Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Uslijed razvoja namjenske industrije širom svijeta, domaće kompanije također bilježe rast, a jedna od onih koja zadovoljno trlja ruke je i Tehnički remont Bratunac.
Većinski vlasnik kompanije Slavenko Ristić izjavio je kako kompanija nikada nije bilježila više ugovora te da je poslovanje i više nego dobro.
U razgovoru za Glas Srpske, Ristić je naglasio kako kompanija radi na razvoju kompletnog pištolja od polimerskih materijala koji će biti jeftiniji od modela "RS9 vampir" koji je napravljen od punog metala.
Također, Ristić je govorio i o imenu novog pištolja što će, ukoliko se ostvari, biti naročito interesantno.
"Riječ je o sasvim novom pištolju koji će imati svoje ime i bit će naš patent. Javnosti bi mogao biti predstavljen do kraja godine", rekao je Ristić te je poručio kako bi pištolj mogao dobiti ime "šejtan".
Tehnički remont Bratunac bit će prisutan i na Međunarodnom sajmu namjenske industrije koji će se održati od 25. do 28. juna u Istanbulu.
"Imamo značajne ugovore sa Turskom odnosno njihovom najvećom kompanijom koja se bavi proizvodnjom vojne opreme. Za njih radimo upaljače svih vrsta i nadamo se da ćemo tu saradnju proširiti i da će u budućnosti biti još uspješnija i bolja", poručio je Ristić za Glas Srpske.
Krokodil Behko wrote: 13 Jun 2023, 15:02
Nači Turci kod Srba prave oružje.
Ostavio im Alija u amanet brigu o BiHJ, pa su odlučili da ga brane oružjem od zavojevača.
Morebiti da su im poturice trazile preveliki tal
Iskustvo mi je pomoglo da u sebi nađem balans
Pa okoreli šaban začas postao je šaman
BritkiMozak wrote: 13 Jun 2023, 15:21
Pa kud baš ime Šejtan, koji je ako se ne varam, u Islamu glavni protivnik Alaha. I onda to ić prodavat islamskim zemljama.
Loš marketing.
nije to nista lose! sejtan je glavni protivnik insanu. a umijemo napravit oruzje. vampir, dobar skroz.
BritkiMozak wrote: 13 Jun 2023, 15:21
Pa kud baš ime Šejtan, koji je ako se ne varam, u Islamu glavni protivnik Alaha. I onda to ić prodavat islamskim zemljama.
Kao najznačajniji pogon vojne industrije u BiH bio je Vojno tehnički zavod u Sarajevu sa radionicom „Pirotehnika“, osnovani 1929. godine, da bi 1. januara 1936. godine ušle u sastav Vojno tehničkog zavoda u Kragujevcu. Zavod se od 1938. godine modernizuje i proširuje te finansira izgradnju kovnice za topovske dijelove i puščane cijevi u Ilijašu („Jugočelik“ A.G. Ilijaš), kao i presaonicu za izradu artiljerijske municije koja je počela sa radom 1939. godine.
„Jugočelik“ A.G. osnovan je juna 1938. godine. U njegov sastav, pored kovnice u Ilijašu, ušli su Željezara Zenica (osnovana 1892. godine), Rudnik i željezara Vareš (osnovani 1895. godine) i Rudnik uglja u Brezi (počeo sa radom 1907. godine). Iako je formalno bila u rukama domaćeg kapitala, firma je podignuta prvenstveno njemačkim kapitalom ( „Hermann Göring Werke“– željezara u Zenici i Varešu) pa je podizanje jednog takvog preduzeća za Njemačku značilo stvaranje pretpostavke za iskorištavanje ‘balkanske’ sirovinske baze i plansko proširenje njemačko vojno-industrijskog kapitala. (Historijska misao, 1., Tuzla, 2015, Stranice 113-156. Salkan Užičanin).
Tvornica u Ilijašu izgradit će splet željezničkih kolosijeka koji će se oslanjati na glavnu prugu u stanici Podlugovi. Potrebnim građevinskim drvetom (japija, šprajcevi i sl.) snabdijevali su se iz pilane u Ilijašu. Investicionim ulaganjem u gradnji kovnice u Ilijašu, slobodno se može konstatovati, da je to bila inicijalna kapisla ‘male’ industrijske revolucije u ovom kraju, koja je imala za posljedicu i urbanizaciju koja se stvarala oko tvornice i davno sagrađene pilane.
