Naši talenti širom svijeta

[Tokmak]

Zna li Mute ovu?

[Fuddo]

Nisam cito, al dojma se kao impozantna karijera.
CestitaN Mihreti.
Sta kaze, jel udata?

Satrat

[Julia-Klara]

Pozicija konsultant za digitalnu transformaciju???
Staziranje, pa pozicija doktorskog stdenta, pa konsultant???

Zajebavate se…

[TAFKAP]

Pozicija konsultant za digitalnu transformaciju???
Staziranje, pa pozicija doktorskog stdenta, pa konsultant???

Zajebavate se…

Zv(j)ezda možeš biti ti

[Mutevelija]

Bizi goni je po Youtubeu ublehe prodavala.

[Mutevelija]

. Volim svoju državu i pokušavam da podržim ovako iz daleka – kaže Mirha kroz smijeh.

Ista Fudo.

[Fuddo]

. Volim svoju državu i pokušavam da podržim ovako iz daleka – kaže Mirha kroz smijeh.

Ista Fudo.

Fudo je podrzo drzavu za qratz kad je trebalo.
Sad je ti podrzi,
Zaqratz
PaS viT sto je fino.

[Taare]

Nije normalna.

[Taare]

Džaba se izmučila kroz život. Mogla je izabrat daleko lakši put.

[Mutevelija]

[Mutevelija]

Ima toga jos

[MorningStar]

Životno putovanje Mirhete Omerović-Smajlović započinje kao sasvim tipična, bosanska priča.


Rođena u selu nadomak Srebrenika, odrasla je uz svoje roditelje i sestru.

Završila sam osnovnu školu u Dubokom Potoku, a srednju ekonomsku u Srebreniku. Oba su mi roditelja nezaposleni, s tim što je babo invalid – priča Mirha za politicki.ba.

“Babu je rat potpuno promijenio. Teško je psihički obolio, odmah su mu dali otkaz, a nekoliko godina kasnije dobio je invalidsku penziju”, priča Mirha.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA



Uz bolesnog oca i majku koja se borila da ih prehrani, Mirha i njena sedam godina starija sestra Fikreta izrasle su u vrijedne osobe. Radila je kao dopresjednica Mreže vijeća učenika za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a kao aktivistica podržavala je rad i Asocijacije srednjoškolaca u BiH.

Osim školskim obavezama u školi sam se posebno posvetila aktivizmu i već kao djevojčica istupala sam otvoreno i borila se za bolje. Taj trud su vazda nagrađivali raznim titulama pa sam u osnovnoj, a i srednjoj školi bila učenica generacije – kaže ona.

Kada je bila pri kraju srednje škole, počela je dobivati pozive s fakulteta.

Sa 17 godina sam završavala srednju školu i u potrazi za novim izazovima odlučila sam svoje više obrazovanje ipak steći na stranom univerzitetu. Kroz sav taj aktivizam spoznala sam da bosanski sistem nije za mene. Previše sam (bila) iskrena i nagla. Istina je i da sam bježala od mogućnosti da budem povrijeđena ili da se uništi taj djetinjasti polet koji živi u meni – priča Mirha dalje.



U tom periodu velikih odluka pomogla joj je njena sestra Fikreta, koja je do tada već osnovala svoju porodicu i nakon završenog fakulteta žurnalistike započela novi život i karijeru u Italiji. Nakon položenog prijemnog ispita iz matematike, Mirha biva primljena na diplomski studij Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Ca´Foscari u Veneciji.

Cijeli program pohađala je na engleskom jeziku.

Svaki početak je težak, ali moja sestra i zet pružili su mi dom i svu podršku koja mi je tada bila potrebna. Nije bilo jednostavno vozariti svaki dan po tri sahata do Venecije i nazad, ali vrijedilo se boriti – navodi.

Mirha ističe kako je u ovakvim životnim situacijama najvažnija podrška porodice i ljudi koji nas okružuju.

Meni je bio dovoljan vjetar u leđa što je moja majka vjerovala u mene i što mi je dopustila da se borim za svoje bolje sutra – prisjeća se Mirha.



