Čega se sjećate iz Jugoslavije?

[Krokodil Behko]

Da je nešto drugo u pitanju, sigurno bih se složio. Medjutim, u pitanju je veliki radnik pa kako god. Postavio je neki svjetski rekord koji nije glup kao oni Ginisovi a bio je i lik sa novčanice. Ovo što govorim, nema nikakve veze sa ideologijama. Eto, dobio je i svoju ulicu. A ko od nas ima svoju ulicu?

[Katja]

Mah... mislim da si krivo shvatio.
Nitko ne omalovažava niti Aliju, niti njegov rad i trud.

[Krokodil Behko]

Mah... mislim da si krivo shvatio.
Nitko ne omalovažava niti Aliju, niti njegov rad i trud.

Nisam dobro shvatio samo ako ne znam čitati.

Krenimo ispočetka. Mister je rekao sljedeće:

Baš...

Simbol naše naivnosti (a i gluposti).

Pa s obzirom na tu sitnicu da je ovo vijest o Aliji Sirotanoviću, koji se slučajno i spominje u samome naslovu ta riječ "simbol" može se odnositi samo na predmetnog Sirotanovića. Zar ne?

A ti si rekla ovo

Simbol naše naivnosti (a i gluposti).

Odlično rečeno.

Dakle ti se s tim slažeš. Zar ne?

A zatim kažeš kako niko ne osporava njegov trud.

Mah... mislim da si krivo shvatio.
Nitko ne omalovažava niti Aliju, niti njegov rad i trud.

Eci-peci-pec?

Prije će biti da si ti nešto pogrešno skopčala pa se ispravila.

[greeneyes]

Treba mu spomenik napravit',ako ga vec nema.

[Krokodil Behko]

Treba mu spomenik napravit',ako ga vec nema.

Ima. Evo mu bratić na slici pored spomenika



Dobitnik je i nagrade AVNOJ-a što će reći, dobio je i nacionalnu penziju. A taj novinar iznad koji je napisao da je Alija umro u siromaštvu, potpuni je kreten.

Inače, njegov rekord je oborio izvjesni Abdurahman iz Banovića i to svega par mjeseci poslije njega ali ne znam zašto se to ne spominje.

Da rezimiram, Alija je malo zapeo i dobio penziju, sliku na novčanici a naknadno i ulicu kao i spomenik. Pitanje bi bilo, koliko dobiše ovi postratni radnici koji polomiše ledja radeći za kapitaliste?

Ne podržavam nikakve jugonostalgije niti sam ikada imao veze s tim SKJ ali ako je neko bio lik-gromada onda on to i jeste. Nije mi bilo teško izguglati i doći do zaključka da je tokom jučerašnjeg dana na portalima iz cijelog regiona, 90% njih reklo "kapa dole".

slijedi članak


Arif Sirotanović, bratić najpoznatijeg rudara, SDA tvrdila da je Alija Sirotanović izmišljen lik

Mediji u Bosni i Hercegovini i regiji jučer su objavili vijest o 23. godišnjici smrti jednog od najpoznatijih rudara i ponosa bivše Jugoslavije Alije Sirotanovića.

Međutim, Alijin bratić Arif Sirotanović kazao je za "Avaz" da je njegov amidža umro 16. maja 1990. godine, a ne 13. maja, kako su jučer objavili mnogi mediji. On je dodao da je Alija rođen 14. avgusta 1914. u mjestu Orahovo te da je odrastao u Trtorićima, selu nadomak Breze.

Ljudska gromada

- Siguran sam da je došlo do pogreške. Neko je na “Wikipediji” napisao da je amidža umro 13. maja 1990., što je pogrešno. Mnogo se stvari iskrivljuje o njemu, a za to je najzaslužnija SDA, koja je godinama na vlasti u Brezi - kaže Arif Sirotanović.

On je kazao da je nekadašnji načelnik Breze koji je iz SDA Salko Opčin pred njim lično kazao da je "Alija Sirotanović izmišljen lik".

- Boli me odnos prema njemu kao legendi i čovjeku koji je pokretač mnogih akcija. Amidža je bio oličenje skromnosti i, jednostavno, ljudska gromada. Pojedinci koji su ga osporavali sada bi da pišu knjige o njemu - govori Arif.

Pojasnio je dalje će u Brezi 16. maja biti održana osnivačka skupština Udruženja građana "Alija Sirotanović i njegovi komorati". Arif je ponosan na amidžu i sve njegove poduhvate te kroz ovo udruženje želi da nastave živjeti Alijin duh i radišnost.

- Amidža je imao šestero braće i dvije sestre. Svi su bili rudari, a moj otac Ahmed poginuo je u rudniku 1970. godine. Brinuo sam se o amidži do posljednjeg dana njegovog života - priča Arif.

