Meša Selimović

[Chloe]

" Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti."

[Calla]

" Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti."

Nazalost ovo I danas dan vazi..

Zlo je atraktivnije od svega ostalog sto bi bilo dobro za ljude.

[ina]

Laki izgleda si imao težak i još nerješen zadatak..
Ili

[Shadow]

Mozda cita...


"Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene."

[Koraci_u_noci]

Ta je bas odlicna

[ina]

Mozda cita...


"Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene."

Onda on tu i nije mislio dobro... o toj osobi..
Ili ipak o sebi

[Shadow]

Mozda cita...


"Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene."

Onda on tu i nije mislio dobro... o toj osobi..
Ili ipak o sebi

Vise se ne mogu sjetit najbolje ali mislim da je mislio na Mula Ibrahima.
Kaze Nisi ti birao svoji sitnu dusu, dali su ti je ne pitajuci

I onda..

Lakomisleno, ili lukavo, moje srce se branilo od trpljenja.


Pa i ovo objasnjava mnogo toga.

Sad 10 forumasa da pitas, mozda ni jedan ne bi odgovorio isto.

Zeljeti da nekog muci kajanje ne moram znaciti da mu zelis lose. Kajanje pece tamo gdje duse ima. Onda mu je pozelio dusu.
Tako da, ako mene pitas, nije mislio lose.

[Nice]

Nema zlobe u njegovim riječima. Shvatam to kao želju da onaj drugi pokaže da ipak nije toliko loš, da se zna kajati i da će razmisliti o svojim greškama.

[Shadow]

Bas tako.

[ina]

U dosta stvari memorija mi je nulita.
Ne sjećam se čitavog konteksta iz knjige. Moguće da bi i ja tad vidjela isto.

Čitajući samo mi se pojavila ispred očiju jasno prisutna jeziva slika nekoga ko se muči.
Nešto poput kletve, a to ne mogu da vidim kao dobro.

[Chloe]

Onda on tu i nije mislio dobro... o toj osobi..
Ili ipak o sebi

Vise se ne mogu sjetit najbolje ali mislim da je mislio na Mula Ibrahima.
Kaze Nisi ti birao svoji sitnu dusu, dali su ti je ne pitajuci

I onda..

Lakomisleno, ili lukavo, moje srce se branilo od trpljenja.


Pa i ovo objasnjava mnogo toga.

Sad 10 forumasa da pitas, mozda ni jedan ne bi odgovorio isto.

Zeljeti da nekog muci kajanje ne moram znaciti da mu zelis lose. Kajanje pece tamo gdje duse ima. Onda mu je pozelio dusu.
Tako da, ako mene pitas, nije mislio lose.

[Chloe]

"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove."

[Shadow]

Ina, evo malo odlomka..

Pa ti sad protumaci

Ja ostajem pri onom gore..



- Oprosti.
Bila je to najljepša riječ koju je moglo pronaći njegovo kukavičko poštenje.
Tako me srećno skinuo sa savjesti i prijateljski ispratio u prošlost.
A za mene je to bio prvi korak u budućnost, nepoznatu i dotad nezamišljanu.
Zamišljao sam je u ovom mračnom dućanu pored javnih nužnika, a evo, sad sam prognan iz tog svog sirotinjskog raja, u kojem me žestoki zadah nužnika podsjećao da smo u središtu grada, na dobrom mjestu, i da ću tu naći svojih dvadeset pet jadnih groša svake godine. Sad mi izgledaju zlatni.
Moraću da potražim nešto drugo, ne znam šta, ali ću potražiti. Svijet je širok, mogućnosti bezbroj, a u meni ima dovoljno snage da neuspjeh ne primim sa suviše žalosti. Proživjećemo nekako. I zašto bi se moja budućnost morala vezati baš za smrdljivi dućan pisara Mula Ibrahima? On bi pustio da me talas odnese i kad bi mi bilo teže nego sad, zato je možda bolje što smo se razvezali u času kad ne visim nad ponorom.
Srećan ti ostanak, dobri čovječe, koga strah čini tako nesigurnim prijateljem. Teško tvojim ćosavim pomoćnicima, bićeš nemilosrdan prema njima: oni te nisu izvlačili iz nabujale rijeke. A možda ćete živjeti i dobro, ništa vas ne spaja, ne tičete se jedni drugih, neće te mučiti sjećanje na tuđe požrtvovanje, i nećeš strepjeti od njihove nerazumnosti. Dobro, de, naredili su ti da me istjeraš. I mirno ćeš me grditi, zbog svega što učinim, a sve će biti ludo, drukčije ne može ni da bude, sad to vidiš, mada si se nadao da će me tvoji pametni savjeti odvratiti od pogrešnog puta.
A kad budeš dobro raspoložen, kad pazar bude obilan, kad ne bude straha u tebi, možda ćeš nesigurno šapnuti sam sebi, da su za sve krivi šejtan, rat, i moja prekinuta mladost. I dobro je što tada neću biti blizu, jer bih ti odgovorio štogod ružno, pa bi to bilo naknadno opravdanje za nepravdu koju si mi nanio.
Vidiš, još mislim dobro o tebi, i želim da se ponekad probudiš usred noći, i da dugo sjediš prekrštenih nogu na postelji, mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene.
Ali, neka ti je bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dušu, dali su ti je, ne pitajući, došao si na red kad drugih, boljih, nije više bilo. Alahemanet, čovječe kao i svi ostali, koji čine zlo ali ga ne smišljaju. Od onih drugih, koji zlo smišljaju i određuju, neka bog sačuva i tebe i mene.
Kod česme sam zaželio da stavim ruke pod mlaz hladne vode. Kod džamije sam osjetio zavist prema đacima medrese koji su, u nanulama, išli na molitveno pranje, veseli, željni svega, glupi od neiskustva, laki od želje o divnom životu što ih tobože čeka. Kod Morića hana sam izašao iz sjenke zidova i visokih stabala, i okupao se u proljetnom suncu.