Nakon nekog perioda uspijeva dobiti posao na pijaci.

Radila sam od četvrtka do nedjelje po 12 sati za jednu firmu iz Austrije. Prodavala sam ljekovitu mentu prolaznicima. Bio je izazov raditi i pričati na italijanskom, ali sam se nekako snalazila jer je zarada bila fantastična! Pored toga, počela sam raditi i na fakultetu kao ispomoć statističkom odjelu – priča nam Mirha.

Pošto je uspjela omogućiti svoju finansijsku egzistenciju, Mirha se seli u Veneciju.

Dobra stvar u svemu bila je da školarinu nisam morala plaćati – s olakšanjem govori.

Po njenoj priči djeluje vrlo jednostavno raditi četiri dana, a studirati tri u sedmici. Ali kada je ova djevojka pronalazila vrijeme da uči?

Učila sam gdje sam stizala. Nekad na klupi dok sam imala pauzu na poslu, a često u vozu ili autu. Puno sam pamtila i s predavanja – dodala je.

Druga godina donijela je sa sobom veliko olakšanje, jer ju je italijanska vlada nagradila sa duplom stipendijom.

Dobila sam nekih 8.000 eura. Za mene je to bilo kao da sam dobila milijarde – sjeća se Mirha.

Iako je otišla iz BiH, ona je nastavila aktivno promovirati našu zemlju i usavršavati svoje debatne i političke sposobnosti.

Za mene je studij u inostranstvu trebao biti samo jedna faza daleko od kuće. Bila sam ubijeđena da ću se na koncu vratiti u BiH – kaže Mirha.

Učestvovala je na mnogobrojnim konferencijama u Rusiji, Armeniji, Austriji, pa čak i u Ujednjenim nacijama u SAD.

„Nakon druge godine studija, tražila sam novi izazov. Drugačiji ljudi, kulture i okruženje za mene predstavljaju sreću“.



ako Mirha odlazi u Švedsku na razmjenu studenata, gdje je pola godine provela studirajući na Univerzitetu Linkoping.

Interesantno je da gdje god bih putovala, nailazila sam na naše ljude koji su radili na promociji Bosne i Hercegovine – ističe ona.

Prenosi i da je priču o njoj i njenoj sudbini objavio i Branko Tomić u svojoj knjizi „Švedskom Bosna probeharala“.

Nakon povratka iz Švedske, Mirha završava svoj diplomski studij i upisuje dupli magistarski program.

Ideja ovog programa jeste da studenti pohađaju jednu godinu studija u Italiji, a drugu u Njemačkoj. Naposlijetku, dobivaju se oba zvanja – kaže Mirha.

Tako je u roku od dvije godine završila studij Internacionalnog menadžmenta u Italiji i Međunarodne ekonomije i biznisa u Njemačkoj.



Tokom prve godine magistarskog studija bila sam učenica i Internacionalnog koledža u Veneciji. Prelijepo iskustvo. Imali smo godinu dana hotelski smještaj, plaćenu školarinu i dodatne časove iz kulture i nauke – prisjeća se Mirha.

Na toj godini odradila je i svoje prvo stažiranje u BiH.

Igrom slučaja upoznala sam Dr. Ganića na jednoj konferenciji u BiH. On mi je ponudio priliku da naučim o radu SSST fakulteta i steknem malo akademskog iskustva. Tokom te prakse shvatila sam da sam se odvikla od bosanske svakodnevnice. Nekako sam se osjećala nesigurno i konstantan priliv apsurdnih tema počeli su buditi sumnju u moju namjeru povratka – ispričala ja.

Iako je počela sumnjati u svoju želju za povratkom, na drugoj godini magistarskog studija živi u Štutgartu, ali svoje vrijeme provodi većinom u Vijeću Evrope u Strazburu.

Pri Vijeću Evrope postoji projekat koji se fokusira na izgradnju povjerenja među ratom podijeljenim općinama. Radila sam kao saradnik na tom projektu – kaže Mirha.

Međutim, kako se projekat bližio kraju njeno interesiranje sve više se počelo udaljavati od politike i okretati u smjeru robotike i digitalizacije.

