Partizani/NOB - istina i mit?

[MorningStar]

[media][/media]

Wow

[Ma znas]

Molim dobronamjern savjet, kako da prebacim link.
Uvijek ima nedobronamjernih.

[Ma znas]

Molim dobronamjeran savjet kako da prebacim link. Forum ne mogu otvoriti na laptopu.

[Šabović Adis]

Samo kopiraj link i zalijepi ga ovdje, ne moraš stavljati u kod.

[Ma znas]

Hvala.
Zasto ne mogu otvoriti forum na laptop.

[Krokodil Behko]

Adisova antifašistička raja, prodala Tita na kilu, na otpadu

ČUDO U VAROŠI RUDO: Tita prodali na otpad, pa Prvu proletersku predali Draži

Sjećate li se 22. decembra, čuvenog Dana JNA? E, upravo na taj datum u varošici Rudo, na tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore, Tito je 1941. prvi put postrojio Prvu proletersku narodnooslobodilačku udarnu brigadu, preteču moćne armije, piše Srpskainfo.

Prva proleterska je decenijama bila ponos i zaštitni znak Rudog.

Sve do 1992. kad se istorija okrenula tumbe, jer su se Ruđani iznebuha prisjetili da su "oduvijek bili ravnogorski kraj" i da s partizanima nemaju ništa.

Najuporniji antifašisti iz BiH i regiona se ipak spremaju u pohode Rudom: da na trgu, na kojem je prije tačno 80 godina postojena slavna brigada, u srijedu obilježe jubilej. Ali, oni već znaju šta ih tamo čeka. Nije im prvi put da 22. decembra dolaze u Rudo.

"Historijski preokret" je počeo 1992., kada su Ruđani prodali bronzani kip Josipa Broza Tita, onaj Augustinčićev, kakav i danas stoji u Kumrovcu, da bi zaposlenima u Muzeju Prve proleterske isplatili plate.

Tako je maršal, koji je decenijama krasio ulazni portal muzeja, otišao na kilo i završio na otpadu u Užicu, gradu u Srbiji koji se nekad zvao Titovo Užice. Za njega su Ruđani dobili 4.000 njemačkih maraka i isplatili radnicima četiri plate.

Vojislav Topalović, koji je u to doba bio predsjednik opštine Rudo, 2003. je za “Blic” izjavio da su morali prodati Tita: stisla ih kriza.

Topalović, kojeg je prije dvadesetak godina Haški tribunal sumnjičio da je jatak Radovana Karadžića, preminuo je 2018.

A Muzej Prve proleterske je promijenio ruho.

Danas na ulazu u ovaj muzej stražari četnički komandant Dragoljub Draža Mihajlović. Ko hoće da vidi partizanske puške i bajonete, mora da prođe kraj Draže, to jest kraj Dražine slike. Ne mora baš da mu salutira, ali ni to ne bi bilo na odmet.

Također, jedini put ka Partizanskom groblju u Rudom danas vodi Ulicom Draže Mihajlovića, koja se ranije, pogađate, zvala Ulica Prve proleterske.

"Sve je tako kao što kažete, ali šta je tu sporno! Vremena se mijenjaju. Eto, ti partizani, kad jednom godišnje dođu u Rudo, malo se bune, neće da uđu u muzej, traže da skinem Dražinu sliku, ali meni to ne pada na pamet. Onda portali pišu o tome, galame, pa za nekoliko dana ućute i to je to", kaže Mirko Stanić, sekretar Boračke organizacije Rudo.

Boračka organizacija, dakle ne stari partizanski SUBNOR, nego Boračka koja okuplja borce Vojske RS iz rata devedesetih, preuzela je, već odavno, brigu o Muzeju Prve proleterske.

Pa su taj muzej, koji je nekad bio javna ustanova, a danas je napuštena imovina, "malo preuredili". U muzej se danas ulazi kroz prostoriju Boračke, koju krase slika Draže Mihajlovića i ikona na kojoj su glavni likovi Sveti Dimitrije i Radovan Karadžić.

Cijela partizanska postavka preseljena je na sprat, dok je prizemlje preuređeno u Spomen sobu srpskim borcima.

A na spratu posjetioce dočekuje Josip Broz Tito, baš onakav kakav je nekad bio, ali sa jednom malom razlikom: nije bronzani, kao u doba SFRJ, nego je od – kartona.

