Jeste li osjetljivi?

[Lavlje_srce]

Zavisi i u kakvom si društvu. Nekada je bolje biti neemotivan, zar ne?
Ili bar odglumiti neemotivnost. Neki to tumače kao znak slabosti, pa
ono baš nahrupe na čovjeka ko skakavci

Pa bolje je ko moze tako. Ja nisam glumica ni po vokaciji, niti po ubjedjenju.

Tesko mi ide odglumiti hladnocu, a voljela bih da mogu ponekad, istina.

Mozes li ti odglumiti hladnocu, i u kojim situacijama to smatras korisnim?

[bubica]

Uzasno emotivna za meni drage osobe. Kako me zna dobro zaboljeti ako se nekome meni dragom nesto lose desi. Bas zaboli ono pravo. A neka je tako, neka nisam od kamena. Neka i boli to je znak ljudskosti.

[Krokodil Behko]

Zavisi i u kakvom si društvu. Nekada je bolje biti neemotivan, zar ne?
Ili bar odglumiti neemotivnost. Neki to tumače kao znak slabosti, pa
ono baš nahrupe na čovjeka ko skakavci

Pa bolje je ko moze tako. Ja nisam glumica ni po vokaciji, niti po ubjedjenju.

Tesko mi ide odglumiti hladnocu, a voljela bih da mogu ponekad, istina.

Mozes li ti odglumiti hladnocu, i u kojim situacijama to smatras korisnim?

Mogu ali samo u situacijama, kad mi je jasno da moram donijeti, tešku odluku.
dakle, da bih je sam u sebi lakše "svario" i prihvatio, tako uradim. Nema druge, mora
tako i bolje je odraditi bez puno prenemaganja i hipi fazona. Kako bi to, napokon,
što prije bilo uradjeno, kad već, moralo je biti tako. Neke su odluke teške ali su i
one sprovodljive.

[Lavlje_srce]

Mogu ali samo u situacijama, kad mi je jasno da moram donijeti, tešku odluku.
dakle, da bih je sam u sebi lakše "svario" i prihvatio, tako uradim. Nema druge, mora
tako i bolje je odraditi bez puno prenemaganja i hipi fazona. Kako bi to, napokon,
što prije bilo uradjeno, kad već, moralo je biti tako. Neke su odluke teške ali su i
one sprovodljive.

Ok, znaci kad nesto odlucis sprovedes to hirurski precizno i hladno, bez obzira na svoje (?i tudje) emocije?

Sta se desava ako ustanovis da si donio pogresnu odluku; priznas gresku ili i dalje glumis hladnocu?

p.s. Slazem se bubice, nije covjek i kamen isto.

[Krokodil Behko]

Mogu ali samo u situacijama, kad mi je jasno da moram donijeti, tešku odluku.
dakle, da bih je sam u sebi lakše "svario" i prihvatio, tako uradim. Nema druge, mora
tako i bolje je odraditi bez puno prenemaganja i hipi fazona. Kako bi to, napokon,
što prije bilo uradjeno, kad već, moralo je biti tako. Neke su odluke teške ali su i
one sprovodljive.

Ok, znaci kad nesto odlucis sprovedes to hirurski precizno i hladno, bez obzira na svoje (?i tudje) emocije?

Sta se desava ako ustanovis da si donio pogresnu odluku; priznas gresku ili i dalje glumis hladnocu?

p.s. Slazem se bubice, nije covjek i kamen isto.

Ne dešavaju mi se, takve odluke. Prethodno dobro razmislim
Što se mora-mora se. Tako je bilo i biće. Ako nisam pokazao emocije, ne znači
da ih nije bilo.

[Lavlje_srce]

Ne dešavaju mi se, takve odluke. Prethodno dobro razmislim
Što se mora-mora se. Tako je bilo i biće. Ako nisam pokazao emocije, ne znači
da ih nije bilo.

Hm, hoces reci da ne grijesis?

[Krokodil Behko]

Ne dešavaju mi se, takve odluke. Prethodno dobro razmislim
Što se mora-mora se. Tako je bilo i biće. Ako nisam pokazao emocije, ne znači
da ih nije bilo.

Hm, hoces reci da ne grijesis?

Nije to sve tako često a ni dramatično.

[Lavlje_srce]

Nije to sve tako često a ni dramatično.

Sta nije tesko i dramaticno; donijeti odluku, odglumiti hladnocu ili priznati gresku?

Gdje god se upletu emocije postoji znacajan rizik donosenja pogresne odluke, bez obzira koliko neko razmisljao o tome. Mislim da je puno veca stvar priznati kada pogrijesimo, nego tvrdoglavo tjerati po svome. Jos nisam upoznala covjeka koji ne grijesi, ali jesam one koji ne bi priznali gresku ni za zivu glavu.

