Jeste li sretni?

[Vrag]

Dopuštam li da me sitnice naživciraju?

Prometna gužva, nedostatak parkirnog mjesta, zaboravljanje stvari kod kuće – toliko je sitnica koje nas svakodnevno frustriraju, ali zapravo nisu vrijedne toga i ne trebamo dopustiti sebi da se zbog njih osjećamo loše.

Zapitajte sebe hoće li to zbog čega se živcirate i zbog čega ste pod stresom biti važno za godinu dana? Za većinu stvari odgovor je "ne". Ako razlog vaše ljutnje, zabrinutosti i pojačanog stresa ne zauzima važno mjesto u vašim većim planovima, je li zaista vrijedno da se zbog toga živcirate i osjećate loše? Svaki dan?



Držim li osjećaj ljutnje dugo u sebi?

Zadržavanje ljutnje u sebi je poput ispijanja otrova i očekivanja da će neko drugi umrijeti, a zapravo jedina osoba koja će biti povrijeđena ste vi. Dakle, ako je neko pogriješio – oprostite mu. Ne zato što je nužno zaslužio da mu oprostite, nego zato što vi zaslužujete svoj mir.

Biti sretan i nije toliko teško. Jednostavno, preuzmite odgovornost za svoju sreću i napravite izmjene koje su nužne sada.




Procitah tekst, evo ko rukom sve odneseno

Sto nisam diktator na jedan dan

[Chloe]

Jesam li okružen(a) "toksičnim" ljudima?

Kroz interakciju s ljudima utječemo na druge, ali i oni utječu na nas. Ako su ljudi u vašoj okolini pozitivni i inspirativni, nesvjesno pozitivno utječu na vas, podižu vam duh i zbog njih se osjećate dobro i poletno. S druge strane, ako su ljudi oko vas negativni i emitiraju stalnu brigu i strah, i vi ćete se tako osjećati.

"Volim te ne zbog toga šta si ti, već zbog toga šta sam ja kada sam pored tebe."

[spacebound]

Dopuštam li da me sitnice naživciraju?

Prometna gužva, nedostatak parkirnog mjesta, zaboravljanje stvari kod kuće – toliko je sitnica koje nas svakodnevno frustriraju, ali zapravo nisu vrijedne toga i ne trebamo dopustiti sebi da se zbog njih osjećamo loše.

Zapitajte sebe hoće li to zbog čega se živcirate i zbog čega ste pod stresom biti važno za godinu dana? Za većinu stvari odgovor je "ne". Ako razlog vaše ljutnje, zabrinutosti i pojačanog stresa ne zauzima važno mjesto u vašim većim planovima, je li zaista vrijedno da se zbog toga živcirate i osjećate loše? Svaki dan?

Ovo ce me u grob otjerat

[ina]

Jesam li okružen(a) "toksičnim" ljudima?

Kroz interakciju s ljudima utječemo na druge, ali i oni utječu na nas. Ako su ljudi u vašoj okolini pozitivni i inspirativni, nesvjesno pozitivno utječu na vas, podižu vam duh i zbog njih se osjećate dobro i poletno. S druge strane, ako su ljudi oko vas negativni i emitiraju stalnu brigu i strah, i vi ćete se tako osjećati.

Puno je vaznije kakvi smo mi u datom trenutku...

[Julia-Klara]

Sretna sam, nego sta.
I ne mogu vam objasniti jer nece shvatiti, da je svaki dan kada si zdrav blago!
OK, neki hoce, ali opterecujete se nevaznim stvarima.
Ne dajte da vas izludjuju stvari kojih se necete ni sjecati za godinu dana.
I hrabro naprijed

[Dorian]

Ako si sretan u trenutnoj situaciji, nema potrebe da se trudiš da tu situaciju poboljšaš, znači nema potrebe da napreduješ.

Pa budi sretan i ostani gdje jesi.

[HAVANA]

Samo zivi samo budi, svi odgovori doci ce sami...

[Divlja_u_srcu]

Jesam li okružena toksičnim ljudima?
Jesam


Uspoređujem li sebe sa drugima?
Uspoređujem


Imam li potrebu udovoljavati ljudima?
Imam


Dopuštam li da me sitnice naživciraju?
Dopuštam...

[Julia-Klara]

Pa mijenjaj se

[Divlja_u_srcu]

Ucim se i radim na tome.

