Srbija

[seln]

Evo moje verzije:

Ne dam grumen zemlje plodne,
nadjubrene krvlju, rodne,
Niti bora, niti jelu,
u spaljenom turskom selu.
Ne dam grmlje a ni cveće,
pljačka, to ti je umeće.
Ne dam rosu, ne dam travu,
Skidao sam za njih glavu
Komšijama Muji, Hasi
I Mehmedu i Almasi,
Ne dam jutra, ne dam zore,
Dok balijska sela gore
Ni ikonu Svetog Save,
Koštala je Sulju glave,
Ne dam crkve, ni hramove,
opljačkane pare ove
Ne dam Sunce, ne dam svice,
Ne dam laste, ne dam ptice,
ni devize, ogrlice.

Nit' slobode svoje ne dam,
da lomači bebu predam,
Ne dam korov, ne dam žaru,
Ni tehniku belu, staru
Ne dam cvrčka, niti mrava,
Opljačkanih turskih krava,
Ne dam kuću, ne dam žito,
Pokradeno, pa sakrito
Ne dam zgradu, nit' ulicu,
stanovnike – medju žicu,
Ne dam nebo jer je moje,
Balije se mene boje
Ne dam Žiču, Studenicu,
odsečenu pletenicu,
Pa ni konje razigrane,
Ni sehare opljačkane
Ni grobnice koje stoje,
Tomašice i Rogoje,
Ne dam krunu ja dvoglavu,
genocidom stekoh slavu
Ni trobojke svoje ne dam,
Sav nakurčen dok je gledam,
Od predaka ne dam groba,
Preneće ga njegov Sloba
Ni Lazara, Obilića,
ni ostalih luzerčića,

Ne dam svetu ja Srbiju,
Ni Kosovo Metohiju
Osim ako truli zapad
Ne krene u opšti napad.
Gde god srpska bomba pada,
Naš je kamen, reka, ada,
Mogu samo da zavide,
I da kamu našu vide.
Junačkoga mi smo roda,
donela nas srpska roda,
Korenje je ovde naše,
Uzalud nas gladju plaše.

[Maja]

Hoce li ista biti od ovih protesta. Hoce li Vucic dati ostavku i sto nece

[baton]

Gotov je sljedeći petak..tako kažu na demonstracijama.

[insomnia]

Ne znam ima li vecih ljigavaca od ovih tzv drugosrbijanaca. Kakva kmeka po tviteru

[seln]

Kad god zaboravimo, oni nas podsjete... srecom.

Srbijanski glumac Milan Marić našao se na udaru kritika SNS-ovaca zbog snimka na kojem čita iskaze svjedoka i žrtava na suđenju ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Članica Predsjedništva SNS-a Sandra Božić je na Twitteru napisala sramotne tvrdnje protiv glumca.

"Ovo antisrpsko đubre vam je heroj protesta? Promoter teze da su Srbi genocidan narod? Direktno učestvovao u propagandnom spotu u kojem čita iskaze navodnih svjedoka i žrtava na suđenju Ratku Mladiću! Ko nas je kleo, nije dangubio", objavila je.

[Morgen]

[Beni]

Vucic pohovani kurcic

[BritkiMozak]

[Duh]

ja stalno pitam ove gastarbajtere iz srbije o vucicu...
kazu, povecao je penzije...
gradi se, prave se putevi...samo sto ne kazu, vucic ne odgovara ustasama i eu...
e cuda u 2023 godini..u alpskom selu 20 kranova i gradi se...
basmebriga za srbiju i vucica, kad ne znam sta je ako kazem-nek ostane vucic....
zelja ili kletva.

[insomnia]

Mene ne cude oni cude me Bosnje. Opet umislili da ce im padom Vucica Srbi oprostiti sto su ih tukli i primiti ih u raju

[Laser]

Pa kaže, nije bilo agresije.

[insomnia]

Oblijece klosar oko hastala. Nanjusio mrvica

[Masamune]

Beograd: U stanu pronađena dva tijela, sumnja se da je otac ubio devetogodišnjeg sina pa sebe.

https://www.klix.ba/vijesti/beograd-u-s ... /230614197

[seln]

[Arthur Dent]

ovi dole imaju cast, za razliku od ovih gore.

[insomnia]

Kurac vam

[Masamune]

Tragedija u Srbiji: Četrnaestogodišnjak upucao brata, baka privedena

Srbiju je potresla još jedna tragedija. Četrnaestogodišnji dječak je priveden zbog ubistva 12-godišnjeg brata, javljaju srbijanski mediji.

Tragedija se desila ranije danas u selu Međulužje kod Mladenovca.

