Francis Galton
Eugenika je odabir željenih nasljednih karakteristika radi poboljšanja budućih generacija, obično se odnosi na ljude. Izraz eugenika skovao je 1883. britanski istraživač i prirodni znanstvenik Francis Galton, koji je, pod utjecajem teorije prirodne selekcije Charlesa Darwina, zagovarao sustav koji će "prikladnijim rasama ili sojevima krvi omogućiti bolju šansu da brzo prevlada nad manje pogodnim." Socijalni darvinizam, popularna teorija u kasnom 19. stoljeću da je životom ljudi u društvu vladalo "preživljavanje najboljih ", pomogla je eugeniku da se unaprijedi u ozbiljno znanstveno istraživanje početkom 1900-ih. Do Prvog svjetskog rata mnoge su znanstvenici i politički lideri podržavali eugeniku. Međutim, ona u konačnici nije uspjela kao znanost 1930-ih i 40-ih, kada su pretpostavke eugenike postale žestoko kritizirane, a Nacisti su eugeniku koristili za potporu istrebljenju čitavih rasa.
Rana povijest
Iako eugenika, kako se danas razumije, potječe iz kraja 19. stoljeća, napori na odabiru parenja kako bi se osiguralo potomstvo s poželjnim osobinama datiraju iz davnih vremena. Platonova Republika (c. 378. CEE) prikazuje društvo u kojem se poduzimaju napori za poboljšanje ljudskih bića selektivnim odabirom. Kasnije su talijanski filozof i pjesnik Tommaso Campanella, u Gradu Sunca (1623.), opisali utopijsku zajednicu u kojoj je samo društvenoj eliti dopuštena da se razmnozava. Galton je u Nasljednom Genijusu (1869.) predložio da sustav dogovorenih brakova između utjecajnih muškaraca i bogatih žena na kraju proizvede nadarenu vrstu. 1865. godine osnovne zakone nasljednosti otkrio je otac moderne genetike Gregor Mendel. Njegovi eksperimenti s graškom pokazali su da je svaka fizička osobina rezultat kombinacije dviju jedinica (danas poznatih kao geni) i da se mogu prenijeti s jedne generacije na drugu. Međutim, njegov je rad uglavnom zanemaren sve do ponovnog otkrića 1900. godine. Ovo temeljno znanje o nasljednosti pružilo je eugenicima - uključujući Galtona, koji je utjecao na svog rođaka Charlesa Darwina - znanstvene dokaze koji podržavaju poboljšanje ljudi selektivnom reprodukcijom.
Napredak eugenike bio je istodoban sa sve većim uvažavanjem Darwinovog vidjenja promjene ili evolucije unutar društva - što su suvremenici nazivali socijalnim darvinizmom. Darwin je zaključio svoja objašnjenja evolucije tvrdeći da će se najveći korak koji bi ljudi mogli napraviti u svojoj povijesti dogoditi kada shvate da nisu u potpunosti vođeni instinktom. Umjesto toga, ljudi su selektivnom reprodukcijom imali sposobnost kontrole vlastite buduće evolucije. Razvio se jezik koji se odnosi na reprodukciju i eugeniku, što dovodi do izraza kao što je "pozitivna eugenika" definirana kao promicanje širenja "dobrih zaliha“ i negativne eugenike, definirane kao zabrana braka i reprodukcije između "defektivnih zaliha“."Za eugenike je priroda bila daleko više od nježne u oblikovanju čovječanstva.
