Odmor u Hrvatskoj

[Nela]

Hajd pustite malo Dubrovnik, ja sam prosle godine u Makarskoj kolu od pola litra (koja je ovdje 1km, eventualno 1.2km) platila 12 kuna, u prodavnici

[Mister No]

Pa dobro jeste li konačno zaključili gdje ćemo na ljetovanje. Kod Katje/Vučice ili kod "braće" u Tursku/Tunis, odnosno negdje četvrto?

[Pasaga]

Pa dobro jeste li konačno zaključili gdje ćemo na ljetovanje. Kod Katje/Vučice ili kod "braće" u Tursku/Tunis, odnosno negdje četvrto?

...ja bih kod komsinke....
iz solidarnosti....

[Lavlje_srce]

dok nisam zivjela na moru ljetovala sam u omisu,rijeci i na viru nakon par godina preselila u istru i tamo zivjela dosta godina.
Nekazem ja da cijene nisu previsoke u nekim dijelovima turistickih mjesta al razumijete li vi da neki ljudi zive od toga,svi se hvataju dubrovnika koji je najskuplji al hajd necu vise da smaram na ovoj temi posto se sve vrti u krug al bez obzira na to izjasnjavat cu se uvijek sa ljubavlju prema svojoj zemlji bez ustrucavanja jer kakva god da je moja je i ne stidim se toga sto ti kazes "opredjeljenja ljubavi" prema Hrvatskoj

Ljubav je ljubav, a cinjenice su cinjenice. I ja volim Bosnu svim srcem, a ni sa kim se nikada nisam posvadjala kao s Bosancima, to je normalno. Sto nekoga/nesto vise volis, to ti njegove mane vise smetaju.

Respect Ukosnice.

I da, ja uz moju ljubav Bosnu ipak idem u Hrvatsku, navika je cudo.

[Mister No]

Pa dobro jeste li konačno zaključili gdje ćemo na ljetovanje. Kod Katje/Vučice ili kod "braće" u Tursku/Tunis, odnosno negdje četvrto?

...ja bih kod komsinke....
iz solidarnosti....

Moglo bi i kod Heidi, kod nje sve brda i doline + veselo čudo jedno.

[Pasaga]

Hedi je u svabiji...
Hocu u Hr.....
ima i dole toga sto kazes...valjda....

[Katja]

ne bih zeljela uvrijedit te, ali jako malo ljudi znam...ustvari, zasto da lazemo se...ne znam nikog...tko rodjen je i zivi u hrvatskoj, a poput tebe...ljubavlju se opredjeljuje.

Ili ja nisam razumijela ovu rečenicu ili je jedna od nas dvije pijana ili je pobrala sunčanicu.
Mislim... ja sam rođena i živim u Hrvatskoj a volim je... volim je ko oči svoje.
I sve koje znam je vole. Mislim.. ljudi su ginuli jebate... izgubili smo najdraže... majketi, mora da sam krivo razumijela, eto.

[Rum]

MOŽE I SKUPLJE: Ulaz na plažu 50 EURA, bočica vode 3,20 eura!



Ako ste mislili da su cijene u hrvatskim top destinacijama previsoke onda, možda će vam ovo promijeniti mišljenje.



Nakon što su se neki građani žalili na previsoke cijene u nekim našim ljetovalištima, ova fotografija našeg čitatelja dokazuje da te cijene mogu biti i mnogo, mnogo više.

Popularno crnogorsko ljetovalište Sveti Stefan poznato je po svojim visokim cijenama, no mnoge će iznenaditi da običan ulaz na plažu košta 50 eura.


Dakako, ne naplaćuju 'ulaz' nego 'iznajmljivanje opreme za plažu' koje je obavezno za sve posjetitelje ovog turističkog bisera.

Osim toga, bočica obične vode stoji 3 eura i 20 centi, a za istu je autoru fotografije trgovac odbio izdati račun.

[Sheval]

Trebate razdvojiti tajkunska ljetovališta i ona za ostale koji nisu snobovi.
Budva i Sveti Stefan su preskupi jer spadaju u mondena ljetovališta a ljepših mjesta ima mali milion diljem crnogorske obale.Snobovi padaju na to.Lijepo za posjetiti,popiti piće,prošetati,i to je to.
U Hrvatskoj su to Dubrovnik,Hvar ili Opatija.

