Abdulah Sidran

[Fuddo]

Metnice ga ne teglu ajvara.

[Rum]

ode on u makedoniju na tegle

[Fuddo]

Abrulahov Ajvar
Namazi snitu i istusiraj se.
Prirodni sastojci.

Onda ce na dnu tegle sitnim slovima pisat disclaimer,
Za svaki slucaj konsultujte se sa lokalnim hodzom nakon tusiranja.

[Shadow]

Genije i rijetko iritantan lik.

[ironman]

Kud pogleda u mp3..

[Rum]

Ja cu ovako al sa lukom

[Rum]

Tijesan mi život. Ne mogu u njega stati oba moja htijenja, biti pustinjak i biti pobunjenik.

(Abdulah Sidran)

[Shadow]

Ja cu ovako al sa lukom

[Rum]

Abdulah Sidran demonstrirao skok na glavu: Rekoh li ja vama? | Preuzeto sa: https://tuzlanski.ba/zanimljivosti/abdu ... i-ja-vama/


Bosanac,uvijek radije skače na glavu… puno sigurnije za ostale dijelove tijela.” Nedavno je u Općini Hadžići održana promocija knjige “Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva” Abdulaha Sidrana. Nedugo nakon promocije bh. akademik književnik se uputio u toplije krajeve na ljetovanje. Na Facebook profilu je objavio zanimljiv video gdje skače u vodu na glavu, uz opis: “Rekoh li ja vama? Moram još kojiput skočit naglavu, makar osto bez nje!” komentari pratitelja i prijatelja ubrzo su počeli pristizati: “Nemoj ti nama da gubiš tu glavu. Ona nama Bošnjacima puno znači”, “Bosanac,uvijek radije skače na glavu… puno sigurnije za ostale dijelove tijela.” “Ipak, nemojte više na glavu, potrebno nam je što više takvih. Svaka čast u Vašim godinama” neki su od komentara. | Preuzeto sa: https://tuzlanski.ba/zanimljivosti/abdu ... i-ja-vama/
https://www.072info.com/wp-content/uplo ... 8892_n.mp4

[Lavlje_srce]

| Preuzeto sa: https://tuzlanski.ba/zanimljivosti/abdu ... i-ja-vama/
https://www.072info.com/wp-content/uplo ... 8892_n.mp4

PLOP tehnika.

[Maja]

Vise je skok na stomak. Al bas fino sto je ovako dobar nakon sto je jedva prezivio nedavno.

[Šabović Adis]

Fosna. Nea pojma.

[Melek]

Sidran o Kusturici: Rekao sam mu da u Andrićgradu mora podići spomenik ubijenim Bošnjacima



Cijenjeni bh. pisac Abdulah Sidran je u intervjuu za magazin Nedeljnik, između ostalog, govorio o nekadašnjem saradniku, reditelju Emiru Kusturici.

Naveo je kako je jednom prilikom kazao Kusturici da bi se u Andrićgradu trebala odati počast Bošnjacima ubijenim u proteklom ratu.

"Kad je počeo graditi ono u Višegradu, zvalo se na početku Kamengrad, poslije je došlo Andrićgrad. Ja mu kazao da bi najprije morao podići spomenik žrtvama – u Višegradu je pobijeno i prognano većinsko bošnjačko stanovništvo – što mu se nije moglo svidjeti, ali je ipak nešto kao prihvatio. Pamtim rečenicu: 'Da, ali će to biti spomenik svim žrtvama, iz svih epoha.' Da li sam mislio ozbiljno ili sam ga provocirao, to danas ne znam, ali sam mu kazao da sam i ja i svi mi Bosanci njemu mnogo zahvalni za to što gradi, jer će taj objekt – danas Andrićgrad – jednog dana, čim se malo slegnu vremena, biti Muzej genocida u Istočnoj Bosni i Podrinju", rekao je.
Dodao je da je bio spreman i scenarij za film na kojem su trebali zajedno raditi. Saradnja se ipak nije ostvarila.
"I on me otjera u pi*ku materinu. Eto tako. Meni ostao scenarij, kao mlazni avion u garaži, nema pilota koji to zna voziti ni vlasti koja to hoće servisirati. Kazao sam djeci da im je to nasljeđe, mrtvi kapital, neka ga oni ožive, ako nekad u Bosnu dođu bolja vremena", naveo je Sidran.
Neki su pisca kritikovali jer je pokušao razgovarati s rediteljem.
"Naš je taj puk, pučina, stoka jedna grdna. Mene napada neki bošnjački nacionalist, a i ja sam nekakav bošnjački nacionalist, i kaže da sam pi*da jer sam išao na 'poklonjenje' Kusturici. Budaleština. Mene vrijeđa da u intervjuu na 10 strana imam više od tri reda o toj osobi. Ta osoba je jedan od najtragičnijih likova među svim našim eksjugoslavenskim stvaraocima i kulturnim radnicima", kazao je.