Ljudski je grijesiti, dok god nesto ucimo iz gresaka ne treba ih se plasiti, niti ih izbjegavati priznati.

Toliko o tome.

[paparaci]

Previše.
Ali što je zanimljivo,mene mozeš gaziti,mene možeš vrijeđati...to me neće naročito dirati.
Tada nisam emotivan,tada se budi vrag u meni.

Ali za rodbinu,za prijatelje,spreman sam žrtvovati i vlastiti život bez sekunde razmišljanja.
U svako doba.

citam tebe, vidim/prepoznam sebe
jako slicno.


ma sto bi rekao sinan:

Ja sam emotivac srcem i dusom
za pravu ljubav spreman i zivot da dam
kada volim, volim. kada patim, patim
umem da oprostim, al' ne zaboravljam

Ja sam emotivac srcem i dusom
ne mogu da se menjam nek bude sto bude
kada volim, volim i kad patim, patim
i smeh i suze sve je to za ljude!

znam i sakriti emocije kad je potrebno, ali inace ih svugdje unosim i to naravno pokazujem. jest da to valjda tako nije dobro, ali ubijte - ja drukcije ne znam i ne zelim.

[sann]

i previse.......

[IM_ex]

Do skoro sam bila ponosna na tu svoju karakteristiku - emotivac, zesci. Ma ko je k'o ja.
I dalje je osjetan taj ponos, ali, vec samoj sebi podobro idem na zivce zbog toga. Dzaba, to si sto si.

[Jaca]

veoma emotivan tip sto ponekad bas i nije dobro ali nemogu protiv sebe

[Zagorka]

veoma emotivan tip sto ponekad bas i nije dobro ali nemogu protiv sebe

ovo mi totalno poznato

[Krokodil Behko]

Uvijek postoje neke stvari na koje smo osjetljivi. Naravno da je i obrnuto. Uvijek postoje neke stvari koje nas ne dotiču, pa makar zbog njih neki i suze lili. Npr slagaću ako kažem da suze ronim zbog neke tragedije koja se desila negdje u svijetu, boga pitaj gdje! Nije da mi je drago ali isto tako nije mi ni nešto žao. Valjda mi koji smo preživjeli rat i bili na samom rubu kolektivnog nestanka malo hladnokrvnije prihvatamo takve vijesti. Ko zna...možda i gradjani tih zemalja, tokom rata u BiH, nisu bili puno osjetljiviji na našu tragediju. Više me pogadja naša neimaština, besparica i svakodnevni apeli za pomoć unesrećenim, siromašnim i bolesnim gradjanima BiH. Na ličnom planu uglavnom sam kao i ostali. Što mi je neka osoba bliža osjetljiviji sam na stvari vezane za tu osobu. Možda ne kao nekada jer vrijeme čini svoje ali ne može mi biti svejedno.

[Peggy Sue]

Jako!!!!

I to nema veze s mojim trenutnim stanjem. Pogotovo kad je muz u pitanju. Umazena sam do bola. Nisam navikla da me kritikuje, niti da povisi glas na mene, niti da bilo sta odbije. Nedavno sam predlozila da negdje idemo, pa je odbio.. Odmah mi je nos dotakao plafon. Jednostavno, teska sam do bola. I znam da jesam, ali ne mogu to promijeniti.
Ne placem, ne kenjkam, nisam placipi*ka, ali se naljutim za tren...
sta cu

[Julia-Klara]

osjetljiva sam kad su roditelji i meni bliski ljudi u pitanju,i to u slucajevima kada se njima nanosi bol, ili pate zbog necega...
zbog sebe i nisam-naucila sam biti i gazena, i shutana, i ubijana, sve, tako da se to uglavnom podnosim uz lagani osmijeh, ili se bar trudim...
zivim u nepravdi, ne mogu je puno promijeniti, pa se jednostavno naviknes... kazem ne puno jer se sve u zivotu moze promijeniti ako zelis. ovdje mislim na nepravdu na posli,i moze se rijesiti odlaskom, tako da ni to nije nerjesivo, ali nije ni pozeljno, zato trpim neke stvari,

trenutno me najvise boli moja mama, vristala bih od muke!

[Zagorka]

......neki me ljudi dotaknu,na neke ni uhom ne mrdam......nekad se svaka riječ ko mač u srce zabadala,otvrdne srce s vremenom,i odbijaju se strele od njega.......daleko manje cmizdrim......yebes sve......nije vrijedno......odrastes jednom.....

[hojla]

bezbel da jesam.... moji me uvijek bole....valjda što ih volim...volio bih vidit ko nije baš ninašta......ono što me ne takne nije vrijedno riječi ...

[Fatma]

Naravno,ako i svi vi,na bliske osobe..djecu ponajviše...

[Lanci]

I previse toliko bi voljela da nisam..I da mogu da to promjenim..ali nemogu