"Ne smeta mi Tito, meni je bilo lijepo u njegovo vrijeme. A kad dođu ti partizani, pa zbog Dražine slike neće da uđu u Muzej, traže od mene da ga iznesem na Trg. I ja to uradim. Lagan je ovaj Tito, možeš ga nosati kud hoćeš", veli Stanić.

Pa prepričava, kako je jednom, kad je 22. decembra bilo baš vjetrovito, na Trgu slobode "vjetar odnio Titu".

"Nisu oni starci mogli da ga uhvate, pa sam ga ja jurio po Trgu i vrato ga na to njihovo postrojavanje", priča Mirko. I smije se, kao da nam je upravo ispričao neki dobar vic.



Mirko kaže da je "nešto načuo" o prodaji "bronzanog Tite", ali da se ne sjeća detalja.

Ali, njegove sugrađane, bar one iz generacije 50 plus, sjećanje mnogo bolje služi.

Radojko Ćirović (58), bivši radnik pribojskog FAP, koji danas za život zarađuje nadničeći po građevinama, dobro pamti kako je prodat bronzani spomenik.

"Otišao Tito na otpad! A kasnije smo i svi mi otišli na otpad. Prije rata pola je Rudog radilo u FAP. Kad je fabrika kamiona propala, 7.000 ljudi je ostalo bez posla. Danas se glavno zanimanje u Rudom zove 'čekam penziju'", veli Radojko.

Penziju čeka i Vasilije Gardović (62), bivši radnik "Polimke", još jednog propalog preduzeća u ovom kraju.

"Tito je prodat mnogo prije 1992., kad su ga poslali na otpad. Pamtim ja to dobro. Pamtim i kako je 1971. Tito dolazio u Rudo i kako ga je oduševljeno dočekala masa naroda i djece. Sad se svi prave kao da toga nije ni bilo", kaže Vasilije.

Danijela Starovlah (17) i njen dječko Bojan Ćubić (25) ne čekaju ništa. A i ne zanima ih šta je nekad bilo. Oni žive život.

alt

"Ne idem u školu, nisam zaposlena u firmi, Bojan i ja se bavimo poljoprivredom. Beremo jabuke i maline, gajimo povrće i dobro nam je", kaže Danijela.

Pošto u decembru nije sezona, pa nema puno posla, došli su, vele, u grad, da malo prozuje.

"Fino je ovdje, bilo bi još ljepše da ima više naroda", kaže Danijela.

Ali, naroda nema. Ulice su puste. Nema u Rudom ni noćnog kluba, ni restorana, čak ni poslastičarnice, roštiljnice ili pekare. Nema, naravno, ni bioskopa. Društveni život se svodi se na nekoliko kafića, u kojima se okupljaju uvijek iste face.

Ali, ovaj gradić ima veliki blistavi hotel. A taj hotel je još jedno čudo u varoši Rudo. On postoji samo na – internetu.

Na web stranicama za rezervaciju smještaja lijepo piše da u hotelu "Komsar" u Rudom premijum soba košta 185 KM, da je gostima na raspolaganju welness centar sa saunom i teretanom, pa restoran, konferencijska sala…

U stvarnosti, taj je hotel zatvoren već dvije godine.

A otvoren je, pompezno, 2014. godine, nakon što je stari oronuli socijalistički Hotel “Rudo” kupio i preuredio "veliki investitor" Rašid Sardarov, vlasnik kompanije "Comsar energy". Crvenu vrpcu je presjekao lično Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik Republike Srpske.

Pošto Sardarovu, nesuđenom graditelju elektrana, ni ovaj biznis nije išao od ruke, hotel je zapao u dugove.

Načelnik opštine Rudo, Dragoljub Bogdanović, kaže da je sa hotelom sada sve u redu – osim što je zatvoren.

"Vlasnici su otplatili svih 180.000 KM dugova hotela i zaključali ga. Tražio sam da hotel daju opštini u zakup, da radnici ne ostanu bez posla, ali nisu pristali na to. Mogu oni kako hoće, hotel je njihov", kaže Bogdanović.