Podsjetio je i da postoji "urbana legenda" o Kusturici.
"Naš Emir Kusturica je, prema toj priči, poginuo gore na Zlatištu. I mi, njegovi prijatelji, kako kazuje ta legenda, redovno idemo na mjesto pogibije, na granici između entiteta, na poklonjenje. Poginuo je kao komandant diverzantskog odreda Felini, a da ono što se tamo, u Beogradu, pojavilo kao taj naš poginuli Sarajlija, da je to Milošević poslao ljude na teren da pronađu nekoga ko liči na stvarnog Emira", ispričao je.
Kazao je da su "oni negdje u Šumadiji našli nekog Panteliju I. Milosavljevića, koji je stvarno isti Emir, kao kloniran".
"Ideja je bila da se stvori iluzija kako je veliki sarajevski, bosanski i jugoslavenski režiser, stao na stranu Miloševićevog režima. Time se praktično odrekao svoje domovine i svoga naroda. Mnogi ljudi i danas dopuštaju neki procenat mogućnosti da je ta urbana legenda zasnovana na istini. Da onaj Pantelija, tamo, taj dvojnik ne zna onako dobro režirati! Nešto se tu petlja, nečeg ima, nešto se muti, ali nema duha Sarajeva, što je naš Zlatni ljiljan, stvarni Emir Kusturica, imao. Pišu mu stranci kritike, izdvajaju prva dva filma pa kažu da nikad poslije nije 'dosegao sam sebe'. Ja ništa od toga nisam gledao pa ne znam", zaključio je Sidran.

[Melek]

ABDULAH SIDRAN ZA NEDELJNIK: "Nažalost, SFF ima snažne malograđanske i snobovske elemente, po mjeri političara koji kad hoće ispasti 'načitani' citiraju stihove Dine Merlina!"

"Kome bi od njih palo na um da izdvoji, recimo, milion maraka kako bismo po redakcijama zaposlili lektore bosanskog (srpskog, hrvatskog jezika), ili da se bibliotekama osigura redovan otkup knjiga na brojnim sajmovima u regiji i po svijetu. To bi bila kultura i kulturna politika. Ona nije festivalska, manifestativna, ona se „ne vidi“, a jedino tako se valjano podižu generacije i utječe na profilaciju kolektivne svijesti, kaže Sidran.



Književnik Abdulah Sidran u velikom intervjuu za beogradski "Nedeljnik" govorio je i o značaju i utjecaju Sarajevo Film Festivala za sarajevsku i bosanskohercegovačku umjetničku i kulturnu scenu.

“Sarajevo film festival je postao važan i kao turistički, medijski, estradni, i sl., fenomen sa jakim elementima malograđanštine, snobizma i svačega što ne pripada kulturi nego-supkulturi. Ja sam davno, kada se Festival propinjao na prste i dale su se naslutiti konture jakog kulturnog fenomena, u razmjerama širim od regionalnih, napisao jedan tekst u kojem sam upozorio tadašnjeg ministra, mog kuma, profesora Gavrila Grahovca, da ova vlast - a nju čine stranke etno-nacionalnog profila - pravi potpunu zamjenu pojmova stavljajući na mjesto kulture supkulturu. Zašto? Pa intelektualni dometi tog partijskog kadra dotle sežu. Kad neki stranački šefić potegne kakav citat, to bude neki mudroslovni stih iz opusa Dine Merlina. Oni kulturom smatraju estradu, a ne znaju da je elementarna kultura nešto drugo. Za njih je nepoznanica. Poznati su im samo manifestacioni oblici kulture, a oni, naravno, nisu ono što je kultura u temeljnom društvenom smislu.