[Sheval]

...Osim toga, bočica obične vode stoji 3 eura i 20 centi, a za istu je autoru fotografije trgovac odbio izdati račun.

I ovo moram citirati.Prošao sam CG od Herceg Novog do same Albanske granice,do Ade Bojane i iznenadio sam se kako ljudi o svemu vode računa.Za sve sam dobio fiskalni račun iako ga nisam tražio,od pića na plaži do ležaljke,običnog suvenira u suvenirnici.
Treba vidjeti i doživjeti,ne nužno vjerovati svemu što se vidi u medijima.

[Julia-Klara]

Odlican tekst , prenosim sa buke

Odmor jednog paranoika
Dragan Bursać : Nikad više u Hrvatsku na more!

Dosta je, rekao sam sam sebi još prošle godine kad sam kod Ante u B. 15 dana šenlučio, pecao, gradelisao, plivao, ronio, sunčao se i bevandisao!

Možda vam se čini kao neki lijep ljetnji provod, ali varate se. Ja sam, zapravo, sve vrijeme bio na mentalnoj straži. Hrvatska je to! A u Hrvatskoj samo gledaju kako da te prevare, zakinu, ogule i oderu. Naravno, tu je i čupanje brisača vozilima sa bosanskim tablicama. Doduše, to nisam vidio, ali pametan čovjek ne mora da vidi da bi znao. Dakle, bio sam „ispod radara“ i na oprezu 15 dana.

- To nije odmor, to je mučenje, rekoh ženi! Idemo u Grčku ove godine, da se i mi malo heladišemo. I heldaisali bi smo se da mi automobil-izdajica nije rekao svoje istorijsko NE. Preciznije, po majstor Pajinim riječima:

- Može vas odvesti do Makarske i nazad, a onda ga se kurtališite, konstatovao je Pajo, najbolji automehaničar mjesne zajednice Trn. A, on je bogotac za kola.



To je značilo samo jedno, zapravo dvoje. Prvo, na oči nisam smio izaći ženi, sa podatkom da nećemo mora vidjeti ove godine, a što je, opet impliciralo ono drugo, da idemo u Hrvatsku. Jeza me, evo sad prožima kad se sjetim tog trenutka. Ali kocka je bačena, Rubikon se mora forsirati i slične hopcupice, tek, i ove, kud’ i prošlih godina-pravac Jadran, onaj hrvatski.

Obaviješten kakav inače jesam, saznao sam da ove godine osim tradicionalne negostoljubivosti nasilja, bahatosti i osionosti, trebam muke Tantalove proći da bih prešao-granicu. Jer, to znate svi, ne ulazim ja više u Hrvatsku nego i u EU. A, granica je nešto poput kombinacije Mathauzena i Gvantanama - ko preživi, pričaće.

Tek, dođe i taj dan obogaćen putno-tremaroškom dijarejom. Granični prelaz Kamensko. Žena mi u znojavu ruku dodaje pasoše i saobraćajna dokumenta. Ispred nas se otegla kolona od čitava 3 auta. Prvi mučenik prije mene neki Novosađanin, sve sa malom djecom, pa još u „Skali 55“ . Za neupućene u „Stojadinu“. Dječica mi nehajno mašu iz stare šklopocije.

-Koji luđak, mislim se. Najebaće. Nije ni svjestan kako će najebati.

I dok se ja tako prsabiram u anagramskoj agoniji „Stojadina“ ni na vidiku. Kako li je samo prešao? Zašto ga niko nije zaustavio. Ta, Srbijanac je iz aviona se vidi. Samo oni imaju dovoljno ludosti da se zapute Stojadinom, ženom, djecom, suncobranima i hranom na more hrvatsko. Možda je klasična „susjedska korektnost“ On je prošao, a ja ću najebati.

Na mene je red.

Minuti kao godine. I poslije bjesomučnog čekanja od 6 minuta, mrski carinik kaže - samo prolazi.

