Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[Chloe]

Uvrijedili su se jer su me povrijedili. Onako uradi žila što nose u sebi.. a ne doista i onog zbog mene u meni mi. To je samo izgovor da bi se osjećali bolje i zato što krivac mora biti neko drugi. Tako je lakše. Poštenije, a naša pravda je većinom pravednija od tuđe. I meni.

I ko bi još priseban, po mjerilu današnjeg mjerila normalnosti, krenuo nekim stazama. Znala sam to svaki trenutak gledajući ih u oči. I najčešće odustajala i povlačila svoju i tako odavno osakaćenu želju za visočijim koracima koji bi mi davali naznaku za povoljnije ili novčano profitabilnije stepenice. I nije to bio kukavičluk, o ne. A i da jeste, moj je.

Ne sjećam se čiji je pogled bio hladniji. Njegov ili njen. Njoj više zamjerim jer je žensko.
Žensko me uvijek više zaboli. Što me je iscijedila iznutra, i što sam priželjkivala nešto drugačije. Dopunjene a ne borbu. A dobrom broju muškaraca (ako ne i većini) moć je važnija od svega. Oni me zabole samo ako su mi i prijatelji.

I svako od nas je opet nastavljao s vlastitim olakšavanjem težina i bitnijim nitima u životu.

Volim mir. Mir mi je postao potreba.
Kiša koje u nekim poljima nema a požudno se očekuje. I ne samo kiša nego i voda. Žeđ.
Niko ti ne može platiti mir. A ni vrijeme.
Imam osjećaj da brže starim nego li inače.

Lajk... Zadnji dio mi se posebno dopada.

[Shadow]

Napisat cu ti pjesmu
koja ce zvucati poput carobnjacke svirale,
s tisucu rodjenja u jednom samom trenu;
pogledaj: beskonacno dijete sijat ce u tvojim ocima,
i beskonacna duga bojit ce tvoje usne.


...napisat cu ti rijec,
uz koju se slome svi otpori i tame,
uz koju usahnu sve mrznje,
napisat cu ti pjesmu,
prokletu od ljubavi.

c332700d9c77b6ba0c528443c67cfecc.jpg

[ina]

Lijepo to. Sluti na radost.

[Shadow]

Lijepo to. Sluti na radost.

Prokletstvo ljubavi.
100 godina ovako voli.
Uzasno voli.
Sav od paperja i sav od zla.


Kaze...

[ina]

Cc koji mu/ joj je đavolac..

[Shadow]

Cc koji mu/ joj je đavolac..

Miki? Pah..sve ono sto muci poete valjda.

Inace najdraza mi pa je ubacim gdje moze.

Ako ne znas, a znas.
Onaj mali kameni...

I sta covjek moze napisat i kakve rijeci stvorit, u hotelskoj sobi... posmatrajuci samo tu malu kamenu skulpturu.

[Dori]

[Shadow]

Pa ja...
Mater ti...

Sama cu.

[Nice]

Napisat cu ti pjesmu
koja ce zvucati poput carobnjacke svirale,
s tisucu rodjenja u jednom samom trenu;
pogledaj: beskonacno dijete sijat ce u tvojim ocima,
i beskonacna duga bojit ce tvoje usne.


...napisat cu ti rijec,
uz koju se slome svi otpori i tame,
uz koju usahnu sve mrznje,
napisat cu ti pjesmu,
prokletu od ljubavi.


c332700d9c77b6ba0c528443c67cfecc.jpg

Druga strofa je pjesma za sebe

[Shadow]

Napisat cu ti pjesmu
koja ce zvucati poput carobnjacke svirale,
s tisucu rodjenja u jednom samom trenu;
pogledaj: beskonacno dijete sijat ce u tvojim ocima,
i beskonacna duga bojit ce tvoje usne.


...napisat cu ti rijec,
uz koju se slome svi otpori i tame,
uz koju usahnu sve mrznje,
napisat cu ti pjesmu,
prokletu od ljubavi.


c332700d9c77b6ba0c528443c67cfecc.jpg

Druga strofa je pjesma za sebe

Zapravo to nije druga strofa Ja sam od pjesmetine to odvojila.