Pa nas pita, što smo zapeli baš za taj hotel, koji ne radi. Nije, kaže, u Rudom, sve tako crno. Eto, probili su put prema Zlatiboru, da im dolaze turisti, na rafting i na pecanje. Istina, nema graničkog prelaza na tom putu, ali biće i to. Opštinski budžet je, kaže, u plusu, prihodi od sječe šuma su uduplani.

"Imam utisak da mladi više ne odlaze iz Rudog, osim na studije, i da se narod vraća", kaže Bogdanović.

Teško je naslutiti na čemu počiva njegov optimizam. Jer, mnogi tvrde da u opštini Rudo, koja je po popisu iz 2013. godine imala 7.747 stanovnika, danas "za stalno" živi oko 5.000, a u samoj varoši jedva 1.000 ljudi.

Ni sam načelnik Bogdanović, kaže, dugo nije živio u Rudom. Takav mu bio posao. On je penzionisani potpukovnik JNA.

Tvrdi da nije političar, nego „vojnik, vjernik i domaćin čovjek“. Ali na pitanje o Danu JNA, vojske kojoj je služio decenijama, i o četnicima i partizanima, odgovara politički oprezno.

Kaže, historijska je činjenica da je JNA osnovana u Rudom i Rudo to treba da "iskoristi", jer svake godine 22. decembra u gradić dođe nekoliko stotina posjetilaca.

"Činjenica je i da su borci Prve proleterske u 99 posto slučajeva bili Srbi, mahom iz Šumadije i Crne Gore, i da su se borili za slobodu. Ali, treba imati na umu i da je Jugoslovenska vojska u otadžbini te1941. bila jedina regularna vojska, koju je priznavao i Zapad", kaže Bogdanović.

Eto, tako besjedi načelnik. Pa nek svako sebi izabere šta mu odgovara. Ne bi on nikom da se zamjera. Jeste vojnik, ali, kaže, ne voli sukobe. I pametno mu je to, valja opet izlaziti na izbore.

Rato Rajak: Da se mene pitalo…

Rato Rajak, diplomirani arhitekta i po mnogima najbolji poznavalac historije Rudog, vladao je u ovoj opštini punih 11 godina.

Bio je predsjednik opštine od 1997. do 2000. godine. Od 2012. je bio načelnik Rudog, sve do posljednjih izbora, kada je izgubio za samo 46 glasova, iako je iza njegovog protivkandiata Dragoljuba Bogdanovića, kako kaže, "stala čitava mašinerija SNSD".

"Pobijedio bih ja njih i lani, da sam se potrudio, ali nisam. Već mi je preko glave politike", kaže Rajak.


Ovaj lokalni političar, koji je bio kadar Srpske radikalne strane i sebe opisuje kao "srpskog nacionalistu i Jugoslovena", svake je godine odavao počast Bošnjacima, žrtvama posljednjeg rata. Poznat je i po tome što je uporno prkosio SNSD i odbijao saradnju sa Miloradom Dodikom.

Rajak tvrdi da Rudo jeste ravnogorski kraj i da u Prvoj proleterskoj nije bilo nijednog Ruđanina, ali da nije u redu što u gradu nema nijedne partizanske ulice, jer istoriju treba poštovati.

"Većinu tih ulica preimenovao je SDS, tokom rata. Da se mene pitalo, nijedna partizanska ulica u Rudom ne bi bila ukinuta, ali znate kako je to skupštinskom većinom na lokalu", kaže Rajak.

Danas je nezaposlen, bavi se slikanjem i prikuplja građu za monografiju Rudog, u kojoj će prikazati hroniku ove varoši od osnivanja, davne 1555., do devedesetih godina prošlog vijeka.

Najnovije historije se i on kloni.

[Julia-Klara]

Procitala samo naslov. Fuj!

[Šabović Adis]

Štaš, borba za bolju prošlost na steroidima.

[Melek]

Nisu to ti Rudjani, one prave su protjerali.

[Pasaga]

ljubicica od sto i nesto kila

[Krokodil Behko]

[The 51st State]

Fun fact, partizane nakon igmanskog marsa je docekao zajednicki cetnicko partizanski stab u trnovu.

A ovo sto ruski zvanicnici dolaze, ne mere biti bolje u smislu daljne destrukcije kvazi ljevicarske opcije u bosni.

