Armija RBiH

[Pasaga]

sretno i ponosno....

[Rum]

Pujdo se negdje zarakijo subota

[Rum]

[Fuddo]

Tctctc
Koja smo mi haluga od naroda

[Naseef Mushroom]

Oborimo na zemlju stvari o kojima se ne možemo dogovoriti.

[Naseef Mushroom]

Ali kako svi koji nisu SDA samo daju argumente njima koji tvrde da svi koji nisu SDA nisu pravi Bošnjaci.

Zanimljiv je način ponašanja svih onih koji su nekada imali korist od SDA, uvijek je identičan.
Dino, Fahro, Hadžifejzović i ostali, na početku, kada tek prekinu vezu sa SDA ide pretjerana patriotska priča, ja sam bio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, ja sam branio državu, ja sam bio u ratu, poštujem rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića, ja sam hadžija, u mene se u familiji klanja, ja sam i dalje protiv Dodika i Čovića.
I onda se svi lagano pretvaraju u Ivanu Marić i Sanju Vlaisavljević, ARBiH je i dalje časna ali i UZP imaju osjećaje koje trebamo uvažiti, nisu Dodik i Čović toliko loši ali se Bakir nije htio sa njima fino igrati pa su se zbog toga naljutili.
I kada SDA ostanu jedini koji pominju odbranu države onda je “SDA želi prisvojiti sebi časnu odbranu, predstavljaju da svi koji nisu SDA nisu patriote”.

[Pasaga]

SVI SU DALI NEŠTO, NEKO SVE:
"Kada se slavi Dan Armije RBiH,
na jugu države najviše se volimo sjećati Hujke, simbola otpora i hrabrosti. Bez heroja poput Hujke, ne bi bilo ni slobode"

Piše: Amer OBRADOVIĆ (Tačno.net)

Kad ulazite u Mostar sa istoka, prođete Šarića harem i džamiju, na početku mostarskog naselja Luka, na fasadi ima slika sa siluetom, sa natpisom na engleskom “All gave some, some gave all”. Ova fraza – svi su dali nešto, neki su dali sve – pripisuje se Howardu Williamu Osterkampu, veteranu Korejskog rata. Ovaj vojnik iz američke države Ohio služio je od 1951. do 1953. godine kada je preživio teške borbe u Koreji sa svojom jedinicom, četom C, borbenim timom 5. puka. Za svoju službu, Osterkamp je odlikovan Purpurnim srcem. Korejski rat zbog surovosti, brutalnosti i ogromne smrtnosti, veterani smatraju najgorim za vojnike, a u američkoj historiji se naziva i “Zaboravljeni rat”… Mostarci, dakako, nisu na zidove stavili Osterkampovu sliku nego onu Midhata Hujdura Hujke, čovjeka koji je poginuo 30. 6. 1993. u odlučnim borbama za deblokadu Mostara, u Sjevernom logoru. Na današnji dan, 15. april, kada se slavi Dan Armije RBiH, na jugu države najviše se volimo sjećati Hujke, koji je simbol otpora i hrabrosti. Bez heroja poput Hujke, ne bi bilo ni slobode. Na spomen ovog čuvenog boraca, ja se sjetim pjesme legendarnog Fadila Toskić i one čuvene strofe:

I dan živi jedan dan

Njemu Mostar osta san

Da ga vidi slobodnog

Hujka komandant…

Ljudi vole Hujku jer je bio pravednik. Zato što je potomak brojnih generacija boraca koji su branili ovu zemlju, koja je bila vječno historijsko raskrižje. Ovdje su se vijekovima lomile granice, kulture, tradicije, seobe, civilizacije. Drina je dijelila Istočno i Zapadno rimsko carstvo. Država Bosna je svoje obrise, sa granicama na Drini, Savi, Sani i moru, dobila za vrijeme Srednjovjekovne bosanske države, kada smo bili respektabilan regionalni faktor, imali svoju vlastelu, vojsku, stanak, banove, kraljeve i krunu – vrhunac te države je bila 1377. godina kada je Tvrtko I krunisan za kralja. Za vrijeme osmanske vladavine, ta zapadna granica se širila, da bi mirom u Sremskim Karlovcima 1699. godine – granica Bosne dobila današnje, savremene obrise, dakle Una, Sava, Drina i izlaz na more. I u doba Austro-Ugarske vladavine, dakle od 1878. pa do kraja Prvog svjetskog rata 1918., Bosna i Hercegovina je zadržala te granice i bila tzv. Corpus separatum, pod posebnim nadzorom zajedničkog ministarstva finansija.

