Smrt roditelja - kako podnijeti toliku bol???

[Katja]

Jako mi je tesko ...

Znam da je... zaista mi je žao IM_ex.

[Mister No]

IM_ex, iskreno saučešće!

[IM_ex]

Hvala vam puno; znacajno mi je vase suosjecanje, iako smo virtualni znanci tek, ipak ...

Stvarno nemam rijeci kojom bih te mogla utjesiti. Mnogo mi je zao. Budi jaka

Razumljivo. I nema rijeci dovoljno jakih za utjesiti, nema ih, jednostavno ih nema; mahom ispoljena mi suosjecanja i bivaju u istoj formi. Naoko, povrsno gledajuci, iskljucenih emocija, "prazna fraza" su tek, no, izrecena u situacijama poput moje, kad, je duboka rana svjeza, kad skoro da plac srca mogu napipati, ta fraza ima posebnu tezinu i znacaj. Suosjecas, osjetim ... zamisljas moju tugu, plaseci se buducnosti, ovakvog stanja, vec sada. Ne samo ti, svi vi, koji imate zivu majku. Suosjecas, osjecas moju tugu, znaci mi vas odziv na moju tuznu vijest. hvala puno, puno ...

Kad bi trebalo da se poistovijetim s necim, da bih vam opisala stanje u kome jesam, hm ... zgazena biljka sam. Zgazena biljka kojoj se ne zna hoce li se vratiti u zivot.
Od kraja januara ne znam za raspolozenje ni osmijeh; svakodnevni plac me crpio, crpio ...
Na netu sam procitala sve sto se imalo za procitati o stanju koje je zadesilo moju mamu (rahmet joj dusi!) i postadoh svjesna nemoci, postadoh svjesna da ce uslijediti sve tezi i tezi dani. Jako je tesko, neopisivo je tesko pomiriti se s cinjenicom da nece uslijediti oporavak, o ozdravljenju suvisno je i pomisliti. Boli taj osjecaj nemoci i na sta uticati. Utroba zna, srce zna kako je zivjeti s tim, strahovati dan za danom, mjesecima ... svakodnevno proliti potok suza, pa mi se znalo sazaliti na samu sebe kad postadoh svjesna da je, bilo u drustvu, bilo preko telefona, moja jedina tema - stanje moje majke.

Strahovala sam i trzala se na svaki telefonski poziv, posebno ako je u nesto kasnijim, vecernjim satima. Uvijek bih pomislila "evo, da mi jave ..."

I desi se jedan takav poziv ... otkide mi se tihi jecaj, tih samo par sekundi, da bi se isti pretvorio u krik (ne vrisak, kazem krik). KRIK, cija jacina para grlo, poput ostrice noza. Izgubljenost, strah, bol, tuga, zhal, nevjerica, stuga, nemoc ostajanja na nogama, osjecaj potrebe povracanja ... krici postaju tisi, od smorenosti, pa bolni jecaj preuzme ulogu na kratko, da bi ga ubrzo nadvladao KRIK.
Od ranije vec iscrpljena, vijescu o maminoj smrti sam dokrajcena.

A zivotne obaveze ne cekaju, mora se moci, moglo se - ne moglo.
Duboko sam ozaloscena i ponekad se uhvatim u razmisljanju da se divim samoj sebi kako podnosim ovoliku tugu. Kao, van pameti mi je da je to stanje izdrzljivo, uopce. A ja ferceram, cini se ...
I rijesenost vecerasnjeg posjeta foruma, zadivih se.

hvala vam puno, puno

[Rum]

Im ex Basum Sagosum ,neka Allah dz.s. podari dzennetske basce tvojoj mami ,a tvojoj porodici i tebi puno sabura prilikom velikog gubitka..

[Dalia]

Im_ex Basum Sagosum, neka joj je rahmet duši.