Kome bi od njih palo na um da izdvoji, recimo, milion maraka kako bismo po redakcijama zaposlili lektore bosanskog (srpskog, hrvatskog jezika), ili da se bibliotekama osigura redovan otkup knjiga na brojnim sajmovima u regiji i po svijetu. To bi bila kultura i kulturna politika. Ona nije festivalska, manifestativna, ona se 'ne vidi', a jedino tako se valjano podižu generacije i utječe na profilaciju kolektivne svijesti", rekao je, između ostalog, Sidran.

(„SB“)

[Melek]

ABDULAH SIDRAN O ALIJI IZETBEGOVIĆU: Alija je radio s mojom majkom, pa sam ga zvao „čika Alija“, a on mene „Behkin mali“


"Moja majka Behija je knjigovođa u građevinskom preduzeću "Put" , Jedan od pravnika u toj firmi je bio Alija Izetbegović. Kad sam kao gimnazijalac dolazio kod mame-blizu mi je bila gimnazija pa preko velikog odmora dođem da zatražim koji dinar-sretao bih ga, pozdravljao: dobar dan, čika Alija. Za njega sam ja bio "Behkin mali". Jedan specifičan odnos. Nisam ga kasnije zvao čika Alija.



Književnik Abdulah Sidran u drugom nastavku intervjua za beogradski „Nedeljnik“ govorio je o brojnim temama, pored ostalog je odgovarao na novinarsko pitanje o njegovom odnosu sa Alijom Izetbegovićem“ i da li je tačno da je bivšeg predsjednika Predsjedništva BiH zvao "Čika Alija".

"Moja majka Behija je knjigovođa u građevinskom preduzeću "Put" , Jedan od pravnika u toj firmi je bio Alija Izetbegović. Kad sam kao gimnazijalac dolazio kod mame-blizu mi je bila gimnazija pa preko velikog odmora dođem da zatražim koji dinar-sretao bih ga, pozdravljao: dobar dan, čika Alija. Za njega sam ja bio "Behkin mali". Jedan specifičan odnos. Nisam ga kasnije zvao čika Alija.

Naš se odnos razvio kada sam ja kao član Udruženja književnika BiH napravio skandal. Predsjednik tog Udruženja Husein Tahmišćić rekao je: „A što se nas tiče, neka im daju po sto godina robije“, govoreći o onoj grupi Alije Izetbegovića. A u toj grupi su bila dva književnika, članovi naših udruženja. I onda se moj skandal sastojao u tome što sam preko Slobodana Nikolića, sekretara Suda-bio momak, pa muž pjesnikinje Aleksandre Majhrovske, sve raje iz „Sloge“- isposlovao propusnicu da mogu ulaziti u sudnicu, pratiti suđenje. Tu su dolazili samo klaperi, oni koji rade za Udbu. A kad su me optuženici vidjeli-bio im to šok. Radostan šok. Tako sam zaslužio njihovo poštovanje. Mi smo u to vrijeme smatrali da ni u Šešeljevom slučaju ne postoji krimen veći od verbalnog delikta. Radilo se o neobjavljenom tekstu, napisanom za neku anketu u listu „Borba“. Tu realnog krimena nije bilo, tek kasnije će on zaraditi svoju robiju"...

NARAVNO DA SAM STAO U ODBRANU DOMOVINE BIH

Sidran je govorio i o svom ratnom angažmanu i suradnji sa Alijom Izetbegovićem.