Potom je ušla u sastav Države, pa Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije. Ako gledamo iz perspektive države, položaj Bosne i Hercegovine kao historijske činjenice, bio je najteži između dva svjetska rata – dakle, prije samo stotinjak godina kao država bili smo u puno težoj situaciji nego danas. Situacija tada bi bila još teža, da nije bilo Mehmeda Spahe koji je bio vješt političar. Spaho je bio presudan da se u taj ustav ugradi tzv. ”turski paragraf”, Član 135. kojim je teritorija Bosne i Hercegovine ostala kompaktna.

Tokom Drugog svjetskog rata, naši preci su stali na stranu antifašizma, te su u Titovim partizanima bili protiv nacističkih snaga, protiv Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša i uspjeli su ZAVNOBIH-om i AVNOJ-em izboriti status za Bosnu i Hercegovinu kao ravnopravnu republiku unutar Jugoslovenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz osmanskog doba.

Početak rata, agresije na Bosnu i Hercegovinu teško je datumski odredit, ako uzmemo ratna dešavanja u Ravnom, ili dolazak rezervista još 1991., ali opšti napadi su počeli nakon referenduma o nezavisnosti, na proljeće 1992. godine – krvavim Bajramom u Bijeljini, napadom na Višegrad, Zvornik, pa i Sarajevo i druge gradove. Rat je počeo i u Hercegovini, a ratna linija se protezala uz rijeku Neretvu. Sljedeći datum koji je odredio pakao na ovom prostoru je 6. maj 1992. – sastanak u Grazu kada je pao dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine, a kojeg su potpisali Radovan Karadžić i Mate Boban. I naravno, granica između HB i RS-a je bila kao ona od 1939. iz Sporazuma Cvetković-Maček, što je i danas na jugu linija razgraničenja između dva entiteta. Pošto tu nije bilo mjesta za bošnjački narod, niti za državu BiH, izvršeni su teški ratni zločini i etničko čišćenje. U takvim teškim historijskim trenucima je stvaran otpor, oličen u 4. Korpusu Armije RBiH.

Četvrti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine bio je jedan od sedam korpusa koji je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini djelovao u sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Korpus je objedinio jedinice Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine kao i neke dobrovoljne jedinice koje su do njegovog osnivanja djelovale na širem području doline rijeke Neretve. Od formiranja, novembra 1992. godine, pa do novembra 1993. godine komandant korpusa je bio rahmetli Arif Pašalić, još jedan od heroja opstanka države na jugu.

Sa historijskog aspekta, 4. Korpus je zaslužan sa opstanak države i naroda na prostoru Hercegovine. Vojska, naročito, jedinice koje su se nalazile na linijama u Bijelom polju, Mostaru i prema jugu bile su u nekom vrstu kotla, na jako uskom teritoriju između dvije neprijateljske vojske, bez opreme, bez hrane, sa civilnim stanovništvom, izbjeglicama, jest podvig ravan velikom vojnicima, herojima poput onih spartanskih. Ipak, herojstvo pripadnika Armije RBiH ne može se opisati samo datumima i historijskim činjenicama.

U staroj Grčkoj najbolji među ratnicima su bili Spartanci, oni su sa svojim komandatom Leonidom pobijedili moćniju i brojniju Perzijsku vojsku u Termopilskom klancu i tako ušli u historiju. Termopili – u prevodu ”Vruća vrata” – bili su baš u kotlu od Salakovca do Vranjevića i između Huma i Podveležja. To je bilo pakleno za odbranti. Armija RBiH je to uspjela. Teško je danas gledati kako su u ofanzivi oni koji žele da unište našu državu, a ovi koji bi trebali da je brane politički, intelektualno i na svaki drugi način – nisu dostojni borbe iz devedesetih. Spartanske majke su davale štit svojim sinovima i govorile im da se vrate: “Il’ sa štitom ili na njemu”, a to je bilo geslo i naših majki, majki boraca Armije RBiH. I zato smo opstali na ovom prostoru, a Hujka je bio i ostao simbol tog otpora, slobode i vječnosti, one na koju podsjećaju stihovi Maka Dizdara!

Mak Dizdar, Pravednik

Tako tijelo stade
Na putu kroz tminu
Pade al glas jedan
Zvoni kroz tišinu
Al glas jedan zvoni
Glas što vječno leti
K nebu u visinu
Eže vječno leti

Tagovi:

MIDHAT HUJDUR HUJKA

[Pasaga]

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/29 ... _foto.html

[Pasaga]

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/29 ... _foto.html

[Chloe]

Ali kako svi koji nisu SDA samo daju argumente njima koji tvrde da svi koji nisu SDA nisu pravi Bošnjaci.