Godine 1938. u mjestu ‘Gornja’ Vogošća, doći će do izgradnje fabrike za vojne namjene investirana isključivo češkim kapitalom od strane firmi „Škoda“ i „Eumeko“. Za potrebe transporta sirovine, polufabrikata i radnika, sada firme „Škodini zavodi“ izgradit će industrijski kolosijek (širine 760 mm), od kruga fabrike do željezničke stanice u Semizovcu od oko 4 km, koji je i danas (2022., op. a.) u funkciji sa standardnom širinom kolosijeka. Godine 1940., integriše se sa Vojno tehničkim zavodom u Sarajevu pod nazivom „Zavodi municije“ – Vogošća kod Sarajeva.
Nakon aprilskog rata (1941. godine) „Pirotehnika“ u Sarajevu prestaje sa radom te na osnovu pregovora predstavnika Wehrmachta (Odjeljenje za privredu njemačke 2. Armije u Sarajevu, op. a.) i vlasti NDH, u avgustu i novembru, njene mašine i strojevi raspoređeni su na zavode u Vogošći i na Željezaru u Zenici.
Tokom 1940. godine, izgrađeno je postrojenje livnice za topovske cijevi u Ilijašu od strane njemačkog „Krupp-a“ (Njemačka tvornica Friedrich Krupp AG bila je u drugom svjetskom ratu jedan od velikih dobavljača oružja i vojne opreme, op. a.). Naredne godine postrojenja livnice biće demontirana i transportovana u Njemačku. Razlog je dio spekulacija o lošem kvalitetu željezne rude iz Vareša i rude mangana iz Čevljanovića. Prije svega razlog je u čestim diverzijama ustanika (miniranjem pruga i mostova) kojim se redoviti transport rude povremeno prekidao i time dovodio u pitanje rentabilnost livnice. Demontirani dijelovi postrojenja livnice iz Ilijaša završio je u željezarama Štore i Ravne u Sloveniji.
Početkom 1942. godine, kovnicom i presaonicom u Ilijašu proizvodnju u potpunosti preuzimaju i rukovode njemačke inženjerske ekipe. Tokom 1943. godine, stalnim diverzijama partizana na željezničkim prugama i savezničkim bombardiranjima iz zraka, u potpunosti su ispale iz proizvodnje željezare u Zenici i Varešu. Time je obustavljen i rad u zavodima u Sarajevu, Vogošći i tvornici u Ilijašu. (Seka Brkljača, Vojna industrija u Bosni i Hercegovini i vojno privredni interesi nacističke Njemačke, UNSA – Prilozi 28. 1999., str. 189-201).
Željezara Ilijaš
Godine 1945. Vojno-tehnički zavodi Sarajevo sa Vogošćom i Ilijašem stavljaju se pod upravu Ministarstva narodne odbrane. Iste godine VTZ iz Sarajeva preseljava se u Vogošću i mijenja naziv u VTZ „Tito“, da bi 1947. godine dobila novo ime Preduzeće „Tito“ Sarajevo i pod ovim imenom posluje sa kraticom „PRETIS“.
Etapno, sve do 1952. godine, postrojenja namjenske industrije iz Ilijaša preseljavaju se u Preduzeće „Tito“ u Vogošći. Ovim preseljenjem, u sklopu Željezare u Ilijašu, stvoreni su uslovi za izgradnju Livnice (Livnica „Ilijaš“, utemeljenja 1952. godine,) i puštanjem u rad (1954. godine) u proizvodnji vodovodnih i kanalizacionih cijevi. Brzom industrijalizacijom i rastom proizvodnje, posebno u domenu proizvodnje gvožđa, preduzeće je preimenovano u naziv Željezara „Ilijaš“.
Pedesetih godina prošlog vijeka, nastupilo je najdinamičnije razdoblje u kome će opština Ilijaš doživjeti brzu industrijalizaciju vezanu za preradu drveta tvornice Š.I.P. „Bosna“ i eksploataciju i preradu željeza u željezari „Ilijaš“.