Teško je i bit će tako još neko vrijeme, na početku misliš da nikad tuga neće proći i da ničija nije nikad bila tako velika kao tvoja,
imaš osjećaj da ti se razdire duša i da ćeš i ti preselit uskoro...nakon nekog vremena čovjek se trgne, shvati da je to život i najbitnije shvatiš da ti nemaš ništa s tim, nisi mogao nikako pomoć, odgodit, niko nije kriv, tako je Bog htio...nažalost čovjek može samo pokušati da prihvati situaciju i moli se za voljenog...želim ti puno sabura, drži se, a mi smo tu.

[Nela]

placi, vristi, sta god bice ti lakse. Jednostavno je potrebno vrijeme da se snadjes i naviknes zivjeti s tim, zato ne postoje rijeci... vjeruj da mi suze same idu... Ali znaj da to sveto bice ceka raj. Rahmet joj dusi

[Luna.]

imex, iskreno saucesce

[paparaci]

Ajmi,

od srca mi je zao i od srca ti zelim mnogo snage i strpljenja da to sto bolje i lakse podneses. nemoj se opirati osjecajima. izbaci iz sebe sve sto te tisti. bilo to placom, vristanjem,.... - kao sto vec Nela rece. nadji nesto ili nekog sto/ko ce ti prijati u tim teskim trenucima. mislim i osjecam da ti i ovo mnogo pomaze sto svu tu svoju bol mozes donekle izbaciti u vidu slova. imas nasu virtualnu podrsku, a rado i vise od toga ukoliko zazelis.

da ti mami Allah dragi podari dzennet lijepi!

[bubica]

Sinoc lezeci u krevetu i brisuci nepotrebne slike iz mobitela naidjem na sliku mog rahmetli babe, kako boli, bole suze cini mi se, gushi u grlu i prsima. Evo dva i pol mjeseca su prosla od kako je umro al jos ne mogu bas to da svarim. Nekako ne ide, cuj moj babo umro. ;(


Im-ex iako neznam ni ko je umro , ipak Neka toj osobi Allah dragi podari lijep Dzennet a tebi sabur.

[dacina_curica]

Bubi

Im_ex Primi moje iskreno saucesce.

[Julia-Klara]

moje saucesce,Im_ex

[Peggy Sue]

20. maj …

Maj … prve, majske ruze … maj, ime mu satkano od tri slova, od tri slova, koja su osnov pojmu majka.
Maj … najljepsi mjesec u godini … maj, mjesec maminog rodjenja, a, eto … i … mjesec mamine smrti.
Maj, najljepsi mjesec, postade najtuzniji mi mjesec.

Spoznah tu nesnosnu bol, spoznah tezinu tuge koja reze, razdire nutrinu i ne popusta.
Bol je prejak, crpi li crpi do iznemoglosti; cupa ranjeno, ucvijeljeno i neutjesno mi srce. Ovolika tuga, ovolika bol, ovolike suze ... prozivljavati ovakvo stanje znaci zivjeti zivot bez zivota, zivjeti zivot samo sto ga se mora zivjeti. "Umrijeti prije smrti", to bi bilo to, kad bi se ostalo u ovakvom stanju. Trebacu vremena ... mnogo vremena, a i tada ...??? Boze, daj mi snage da izdrzim ovu bol!
Jako mi je tesko ...

neutjesna sam, duboko ozaloscena

Draga IM_ex, vidim da u posljednje vrijeme i nisi bila cesto online, a pretpostavljala sam cime si bila okupirana. Bilo me pomalo strah i da pitam za tebe, jer sam se bojala da neko nesto mozda zna...
Utjesiti te ne umijem, ali znala bih te zagrliti da si blize... Dovi za svoju majku... Otplaci, to je normalno, ali dovi.. To je nacin da je zastitis i pomognes joj cak i kad fizicki nije pored tebe... Iskreno saučešće...