Ali to je varka drugari! Riječ je o BiH cariniku, koji vas samo uvodi u traku strave koja je namijenjena NE-EU građanima. Brzinom svjetlosti kolaju mi po glavi misli.

-Šta ako se nešto desi, šta? Ništa nisam kupovao, ni hrane ni pića. Samo vodu. Hrvatsku „Janu“. Sigurica. Opet na zadnjem sjedištu ispod peškira imam kutiju napolitanki. Ali „Soko Štarkovu“ , a ne „Krašovu“. Koja sam ja nepripremljena budala. A, ženina šteka Ronhila u torbi? Najebaćemo sigurno!Tek, prenu me muški glas

Sad već izbezumljeno drhtavom rukom pružam hrvatskom policajcu dokumenta. Nehajno mi ih vraća i prilazi njegov kolega. Glavom i obrijanom bradom-zli carinik:

- Imate li šta prijaviti, pita tobože ljubazno, a znam da nešto smjera. Hoće me navući izvještačenim osmijehom.

- Nemam, osim žene ništa, pokušavam biti ubavo duhovit, našto me ošinu bič od pogleda sa desne strane i opet carinikov smiješak sa lijeve.

- Ništa, onda mi imamo nešto za Vas. Sačekajte malo tu, sad će doći koleginica, reče osmjehujući se EU Hrvat.

- Gotovo je! Znao sam! Stiže i koleginica, koja će mi ženu na golo, a kolega će mene... Grčim se u tamnoj prostoriji, dok me pitaju za porijeklo „Štarkovih“ napolitanki i Ronhila. Misli se paranoično roje...Agonija je čil-aut za ovo.

- Evo izvolite, iznenda će koleginica plavuša i pruži mi brošuru sa pravilima i saobraćajnim propisima koji važe za strance prilikom boravka u Hrvatskoj. Hvala vam najljepše i lijep provod!

Uzeh dokumenta, brošuru i krenuh. Sigurno je neka varka, opsjena, obmana. Ovako se ne ulazi u EU, u Hrvatsku. Gdje je pretres, gdje su dvojica brkajlija koja će me istresti iz gaća? Kamo raštimavanje auta i kidanje tapacirunga, kamo zavirivanje u novčanik i potraga za eurima?

- Majku mu, namiještaljka podvrisnuh na ženu, na šta se ona samo nasmija i zapali cigaretu.

- Ajde ćuti i vozi, k’o i svaki put, reče i ispuni dimom Ronhila unutrašnjost.

Ali znam ja da je to samo jeftin trik, što bi pojci rekli. Znam da će me već u Gornjim Brelima presresti kakva EU patrola, da me pita đe sam pošao...

Elem, Hrvati su se pokazali mnogo perfidniji nego što sam očekivao. Nisu postavili zasjedu u Brelima. Da me zbune. Ali spreman sam ja. Dolazim do dugogodišnjeg stanodavca Ante, za koga me mnogi ubjeđuji da mi je prijatelj, ali im ja ništa ne vjerujem. Smije se i on, ljubazno me dočekuje i iz zajebancije me ljubi tri puta u obraz. Znojim se. Šta je s ovim Hrvatima, smiju se ko mutavi na brašno i gledaju kako da me zajebu?!

- Ovaj tvoj opet paranoiše, prekinu Ante moj ingeniozni tok misli, dok se obraćao ženi u mene.

- A, znaš njega, stočna seoska marva, reče ona te se oboje zasmijaše.

- Slušaj Ante, prekinuh odsječno ovu šaradu, znam da ste vi sad u EU i da nema zajebancije i da mi svi prodajete finjak. Znam i da ste digli cijene do neba, nisam iz šume sišao. Ono, jesam ali sad je to nebitno. Evo tebi odmah pogodba. 50 ojra po danu. Znaš ti Ante da ja nisam fukara i neću da budem dužan bilo kome! Bićemo 7 dana ove godine. Takva vremena. Za toliko imamo.

- 35 eura, ni centa više, kroz smijeh će opet Ante, i kod mene ostaješ 15 dana, nisi ti na poluodmoru!

- Nisam predvidio, smušeno ću. A i nemam toliko novaca.

