Taare wrote: 30 Jul 2022, 09:55
Majku mu, kažu životinja ne zna, nema razuma...
Stvarno ne znam imaju li konji razum, ali znam da imaju neki zajeban osjećaj.
Kako je došla kobila, on se od nje ne odvaja. Kad bi ona skočila u vatru, i on bi za njom.
Džaba ga dozivaj, nudi hranu, bilo šta...nema šanse da će prići.
Neće zato što ona ne smije jer se nije obikla.
Dan polaska. Sjedim u onom njihovom padoku, palim jednu cigaru za drugom, posmatram ih...
Zagradio sam im par duluma zemlje. Ja sjedim na jednom kraju, oni pasu na drugom jer kobila ne smije da priđe.
Da mi je da ga još jednom izmazim prije polaska, al nema šanse. Krenem prema njima, kobila se odma izmiče na drugu stranu, a on za njom.
vratim se, sjednem, zapalim...
U jednom momentu mu kažem - soni, zar baš nećeš doći da se pozdravimo?
Istom on ostavi kobilu, dođe do mene i spusti glavu da ga milujem.
Ostao je minutu, pa onda se okrenu i krenu prema njoj. Otišao je par metara, zastao, okrenuo se prema meni i gleda me ravno u oči, baš kao da zna.
Allahu dragi, kad mi srce nije puklo.
da l životinja zna, ili je samo osjetio moju tugu pa prišao, zna samo Allah.
Doveo bi ja njega vamo, ali je dugi transport prevelik stres za životinje pa ne želim da ga mučim.