Nekako sam više bivala razočarana u vrijednosti naših političara. Počela sam imati osjećaj da savjest više ne postoji, pa sam se počela baviti tematikama koje nemaju veze sa politikom – dodao je.

Nakon stažiranja, na koncu svog studija, Mirha biva i gost u emisiji “U tuđoj avliji” koju vodi i uređuje naš poznati humorista Osman Džiho. Cijeli razgovor sa Mirhom možete pogledati ovdje: Osman Džiho I U tuđoj avliji I Mirheta Omerović – YouTube.

U sklopu ovog programa Džiho organizira i godišnje okupljanje gostiju serijala u Štutgartu. Tu upoznaje mnoštvo naših uspješnih ljudi iz raznih sfera, a ukazuje joj se prilika i za stažiranje na projektu digitalizacije i finansija u Mercedes-Benz AG kompaniji.

Karijera je u životu vrlo važna, ali moj privatni život i porodica su mi na prvom mjestu – ističe Mirha koja se na ljeto 2018. godine udaje, ali i završava stažiranje.

Pri završetku stažiranja, Mirha uspijeva dobiti poziciju doktorskog studenta u sklopu Mercedes-Benza, te počinje pisati doktorsku disertaciju na tematiku digitalizacije i digitalne transformacije na Tehničkom Univerzitetu Darmštat. Do sada je već objavila svoja tri naučna rada, a jedan od tih radova predstavljala je i na Međunarodoj konferenciji o sistemskim naukama na Havajima u SAD.

Nakon dvije godine doktorskog studija, rodila sam kćerku koja sad već ima godinu dana. Disertaciju privodim kraju, a od septembra ove godine radim kao konsultant za digitalizaciju u istoj kompaniji – priča Mirha.

Ona se nada i da će tezu odbraniti do kraja naredne godine te sa samo 28 godina zaraditi svoju titulu doktora nauka.

Na pitanje da li se planira vratiti u Bosnu i Hercegovinu odgovara:

Možda sam mlada da kažem da sam umorna od apsurdnih tema, ali stvarno jesam. Volim svoju državu i pokušavam da podržim ovako iz daleka – kaže Mirha kroz smijeh.

“Trenutno sam donatorica BHFF-a (Bosnian Futures Foundation) i u sklopu te fondacije radim kao mentorica mladim studentima iz BiH. Možda jednog dana se ponovo probudi ta želja, ali za sada se želim fokusirati da ostvarim svoje lične ciljeve i brinem za svoju porodicu”.

Svaka cast, ulozeni trud i zalaganje joj se isplatilo te je vjerovatno ostvarila (ili je na dobrom putu da ostvari) svoje ciljeve. Inace primjetio sam da cesce zene iz BiH doguraju do vaznih pozicija u inostranstvu od muskaraca - posebno u politici te menadzmentu recimo.
Kod nas je jos uvijek u BiH prisutan mentalitet da kazemo "zeni je mjesto bla bla" sto u sustini hendikepira napredak kako drzave tako i drustva zbog neiskoristenih potencijala i zapostavljenih talenata - mada ako se uzme u obzir kod nas se potencijali i talenti u svakom slucaju zapostavljaju.

[Rum]

Životno putovanje Mirhete Omerović-Smajlović započinje kao sasvim tipična, bosanska priča.


Rođena u selu nadomak Srebrenika, odrasla je uz svoje roditelje i sestru.

Završila sam osnovnu školu u Dubokom Potoku, a srednju ekonomsku u Srebreniku. Oba su mi roditelja nezaposleni, s tim što je babo invalid – priča Mirha za politicki.ba.

“Babu je rat potpuno promijenio. Teško je psihički obolio, odmah su mu dali otkaz, a nekoliko godina kasnije dobio je invalidsku penziju”, priča Mirha.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA



Uz bolesnog oca i majku koja se borila da ih prehrani, Mirha i njena sedam godina starija sestra Fikreta izrasle su u vrijedne osobe. Radila je kao dopresjednica Mreže vijeća učenika za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a kao aktivistica podržavala je rad i Asocijacije srednjoškolaca u BiH.