“Naravno, ja sam već od prvih dana i minuta, kada je bilo očigledno da Jugoslavija više ne postoji glasno i jasno pokazao svoju lojalnost svojoj domovini koje se zove Bosna i Hercegovina, nad kojom se vrši užasna agresija. Smatrao sam da me moja „poznatost“ obavezuje da djelujem kako god umijem u odbrani domovine. Tako da je moja saradnja sa rukovodstvom i izvjesna bliskost sa predsjednikom Predsjedništva države Alijom Izetbegovićem bila nešto apsolutno normalno. Sramio bih se da sam-zbog ideoloških ili svjetonazorskih razlika među nama-eskivirao djelovanje na strani napadnute domovine, ili se “pravio lud“ na način nekih grupacija oko „nezavisnih intetelektualaca“, Od čega ću biti „nezavisan“ u decembru 1992, u Sarajevu, na koje se dnevno sruči 300 smrtonosnih projektila?"

DEJTONSKO SARAJEVO JE MILOŠEVIĆEV TRIJUMF

Poznati pisac je kazao kako se suprotstavio tvrdnji koju je Izetbegović iznio u svojim sjećanjima, prema kojoj je „naša velika pobjeda što je u Dejtonu dobijeno Sarajevo.“

"Ja sam mu rekao da je to bila jedna briljantna Miloševićeva ratna varka. Apsolutna pobjeda. Milošević je time betonirao etničko čišćenje Sarajeva. Nakon što su piloti JNA marta/aprila/maja 1992, iz Sarajeva izvukli preko 40.000 Srba, pod prisilom SDS-a je nakon Dejtona izašlo još 120.000 ljudi. Tim ljudima Miloševićve je popunio genocidirane gradove u Podrinju. Prazne ih ne bi mogao zadržati u etnički čistom entitetu RS. Istim načinom i metodom je promijenio etničku sliku Vojvodine. Alija moje kritike nije usvojio, ali ih je u knjigu stavio kao fusnote, što je bila veoma korektna gesta."

/“Nedeljnik“, "SB"/

[insomnia]

Pa sta je trebalo, ostaviti im Grbavicu?

[Duh]

ABDULAH SIDRAN ZA NEDELJNIK: "Nažalost, SFF ima snažne malograđanske i snobovske elemente, po mjeri političara koji kad hoće ispasti 'načitani' citiraju stihove Dine Merlina!"

Pa intelektualni dometi tog partijskog kadra dotle sežu. Kad neki stranački šefić potegne kakav citat, to bude neki mudroslovni stih iz opusa Dine Merlina. Oni kulturom smatraju estradu, a ne znaju da je elementarna kultura nešto drugo. Za njih je nepoznanica. Poznati su im samo manifestacioni oblici kulture, a oni, naravno, nisu ono što je kultura u temeljnom društvenom smislu.

Kome bi od njih palo na um da izdvoji, recimo, milion maraka kako bismo po redakcijama zaposlili lektore bosanskog (srpskog, hrvatskog jezika), ili da se bibliotekama osigura redovan otkup knjiga na brojnim sajmovima u regiji i po svijetu. To bi bila kultura i kulturna politika. Ona nije festivalska, manifestativna, ona se 'ne vidi', a jedino tako se valjano podižu generacije i utječe na profilaciju kolektivne svijesti", rekao je, između ostalog, Sidran.

(„SB“)

pa mozda bi ti stranacki sefici i isli dalje u intelektualni domet, da su osjetili potrebu za tim.
ovako...estrada im je dovoljna.
kultura je kultura. politika je koristi onoliko koliko i kuhinju za prvomajske praznike...ocemo li janjetinu zajedno ili grah sa kakvim kobasicama, cevape i tako to.

ne znam da li izbjegava kritiku mase, nego se samo zadovoljvava kritikom novog komiteta.

a ovo o komentiranju rata...
mozda je i u pravu.
ali podjimo od namjere, a ne rezutata samo...

ja isto svojima nabijam na nos da su 3 rata izgubili.

[Maja]

20220917_162432.jpg

[Naseef Mushroom]

ABDULAH SIDRAN O ALIJI IZETBEGOVIĆU: Alija je radio s mojom majkom, pa sam ga zvao „čika Alija“, a on mene „Behkin mali“

Bilo bi simpatično da ga je zvao "Behkin Krokodil".

[Naseef Mushroom]

20220917_162432.jpg

"Ja pisao za neošišanog Srbina koji se ne kupa a Peđa neošišani Srbin koji se ne kupa što u kafiću traži da mu šta napišem, pa smo se tako slični baš fino izeglenisali".