TREBAŠ LI UMUKNUTI BOŠNJO
Ferid ŠANTIĆ
Zov bošnjački
Evo malo o svemu onome sto nam se dogodilo i sto nam se jos uvjek događa
Pa dragi moji Bošnjaci, pisite, pricajte, prenosi te na svoju djecu da se nikada ne zaboravi
U jednom od komentara, na jedan moj prilog "Ja nisam Bosanac, ja sam Srbin u Bosni" napisano je i ovo:
"previše je žestine i ratne retorike u tom tekstu.... pa, čak iako sve to treba znat, s tim bi trebalo prestati"
Od tad mi ovo s tim treba prestati s uma ne silazi. Jer, pitam se prvo da li je ovo napisala ruka bošnjačka? Ako jeste onda se pitam je li moguće da postoji i jedan jedini Bošnjak jal Bošnjakinja koja ovako nešto osjeća u sebi? Ima li, znači, toga insana bošnjačkoga na bijelu dunjaluku koji može i pomisliti, a džaba ti reći i napisati: šutiiii, ne pričaj ni o četničkom ni o ustaškom zlu.... šuti, ni slučajno ne spominji ni Srebrenicu, ni Omarsku, ni Dretelj, ni Foču, ni Stolac, ni Štrpce, ni Sjeverin, ni Bukovicu, ni...... Šuti i ne pričaj ni o velikosrpskim ni o velikohrvatskim nastojanjima koja traju i dan danas a cilj im je jedan, jedini, zajednički uništenje Bosne i Bošnjaka..... Kažem, velikosrpska i velikohrvatska dušmanska nastojanja koja traju i dan danas i trajat će ko zna do kad. Hasli do Dana sudnjega.
Zato hoću odmah da vam, ovako putem jazije, tj. putem pisanja, nešto ispričam. Prije desetak godina upoznao sam starca Samuela. On je Jevrej a sa svojih 15-tak godina, na početku Drugog svjetskog rata, dospio je u njemački logor Aušvic. Božijom odredbom preživio je. Potom je studirao historiju, novinarstvo..... Kao student dobio je posao koji se ogledao u tome da u Evropi i cijelom svijetu organizje mrežu Jevreja koji neće raditi ništa drugo osim što će, u zemljama u kojima žive, posjećivati škole, TV i radio studije, novinske kuće, raznorazne skupove.... i svugdje samo pričati o stradanju Jevreja u Drugom svjetskom ratu. Tako sam i ja, ovdje u ovoj švedskoj školi upoznao starca Samuela. On je toliko star i mršav da mi najviše liči na onu skorjelu egipatsku mumiju koja hoda. Ali, on i njegova žena, evo već 60 godina, rade samo jedan jedini posao a to je: svugdje i svakome pričaju o stradanju Jevreja..... To mu je svih ovih šezdeset godina jedini posao. U ovu moju školu on dođe svake jeseni, u tačno dogovoreno vrijeme, jer njegovu priču o stradanju Jevreja nastavnici su uvrstili u svoje školske planove.
Nikad nisam mogao prisustvovati njegovom izlaganju. Niti ću ikad moći. Zbog toga što bi me damla, tj. kap srčana ubila, čini mi se. Kad ga vidim u školi najradije bih počeo da vrištim jer mi, namah, prostruji kroz glavu misao o tome da li će ikad doći dan da Bošnjaci i Bošnjakinje koji su preživjeli genocid u Srebrenici, koji su preživjeli Omarsku, Dretelj, Foču, Višegrad, Sarajevo, Štrpce, Sjeverin, Bukovicu..... isto ovako pričaju o tome? I to da pričaju u svrhu opomene. Isto ovako kako to starac Samuel radi. A Samuela sam u jednoj prilici upitao zašto Izrael sada radi Palestincima isto ono što je i Hitler radio Jevrejima pa čak i gore stvari? Imao je kamaru "objašnjenja" i "opravdanja" za to.
Međutim, mene je istovremeno i strah kad o ovome razmišljam. Jer, u duhu onoga s tim bi trebalo prestati sve mi se čini da u jednom dijelu naroda Bošnjačkog počinje da zaživljava baš to da mi ne trebamo ni govoriti ni pisati ni o Srebrenici, ni Omarskoj, ni o Dretelju, ni o Foči, ni o Višegradu, ni o Sarajevu, ni o Štrpcima, ni Sjeverinu, ni o Bukovici, ni..... A sve pod maskom onoga hinjskog, ulizivičkog, neljudskog.... . pa znaš, mi, eto, ponovo moramo zajedno. Svako onaj u čijoj se psihi okoti ovaj hinjski bacil neka sebe upita ovo:
Ako Bošnjaci prestanu govoriti i pisati o svim zlima koja ih evo vjekovima pogađaju i od velikosrpske i od velikohrvatske ideologije, da li će to zaustaviti i četništvo i ustaštvo u njihovim dušmanskim naumima?