Žena me po navici ošinu laktom u pleksus.

- Eto sad je predviđeno, od mene imaš sedmicu gratis za onih prvih deset godina. ’Ajmo sad na bevandu, pa ćemo vidjeti kamo dalje, a žene mogu i na kupanje.

- Opet sitne podvale, roje mi se misli. Hoće me uzeti na put, vrućinu i alkohol. Napada Ante na mozak, jetru i pankreas, a ja se slabo branim na tim neuralgičnim tačkama.

Uglavnom, mi smo kao i svake godine kod zlih Hrvata proveli dvije nedjelje u rahatluku, mezetluku i svakovrsnim zgodacijama. Malo jedrili, malo ronili, i sve po redu k’o što je gore negdje navedeno. A, za cijene me ne pitate - Pa kolju, braćo! 20% skuplji od naše jedine BiH i to u špicu sezone. Sramota! I opet sam se pretvarao da se „provodim“. Kakav crni provod. Hrvatska je to. Pa još u EU. Sad moram da pitam smijem li ostaviti bakšiš konobaru na plaži. Da ne ispadnem balkanski mulac.

Plaže čistije, more mirnije nego ikad. A, opet ja stalno oblijećem oko auta i gledam nije li se neki Hajdukov deran ispotpisivao po mojoj pokretnoj nekretnini. Nije u ovih prvih deset godina ali ’oće jednom, znam ja. Doći ću i ja na red lokalnom ustaši.

Permanento sam bio oprezan, rođaci. Što nije nimalo jednostavno, dok brstite pršutu, uz vino i gradele. Oprezan sam bio i u Antišinim vinogradima, dok nam je pokazivao ovogodišnje čokote i dok sam jeo smokve na terasi, sa koje se vide ostrva ta i ta. Samo me more debelo znalo prevariti, pa umjesto da se brinem, kao što i dolikuje, ja krenem brojati katamarane, slušati kakofoniju cvrčaka, sljubljivanje talasa o pješčano žalo..ma zajebem se, opustim se previše. Znate već kako to ide.

-Idemo zajebavati Čehe, tek će meni Antiša jedno jutro.

-Kako, zblanuto ću?

-A, kako kako, isto ka i lani! Kad ih ćujemo da prićaju, podviknemo, a oni se ućute, a posli se idemo pišati od smiha kako ulaze u vodu sa opancima i šlaufom. Šta ti je, pa to radimo svake godine, šta se gubiš, podviknu mi Ante.

-Ma, znam, samo ove godine EU, i propisi. Neću da seljačim.

-Šta ti je, ajmo poć' odmah.

I tako smo i ove godine zajebalavli Čehe, kao i svake. Onda smo zajebavali Slovake, objašnjavajući im da su i oni Česi. Isto smo radili i Poljacima. Ne mogu reći da mi nije bilo lijepo kao i svake godine kad se zezamo sa zapadnim Slavenima, otkrivajući koliko ih je „Rus utrenir'o za 50 godina“. Ali ove godine, sam to radio sa povećanim oprezom.

Na povratku mi stanodavac i kako vele, prijatelj, natovari pokretnu nepokretnost sa bocunom vina, litrom loze, pola gajbe friških smokava i još reče - Ne brini, niko te neće pregledati!

-Aaaa, to li je Antiša kolega moj provjereni! Čekao si kraj da mi šukneš, mislim se u sebi.

Opet Kamensko, samo sa suprotne strane. Ista agonija, samo ovaj put opravdane prirode, rekli bi zlobnici. Kao da ona prva nije bila opravdana. Ovaj put nema nikoga. Sam ja i EU-BIH, carinici. Dva na jednoga. Usporavam nepokretnost, i opet znojavom rukom guram dokumenta.

- Ne treba ništa, srećan put reče mi mladić iz kućice. To isto mi ponovi i BiH kolega. Sad vaistinu odahnuh.

- Vidiš li ti zla i jada u ove dvije sedmice, upitah drčno ženu? Ne pada mi na pamet da više ikad idem u Hrvatsku na ljetovanje! Ovo je pakao, a ne odmor.

- Ti definitivno moraš na liječenje, odbrusi draga, a miomiris Ronhila opet osupnu auto.