1941 Sarajevo - Ilijas - Izgradnja čeličane - Stahlwerk - steel mill - njemačke okupacije Na dijelu od 14 minute radnici montiraju kovačke prese za topove i municiju.
Godinama se po internetu i forumima govori o nekakvom premještanju fabrike topovskih cijevi iz Kragujevca u Novi Travnik, međutim mojim istraživanjem radi se o sljedećem:
Vojno tehnički zavod u Sarajevu sa radionicom „Pirotehnika“, osnovani su 1929. godine, da bi 1. januara 1936. godine ušli u sastav Vojno tehničkog zavoda u Kragujevcu.
U Vojno tehnički zavod u Sarajevu ušli su pogoni u Ilijašu (danas željezara Ilijaš) i u Vogošći (Pretis). Poslije su sve kovačke prese iz Ilijaša za proizvodnju municije prebačene u Vogošću. Iz dokumentacije i video snimaka Njemačke vojske u BiH tokom 2SR vidi se da je primarna lokacija za proizvodnju artiljerijske municije i topova odabrana baš u Ilijašu zbog blizine željezara u Varešu i Zenici i zbog već izgrađene željezničke pruge i lakšeg transporta polufabrikata i finalnih proizvoda.
Obzirom da je Vojno tehnički zavod u Sarajevu bio dio Zavoda u Kragujevcu, da je Vojno tehnički zavod u Sarajevu kupio kovačke prese i baterije za proizvodnju topovskih cijevi i municije ovdje se misli da je nešto iz Srbije i Kragujevca prebačeno u Bosnu u Novi Travnik, a mudro je prikriveno i prešućeno da je današnji Pretis, ili prije njega Vojno tehnički zavod bio dio Vojno tehničkog zavoda u Kragujevcu tako da ljudi misle da je nešto od mašina i presa dovučeno iz Srbije u Bosnu. E ovo što sam gore napisao da je VTZ u Sarajevu kupio, haha mislim da je vlast tad u Beogradu platila to, al ostalo kod nas.
Da je zaista nešto prebačeno iz Srbije i iz Kragujevca ne bi mi bio nikakav problem da to napišem.
Osim toga ovdje se vidi da postoji nekakav čudan odnos između Jugočelika i Vojno tehničkog zavoda. Kao da su ovi iz vojne industrije htjeli da imaju vlastitu čeličanu, a to je ipak bilo pod kapom Jugočelika (odnosno pod kapom željezara u Varešu i Zenici koje su proizvodile polufabrikate za vojnu industriju).
Tokom 1940. godine, izgrađeno je postrojenje livnice za topovske cijevi u Ilijašu od strane njemačkog „Krupp-a“ (Njemačka tvornica Friedrich Krupp AG bila je u drugom svjetskom ratu jedan od velikih dobavljača oružja i vojne opreme, op. a.). Naredne godine postrojenja livnice biće demontirana i transportovana u Njemačku. Razlog je dio spekulacija o lošem kvalitetu željezne rude iz Vareša i rude mangana iz Čevljanovića. Prije svega razlog je u čestim diverzijama ustanika (miniranjem pruga i mostova) kojim se redoviti transport rude povremeno prekidao i time dovodio u pitanje rentabilnost livnice. Demontirani dijelovi postrojenja livnice iz Ilijaša završio je u željezarama Štore i Ravne u Sloveniji.
Vezano za ovo navodno premještanje u Sloveniju kovačkih presa za topovske cijevi. Nije to otišlo za Sloveniju ni za Ravne ni za Štore već za Novi Travnik. U monografiji i na video snimcima vidi se u kovačnici Željezare Zenica kolike su prese za kovanje topovskih cijevi. Obzirom na veličinu željezare Zenica ja mislim da su kovačke prese tamo od početka i da nemaju veze sa željezarom Ilijaš i sa kovačnicom u Novom Travniku, već da su kovačke prese i čekići za proizvodnju topovskih cijevi prebačene iz Ilijaša(VTZ) u Bratstvo u Novi Travnik.