Tijekom ranih 1900-ih eugenika je postala ozbiljna znanstvena studija koju su provodili i biolozi i društveni znanstvenici. Željeli su utvrditi u kojoj su mjeri naslijeđene ljudske karakteristike od društvenog značaja. Među njihovim najvećim problemima bila je predvidivost inteligencije i određenih devijantnih ponašanja. Eugenika, međutim, nije bila ograničena na znanstvene laboratorije i akademske institucije. Počela je prožimati kulturnu misao širom svijeta, uključujući skandinavske zemlje, kao i većinu drugih europskih zemalja, Sjevernu Ameriku, Latinsku Ameriku, Japan, Kinu i Rusiju. U Sjedinjenim Državama pokret eugenike započeo je tijekom progresivne ere i ostao aktivan do 1940. Stekao je znatnu podršku vodećih znanstvenih vlasti poput zoologa Charlesa B. Davenporta, biljnog genetičara Edwarda M. Easta, te genetičara i laureata Nobelove nagrade Hermann J. Muller. Politički lideri koji su podrzavali eugeniku uključivali su američkg predsjednika Theodore Roosevelt-a, državnog tajnika Elihu Root-a i Izvanrednog suca Vrhovnog suda John Marshall Harlan-a. U svijetu je bilo mnogo pojedinaca čiji je rad podržavao eugeničke ciljeve, uključujući britanske znanstvenike J.B.S. Haldane i Julian Huxley-ja, te ruske znanstvenike Nikolay K. Koltsov- i Yury A. Filipchenko-a.
Eugeničke organizacije i zakonodavstvo
Galton je 1904. godine ustanovio Istrazivacko Udruzenje u eugenici i u svom testamentu osigurao je sredstva za Katedru za eugeniku na University Collegeu u Londonu. Stipendiju i kasnije stolicu zauzeo je Karl Pearson, sjajan matematičar koji je pomogao stvoriti znanost biometrije, statističkog aspekta biologije. Pearson je bio kontroverzan lik koji je vjerovao da okolina ima malo veze s razvojem mentalnih ili emocionalnih kvaliteta. Osjetio je da visoka stopa nataliteta siromašnih predstavlja prijetnju civilizaciji i da "više" rase moraju zamijeniti "nižu". Njegovi su stavovi bili naklonjeni onima koji su vjerovali u rasnu i klasnu superiornost. Dakle, Pearson dijeli krivicu za diskreditaciju koja je kasnije stigla eugeniku.
Karl Pearson
U Sjedinjenim Državama, Ured za evidenciju eugenike (Eugenics Record Office - ERO) otvoren je u Luci Hladnog Proljeća, Long Island, New York, 1910. godine, uz financijsku potporu naslijeđa željezničkog magnata Edwarda Henryja Harrimana. Dok je napore ERO-a službeno nadgledao Charles B. Davenport, direktor postaje za eksperimentalni studij evolucije (jedna od istraživačkih postaja za biologij), aktivnosti ERO-a izravno je nadgledao Harry H. Laughlin, profesor iz Kirksvillea, Missouri. ERO je organiziran oko niza misija. Te su misije uključivale nacionalno skladistenje i klirinške kuće za eugeničke informacije, sastavljanje indeksa osobina u američkim obiteljima, osposobljavanje terenskih radnika za prikupljanje podataka u Sjedinjenim Državama, potporu istraživanju nasljednih obrazaca određenih ljudskih osobina i bolesti, savjetovanje o eugenoj sposobnosti predloženih brakova, i komuniciranje svih eugeničkih nalaza kroz niz publikacija. Kako bi se postigli ovi ciljevi, daljnje financiranje osigurano je od Carnegie institucije Washington, Johna D. Rockefellera, Jr., "Battle Creek Betterment Foundation" i "Human Betterment Foundation" (Fondacija za Poboljsanje Ljudi
).Prije osnivanja ERO-a, rad eugenike u Sjedinjenim Državama nadgledao je stalni odbor Udruženja američkih oplodjivaca (odjeljak eugenike osnovan 1906.), kojim su predsjedavali ihtiolog i predsjednik Sveučilišta Stanford, David Starr Jordan. Istraživanja širom svijeta bila su predstavljena na tri međunarodna kongresa, održana 1912, 1921. i 1932. godine. Pored toga, eugeničko obrazovanje u Britaniji je nadziralo englesko Eugeničko društvo (osnovano od Galtona 1907. kao Eugeničko obrazovno društvo), a u Sjedinjenim Državama američko Eugeničko društvo.