[Julia-Klara]

Evo teme Atrhure i space

[Arthur Dent]

hvala dzuli.

kao sto rekoh, suvise uslovljavamo djecu i sporimo njihove uspijehe. tim recenicama koje navedoh. ako ne napravis to, neces biti sretan, ako ovo ne bude, neces imati uspijeha i tako te neke nebuloze.

ne mislim da je to potrebno da se ljudi razvijaju i dolaze do novih uspijeha na polju tehnologije, medicine ili neceg drugog.
niti to ima veze sa intelektom. ovdje se prvenstveno radi o osjecaju "sretnosti", tj. biti zadovoljan sa postignutim. znati uzivati u momentu, dozvoliti da zivis, da bivas. sugerirati djeci da budu uspijesni je itekako pozeljno, ali ne na nacin da se dijetetu koje sanja da radi na gradjevini, trubi u glavu kako je to manje vazan posao, bezvrijedan i ako hoce da bude sretno mora biti direktor elektroprivrede. to su gluposti.

sta ti mislis zeljezni?

[Morgen]

Smatram se jako srecnom.
Imam stvarno sve sta sam uvek zelela + zdrava, imam da jedem i da pijem itd.

Srecu u nesreci sam jako puno imala, jedno 4 x izbegla smrt.
Eventualno nemam srecu u ljubavi.

[Julia-Klara]

Nekada davno sam zeljela da imam pare, kao i svi vjerovatno, da si m ogu priustiti sve sto pozelim.
Onda skontas da te danas ima, sutra nema, da zivot neumoljivo curi i istice, ide prema kraju.
Kada smo svjesni da je vecina stvari u nasim rukama, da upravljamo svojim zivotom (u velikoj mjeri), kada naucimo da nas nece uciniti sretnim novo auto, velika kuca, zlato, brdo para, e onda pocinjemo zivjeti cpunim plucima.
Sve do tada smo robovi ne svojih zelja nego ocekivanjima drugih. Upravo sto Arth rece, nauceni smo od malih nogu da MORA skola, MORA dobar posao, MORA kuca, MORA velika svadba, MORAJU djeca...A NE MORA se nista. Osim shvatiti da postojimo SAD, OVOG TRENUTKA, i da nista osim ovog trenutka NE POSTOJI. Ne postoji proslost, njeno prisustvo je vise metafizicko i samo kao sjecanje spajherovano negdje u mozgu, ne postoji nacin da se dodirne i opipa. Isto tako NE POSTOJI ni buducnost, samim tim ni nasi strahovi, nadanja i ocekivanja. NE POSTOJI.
Postoji samo SAD i ono sto TRENUTNO radimo.

[Masamune]

Ja sam sretan, ali uhvati me depresija kad uđem na forum.

[Julia-Klara]

Ja sam sretan, ali uhvati me depresija kad uđem na forum.

Ugasis forum, i nema vise depresije

[Arthur Dent]

Ja sam sretan, ali uhvati me depresija kad uđem na forum.

uzmimo da je stvarno istina sto govoris, a vjerujem da za tebe jeste, pa nek je i u sali receno.

znaci, ne mozes bez tog crnila, bez tog da samog sebe zbog neceg kaznjavas, da budes bolestan, ocajan i nezadovoljan.

to je malo tuzno...



ipak se odlucih da napisem drito, da je samo sega.

[Masamune]

Ja bih vas pola banovao pa ne bih bio depresivan

Pogotovo one na sabahu

[Dori]

Ja bih vas pola banovao pa ne bih bio depresivan

Pogotovo one na sabahu

[Masamune]

Nekada davno sam zeljela da imam pare, kao i svi vjerovatno, da si m ogu priustiti sve sto pozelim.
Onda skontas da te danas ima, sutra nema, da zivot neumoljivo curi i istice, ide prema kraju.
Kada smo svjesni da je vecina stvari u nasim rukama, da upravljamo svojim zivotom (u velikoj mjeri), kada naucimo da nas nece uciniti sretnim novo auto, velika kuca, zlato, brdo para, e onda pocinjemo zivjeti cpunim plucima.
Sve do tada smo robovi ne svojih zelja nego ocekivanjima drugih. Upravo sto Arth rece, nauceni smo od malih nogu da MORA skola, MORA dobar posao, MORA kuca, MORA velika svadba, MORAJU djeca...A NE MORA se nista. Osim shvatiti da postojimo SAD, OVOG TRENUTKA, i da nista osim ovog trenutka NE POSTOJI. Ne postoji proslost, njeno prisustvo je vise metafizicko i samo kao sjecanje spajherovano negdje u mozgu, ne postoji nacin da se dodirne i opipa. Isto tako NE POSTOJI ni buducnost, samim tim ni nasi strahovi, nadanja i ocekivanja. NE POSTOJI.
Postoji samo SAD i ono sto TRENUTNO radimo.

To i kad ljudi slijepo vjeruju, trče i poštuju autoritete koji u njima ubijaju svaki oblik individualizma i hrabrosti da nekad iskažu i svoje mišljenje.
Bar sam se ja tome opirao čitav život. Zato sam jednom imao i tricu iz vladanja u školi.