Alija, heroj tadašnje Jugoslavije, cijeli je život proveo u Trtorićima, a radni vijek u Rudniku mrkog uglja "Breza". U njemu je 24. jula 1949. godine u Jami 1, sa svojih osam komorata, u osmosatnoj smjeni iskopao 158 tona uglja - 253 rudnička vagona. Time je za 215 posto prebacio brigadnu normu od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova iz 1936. godine - 102 tone uglja.

Nagrade i priznanja

Za ovaj čin dobio je nagradu AVNOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odlikovanja. Legenda kaže da je jedino što je tražio od Tita bila - veća lopata.

- Koga nije poznavao, siromašniji je za poznanstvo iz kojeg se moglo mnogo naučiti. Alija je bio jedan i teško da će se takva ličnost ponovo roditi - kaže Arif Sirotanović.

Autentični snimak

Arif je otkrio da posjeduje dokumentarni film o danu kada je Alija oborio rekord te da će ga emitirati 16. maja prilikom osnivačke skupštine.

- Ovaj film još niko nije vidio. Autentični snimak na dan Stahanovog poraza dobio sam iz Beograda. Kroz udruženje koje ćemo osnovati želimo da se Alija Sirotanović nikada ne zaboravi - dodao je Arif.

[Katja]

Behko!

ne razumijem....i dalje mi nije jasno zašto misliš da se omalovažava rad Alije Sirotanovića?
Ako netko kaže da je on simbol NAŠE naivnosti (dakle, naivni smo mi svi bili, skupa s njim)
to ne znači da tvrdi da čovjek nije marljivo radio.

On je vrijedan, dobar čovjek kojem je netko napričao bajke, baš kao i nama. On je simbol te naše lakovjernosti, naše naivnosti… eto, samo to.

[Dust]

Pusti Behka, malo je natakaren

[Krokodil Behko]

Evo uključio sam google translate pa ću ovaj put, prevesti svoje riječi sa kineskog na naš jezik. Nadam se da ću ovaj put biti shvaćen. Možeš ti nas nazivati glupacima i naivcima koliko god želiš. Možeš to nazvati i mazohizmom i šta sve ne. Ja sam samo rekao da je Alija S. bio dobro nagradjen za svoj rad i ne liči mi na glupana, niti kao pojedinac niti kao dio nekog kolektiva. Možda je njemu neko stvarno pričao bajke ali on ih je i realizirao. Nisam ja slučajno naveo onog rudara iz Banovića. Možda je on ostao neupamćen zato što nije bio dovoljno podoban ali ni danas ti po tom pitanju, ništa nije drugačije. Daj da ga vidim ko je dobio odlikovanje a da neka partija ne stoji iza njega. Živio je jedinim mogućim životom za njega - životom rudara. Čini mi se da je taj život bio nešto dostojanstveniji u tom periodu. Danas ne vidim nikakve rudare po novčanicama ali zato vidim novokomponovane kapitaliste na svakom koraku.
Šta misliš, koliko je ženskih polomilo ledja radeći za nekakvog Todorića? Koliko je on automobila kupio svojim radnicima? Gdje su njihove nacionalne penzije? Gdje su im odlikovanja? Gdje su njihovi spomenici i njihove ulice? U koju bajku ti sada vjeruješ pa misliš da je samo ono u šta je Alija S. vjerovao bajka ono u šta ti vjeruješ nije?

I na kraju da ponovim svoje prve dvije rečenice na ovoj temi.

Da je nešto drugo u pitanju, sigurno bih se složio. Medjutim, u pitanju je veliki radnik pa kako god.

Pusti Behka, malo je natakaren

A zašto sam natakaren? Zato što mislim drugačije?
E pa ja ne mislim potpuno drugačije nego samo tu i tamo primjetim još poneku nijansu osim crne i bijele. Crno-bijela tehnika sa samo jednim programom trebala bi biti prošlost.

[Katja]

Dobro, glavno da smo riješili da ne omalovažavam jednog vrijednog rudara. A ovo ostalo... stvar pogleda, svjetonazora... preduga rasprava u koju mi se trenutno ne ulazi.

Btw, MRZIM Todorića (osjećam da moram ponoviti, već ste mi ga nekoliko puta nabili na nos ), čovjeka koji uništava privredu moje zemlje nelojalnom konkurencijom, monopolom i svim lošim stranama neslobodnog tržišta.

[Rum]

Sta su se usutili ovi Yugoguzicari

[Krokodil Behko]

Ah.. Išijas, reuma, sahrane...