Kako javlja Telegraf.rs dječakovoj baki V.L. (56) određen je pritvor u trajanju od 48 sati zbog neovlaštenog držanja oružja, tj. lovačke puške za koju nije imala dozvolu.

Uhapšena se sumnjiči da je u kući u kojoj živi, u mjestu Međulužje kod Mladenovca, posjedovala neregistrovanu i neadekvatno obezbijeđenu lovačku pušku, a u čiji posjed je došao njen četrnaestogodišnji unuk iz koje je pucao u svog dvanaestogodišnjeg brata i usmrtio ga.

V. L. je određeno zadržavanje do 48 sati i ona će, uz krivičnu prijavu, biti privedena Višem javnom tužilaštvu u Beogradu.

Više detalja o slučaju će biti poznato nakon to policija završi uviđaj.

klix.ba

[insomnia]

Jao ovi prsli potpuno. Dovode Slobino unuce

Isti Mira jbt

[seln]

Srbija u Šešeljevom šinjelu

Gojko Berić



Slučaj dviju sada već bivših sarajevskih studentica kriminalistike, koje su, uz odvratnu šovinističku poruku veličale ratnog zločinca Ratka Mladića, i dalje se povlači po medijima i društvenim mrežama. Razumljivo je to, jer se afera dotiče najbolnije teme s kojom ova zemlja živi i s kojom će se morati nositi još dugi niz godina. Zato su se u ovu priču umiješali mnogi, od anonimnih građana do poznatih političara. Linija podjele je poznata i naslijediće je i novi naraštaji. Od glasova koji su se tim povodom čuli, mislim da je najrazumniji bio glas jedne žene, ovdašnjoj javnosti poznate Kade Hotić, jedne od posljednjih živih predvodnica Majki Srebrenice u njihovoj istrajnoj i dostojanstvenoj borbi za istinu i pravdu.

Ona je u srebreničkom genocidu izgubila sina, muža i dva brata, ukupno 56 članova uže i šire porodice, ali nije dozvolila da je mržnja savlada. “Ne osuđujem djecu, već one koji ih odgajaju u mržnji i navode na put novog rata, a to je ta velikosrpska politika iz devedesetih godina koja se nije nimalo promijenila”, rekla je komentarišući ispad pomenutih studentica. Među prvima se, ničim izazvan, oglasio Aleksandar Vranješ, formalno da formalnije ne može biti ambasador Bosne i Hercegovine u Srbiji, a zapravo lični poklisar Milorada Dodika na Vučićevom Dvoru, baš kao što su i ostali pripadnici diplomatske družine ove raskomadane zemlje tek poklisari jedne, druge ili treće politike koja ih je uhljebila. Elem, dotični Vranješ je požurio da šefu Vučićeve obavještajne službe Aleksandru Vulinu izrazi zahvalnost što je sarajevske studentice odmah primio u “Srpski svet” i omogućio im da, uz stipendiju, nastave školovanje u Beogradu!?

Vranješ se nekoliko dana kasnije ponovo oglasio, valjda kako bi njegova pozicija bila potpuno jasna kako posljednjem Srbinu, tako i posljednjem Bošnjaku. A ona, otprilike, glasi: “U odnosu na sarajevski narativ, mi Srbi imamo potpuno različit pogled na protekli rat i u tom duhu odgajamo našu djecu. I nema te sile, prijetnje i krivičnog zakona koji to mogu promijeniti.” Suština stvari je dakle u tome kako ko vidi jedan događaj, a ne u njegovoj istinitosti. Tom nebulozom, srpski nacionalistički blok, utemeljen na vladajućem režimu, Pravoslavnoj crkvi, akademskoj zajednici i režimskim medijima, tumači prirodu počinjenih ratnih zločina, negirajući ili umanjujući vlastite, a umnožavajući zlodjela počinjena nad Srbima. Najizrazitiji primjer takve prakse je tvrdoglavo negiranje genocida u Srebrenici. Bio je zločin, “strašan zločin”, kako to kaže Aleksandar Vučić, ali nije bio genocid. Da se ne govori o Miloradu Dodiku, beskrupuloznom provokatoru koji vrijeđa srebreničke žrtve i lišen je svake ljudskosti. Dominantnom većinom Srba s obje strane Drine ovladao je duh četništva koji je Dražu Mihailovića promovisao u “prvog antifašistu porobljene Evrope”. Nakon što su devedesetih počinili stravične zločine nad Bošnjacima, djelimično i Hrvatima, Srbi danas kukavički okreću glavu od najmračnijeg dijela svoje istorije, pa ispada da tada mlađani Vučić, pošto je iz Srbije domarširao do Jevrejskog groblja u Sarajevu, prijeteći da će za jednog ubijenog Srbina ubiti sto muslimana, nije nosio pušku, već kišobran! Treba li se onda čuditi Dodikovoj morbidnoj ideji da se u Prijedoru, poslije Srebrenice najvećem bošnjačkom stratištu, ovog 5. avgusta obilježi dan sjećanja na masovni egzodus Srba iz Tuđmanove Hrvatske? A te nesretne Srbe izdao je Slobodan Milošević, on koji ih je pobunio, da bi četiri godine kasnije, na pitanje zabrinutog i ostarjelog patrijarha Pavla: “Gospodine predsedniče, šta se ovo događa s našim narodom”, mrtav-hladan odgovorio: “Ne brinite, sve teče po planu.”