A vama dragi moji forumasi, nakon procitanih svih postova na ovoj temi kazem SAD VAS VOLIM JOS VISE... toliko prica me podsjetilo na moju... Osjecam da sam vam bliza.. Neobjasnjivo, ali tako je... Ako ikadas mognem snage napisat cu vam ono sto me tisti, i sto nosim iz djetinjstva... A do tad, iako pomalo ruzno zvuci, lijepo mi je znati da u svojoj muci nisam sama....

[Zagorka]

kardeş dayanacak ........ bu Allah'ın ............ bu keder yumuşatmak Let olacaktır

[Bonaqua]

Neka joj je rahmet dusi imex a tebi neka dragi Allah podari snage da kroz teske momente prodjes i sve to prezivis. Preplakala sam na tvoj post na majin, na dacin i ne znam kako cu se ja nositi sa tim kad mojih roditelja vise ne bude bilo. Vidjam ih jednom/ dva puta godisnje i znam da cu sebe kriviti sto je tako. Tek me ogromna tuga ocekuje i ma koliko covjek prihvatao to kao nesto normalno, nikad ne mozes biti spreman na tu prazninu i bol pretpostavljam

[bubica]

Ja sam se tako bojala poziva da je otac umro. Te veceri kada me sestra nazvala oko 21:30 sam odmah znala sta je. Sveukupna situacija je bila uzasna, ukupno tri dana nisam spavala pa sam se bas cudila odakle ta snaga. U normalnom stanju ako jednu noc ne spavam budem bas uzasna a tada tri dana, dao Bog snage.
Im_Ex pricaj stalno, kada god te zelja povuce pricaj o mami. Kada ti se place placi, ali ne sazeljavaj sebe kroz to. Meni kao da je lakse bilo podnijeti sve to , moj otac se 15 mjeseci protiv karcinoma borio, nazalost bitku izgubio. Znaci 15 mjeseci smo zivjeli s time neko u nadi da ce biti bolje,neko u znanju da se blizi kraj. 15 mjeseci smo se pripremali na najgore. Poslednja dva mjeseca je bio 100% slucaj njege, nista nije mogao sam, nista. Zato mislim da ne smijem biti egoisticna i kukati kako nemam oca vise, nego na njega misliti da mu je Bog dragi skratio muke. Najteze mi je bilo kada sam prije polaska kuci otisla na mezar, tada je sve izaslo iz mene, sve suze koje sam krila da ne sekiram mamu. Imala sam jako jako veliku podrsku muza cijelo vrijeme, on mi je nekada prosle godine i rekao da se ne nadam previse, karcinom pluca je neizljeciv. Njegova podrska mi je bila jako vazna. Ko ne osjeca taj je jadan.

[IM_ex]

Nisam bas u stanju da bih rekla sve sto mi haoticno tek nalijece mislima ...
Zelim jos jednom da vam od sveg srca zahvalim na suosjecanju, na rijecima koje gode poput melema, kao i na zeljama da moja rahmetli majka bude nagradjena lijepim Dzenetom (amin!). Hvala vam puno, puno!

Do skoro nisam mogla razumjeti kad neko, pricajuci o svom, tek umrlom roditelju kaze "Hvala Bogu pa ima i lijepa smrt". Kako to razumjeti?! Prije svega, zar smrt moze biti lijepa?! Dalje, nije li lijepo imati sto duze zivu majku, oca, moci ih vidjeti, zagrliti, poljubiti im lice, poljubiti im ruku, omilovati, ...
Ali, ima to ali ... to ali, koje ukazuje na razna stanja gdje smrt dodje kao najbolje rjesenje ("Allah dz. sh. zna najbolje"). Spas bolesniku, spas i njegovim najrodjenijima. Toga postadoh svjesna maminom smrcu; obzirom koja je hasta bila, sad, kad sve sagledam, mogu reci "Hvala Bogu pa nije potrajalo duze".