[Rockefeller]

Nažalost pogodilo nas je najveće zlo koje je ljudski um mogao da smisli, a to zlo ima svoje ime i zove se komunizam. Zbog komunizma nam je danas kako nam je. Rat se i desio zbog komunizma. Svaki siromašni čovjek balkana je siromašan zbog komunizma.

To doba komune bi trebali da preklinjemo i da ga na časovima historije učimo samo kao opomenu da nam se više nikad ne ponovi.

Komunizam tjera ljude da budu lijeni, da se opuste, da ne razmišljaju. Sve to nam je komunizam uradio u dvadesetom vijeku. I onda smo tako lijeni, opušteni i priglupi ušli u devedesete godine. I onda smo opet tako opušteni, lijeni i priglupi prevalili devedesete i danas nam je tako kako nam je. Cijeli svijet živi liberalizam, demokratiju i slobodnu trgovinu, samo smo mi ostali u raljama komunizma, priglupi, lijeni i opušteni.

Samo da kažem ne ponovilo se.

[Bla]

Mislim da je krajnje ljudski da se sa sjetom i nostalgijom sjećaš nečega što ti je bilo lijepo, pogotovo ako to više nemaš.
Vjerovatno bi trebali ići kod doktora ako bi bili nostalgični prema nečemu što nam je bilo loše. Ne znam jel' se mazohizam smatra bolešću i da li se liječi. (Nisam kompetentan da to uopšte pominjem)

Svaki sistem, pa i nedostatak istog, ima svoje i vrline i mane.

Ne bih da pričam o ekonomiji, jer ne mogu baš grah baciti pa reći (ŠBBKBB) da bi sada ekonomski situacija bila išta bolja ili gora da se Yugoslavija uspjela transformisati na neki ljepši način, ili da uopšte nije mijenjala sistem. Primjeri postoje, pa se mogu vući paralele. Ali nisu isti faktori u igri, jer mentalni sklop naroda koji živi ovdje i npr. u ex Čehoslovačkoj je vjerovatno drugačiji, ali imaju i drugačiju istoriju, drugačije probleme, do drugačijih stvari im je stalo itd. tako da je sve skupa malo nezahvalno.

Protivnik sam totalitarizma, bilo kakvih ispiranja mozga itd.

Gledao sam nedavno nekoliko dokumentaraca koje su stranci snimali po Sjevernoj Koreji, nikakve gadosti, nego uslovno rečeno normalne stvari, barem ono što su im dozvolili da snime i što su htjeli da se vidi. Jes' da su oni prilično radikalniji, prepoznao sam slične stvari koje sam i sam proživio. Bio sam tako odgajan, da ne kažem dresiran. Možda sam upotrijebio loše riječi. Možda bolje ovako, bio sam od malena učen da volim i taj sistem i tu državu. Pa sam je i volio. Jel' ta ljubav bila iskrena ili nametnuta, sada je totalno nebitno jer se završila, objekat ljubavi je prestao da postoji, a ja evo ostao. Tada mi je to i izgledalo sasvim normalno. Iz ove sada perspektive mi to ne izgleda baš normalno, jer sada suosjećam s onim ljudima kojima je mozak ispran.

Ali sada isto tako gledam stvari koje se dešavaju oko mene i ne mogu ih nimalo nazvati dobrim. Povlačim paralele tipa: ja sam u školu išao sam (kao i svi ostali, misli se na uzrast prvog razreda OŠ), bio kontra smjena od buraza, pa sam i kući bio maltene vječito sam. Starci radili itd. Sada to više nije moguće. Ne kažem da bi bilo moguće da je ostala Yuga, nego govorim o tome da su druga vremena. Djecu u školu neko odvodi i dovodi a ako oba roditelja rade onda ako mogu priuštiti plaćaju produženi boravak, ili ih neko čuva, uglavnom to više jednostavno ne postoji.

Imam bratića, poslijeratno dijete, kojem je sada nekih 16 godina, taman otprilike koliki sam ja bio kada je ono sranje nastupilo, pa poredim s njegovim djetinjstvom.

Ja sam sam od trećeg razreda osnovne već počeo da putujem širom BiH, imao rodbine svuda pa znao često s kraja na kraj ići. Roditelji su to dozvoljavali jer je vjerovatno bilo nepojmljivo da djetetu neko nešto nažao učini. S naglaskom da tada nisu postojala ni ova silna sredstva za komunikaciju koja su nam sada dostupna. Javiš se, pa ako potrefiš onog s druge strane da je kod kuće.
On je počeo sam da putuje kada je već postao srednjoškolac, i to razdaljine od 10-ak KM. Ne dalje.

Djece više nema na ulici da se sama igraju (negdje te negdje naletim na neka ostrva toga, ali sada roditelji djecu vode u parkove i bdiju nad njima). Ja sam ulazio u kuću kada ogladnim, a često ni tada. Znači igraju se otprilike onoliko koliko im roditelji imaju vremena da odvoje za te njihove potrebe (a često nemaju). Ovakve sam prije priče slušao da tako žive djeca na Zapadu, ni tada im nisam zavidio.

