
Dobro su ikako normalni šta im je enver hodža radio.
Moderators: Krokodil Behko, Duminjo
Spor Tirane i Teherana počeo je kada je 2011. godine, tadašnji premijer Salji Beriša u želji da udovolji Amerikancima, prihvatio da kod Drača smesti nekoliko stotina pripadnika ove organizacije, koju Iran smatra odgovornom za izdaju i smrt najmanje 12.000 vojnika.
Odnosi su dodatno zaoštreni krajem januara, kada su pozive na ubistvo iranskog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, emitovale televizije. Nekoliko sati kasnije, odgovornost za napad pripisana je hakerima, simpatizerima otpadničke organizacije Mudžahedin-e Kalk (MeK).
Upad u strogo kontrolisani etar u prvi je plan, posle mnogo godina, izbacio organizaciju čiji su se pripadnici posle niza sukoba sa čelnicima Islamske Republike rasuli širom sveta, te glavnu bazu, uz pomoć Amerikanaca, uspostavili u prilično tajanstvenom kompleksu koji je pre desetak godina nikao nedaleko od Drača.
Od Teherana do Drača
Revolucionari, izdajnici, teroristi i saveznici – organizacija Mudžahedin-e Kalk je za nekoliko decenija i uz silne kontroverze prošla put od „vrha koplja Islamske revolucije" u Iranu, preko kontroverznih usputnih stanica u Iraku, do izgnanstva u Albaniji.
Nakon serije dogovora američkih diplomata sa vladama Saljija Beriše i Edija Rame, oko 3.000 Iranaca, pripadnika Mudžahedin-e Kalka, na albanskoj obali Jadranskog mora našlo je svoje utočište, i u Draču načinilo centar za „sajber rat" protiv Islamske Republike Iran.
Serija događaja poslednjih godina, uključujući proterivanje iranskih diplomata i prilično maglovite optužbe o planiranju napada na ovo sedište iranskih disidenata, dramatično je pokvarila odnose Teherana i Tirane, pa je Ali Hamnei, početkom 2020. godine, Albaniju nazvao „malom, ali zlom evropskom državom u kojoj američki elementi sarađuju sa iranskim izdajnicima i kuju planove protiv Islamske Republike".
U celu priču su, nekako, upredeni šverc droge i ljudi, ali i turski mafijaši, čija veza sa Iranom nikada nije rasvetljena, a na listi učesnika ovog špijunsko-političkog trilera, povremeno su se pojavljivali i najviši zvaničnici administracije u Vašingtonu, uključujući Džona Boltona, Majka Pompea i Rudija Đulijanija, u čijim su se maglovitim vizijama budućnosti sveta upravo čelnici Mudžahedin-e Kalka pojavljivali kao budući lideri Irana.
Revolucionari, izdajnici, teroristi i saveznici – organizacija Mudžahedin-e Kalk (Narodni mudžahedini Irana), za nekoliko decenija i uz silne kontroverze, prošla je put od vrha koplja Islamske revolucije do izgnanstva u Albaniji, uz par kontroverznih usputnih stanica u Iraku.
Osuđeni su na život u egzilu jer ih vlasti u Teheranu terete za smrt 12.000 ljudi, koji su stradali u akcijama koje su pripadnici Mudžahedin-e Kalka, posle progona iz Irana početkom osamdesetih godina, organizovali prvo u saradnji sa režimom Sadama Huseina, a zatim Amerikancima i navodno Izraelcima. Čelnici ove organizacije pak tvrde da je u njihovim upadima stradalo više od 50.000 Iranaca.
Na koncu složenog puta su, u nedostatku kakvih boljih opcija, utočište potražili u Albaniji, koja od privremenog smeštaja postala permanentni dom za oko 3.000 Iranaca. Oni su se u Draču, na obali Jadranskog mora, skrasili posle ozbiljne diplomatsko-pravne gimnastike u Vašingtonu i serije dogovora američkih diplomata sa vladama Saljija Beriše i Edija Rame. Odatle vode "sajber rat" protiv Islamske Republike Iran.
Users browsing this forum: No registered users and 3 guests