Nakon Prvog svjetskog rata, Sjedinjene Države stekle su status svjetske sile. Pojavio se popratni strah da će se, ako se zdrave zalihe američkog naroda razrijede s društveno nepoželjnim osobinama, politička i ekonomska snaga zemlje početi raspadati. Održavanje svjetskog mira poticanjem demokracije, kapitalizma i ponekad shema utemeljenih na eugenici, bilo je središnje mjesto u aktivnostima "Internacionalaca", skupine istaknutih američkih lidera u poslovanju, obrazovanju, izdavastvu i vladi. Jedan od temeljnih članova ove skupine, njujorški odvjetnik Madison Grant, pobudio je značajan pro-eugeni interes kroz svoju najprodavaniju knjigu Prolazak velike utrke (1916).
Počev od 1920. godine održan je niz kongresnih saslusanja kako bi se utvrdili problemi koje imigranti uzrokuju u Sjedinjenim Državama. Kao "stručnjak za eugeniku", Harry Laughlin pružio je tablicne prikaze iz kojih se vidi da su određeni imigranti, posebno oni iz Italije, Grčke i Istočne Europe, bili znatno prekomjerno zastupljeni u američkim zatvorima i institucijama za "slaboumne". Daljnji podaci su interpretirani tako da sugeriraju da su te skupine pridonijele previše genetski i socijalno inferiornim ljudima. Laughlinova klasifikacija ovih pojedinaca uključivala je slaboumne, sulude, kriminalce, epileptičare, pijanice, bolesne - uključujući one koji imaju tuberkulozu, lepru i sifilis - slijepe, gluhe, deformirane, ovisnike, kronične primatelje dobročinstva, seljake i "ne’er-do-wells". Rasisticke nijanse također su prožimale velik dio britanske i američke eugeničke literature. U 1923-oj Laughin je poslat od strane američkog Tajnika za Rad u Europu kao imigracijski agent, kako bi istražio glavne države izvoznike emigranata. Laughlin je želio utvrditi izvodljivost plana kojim će svaki potencijalni imigrant biti intervjuiran prije nego što se pusti u Sjedinjene Države. Dao je svjedočenje pred Kongresom koje je u konačnici dovelo do novog Zakona o imigraciji 1924. godine, koji je ozbiljno ograničio godišnju imigraciju pojedinaca iz zemalja za koje se ranije tvrdilo da su pretjerano pridonijeli razrjeđivanju američkih "dobrih zaliha“.
Kontrola imigracije bila je samo jedna metoda za eugenu kontrolu reproduktivnog staleža zemlje. Laughlin se pojavio u središtu drugih američkih napora kako bi eugenicima pružio veću reproduktivnu kontrolu nad nacijom. Državnim zakonodavcima se obratio sa modelom zakona za kontrolu reprodukcije institucionaliziranog stanovništva. Do 1920-te, dvije godine prije objave Laughlinove utjecajne Eugeničke Sterilizacije u Sjedinjenim Državama (1922), prijavljeno je da je 3200 pojedinaca širom zemlje nehotice sterilizirano. Taj se broj utrostručio do 1929. godine, a do 1938. godine tvrdilo se da je više od 30 000 ljudi upoznalo ovu sudbinu. Više od polovice americkih država usvojilo je Laughlinov zakon, a Kalifornija, Virginija i Michigan vodili su kampanju sterilizacije. Laughlinovi napori osigurali su stalnu sudsku podršku 1927. godine. U slučaju postavljanja presedana u slucaju "Buck v. Bell", Vrhovni sudac Oliver Wendell Holmes, Jr., je podržao statut Virginije i tvrdio: "Bolje je za cijeli svijet, ako umjesto da se čeka pogubljenje degeneriranog potomstva zbog zločina, ili da se puste da poumiru od gladi zbog imbecilnosti, da društvo moze spriječiti one koji su očito nesposobni da nastave svoju vrstu.”
