Uzas

jedan je poceo a kraja ne vidim

Opet cu I to je sigurno tako sve ali apsolutno sve pocinje I nosi se kroz cijeli zivot iz kuce. Kako si odgojen, upucen u zivot, ponasanje, vrednovanje ljudi, prirode, zivotinja, respekt..... sve to ti ugrade roditelji dok jos I ne znas tupavo da postojis I nadogradjuje se dok si ziv. Krivi sistem, okolina, mediji, Standard, materijalna jacina il slabost, politicari..... uvijek neko drugi kriv, nije krivi su roditelji !
Djecu moras nauciti da su najsigurnija vrata roditeljskog doma I da samo tu mozes dobiti bezrezervnu pomoc I podrsku I pravu odluku za dobro tog tvog djeteta. Kazu ne mogu djetetu nista a njemu jako 10 il 14 godina, pa prokocko si tih 10 il 14 godina u tom dobu djeca sazrijevaju da budu muskarci I zene..... Bogato iskustvo imam iza sebe I lijepo a nazalost vise ruzno jedno mogu svima preporuciti djeca nisu vlasnistvo ( ko ormar kad ti treba da ga otvoris inace ne vidis ga) to su bica, persone koji imaju I mozak I osjecaje I zelje I tugu I potrebu..... Najvaznije prenijeti im da nisu sami i da sa svojim ocem I majkom sve mogu rijesiti....
Danas je jos i "dobro" proslo, zelim I nadam se da ce ranjena osoba izvuci se iz te situacije , da ce neki mozda nesto nauciti I malo poraditi da ne bude " ja mu nista ne mogu"