Osim školskim obavezama u školi sam se posebno posvetila aktivizmu i već kao djevojčica istupala sam otvoreno i borila se za bolje. Taj trud su vazda nagrađivali raznim titulama pa sam u osnovnoj, a i srednjoj školi bila učenica generacije – kaže ona.

Kada je bila pri kraju srednje škole, počela je dobivati pozive s fakulteta.

Sa 17 godina sam završavala srednju školu i u potrazi za novim izazovima odlučila sam svoje više obrazovanje ipak steći na stranom univerzitetu. Kroz sav taj aktivizam spoznala sam da bosanski sistem nije za mene. Previše sam (bila) iskrena i nagla. Istina je i da sam bježala od mogućnosti da budem povrijeđena ili da se uništi taj djetinjasti polet koji živi u meni – priča Mirha dalje.



U tom periodu velikih odluka pomogla joj je njena sestra Fikreta, koja je do tada već osnovala svoju porodicu i nakon završenog fakulteta žurnalistike započela novi život i karijeru u Italiji. Nakon položenog prijemnog ispita iz matematike, Mirha biva primljena na diplomski studij Ekonomije i menadžmenta na Univerzitetu Ca´Foscari u Veneciji.

Cijeli program pohađala je na engleskom jeziku.

Svaki početak je težak, ali moja sestra i zet pružili su mi dom i svu podršku koja mi je tada bila potrebna. Nije bilo jednostavno vozariti svaki dan po tri sahata do Venecije i nazad, ali vrijedilo se boriti – navodi.

Mirha ističe kako je u ovakvim životnim situacijama najvažnija podrška porodice i ljudi koji nas okružuju.

Meni je bio dovoljan vjetar u leđa što je moja majka vjerovala u mene i što mi je dopustila da se borim za svoje bolje sutra – prisjeća se Mirha.



Nakon nekog perioda uspijeva dobiti posao na pijaci.

Radila sam od četvrtka do nedjelje po 12 sati za jednu firmu iz Austrije. Prodavala sam ljekovitu mentu prolaznicima. Bio je izazov raditi i pričati na italijanskom, ali sam se nekako snalazila jer je zarada bila fantastična! Pored toga, počela sam raditi i na fakultetu kao ispomoć statističkom odjelu – priča nam Mirha.

Pošto je uspjela omogućiti svoju finansijsku egzistenciju, Mirha se seli u Veneciju.

Dobra stvar u svemu bila je da školarinu nisam morala plaćati – s olakšanjem govori.

Po njenoj priči djeluje vrlo jednostavno raditi četiri dana, a studirati tri u sedmici. Ali kada je ova djevojka pronalazila vrijeme da uči?

Učila sam gdje sam stizala. Nekad na klupi dok sam imala pauzu na poslu, a često u vozu ili autu. Puno sam pamtila i s predavanja – dodala je.

Druga godina donijela je sa sobom veliko olakšanje, jer ju je italijanska vlada nagradila sa duplom stipendijom.

Dobila sam nekih 8.000 eura. Za mene je to bilo kao da sam dobila milijarde – sjeća se Mirha.

Iako je otišla iz BiH, ona je nastavila aktivno promovirati našu zemlju i usavršavati svoje debatne i političke sposobnosti.

Za mene je studij u inostranstvu trebao biti samo jedna faza daleko od kuće. Bila sam ubijeđena da ću se na koncu vratiti u BiH – kaže Mirha.

Učestvovala je na mnogobrojnim konferencijama u Rusiji, Armeniji, Austriji, pa čak i u Ujednjenim nacijama u SAD.

„Nakon druge godine studija, tražila sam novi izazov. Drugačiji ljudi, kulture i okruženje za mene predstavljaju sreću“.



ako Mirha odlazi u Švedsku na razmjenu studenata, gdje je pola godine provela studirajući na Univerzitetu Linkoping.

Interesantno je da gdje god bih putovala, nailazila sam na naše ljude koji su radili na promociji Bosne i Hercegovine – ističe ona.

Prenosi i da je priču o njoj i njenoj sudbini objavio i Branko Tomić u svojoj knjizi „Švedskom Bosna probeharala“.