Popularna podrška eugenici
Tijekom 1930-ih eugenika je dobila značajnu popularnu podršku u Sjedinjenim Državama. Tečajevi higijene u javnim školama i tečajevi eugenike na fakultetima šire eugeničke vrijednosti. Izložba eugenike pod nazivom "Studija Pedigrea u Covjeku" predstavljena je na Svjetskom sajmu u Chicagu 1933–34. U skladu s temom sajma "Stoljece Progresa", postaje su organizirane oko napora da bi se pokazalo kako se najbolje mogu održati povoljne osobine ljudske populacije. Uspostavljeni su kontrasti između utjecajne predsjedničke obitelji Roosevelt i degenerirane obitelji "Ishmael" (korišteno je jedno od nekoliko pseudonimnih obiteljskih imena, nije bilo navedeno zbog cega). Proučavajući prolazak osobina predaka, pretece su pozvani da zauzmu progresivno stajalište da odgovorni pojedinci trebaju stupati u brak, uvijek imajući u vidu eugeničke principe. Kabine su postavljene na županijskim i državnim sajmovima na kojima su se promicala natjecanja "prikladnijih obitelji", a medalje su dodijeljivane eugenički zvučnim obiteljima. Ponovno se oslanjajući na dugogodišnju eugeničku praksu u poljoprivredi, popularne eugeničke reklame tvrdile su da je došlo vrijeme da ljudi dobiju istu paznju u uzgoju boljih beba, koju su vec stoljećima pridavali stoci i usjevima.
Anti-eugenički osjećaji
Anti-eugeničko raspoloženje počelo se pojavljivati nakon 1910. godine i pojačalo se tijekom 1930-ih. Najčešće se temeljilo na vjerskim osnovama. Na primjer, papinska enciklika "Casti connubii" osudila je reproduktivnu sterilizaciju, iako nije posebno zabranila pozitivne eugeničke pokušaje pojačanja nasljeđa korisnih osobina. Mnogi protestantski spisi nastojali su pomiriti vjekovna kršćanska upozorenja o nasljednim grijesima oca s proeugenim idealima. Zapravo, većina popularnih spisa tog razdoblja utemeljenih na religiji podržavala je pozitivna sredstva za poboljšanje fizičkog i moralnog sastava čovječanstva.
Početkom 1930-ih nacistička Njemačka je usvojila američke mjere za prepoznavanje i selektivno smanjenje prisutnosti onih za koje se smatra da su "društveno inferiorni" nehotičnom sterilizacijom. Retorika pozitivne eugenike u izgradnji Vladalacke rase prožimala je pokrete Rassenhigijene (rasne higijene). Kada je Njemačka proširila svoju praksu daleko izvan sterilizacije u nastojanjima da eliminira židovsko i drugo ne-arijsko stanovništvo, Sjedinjene Države postale su sve više zabrinute zbog vlastite potpore eugenici. Mnogi znanstvenici, liječnici i politički lideri počeli su javno negirati rad ERO-a. Nakon značajnog promišljanja, Carnegie institucija formalno je zatvorila ERO krajem 1939.
Tijekom Drugog svjetskog rata eugenika je postala stigmatizirana, tako da su mnogi pojedinci koji su je jednom pozdravili kao znanost sada o njoj omalovažavajuće govorili kao o propaloj pseudoznanosti. Eugenika je odbacena od organizacija i izbacena iz publikacija. Britanski Annals of Eugenics 1954. preimenovan je u Annals of Human Genetics. Američko eugeničko društvo je 1972. godine usvojilo manje uvredljivo ime Društvo za studij socijalne biologije (Society for the Study of Social Biology). Njihova publikacija, nekada popularno poznata kao Eugenika Quarterly, bila je preimenovana u Socijalnu biologiju 1969. godine.