[Naseef Mushroom]

Obilježena 80. godišnjica Igmanskog marša: Duh antifašizma i dalje živi na ovim prostorima

WTF?! LOL

[insomnia]

Pa da. Sto bi reko onaj debil Titov unuk RS je antifasisticka zato hoce da je uniste

[Ma znas]

Hvala na pokusaju da mi pomognete. Nisam uspio i necu vise pokusavati. Da mogu pristupiti preko laptopa sve bi bilo OK. Ovako gubim vrijeme.

Forum ima privlacan naslov. Kad bi ga dizajner uredio da bude kao i drugi forumi, sigurno bi ima puno, puno clanova, bio bi jako posjecen forum. Ovako tu je nekoliko zagrizenih forumas koji ga odrzavaju u zivotu.

Jos jednom, hvala na pokusaju da mi pomognete.

[Šabović Adis]

Fun fact, partizane nakon igmanskog marsa je docekao zajednicki cetnicko partizanski stab u trnovu.

A ovo sto ruski zvanicnici dolaze, ne mere biti bolje u smislu daljne destrukcije kvazi ljevicarske opcije u bosni.

Znamo, svi smo čitali Pašaginu zbirku hadisa.

Pa da. Sto bi reko onaj debil Titov unuk RS je antifasisticka zato hoce da je uniste

Naravno, zato se i zove Republika Antifašistička a ne Republika Srpska.
Ime je dobila na prvom zasjedanju Zemaljskog Antifašističkog Vijeća Narodnog Oslobođenja Republike Antifašističke.


Kad bude bila komunistička ispuniće i osnovni preduslov da bide antifašistička. To svaki Titov pionir zna, ne mora uopšte bit Titov unuk...

[Superhik]

Komunisti su u bivsoj YU na neki nacin preuzeli brend antifasizma i nametnuli monopol nad tim. Tacno je da su partizani bili najveci borci protiv fasista - ali nisu bili jedini. I muslimanska elita sto je izdavala rezolucije je bila antifasisticka, Huskina milicija u Krajini takodjer antifasisticka,.. i opcenito prost narod koji nije ratovao.
Na svjetskom planu isto tako su antifasisti bili i Ameri, Britanci kao i znacajan vojno-politicki faktor. A ne samo staljinovi komunisti.

Zato danas imamo mit kod nas da uz antifasizam obavezno ide slavljenje Juge, partizana, Tite,... sto je netacno i samo zaostatak proslih standarda.

Zato mi je iznimno drago sto je ono glupo obiljezavanje Igmanske bjezanije posjetio i ruski ambasador(citaj neofasista). Tek da pokaze na sta je danas spao antifasizam u Jugo tumacenju i nas podanicki mentalitet gdje nam je shvatanje antifasizma pod okriljem nekih drugih a ne nas samih.

Partizane i NOB ne treba ni pretjerano slaviti a ni pretjerano kuditi. Iskreno receno, u to vrijeme su bili najbolja alternativa od postojecih i uradili dobar posao. Ali je ta ideologija prosla kao i drzava koju su stvarali, tako da primjer antifasizma treba traziti u necemu drugom.

Nek se zna da je na obiljezavanju pobjede nad fasizmom u Parizu u ime drzave pronio zastavu sa ljiljanom vojnik Armije BiH Semir Drljevic. To je danas jedini pravi antifasizam kod nas

[Ma znas]

U posljednjem ratu nisam cuo glas ni jednog antufasiste. Svi su sutili, cuvali dvoje penzije i stanove. U Banja Luci su im potomci potpisniks Muslimanske dekleracije nocu ubacivali spiskove Bosnjaka potpisniks Deklerscije.

Ta je bilo, pa naravno nista. Cim se rat zavrisio navodni antifasisti pocinju da nicu kao gljive. Nema gdje ne stignu da obiljeze ovo ili ono. i samo

[Krokodil Behko]

Možete li vjerovati?