Bratić je bio žrtva torture, ulijetali su mu u stan dok je bio sam. U 8. razredu je imao nož pod grlom od strane druga iz razreda. Meni su te stvari bile nepojmljive kada sam bio tog uzrasta.

Proteklih godina se desio nebrojen broj pljački i pokušaja pljačke banaka. Ja u svom 16-godišnjem životu u onom sistemu ne znam za takvo nešto. Mislim, takve stvari si mogao vidjeti samo na filmovima. Možda nisam bio dobro informisan, možda se krilo, ali ja ne znam ni za jedan.

Jes' da su stradali mnogi nevini, da su dobili degeneka (a ako išta ne volim, to je nepravda), al' vjerujem da je velika većina dobijala zasluženo, pa se znao neki red. -
U ovo ne ubrajam političke, žrtve zakona o verbalnom deliktu i sl. Govorim o kriminalu, na bilo kojem nivou.

Ima i ova sada država zakone, i fine zakone, samo što, ne da se ne poštuju, nego se ne sprovode. Mislim, niko te ne može natjerati da poštuješ zakon, al' zato kad ti dođe čiko s pendrekom da ga sprovede, začas se nauči. Dakle, da se zakoni sprovode bila bi druga priča. Al' sada policija služi za nešto drugo.
I sad sam ja tu u nekakvoj nedoumici, ne volim ni totalitarizam, al' sam opet mišljenja da se ovim našim mentalitetom može samo malo čvršćom rukom vladati. Barem koje stoljeće dok nam ne pređe u naviku. Vjerovatno je slično i kod drugih bilo, samo što je to njima prošlost i davno im prešlo u naviku, a nama sadašnjost.

Masa je apsurda prisutno na ovom čudnom vaktu, sada smo tzv. demokratija, a demokratije nema ni iz glave. Sada smo navodno slobodniji, a dijete ne smije na ulicu izaći. Da ne griješim dušu, moram priznati da su "oni gore" prilično slobodniji nego u onom sistemu. Ne da su slobodniji, nego su nedodirljivi.

A iz moje perspektive, običnog malog građanina neke zemlje, država, koja god da je, je tu da ti uzima. Neko se sjetio, pa izmislio državu, pa onda na račun tebe živi. U srednjem vijeku ti uzimao trećinu, desetinu, šta ja znam koliko, pa se dizale bune. Sada ti uzimaju puno više pa se ne bunimo, šta se tu može.

Što se mene tiče ne treba ni jedna (država) da postoji, pa da konačno postanemo stanovnici Zemlje. Al' taj film, naravno nećemo zadugo gledati jer... (ovdje dođe bezbroj razloga).

Naravno, prije toga treba dobro utvrditi činjenice jel' u ova brda došao prvo Rimljanin ili Kelt pa onom Iliru ostavio malo genetskog materijala na miroljubiv ili na neki manje miroljubiv način, i ko je koga još tu je*o do dana današnjeg. Pretpostavljam da ćemo na osnovu toga doći do zaključka da ja imam više prava da živim ovdje nego komšija preko puta jer pobogu ja imam 14% a on čak 17% slavenske krvi, a oni su došli kasnije, je*em li im miša. Vjerovatno je on imao tri pra pra pra nane koje su zaplatile od slovena, a ja samo dvije, treća se, pretpostavljam, sakrila, il' je bila ružna. I, naravno, pošto o precima tih predaka ne znamo ništa, njih nećemo ni uzimati u obzir, jer su nebitni, svakako ih se niko ne sjeća.

A godina 2013... Na izmaku.

[Lebowski]

Odlična post, malo bi šta promijenio.
Subjektivnost je nemoguće isključiti kod ovih tema. Znam da mi je bilo lijepo tada, bilo bi mi još lijepše da nije bilo rata, ništa nisam dobio raspadom Jugoslavije. A možemo reći i da kao narod ništa nismo dobili. Sve što smo imali tada imamo i sada, tek malo više uticaja ali na puno manjem teritoriju.

[Peggy Sue]

[Lebowski]

Šta je ovo, sjećam se ovih slika..

[Spanac_113]

Tito pa tata i mama

[Peggy Sue]

Ne znam kako se zove tema u kojoj smo se sjećali tih (za nas neke ne tako) davnih vremena Pa zalijepih ovdje

[Krokodil Behko]

Zove se Jugonostalgičari i nalazi se u podforumu Društvo

[Spanac_113]

'Uz Marsala Tita junackoga sina
mi krocimo, stiscemo pest..'