Saslušanja američkog Senata 1973. godine, kojom je predsjedao Sen. Ted Kennedy, otkrila su da su tisuće američkih građana sterilizirane u okviru federalno podržanih programa. Američko ministarstvo zdravstva, obrazovanja i dobrobiti predložilo je smjernice kojima se svaka država potiče da ukine svoje zakone o sterilizaciji. Druge zemlje, ponajviše Kina, i dalje otvoreno podržavaju programe usmjerene eugenici, kako bi se osigurao genetski sastav njihove budućnosti.
"Nova eugenika"
Unatoč padu pojma eugenika, eugeničke ideje ostale su prevladavajuće u mnogim pitanjima koja se tiču ljudske reprodukcije. Medicinska genetika, medicinska specijalnost nakon Drugog svjetskog rata, obuhvaća širok raspon zdravstvenih problema, od genetskog probira i savjetovanja do manipulacije fetalnim genima i liječenja odraslih koji pate od nasljednih poremećaja. Za određene bolesti (npr., za hemofiliju i bolest Tay-Sachs) sada se zna da se genetski prenose, pa se mnogi parovi odlučuju podvrgnuti se genetskom pregledu, u kojem saznaju za šanse da na njihovo potomstvo utječe neka kombinacija nasljedne pozadine. Parovi podlozni riziku od prenošenja genetskih oštećenja, mogu se odlučiti ostati bez djece ili posvojiti djecu. Nadalje, sada je moguće dijagnosticirati određene genetske nedostatke nerođenih. Mnogi parovi odluče prekinuti trudnoću koja uključuje genetski invalidno potomstvo. Ova kretanja pojačala su eugeni cilj identificiranja i uklanjanja nepoželjnog genetskog materijala.
Međutim, ravnotežu ovom trendu cini to sto je medicinski napredak, žrtvama mnogih genetskih bolesti omogućio prilično normalnan život. Proučava se i izravna manipulacija štetnim genima. Ako se usavrši, to bi moglo ukloniti eugeničke argumente za ograničavanje reprodukcije među onima koji nose štetne gene. Takve sukobljene inovacije komplicirale su kontroverzu oko onoga što mnogi nazivaju "novom eugenikom". Prijedlozi za širenje eugeničkih programa, kojI se kreću od stvaranja banaka sperme za genetski superiornije, do potencijalnog kloniranja ljudi, susreli su se s snažnim otporom javnosti, koji takve programe često smatraju neopravdanim uplitanjem u prirodu, ili kao mogućnost zlouporabe od strane autoritarnih režima.
Primjene Projekta ljudskog genoma često se nazivaju genetikom "Hrabri novi svijet" ili "Novom Eugenikom", dijelom i zato što su pomogle da se dramatično poveća znanje o ljudskoj genetici. Pored toga, tehnologije 21. stoljeća, poput uređivanja gena, koje se potencijalno mogu koristiti za liječenje bolesti ili za promjenu osobina, dodatno su obnovile zabrinutost. Međutim, etičke, pravne i društvene implikacije takvih alata prate se mnogo pazljivije nego što su to bili eugenički programi ranog 20. stoljeća. Aplikacije su uglavnom više usredotočene na smanjenje genetskih bolesti, nego na poboljšanje inteligencije.
Ipak, uz ili bez upotrebe izraza, mnoge se brige vezane uz eugeniku ponovno pojavljuju - uz novu skupinu pojedinaca koji odlučuju kako regulirati primjenu znanosti i tehnologije genetike. Ova aktivnost usmjerena na gene, u pokušaju poboljšanja prirode, možda nije toliko udaljena od onoga što je Galton podrazumijevao 1909. godine kada je eugeniku opisao kao "proučavanje tvrtki pod socijalnom kontrolom, koje mogu poboljšati ili oslabiti" buduće generacije.
Izvor: https://www.britannica.com/science/euge ... r-eugenics
Sta vi mislite o eugenici i koliko je ziva u trenutku u kom se nalazimo?
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