Nakon povratka iz Švedske, Mirha završava svoj diplomski studij i upisuje dupli magistarski program.

Ideja ovog programa jeste da studenti pohađaju jednu godinu studija u Italiji, a drugu u Njemačkoj. Naposlijetku, dobivaju se oba zvanja – kaže Mirha.

Tako je u roku od dvije godine završila studij Internacionalnog menadžmenta u Italiji i Međunarodne ekonomije i biznisa u Njemačkoj.



Tokom prve godine magistarskog studija bila sam učenica i Internacionalnog koledža u Veneciji. Prelijepo iskustvo. Imali smo godinu dana hotelski smještaj, plaćenu školarinu i dodatne časove iz kulture i nauke – prisjeća se Mirha.

Na toj godini odradila je i svoje prvo stažiranje u BiH.

Igrom slučaja upoznala sam Dr. Ganića na jednoj konferenciji u BiH. On mi je ponudio priliku da naučim o radu SSST fakulteta i steknem malo akademskog iskustva. Tokom te prakse shvatila sam da sam se odvikla od bosanske svakodnevnice. Nekako sam se osjećala nesigurno i konstantan priliv apsurdnih tema počeli su buditi sumnju u moju namjeru povratka – ispričala ja.

Iako je počela sumnjati u svoju želju za povratkom, na drugoj godini magistarskog studija živi u Štutgartu, ali svoje vrijeme provodi većinom u Vijeću Evrope u Strazburu.

Pri Vijeću Evrope postoji projekat koji se fokusira na izgradnju povjerenja među ratom podijeljenim općinama. Radila sam kao saradnik na tom projektu – kaže Mirha.

Međutim, kako se projekat bližio kraju njeno interesiranje sve više se počelo udaljavati od politike i okretati u smjeru robotike i digitalizacije.

Nekako sam više bivala razočarana u vrijednosti naših političara. Počela sam imati osjećaj da savjest više ne postoji, pa sam se počela baviti tematikama koje nemaju veze sa politikom – dodao je.

Nakon stažiranja, na koncu svog studija, Mirha biva i gost u emisiji “U tuđoj avliji” koju vodi i uređuje naš poznati humorista Osman Džiho. Cijeli razgovor sa Mirhom možete pogledati ovdje: Osman Džiho I U tuđoj avliji I Mirheta Omerović – YouTube.

U sklopu ovog programa Džiho organizira i godišnje okupljanje gostiju serijala u Štutgartu. Tu upoznaje mnoštvo naših uspješnih ljudi iz raznih sfera, a ukazuje joj se prilika i za stažiranje na projektu digitalizacije i finansija u Mercedes-Benz AG kompaniji.

Karijera je u životu vrlo važna, ali moj privatni život i porodica su mi na prvom mjestu – ističe Mirha koja se na ljeto 2018. godine udaje, ali i završava stažiranje.

Pri završetku stažiranja, Mirha uspijeva dobiti poziciju doktorskog studenta u sklopu Mercedes-Benza, te počinje pisati doktorsku disertaciju na tematiku digitalizacije i digitalne transformacije na Tehničkom Univerzitetu Darmštat. Do sada je već objavila svoja tri naučna rada, a jedan od tih radova predstavljala je i na Međunarodoj konferenciji o sistemskim naukama na Havajima u SAD.

Nakon dvije godine doktorskog studija, rodila sam kćerku koja sad već ima godinu dana. Disertaciju privodim kraju, a od septembra ove godine radim kao konsultant za digitalizaciju u istoj kompaniji – priča Mirha.

Ona se nada i da će tezu odbraniti do kraja naredne godine te sa samo 28 godina zaraditi svoju titulu doktora nauka.

Na pitanje da li se planira vratiti u Bosnu i Hercegovinu odgovara:

Možda sam mlada da kažem da sam umorna od apsurdnih tema, ali stvarno jesam. Volim svoju državu i pokušavam da podržim ovako iz daleka – kaže Mirha kroz smijeh.