Proljeće, sunce, vedrina, misao bez težine.
Vedra misao srce obasja,
vedra ni zbog čega,
misao ni o čemu...

Šapućem besmislene stihove, čujem maženje gugutke u granju visoke topole, ispunjava me radošću dječji smijeh, žao mi je ptice što je izbezumljeno sunula preko krova, uplašena. Dio sam svega što vidim, i znam to, i srećan sam, i lako mi je, kao da sam od vazduha.
Lakomisleno, ili lukavo, moje srce se branilo od trpljenja.

[ina]

I dalje ne mogu protumačiti kompletno.
Imam knjigu, jedino da pročitam sve ukupno..

Svakome se u život načine i nepravde. Sitne ili krupne. Samo što kod većine ljudi (ovo mislim generalno) one lične zabole jače i kao vrijede više.

Nije on mislio dobro o Mula Ibrahimu nego nešto malkice manje gore nego o ostalim njemu sličnim.
A za sebe je naravno (kako to inače biva) mislio da je bolji.

[Shadow]

Kazem ja. Od nas 10, niti jedan isti odgovor

[Nice]

Naravno, iz odlomka romana se može zaključiti i ovako i onako... potrebno je pročitati cijelo djelo jer se odnos njih dvojice provlači tanjim i debljim nitima kroz dobar dio romana.

[Shadow]

Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.

05270754ddb37601cbdc39823e6138e4.jpg

[ina]

Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.

05270754ddb37601cbdc39823e6138e4.jpg

Ono što osećam treba da pripada samo meni. Reče
Susan Collins

Prije se možda uguši kad se zvoni na sva zvona.
Nepoznati autor

Šta bi ti rekla Shadowska?

[Shadow]

Krijemo ljubav, tako je i ugušimo. Šteta.

05270754ddb37601cbdc39823e6138e4.jpg

Ono što osećam treba da pripada samo meni. Reče
Susan Collins

Prije se možda uguši kad se zvoni na sva zvona.
Nepoznati autor

Šta bi ti rekla Shadowska?

U pravu je Susan.
I taj nepoznat isto.
I Meša ima pravo. Zavisi kako ko gleda na te rijeci.


A opet, niko mi to ljepse nije rekao od Šekspira

"Ko voli, tih je. Odzvanja samo prazna posuda.”

Eh, ko zna sta je on mislio..
Mozda...
Ne valja kad je krijes sebi, gusis se u njoj. Drugom kriti iz ko zna koji razloga mozda trebas ili moras, ili...
A ima i onaj da se ljubav sakrit ne moze.

Pa se ti eto snadji u tom ludilu.

A ja se ne bih igrala sa tim rijecima i definisala ljubav. Nek to rade ovi koji umiju Kad joj budem znala jasnu definiciju, kad je budem znala objasnit, racunam i da je prosla.
U tisinama svakako stoji njena srz, ako se ja sta pitam


A ti ces to ljepse od mene srocit pa cekam

[dobar-ti]

"Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto, čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove."

So fanky true