljenju ne zaslužuju da ih štedim. Znači, nije mi problem njima reći istinu...bez ikakvog okolišanja.
Forumaši za koje mislim da sam dobra s njima, u koje imam povjerenje, koje volim, a to su forumaši sa statusima i još par njih bez statusa, isto tako nailaze na potpunu iskrenost s moje strane. Otvoreno im kažem ako mi se ne sviđa neki njihov postupak i slično, jer oni znaju (barem se nadam) da im time ne mislim ništa loše.
"Problem" su oni forumaši s kojima nisam bliska kao s ovima gore, ali ih cijenim i ne bih voljela da zbog gluposti ugrozim odnos s njima. Tad obično procijenim koliko mi je važno to što im zamjerim i isplatili se ugroziti te dobre odnose zbog sitnice.
Naravno, ako je u pitanju nešto bitno, kažem im.
Stvar je u tome što mnogi ljudi pod maskom "iskrenosti" vrijeđaju druge. "Ja sam iskrena, ja ću ti u oči reći da si nepismen, a ne iza leđa kao drugi". A zašto uopšte nekom moraš reći (u oči ili iza leđa) da je nepismen i zašto je uopšte to nekom bitno...
Dobićeš na kraju samo to da te taj
nepismeni počne gledati drugačije. Čemu iskrenost ako ćeš nekog samo bezveze povrijediti?
Naravno da ne treba ni lagati. Prešutiš i gotovo.
Jonas spomenu fotografije. Ja pohvalim one koje mi se ZAISTA sviđaju, a one koje su mi prosjek ne hvalim, ali i ne trčim da ih pokudim. Nije mi to posao tj niko od mene i ne traži da dam mišljenje o svakoj slici, pa mogu sebi dozvoliti da jednostavno prešutim. Osim toga, da bih nekog mogla kritikovati u vezi nečeg, ja sama to trebam raditi kako treba, tako da....
Bebe su veliki problem. Pisala sam prije kako je sestrin mali bio ružan kad se rodio, a sestra je mislila da je najljepši na svijetu. Uvijek bi me pitala kakav mi je, je li sladak

Ja sam joj govorila da jeste...šta ću, neću reći da je ružan i onda bi ona pitala koliko bi mu dala od 1 do 5 (oooo Bože), a ja bih rekla 4 iako mi je bio za 2+.
Naravno mali je sad za 5. A ovako kad vidim poružnu bebu (nemojte sad reći da beba ne može biti ružna jer niste vidjeli malog Haruna) obično kažem liči na mamu ili više liči na tatu..bacim neki komentar da ne bih morala reći kako je sjatkiiii...
Kod ružnih ljudi je malo drugačije. Ja sve to vežem s karakterom. Ako mi je neko pravo drag na forumu pa vidim da je stavio sliku pohvalim ga da je ne znam kakav jer mi drage osobe nikako ne mogu biti ružne.