Zanimljiv je način ponašanja svih onih koji su nekada imali korist od SDA, uvijek je identičan.
Dino, Fahro, Hadžifejzović i ostali, na početku, kada tek prekinu vezu sa SDA ide pretjerana patriotska priča, ja sam bio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine, ja sam branio državu, ja sam bio u ratu, poštujem rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića, ja sam hadžija, u mene se u familiji klanja, ja sam i dalje protiv Dodika i Čovića.
I onda se svi lagano pretvaraju u Ivanu Marić i Sanju Vlaisavljević, ARBiH je i dalje časna ali i UZP imaju osjećaje koje trebamo uvažiti, nisu Dodik i Čović toliko loši ali se Bakir nije htio sa njima fino igrati pa su se zbog toga naljutili.
I kada SDA ostanu jedini koji pominju odbranu države onda je “SDA želi prisvojiti sebi časnu odbranu, predstavljaju da svi koji nisu SDA nisu patriote”.

Do njih je Tite mi... pardon :SDA

[Maja]

Tužilaštvo BiH je zatražilo pritvor Atifu Dudakoviću zbog govora koji je održao na obilježavanju Dana Armije RBiH u kojem se, navodno, posredno obratio pripadnicima Petog korpusa Armije RBiH, a koji su svjedoci u ovom postupku.

Govor je održan povodom obilježavanja godišnjice od nastanka Armije RBiH, što je održano u organizaciji općine Novi Grad. Dudaković se tada porukama potrebe za jedinstvom Bošnjaka obratio svima prisutnima, a Tužilaštvo BiH je to problematiziralo.

Oni navode da je upravo rečenicom kojom poziva na jedinstvo, Dudaković se obratio pripadnicima Petog korpusa Armije RBiH, koji su svjedoci u postupku protiv njega. Advokat odbrane Asim Crnalić pak ističe da su svjedoci zaštićeni stoga im se nije ni mogao obratiti jer ne zna ko su.

Također, odbrana ističe da je govor upućen domovini, a ne konkretno nekome te da je govorio o historiji BiH, a da nije pominjao postupak koji se vodi protiv njega.

Tužilaštvo još smatra da je njegovim obraćanjem na obilježavanju prekršio i mjeru kontaktiranja sa medijima jer, kako tužiteljice navode, znao je da će govor biti medijski propraćen.

Sud će donijeti odluku u najkraćem mogućem roku.

Inače, suđenje Dudakoviću traje već mjesecima u okviru glavnog pretresa. Tužilaštvo BiH ga tereti zajedno sa još 16 pripadnika i komandanata tog Korpusa za zločine protiv čovječnosti na području općina Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Kruša, Sanski Most i ratni zločin protiv civilnog stanovništva na području općina Bihać i Cazin.

[Julia-Klara]

ja ba

[insomnia]

Tužilaštvo još smatra da je njegovim obraćanjem na obilježavanju prekršio i mjeru kontaktiranja sa medijima jer, kako tužiteljice navode, znao je da će govor biti medijski propraćen.

[Mutevelija]

Država te hapsi koju si branio .
I eto države

[Lavlje_srce]

Država te hapsi koju si branio .
I eto države

Pa ja.

Ljudi su potrosna roba, a rat najunosniji biznis.

[Chloe]

Država te hapsi koju si branio .
I eto države

Borba za državu, samo bez municije i prolijevanja krvi je počela tek iza rata, i danas traje.

[Pasaga]

Država te hapsi koju si branio .
I eto države

Borba za državu, samo bez municije i prolijevanja krvi je počela tek iza rata, i danas traje.

nije ovo nista ....
vec,narod se treba pripremit

[Laser]

Trojka je prijetila hapšenjima i zatvaranjima još u predizbornoj kampanji.

Baš bi bilo lijepo da Dudak bude prvi kojeg su zatvorili.

[Chloe]

Borba za državu, samo bez municije i prolijevanja krvi je počela tek iza rata, i danas traje.

nije ovo nista ....
vec,narod se treba pripremit

Nek se pripreme intelektualci i fina raja, mi krezubi ćemo im čuvati ledja.

[Maja]

Sud BiH odbio je odrediti pritvor Atifu Dudakoviću, generalu Armije RBiH, zbog govora koji je održao na obilježavanju Dana Armije RBiH u kojem se, navodno, posredno obratio pripadnicima Petog korpusa Armije RBiH, a koji su svjedoci u ovom postupku.