Moderator: Krokodil Behko
Svako jutro pojedite živu žabu - do kraja dana Vam se garantovano neće desiti ništa gore!Veca wrote:...gledam jucer neke papire od kuce,trazim svoje ime,kad ja skuzih da su me predili i nadjenuli ime Zenga!...tobe jarabi,shebali su mi psihu za cijeli dan!...kontam kad se vratim da predijem svoj nick!
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
... hajd nas prvo "pregledaj" 
...a ja sam sama sebi postavila dijagnozu,ima ihaaaaa,al' necem da odam,i 'vako vicu da sam arogantna! 
...hocu da kazem,najbolja mi,je! 
Hmm, samim činom odgovaranja se stanje per se teško može bitnije izmijeniti - ali se na osnovu odgovora stanje može detektovati, a onda se u skladu s tim mogu preduzeti odgovarajući koraci kojima se afektivitet popravlja. A, ti koraci mogu biti preduzeti kako uz stručnu pomoć terapeuta (i o ovome postoje velike predrasude - terapija može biti sjajan način za lični rast i razvoj i popravljanje kvaliteta života), tako i samostalno. Moguće je npr. da sam čin odgovaranja na pitanja koja se odnose na neke "konfliktne zone" navede osobu koja je te stvari do tada potiskivala, da o njima počne da razmišlja i onda u zavisnosti od specifičnih svojstava ličnosti, to može dovesti ili do toga da se osoba "uhvati u koštac" sa nekim od tih problema ili može dovesti do akutnog pogoršanja raspoloženja, nakon čega obično slijedi "vraćanje problema pod tepih" i povratak u prethodnu, neoptimalnu homeostazu. Naravno, ovo su sve hipotetski scenariji i ne vjerujem da su visoko frekventni, ali nekim ljudima zaista jeste dovoljan jedan solidan "a-ha" momenat da ih "trgne" i prebaci na put ka boljem, a "okidač" može biti bilo šta, pa tako i psihološki upitnik. Žao mi je što ne mogu dati direktniji odgovor, ali to je toliko individualno, da stvarno zavisi od konkretnog slučaja do konkretnog slučaja.Krokodil Behko wrote:Da li se odgovorima na ova pitanja, može izmjeriti nivo depresije ili anksioznosti? ' fala na odgovoru
Ne zamjerite, odgovaram na 10-ak sličnih pitanja u sat vremena, već je teško voditi evidenciju ko je šta pitao, hehe! Samodijagnostifikovanje zna biti opasno i često razočaravajuće... Primjera radi, ja sam pokušavao više puta sebi da samodijagnostifikujem opsesivno-kompulsivni poremećaj, nadajući se da će se možda tako zaista i pojaviti. Razlog: Pa, netolerancija prema prljavštini i neredu je u uskoj vezi sa ovim poremećajem, pa sam kontao da ga ne bi bilo na odmet imati za vrijeme proljećnih spremanja i slično. Treba li da kažem da ga nisam uspio "prizvati"? Tugo moja pregolema...Veca wrote:...Behko,jesi i corav da se ne vidis,sam?!
Pardon, promaklo mi je ovo pitanje. Elem, nisu svi upitnici i testovi isti i ne zadaju svi organizacioni psiholozi iste baterije, pa šta konkretno pokušavaju da utvrde i za kakve potrebe varira od situacije do situacije. Ali, ono šta se obično pokušava utvrditi jesu npr. nekakve relativno bazične osobine ličnosti, interesovanja i nivo intelektualnog funkcionisanja, na osnovu kojih se može "ugrubo" procijeniti da li je neka osoba adekvatna za datu radnu poziciju ili ne. Primjera radi, moguće je lako upitnički utvrditi da li neka osoba preferira da bude u društvu drugih ljudi ili više voli samoću ili manje grupe - ni jedno ni drugo nije "pogrešno", ali sa aspekta radnog mjesta može biti poželjno ili nepoželjno. Ako je intervju npr. za menadžera neke firme, koji će po definiciji morati biti u stalnom kontaktu s drugim ljudima, neko ko preferira samoću očigledno nije za taj posao. Ako je intervju za radno mjesto knjigovođe koji će po definiciji 99% vremena raditi sam, onda će neko ko preferira stalno društvo drugih ljudi biti pogrešna osoba za tu poziciju. Ili ako uzmete osobu vrlo visokih intelektualnih sposobnosti i date joj da radi bilo kakav repetitivan posao, šanse su da će ta osoba brzo dati otkaz (jer su joj takvi zadaci "neizazovni"), isto kao i osoba koja preferira novinu nad rutinom (koja će procijeniti da su ti zadaci "dosadni"). Ove i slične stvari se najčešće utvrđuju prilikom testiranja za poslovne potrebe i to je otprilike nivo informacija koje se takvim procedurama mogu dobiti i koje su uopšte od koristi poslodavcima.Julia-Klara wrote:A7h , zanimljivo...
Ali cu te pitati, jer vjerovatno znas o cemu pricam-spomenuh vec gore psihotestove vezane za odredjene pozicije (poslovne), koje se salju ljudima koji se prijavljuju z aneki posao,jel, i predstavljaju dio intervjua.
Ne znam koliko se moze o nekome zakljuciti na osnovu istih, koji se rade online (pretpostavljam da se radi nekom automatiziranom tumacenju odgovorenog), pa me zanima koliko se o nekoj osobi moze reci na osnovu obicnih pitanja vezanih za svakodnevne probleme i navike ljudi ?
ovo sto smo radili ovdje je isti princip,ali ako se radi i 100njak pitanja koja se moraju odgovoriti u roku od sat vremena-koliko poslodavac moze znati i nama samima? Any clue?
a i ne zelim se mjenjati Users browsing this forum: No registered users and 1 guest