U napadu na Bihać krajem 1942. godine., partizani su uspjeli zauzeti Bihać. Nakon toga su strijeljali veliki broj zarobljenika i civila, o čemu su izdali alužbeno: prioopćenje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Priopćenje Vrhovnog štaba NOVJ o strijeljanju 1942. Godine:

„Dana 31. prosinca 1942. godine., 13. proleterska brigada i glavnina 4. kordunaške brigade napala je Bihać, dok su sa druge strane Bihać branile 33. i 35. Bojna, te domobranska opkoparska satnija. Tijekom napada partizani su uspjeli zauzeti Bihać i tom prilikom su pobili oko 200 branitelja Bihaća, a 192 su zarobili. Sve zarobljenike su prema izvješću Operativnog štaba, poubijali. Tom prilikom su likvidirali još 130 civila iz Bihaća te uništili i spalili središte grada.“

Na osnovu ovog izvješća bila je i podnesena krivična prijava protiv Rade Bulata, ratnog zapovjednika 13. proleterske brigade, za ubojstvo najmanje 218 osoba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Po zauzeću grada partizanske jedinice su počinile stravična ubojstva zarobljenih hrvatskih i bošnjačkih vojnika i civila.

Oružane snage NDH su vratile Bihać 29. siječnja 1943. godine. Grad ostaje pod vlašću NDH sve do 28. ožujka 1945. godine kada ga ponovno zauzimaju partizani.

I. zasjedanje AVNOJ-a – laži o federalizmu, bratstvu i jedinstvu

Prvo, osnivačko zasjedanje, održano je na poticaj CK KPJ i VŠ NOV i POJ 26–27. XI. 1942. u Bihaću. Od pozvanog 71 predstavnika (iz Hrvatske 15), na zasjedanju su zbog ratnih okolnosti bila nazočna ukupno 54 delegata. Prihvaćena su dva dokumenta: Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a i Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije.

U Rezoluciji je istaknuto da AVNOJ okuplja predstavnike naroda »svih zemalja Jugoslavije« bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, te da se oslanja na narodnooslobodilačke odbore i antifašističke organizacije, stranačke i izvanstranačke, na terenu.

Za predsjednika je izabran jugounitarist i bivši član unitarističke Demokratske stranke iz Srbije – dr. Ivan Ribar, otac boljševika Ive Lole Ribara.

U Proglasu AVNOJ-a narodima Jugoslavije poziva se na ratno djelovanje i promiče (lažno) načelo federalizma zbog toga da bi se privuklo Hrvate masovnije u partizane. To je načelo federalizma prije rata najviše zastupao HSS pod vodstvom Mačeka, kako bi se zadobila šira društvena potpora, ali će to načelo nakon rata u stvarnosti biti izigrano zbog isključivog provođenja komunističke revolucije. Obećavani su i višestranački izbori nakon rata.

Moše Pijade: Palimo, pucajmo, obećavajmo pljačke da privučemo ljude komunizmu!

Ovo je dio govora Moše Pijade, srbijanskog komuniste i ideologa komunizma, u originalu na srpskom jeziku. On je izogvoren na I. zasjedanjz AVNOJ-a 1942. u Bihaću najbolje oslikava strategiju osvajanja vlasti:

“… Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo beskućnika, da ovi beskućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući. Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije. Oni koji nemju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom… Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo učiniti beskćnike, proletere… Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelj svakog blagostannja, reda i mira…”


Što je “intelektualac” Moše Pijade predviđao, to se i dogodilo. U općem kaosu ratnih događanja provedena je, nevjerojatnom himbenošću i prijetvornošću, komunisitička revolucija, obnovljena Jugoslavija, zatrta i zabranjena svaka pomisao o hrvatskoj državnosti.

Cijela komunistička tvorevina, Jugoslavija, je postala neprijatelj blagostanja, reda i mira.

Tako je Jugoslavija, usprkos “zaključcima” AVNOJ-a, godine 1945. postala centralistička država s komunističkom diktaturom, a središte moći kao i prvoj Jugoslaviji bilo je u – Beogradu.

Hrvatski narod, na drugoj strani, je u tome razdoblju podnio velike žrtve u genocidu koji je napravljen nad njime, a prve godine života u novoj „avnojevskoj“ Jugoslaviji bile su obilježene, do tada u svijetu, neviđenoj represiji, masovnim ubijanjima i progonima ljudi, te etničkim čišćenjima cijelih naroda poput Nijemaca, Talijana i Mađara, po preporukakama Tita i komunističkih vođa kao potencijalnih klasnih neprijatelja koji mogu ometati “revoluciju”.

[insomnia]

Pa dobro. Ovo je manje vise ocekivano. Sta sad treba neko da te oslobađa dok ti mirno sjedis kraj tople peci i boli te kurac