Srbija je danas ogrnuta crnim šinjelom Vojislava Šešelja. Nije samo stvar u relativizaciji srpskih ratnih zločina već i u nečem još poraznijem - u veličanju najokorjelijih ratnih zločinaca, koji su promovirani u nove nacionalne heroje. Ratko Mladić je postao neupitan idol mladim generacijama a da im niko nije rekao ko je zapravo bio taj čovjek. Otkrio ga je Milošević i preporučio Karadžiću: “Uzmi onog pukovnika Mladića.” Rođen u okolini Kalinovika, odgojen uz gusle i zadojen mržnjom prema “Turcima” i Hrvatima, Mladić postaje komandant vojske koju je Karadžić regrutovao od seoskih i prigradskih nesretnika, opremio je ogromnim količinama smrtonosne gvožđurije, koja je bila u vlasništvu JNA i poslao da ubija, pljačka i protjeruje Bošnjake i Hrvate. Ratko Mladić nije bio nikakav heroj, niti je imao išta od oficirske časti, bio je samo nemilosrdni ubica civila, dobrovoljni izvršilac genocidnog plana usvojenog na paljanskoj skupštini 12. maja 1992. godine. Bio je neutješan nad kovčegom svoje kćerke koja je, prema jednoj verziji, izvršila samoubistvo upravo zbog očevih zlodjela, a potpuno bezdušan prema hiljadama svojih žrtava. U Haagu je pokazao svoje pravo, kukavičko lice. Nažalost, tu ne pomažu nikakvi argumenti poput haških presuda, miliona dokumenata, bezbroj TV snimaka i novinskih članaka ili stotina objavljenih knjiga. Te zaludjele ljude neće dirnuti ništa, čak ni snimak brutalnog strijeljanja šestorice mladih Bošnjaka kod Trnova, jednog od najpotresnijih prizora iz proteklog rata.

”Političari su uništili empatiju prema žrtvama. Već godinama mladima se usađuje u svijest da su ratni zločinci zapravo zaustavili uništavanje srpskog naroda. Ne vidim političku snagu da otvori nadu, a iskustvo nas uči da nema života bez nade”, kaže povodom najnovijih dešavanja Nataša Kandić, koja je ovih dana po ko zna koji put izložena javnim napadima ostrašćenih srpskih nacionalista. Nema dakle nade. A nema je zato što je agresivni nacionalizam još prije tri decenije nebo nad Balkanom učinio mračnim. Razvedravanje se ne nazire. Zato, usput rečeno, ne spadam među one koji ovih dana euforično aplaudiraju širenju američkog spiska ovdašnjih crnolistaša, uvjereni da to spašava Bosnu i Hercegovinu.

Gojko Berić je jedan od rijetkih preostalih novinara u pravom smislu te rijeci, novinar-kao-takav: poznaje jezik i gramatiku, tajne novinarskog zanata je ucio od takodje pravih novinara i nije podlegao opstoj bulevarizaciji medijskog prostora, kojoj su podlegle cak i novine u kojima pise.
Uglavnom se slazem sa njim, ali ne i u ovom slucaju, bar ne u potpunosti.
Premisa je ispravna, ali ne i zakljucak. Ne okrece srpstvo glavu od genocida, niti Srbi negiraju zlocine da bi izbjegli priznanje istih i/ili katarzu.
Mnogi od njih misle (ali ne govore) ono sto su one dvije pičke sa kokardom javno objavile: neka smo vas pobili, samo šteta što nismo više.
Znaju da je bio genocid, ali žale jer nije uspio u punom obimu.
Sa krajnjim zakljuckom se slazem: nema nade za Srbe, bar u doglednoj buducnosti.

[Matan]

Opozicija je ista kao i Vucic..
jedino nemaju energije kao on, baviti se svim i svacim, Jasenovcem i mitovima..
U politici imaju dva casna covjeka, Canak i Stojkovic, ali oni ne mogu osvojiti dva glasa..
sve ostalo isto ..