[Chloe]

"Mudrost života je jednostavna. Samo se skloniti s mjesta gdje vidiš da nisi poželjan. I nemoj misliti da ti se učinilo. Jer znakovi koje daju ljudi vrlo su očiti. I bole. Okrenuta glava u drugom smjeru. Odgovor koji čekaš. I čekaš. A vrijeme prolazi. Osmijeh kojega si pružio, a nije ti bio vraćen. I još stotina drugih malih stvari. Ljudi pokažu kada im je stalo. Ali još više pokažu kada im nije stalo. Samo gledaj. I sve ćeš vidjeti.

Ne moraš biti tamo gdje te neće. Jer ima ljudi koji bi sve učinili za tebe. Ljudi koji te povedu odajama svoga srca i kažu ti sve svoje tajne. Znam, nije lako kad je u srcu netko koga niti malo nije briga. Ali trebaš pomoći sebi. Otvoriti jednom oči. I vidjeti istinu koju dugo nisi želio vidjeti. Neki te ljudi ne žele. Nema tu puno filozofije. Sve je jednostavno, ali i jako teško. Samo se skloniti s mjesta gdje vidiš da nisi poželjan."

Mario Ž.

[ina]

Ako te poželi utješiti (ili samo biti blizu) ona će govoriti k'o doktor, uzimajući u obzir da nisi iz struke. A ni po čemu ni manje vrijednosti.

[ina]

Zato je i grub, zato i nema mjere. Uvjerio je sam sebe da je postao savjest grada, i siromaštvom placa to zadovoljstvo. Mozda ponekad donese i svjezine kao vjetar, ali ne vjerujem da cini veliku uslugu ni iskrenosti ni pravednosti. Po njemu, izgledaju kao nastranost. Lice na osvetu i na surovo zadovoljenje, a nikako na plemenitu potrebu kojoj bi ljudi trebalo da teze.

Derviš i Smrt

[Chloe]

“Tvoj život je ograničen, zato ga ne troši živeći tuđi život.
Ne upadaj u zamku dogme – življenja s rezultatima tuđeg razmišljanja.
Ne dopusti da buka tuđih mišljenja uguši tvoj unutarnji glas.
I najvažnije, imaj hrabrosti da slušaš svoje srce i intuiciju.
To dvoje nekako već zna što ti zaista želiš postati.
Sve drugo je sekundarno.”

Steve J.

[ina]

On ne zeli, ili ne umije da prodaje rijeci. Ne umije da proda ni cutanje. Ni dar. I nije mu stalo do uspjeha. Do cega mu je onda stalo?

Uzalud, teško ga je zaustaviti kad neko probudi njegovu paznju. Cesto bez razloga, ili zbog razloga koji je samo njemu vazan.

Derviš i smrt

[ina]

Ali u razgovoru sa moćnicima čovjek mora da proguta sve pametne razloge, i da prihvati njihov način mišljenja, a to znači da je unaprijed pobijeđen.

I neću više o toj knjizi. Do ko zna opet kad..

[Nice]

. Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećajem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negdje u tebi i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvaća. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.
Tvrđava

Uvijek i iznova otkrijem neke nove dijelove koje u prvi, drugi, treći mah... jednostavno ne registrujem onako kako zaslužuju i zato se uvijek vratim knjigama koje će mi svaki put ponuditi još nešto, nikad ne presušuju...

[Chloe]

*Da sam joj rekao tad stani, možda bi me sad jutrom budila uz miris kafe i milovala. A možda bi me nervirala usisavajući prašinu dok spavam.

Da sam joj rekao tad stani, možda bi me sad čekala umornog s posla sa večerom i pred ulazom u stan poslala poruku 'Ne zaboravi hleb' i vraćala me nazad do trgovine...
Možda bi je psovao, grdio, na nju se ljutio, ali bi je voleo, više nego išta, ikog i bilo koju posle nje.

Da sam joj rekao tad stani, možda bi sad galamila na mene zbog razbacanih čarapa po stanu, zbog dignutih nogu na stolu dok gledam tv....

Da sam, ali nisam. Umesto toga odabrao sam da je tražim tamo gde je nema, znajući vrlo dobro gde je i u kojem gradu.
Da sam rekao, ali nisam, ne bih je tražio u drugima, znajući da je tamo najmanje ima i da se žena kao ona više ne rađa.