“Trenutno sam donatorica BHFF-a (Bosnian Futures Foundation) i u sklopu te fondacije radim kao mentorica mladim studentima iz BiH. Možda jednog dana se ponovo probudi ta želja, ali za sada se želim fokusirati da ostvarim svoje lične ciljeve i brinem za svoju porodicu”.

Svaka cast, ulozeni trud i zalaganje joj se isplatilo te je vjerovatno ostvarila (ili je na dobrom putu da ostvari) svoje ciljeve. Inace primjetio sam da cesce zene iz BiH doguraju do vaznih pozicija u inostranstvu od muskaraca - posebno u politici te menadzmentu recimo.
Kod nas je jos uvijek u BiH prisutan mentalitet da kazemo "zeni je mjesto bla bla" sto u sustini hendikepira napredak kako drzave tako i drustva zbog neiskoristenih potencijala i zapostavljenih talenata - mada ako se uzme u obzir kod nas se potencijali i talenti u svakom slucaju zapostavljaju.

Dabome kod nas ocekuju od zene samo da razvija pitu ,divi Majeta

viewtopic.php?f=32&t=2162&p=2526134&hil ... 7#p2526134

[Rum]

Ovdje bi razvijala buhtle jos dobila batine od pijanog muza

[MorningStar]

Ovdje bi razvijala buhtle jos dobila batine od pijanog muza

Zato ce sada da doprinosi Njemackoj privredi i jaca njihovu drzavu. Sram je bilo, dobila je dzaba obrazovanje u BiH osnovno i srednje (mada ne znam ko porezima placa to obrazovanje ? ) i otisla umjesto da je ostala i nasla muza te djecu cuvala.. moze i raditi u kancelariji negdje usput

[Rum]

Zato kazem neki dan cirkus OD DRZAVE KARNEVAL, idu sa zastavom po planinama i lupaju se u prsa

[Rum]

I OVO ONI SPORE omladina na slici levati

Volonteri na Bosanskoj piramidi Sunca

[Rum]

Doslo iz bukuresta i kopa a bosnjo jednom ode na piramidu i kaze nema nista prevara popio kafu i tako veli

[MorningStar]

Doslo iz bukuresta i kopa a bosnjo jednom ode na piramidu i kaze nema nista prevara popio kafu i tako veli

I licnog misljenja sam da nema piramida , apsolutna vecina arheologa sto lokalnih tako i medjunarodnih smatra da je to apsolutna glupost - medjutim isto tako , koga briga ima li ili nema.
Turisti dolaze , prica se o istom .. Dakle guraj koliko moze - kad moze medjugorje,ajvatovica,manastirska cuda itd turiste privlaciti te praviti pare sta fali ovome

Medjutim odlutasmo od teme

[Taare]

Ovdje bi razvijala buhtle jos dobila batine od pijanog muza

Oftopik.
Jah, a ne čitaš da se godinama patila radeći najteže poslove. Osim toga, zašto je uspjeh biti neš u nečijoj firmi, lomiti se i zarađivati pare za gazdu?
Isto tako, nikad neće imati više od 4k neto plate. Taman da zaradi 50k mjesečno, opet može nositi samo jedan autfit, bez obzira da l imala stotinu u regalu. Jede jednom kašikom, istovremeno može boraviti samo u jednoj prostoriji, voziti samo jedno auto, itd.
Po meni, jedini pravi uspjeh jeste to kad doprinosiš zajednici iz koje si potekao kako bi unaprijedio istu.
Samo stalnim usavršavanjem i razvojem možemo opstati kao narod i vrsta.
A koliko vidim, jedino što dotična šalje u bosnu jesu selami.

Ontopik.
Džaba se mučila po talijanskim pijacama.
Zar nije bilo lakše da nauči pravit torte sumnjivog kvaliteta i loše optike, iste za dobru lovu tuši hrvatskim snašama i uživa u odličnoj zaradi.
Spava do pone, a do poslijepone se valjuta po krevetu. Jede salate od morskih nemani dok istovremeno svoju macu kljuka najboljom mačijom hranom
a ova naša hamša izabrala da ljubi guzice njemačkih menadžera i najkasnije sa 45 oboli na živcima i mutira u mungee2