--------------

[Krokodil Behko]

Uh, koliki tekst. Sad pogotovo niko neće htjeti da ide u Hrvatsku

[Ukosnica]

ne bih zeljela uvrijedit te, ali jako malo ljudi znam...ustvari, zasto da lazemo se...ne znam nikog...tko rodjen je i zivi u hrvatskoj, a poput tebe...ljubavlju se opredjeljuje.

Ili ja nisam razumijela ovu rečenicu ili je jedna od nas dvije pijana ili je pobrala sunčanicu.
Mislim... ja sam rođena i živim u Hrvatskoj a volim je... volim je ko oči svoje.
I sve koje znam je vole. Mislim.. ljudi su ginuli jebate... izgubili smo najdraže... majketi, mora da sam krivo razumijela, eto.

Nije za ovu temu, al svejedno odgovorila bih. Ljudi...ginuli su za ideale, uglavnom tudje. Sama cinjenica da u ratna vremena privatizacija desavala se, firme upropastavale, tvornice zatvarale a radnici ostajali bez posla...cini me dovoljno skepticnom za ljubav prema domovini koja dopustila je od srednje klase sirotinju napravit.
Kad malo bolje razmislim...ocima svojim ovim, ja drugaciju stvarnost gledam, jer moj otac nije dobio povlasticu, auto il stan, braniteljsku mirovinu na osnov laznog registra, sto valjda ostavlja mi mogucnost...da ne klanjam se rezimu agresorskom.
Bez obzira na sve izreceno, enorman porast cijena u sezoni..nije sredstvo kojim godisnja zarada namaknut bi se predvidjeno trebala. Ja to...bezobraZlukom zovem....i jako...jako losom ponudom, za kakvom sve manje potraznje biti ce.

@alexandar, rodjena i zivim u hr. But! ! Not proud 2 B khh croat

[laganini]

enorman rast cijena je specifičnost svih turistički destinacija pa ni rvatska nije izuzetak..i čemu politiziranje istog pa da si iz rvatske..

[Sheval]

enorman rast cijena je specifičnost svih turistički destinacija pa ni rvatska nije izuzetak..i čemu politiziranje istog pa da si iz rvatske..

O čemu ti pričaš?
Hrvatsku obalu imam u malom džepu i vrlo dobro znam o čemu pričam.U Splitu i Omišu sam skoro pa domaći,poznajem dosta ljudi onako i u prolazu.Hrvatska ima savršeno more,savršenu prirodu,otoke,arhipelalag.Mnogo ljepše od Crne Gore ili Italije npr.
Ali usluga i ponuda sadržaja je ravna nuli.Dobra je je za bogate penziće.Za ostale ne,izuzmemo li partijanerski Hvar ili Zrće.

[laganini]

potpuno se slažem s zadnjom rečenicom...priča je bila oko cijena općenito..

[Ukosnica]

enorman rast cijena je specifičnost svih turistički destinacija pa ni rvatska nije izuzetak..i čemu politiziranje istog pa da si iz rvatske..

pričamo o iskustvu, argumentirano...ili se ovlaš tvrdnjama razbacujemo?
za politikantstva, slažem se...na temi ovoj nije im mjesto. moje isprike

[bagra]

Adajte.... nemojte protiv rvata ccc.... pa tosu prijatelji
nasi, vidite da (Kanader) Svoj ustupili su nam. Kad vec
mi (Kanadera) Svog, nasramotu nam bilo nemamo.
Oce ljudi da nam je prohodan put do obale - njihove.

[laganini]

očekujem suđenje u hagu,povridili smo zračni prostor bih..ko što smo nekad gazilipo grahovu ili žegulji..

[Mister No]

Adajte.... nemojte protiv rvata ccc.... pa tosu prijatelji
nasi, vidite da (Kanader) Svoj ustupili su nam. Kad vec
mi (Kanadera) Svog, nasramotu nam bilo nemamo.
Oce ljudi da nam je prohodan put do obale - njihove.

Ja pomislih ustupili nam Sanadera!

Pa gdje će to? Mi svojih imamo bar par hiljada, samo bi nam jos on trebao.