Da sam, ali nisam. Neko je rekao, neko je umeo.

Neko ju je zadržao, neko ko je možda tip čoveka koji igra sedmični loto, igre na sreću, čeka bingo ne shvatajući da je najveću premiju u životu dobio onog dana kad mu je ona rekla *da*

M. Mihajlov

[ina]

Otvoreni krov su sagradili uradi zavidne panorame i davao se i osjetiti miris još prilično friškog drveća. Zamisao jednog im bliskog prijatelja ujedno i poslovnog partnera.
Tip osobe kojoj se većina radovala samo kad dolazi radi neobaveznih motiva (što je značilo gotov nikad) a još više kad odlazi.

Oči su mogle prepoznati objekte iz ne toliko dalekih, a niti iza
ćoška školskih dana i neumornih šetnji od mosta do mosta. Muzeja do muzeja.

Zveketanje ručno građenih ideja ili jedinstvenih tkanina vihorile su i u zraku.
Haljina je bila u dvije boje. Crna i (ne znam tačno definirati) možda najpribližnije boji pijeska. Prikladnija za tamnije puti i polusmrt za svjetlije.
Sitna kragna, dugi rukavi. Kaišić oko struka i dugmići po čitavoj dužini, gotov do poda. Od struka na dolje, nepretjerano balonasta da zauzme malo više figuru, ili da ne da oku realne mjere, mjere koje su njene šnajderice na određeno vrijeme tačno uzimale. Kod nadarenih u grudima dojmila se ipak treća sisa u sredini. A to se njoj uopšte nije sviđalo pa je skicirala izmjene koje su se trebale što prije obaviti, pogotovo prije izlaganja u butik.

Niz stepenice ostavljala je pola metra traga a uz stepenice, rijetkih i između najstarijih zgrada u gradu, morala se samo jednom rukom legerno podići i držati onoliko koliko je bilo potrebno da se vlasnica ne polomi. A i ako, postoji bolovanje i osiguranje.

Trebate se osjećati kao princeze! Govorila je, nemareci za unutarnje kolutanje očiju prisutnih iz odjeljenja i uopšte naviknutih na takvu vrstu uniforme. Muškarci su bili jednostavnije obučeni, i uglavnom mrmljali u sebi, smješkajući se vidljivo kao potpuno zadovoljni.
I obuća je imala čitavu svoju priču. Zamišljena početno udobna i elegantna. Krvareći ipak na nogama mnogih, poput simbola ruže po kojoj su godinama planirali i minimalni detalj vlastitog novog djeteta. I u kojoj je svaki radnik ili grupa imala zadatak odgoja i prosperiteta.

Ništa drugačije od ostalih već uspjelih tamo gdje je uspjeh prilično garantiran i zbog same podloge mjesta. Ili imena koje stoji iza.

Najzanimljivije u svemu bila je činjenica da je ona stvarno tako mislila. Sa svog gledišta (ne)pogrešive kraljice uzvišenosti i humanih greški. Sve je mogla da dokuči. Ako je željela, čak i ono nevidljivo.
A to isto je moglo i svako drugo biće..
na svoj način.

[ina]

Prijatna, slađunava, nevještačka. Ponekad i hladna jer nije bila sposobna da laže kao većina žena.
Niti kao neka manjina muškaraca.
Kao da je imala čarobni štapić i tačno znala koliko kome servirati i drskosti. Da ne zaboli previše, ali da sigurno zapamtiš. Ni ljubav nije štedila. Nije se namjerno isticala, niti stavljala u prvi plan. Bila je većinom isticaj sam od sebe.
I kadkad pomalo onaj strah drugima, koji bi da se pobijedi ili udalji, ili zadavi. Poštena po nekim pravilima samih sebi nametnutih.

Znalo se desiti da ju posmatram krišom a da ponekad osjeti. Kaffe? Ono kao treba ti nešto.
Gledam te što si lijepa. Rekoh jedne prilike, jer i jeste bilo vrijeme pauze.
Grohotom se nasmijala.
U trenutcima ljutnje znala je tresnuti nešto malo žešće telefon a poslije osvrćući se i čudeći samoj sebi.

Neogorčene žene u blizini pedesetih s vremenom suzbiju sva godišnja doba u sebi.