Smrt roditelja zaboli toliko da ti se svijet srusi, toliko da vidis sopstveno propadanje i da se zabrines nad sopstvenim stanjem koje je ruku pod ruku sa depresijom. Jedino sto osjecas je tuga i nezeljeno nametanje potresnih slika skorijeg datuma. A suze ... pitas se kako vise uopce mozes zaplakati, otkud tolike suze nakon onih silnih buica u vise navrata, a svakodnevno, pogotovo spocetka, a bogme i cijele cetresnice?!
Do cetresnice/cetrestine, insan je toliko potonuo da se nakon iste pocne koprcati i cupati iz tog stanja, pa na silu - na silu ... jeer, to stanje vise nije podnosljivo, gusi ... a ziv si insan. I boris se protiv svojeg drugo ja.
Rijesim se izroniti iz teske, tuzne dubine; znam da ne mogu uspjeti odjednom, ali, imam rijesenost, hocu ... HOCU.
Hocu zivjeti jer moram zivjeti. Imam razloga da zivim.
Kako se pokrenuti sa dna? pitam se. Iznalazim samo jedan nacin, potiskivati sjecanje, gurati te slike tamo negdje, da mi nisu toliko blizu da su mi opsesija, gurnuti ih tamo negdje, duboko, daleko ... neka ih tamo, nek ta bolna zhal bude tamo negdje potisnuta, duboko ...
A onda se javlja drugo ja i kaze "Kako te nije sram, kakvo si to dijete, kakva si to kcerka, mama ti je umrla, a ti ces da potiskujes sve to vezano za njen ovozemaljski kraj, jesil normalna???"
A ja, odlucna, progutam tu zestoku kritiku, otrpim, pa po svom' ... potisnuti, da bih se osjecala bolje. Nema tu stopostotnog uspjeha, zigne srce kad god mislima naleti "mama ... umrla mi mama" ... nevjerica, bjezanje od istine
A ja svojoj mami poklanjam sevap stecen ucenjem Fatihe ... na taj nacin budem mirnija, javlja mi se osjecaj da zna, da se raduje, da joj to nesto zaista znaci, nesto poput nama zivima zrak, voda ... osjecam se duznom, kao da ona od mene to iscekuje, i tako svaki put.
Prekjucer i danas nisam zaplakala (sto se kaze, do jucer nezamislivo) ... vjerovacu da sam to uspjela pokrenuti se sa dna, sad samo treba da nastavim s potiskivanjem sjecanja skorijeg datuma, kolko god da mi to podje za rukom, zauhar mi je. Nalijece ono, nije ga nimalo lako potiskivati, ali ... moram, drugi nacin ne znam.
Vjerujem da je period do cetrdeset dana taj najtezi, najbolniji, kriticni period ... vjerujem da se Bozijom voljom, vec u prvim danima nakon cetrestine, covjek miri sa sudbinom, pocinje da dolazi sebi.


@bubica
Basum sagosum! Neka je rahmet dusi tvom ocu, neka ga dragi Allah nagradi lijepim Dzenetom! Amin!

[Ruana]

Imex ovo nisam vidjela, zao mi je.
Neka joj je veliki rahmet, i neka joj Allah podari dzenet.
Sta drugo da ti kazem osim da znam kako ti je i kako se osjecas.
Kazu da kad njih izgubimo da smo izgubili jedine iskrene prijatelje koje smo imali.
Ne daj se.

[bubica]

Citam a oci pune suza, ma neka teku. Neka ih i one su melem dushi.

[Calla]

Draga Imex ,iskreno saucesce,,
Bubii i tebi za tvoju tugu

dead_flower.jpg

za sve vas kojima su roditelji umrli ,


roditeljina smrt je uvjek subjektivnog karaktera,
tjelo odlazi ali njihovo prijateljstvo i njihova prisutnost ipak su u najplemenitijem smislu besmrtni!
rastanak sa roditeljima koji su umrli ne zavrsava na groblju od tog trenutka pa nadalje nosimo ih i dalje u nasim :

[Veca]

...moje iskreno saucesce