Ko ima i zehricu bistre pameti, ko ima i zehricu ljudske kuraži u sebi mora jasno i glasno kazati, prvo sam sebi a onda i svima ostalima, da Bošnjačka šutnja ni slučajno neće odobrovoljiti ni velikosrpstvo ni velikohrvatstvo pa da oni, onako namah, prestanu kidisati i na Bosnu i na Bošnjake. Istina je, u stvari, u ovome:
Samo onda kad u svakoj bošnjačkoj kući bude imala kamara, gomila, hrpa..... knjiga, novina, video kaseta, CD-a...... o onome šta nam je učinjeno i šta nam se i dan danas čini od strane i velikosrpstva i velikohrvatstva i kad budemo iskoristili svaku prigodnu priliku da to pokazujemo i o tome pričamo svojoj djeci i svima drugima, tek tada možemo računati na to da nam se to više neće ponoviti. Tek tada će nosioci i četništva i ustaštva, bar malkice, ustuknuti jer će znati da će biti raskrinkani, jer će znati da nećemo šutjeti. Znadni, Dobri moj Bošnjo, da tvoja, bošnjačka riječ danas mora imati istu onu snagu i istu onu ulogu kakvu je imala ona bošnjačka zulfikara i onaj bošnjački tufek u prošlim vijekovima. Jer, kad su naši dušmani znali da ih u svakoj bošnjačkoj kući čeka bar po jedna zulfikara i bar po jedan tufek nikad nisu ni na nas ni na naš toprak, jurtisali, tj. kidisali. Tada su znali da će, kao napadači, kao ugnjetivači, biti ubijeni. Međutim, kad su nas sa podvalama tipa "bratstvo-ubistva" doveli ovdje gdje su nas doveli i kad su bili sigurni da u bošnjačkoj kući više nejma ni zulfikare ni tufeka, onda su mogli i u uzeti 75% Bosne i tamo, ko bajagi, napraviti republiku zvanu Masovna grobnica i nekakvu ustašoidnu herceg-bosnu.
E zbog toga, Dobri moj Bošnjo, kao i zulfikara i tufek, danas istu snagu mora imati i tvoja riječ o zlu koje ti je činjeno i koje će se nad tobom činiti do Dana sudnjega ako ti budeš šutio. Ja nisam vaiz pa ne mogu ni vaziti ni držati teološke pridike ali sam, svega mi na svijetu, dobro upamtio Kur'ansku pouku koja glasi: Neka o zlu govori onaj kome je zlo činjeno. E pa ima li onda i jedan Bošnjak i Bošnjakinja na bijelu dunjaluku kojem na neki način od strane velikosrpstva i velikohrvatstva nije nekavo zlo učinjeno. Tvrdim da takav insan bošnjački ne postoji. Postoje samo oni među nama koji toga učinjenog zla nisu svjesni ali to ne znači da im to zlo učinjeno nije.
Zbogo toga ne umukni, Dobri moj Bošnjo. Nego pričaj, piši, snimaj filmove, TV emisije.... o tome šta si doživio i šta i dan danas doživljavaš od strane fašizovanog velikosrpstva i velikohrvatstva. Nemoj se, Dobri moj Bošnjo, bojati da ćeš time uništiti zajedništvo, odnosno da ćeš time naštetiti našem zajedničkom življenju sa Srbima, Hrvatima, Crnogorcima.... Ne, time ćeš ga samo ojačati. Jer, Srbi, Hrvati, Crnogorci koji istinski žele zajedništvo i sami osuđuju svoje fašizovane sunarodnike. Potvrđuju to Petar Luković, Gojko Berić, general Jovan Divjak, Stipe Mesić....
Zbog toga ne umukni, Dobri moj Bošnjo, nego pričaj. Pričaj u svrhu zaustavljanja zla koje se nad tobom tako dugo sprovodi. Pričaj ko gore spomenuti starac Samuel jer jedino tada možeš biti siguran da će dušmani tvoji ustuknuti
Njega, Rama, jednoga od 10.000 srpskom fašističkom rukom ubijenih Bošnjaka u srebreničkom genocidu, srpski fašisti su natjerali da on, odavdje iz šume, svoje sunarodnjake doziva i da ih poziva da dođu do njega. A dolazak do njega značio je dolazak pod kamu četničku. Ovo je bio zov kakav nikad, od Kalum bela, Bošnjak Bošnjaku uputio nije. Bio je to zov koji je pozivao u smrt i nestanak. Zbog toga današnji bošnjački zov mora značiti život i opstanak. Život i opstanak Bosni, Bošnjacima i svima drugima kojima je Bosna domovina njihova. Dozovimo sebi jedni druge, od Krajine do Sandžaka, od Posavine do Hercegovine, od Sidneja do Los Angelesa, od..... Dozovimo sebi jedni druge i svi, ama baš svi, zakunimo se i obećajmo da ćemo u jedinstven saf stati. Obećajmo to našeme Rabbu i našeme Ramu. Obećajmo i ispunimo. Jer, zov Ramov do Dana sudnjega će nad Bošnjacima lebdjeti i bdjeti.

I nakon svega, Bošnjo, trebaš li šutjeti?!