Post
by markonoc » 24 Aug 2013, 21:56
SAŽETAK 104. EPIZODE
POČETAK EPIZODE
Epizoda kreće prikazom Topkapi palače uz dirljivi Ibrahimov monolog. Saznajemo da je on na jednom mjestu između Raja i Pakla, u Čistilištu. Kasnije vidimo prazne hodnike Palače, Ibrahim govori kako gori i da se buni protiv sudbine i pita se hoće li on tako završiti.
Kasnije je prikazan Sulejman kako spava i Hurrem kako razgovara s nekom ženom. Ispostavlja se da je to astrologinja koja gleda u budućnost. Hurrem ju pita tkoga vidi na prijestolju, a žena govori da vidi njezino dijete, no da vidi i puno krvi.
Mustafa u svom šatoru spava pa se potom budi zazivajući oca.
UVODNA PJESMA
Kasnije vidimo Hurrem kako šeće haremskim hodnicima, da vi se potom stvorila u jednom tajnom prolazu. Kasnije saznamo da se dogodio i određeni vremenski skok, budući da je Rustem već imenovan Velikim Vezirom. U posjet mu dolazi Hajreddin paša, a Rustem ga odmah pita zašto mu nije čestitao na novoj dužnosti.
Mihrimah posjećuje svoju majku, no nje nema pa se raspituje gdje je otišla. Potom saznajemo da je Sulejman naredio da se sva njegova djeca okupe kako bi on odredio koji će od njih postati upraviteljem provincije Manisa.
Na tržnici u gradu vidimo Matrakčija kako zalazi u jedan ćošak, tamo ga napadaju razbojnici i žele ga opljačkati da bi se na kraju ispostavilo kako ga je Bajezit zezao. Matrakči ne želi da Bajezit bez zaštite hoda po gradu jer bi se Sulejman ljutio.
Hurrem i Merdžan se susreću, ona mu govori kako je on tu još uvijek samo zbog nje, jer ona voli nadgledati vlastite neprijatelje. Hurrem ulazi kod Sulejmana u sobu i govori mu kako se pobrinula za sve detalje oko smještaja njegove djece, a on provjerava je li isto učinila i za Mustafu i Mahidevran.
Tada čujemo do tada nespomenutu Sulejmanovu brigu za Džihangirom, Sulejman misli kako je Mehmet umro zato što je Sulejman bio ljut na Boga što mu jedao dijete poput Džihangira. Hurrem ga tješi.
Selim je u Palači, zajedno s Ujan hatun. Mihrimah im uliječe u sobu, njega budi, naređuje da mu se donse odjeća i priprema ga za novi dan. Selim ju pita je li Bajezit došao, ona kaže da nije na što on odgovara da je jedini došao rano, a ona odbrusi da mu to ništa ne vrijedi jer bi spavao do večeri da ga ona nije probudila.
Mahidevran, Rumejsa, Fidan i Nergisšah putuju s Mustafom u Prijestolnicu. Na pola puta im netko prescijeca put i zaustavlja kočiju. Ispostavlje se da Ali aga (nadređeni janjičarskim postrojbama) želi s nekoliko tisuća vojnika dopratiti princa Mustafu do Palače. Mustafa pristaje ne želeći razočarati vojnike koji su došli zbog njega.
Hurrem prima Selima, a potom i Bajezita. Mihrimah se boji da se on ponovno zadužio kod židovskih lihvara, a on nju i majku razveseli darujući im poklone - Hurrem dobija prsten, a Mihrimah ni više ni manje nego ždrijebe.
U međuvremenu u Palaču pristiže i Mahidevran, odmah se pozdravlja s Gulfem. Njih dvije se čude zašto Hurrem još uvijek šuti i boje se da se nešto ne dogodi.
Mihrmaih i Rustem vode razgovor, kad ih prekida stražar koji im govori da su Mahidevran i Mustafa došli, ali da su u pratnji imali tisuće vojnika.
U Sultanskoj odaji Sultanova djeca razgovaraju, saznajemo da Džihangir uskoro polaže zakletvu mača, ali da mu se to uopće ne sviđa, a pogotovo zato što će morati nositi neudobnu i ružnu odjeću.
Hurrem se čudi s kojim obrazom Mahidevran može dolaziti u Palaču. Sulejman prima sve Prinčeve i pita ih za stanje u njihovim provincijama. Istovremeno Rustem prenosi Hurrem vijesti o Mustafi i o tome da ga je vojka dopratila.
Sljedećeg dana u sultanskom vrtu Sulejman razgovara sa Džihangirom. Ovaj je potišten jer ga nitko ne voli i svi ismijavaju zbog grbe. Sulejman pu poklanja prsten, što Džihangira čini ponosnim. Selim pronalazi ironiju u zakletvi mača koju Džihangir polaže jer je svima očito da on nikad neće postati sultan.
U Kuli pravde sa strane stoje Hurrem i Mihramh, a dolazi i Afife uz Mahidevran i Gulfem. Promatraju prvi vrt Palače i Džihangira koji polaže zakletvu da bi na jednom dijelu zastao, što nasmije Mahidevran, Mustafu i Bajezita zabrine, a Selima dovede u stanje srama. Sulejman mu prilazi, pomaže i kasnije oni zajedno nastavljaju sa zakletvom. Nakon polaganja zakletve, Mahidevran govori kako je Džihangir baš nesretan te da samo Bog zna čije grijehe on otkupljuje. Hurrem joj odrubi da ako već traži grješnika uzme ogledalo i pogleda te kasnije naglas zahvali Bogu što svoje ruke nije uprljala krvlju pripadnika Dinastije, a Gulfem pita Mahidevran što sad to znači.
U Palači Hurrem zove Džihangira na ručak, a on ne želi, sram ga je što je zastao na zakletvi i misli da je osramotio i oca i majku, a ona ga ohrabruje. Kasnije na večeri Mustafa i Rustem razgovaraju, Rustem kaže da bi mu htio pomoći, a Mustafu mu obrusi da on nema šta htjeti pomagati, već mora služiti i dodaje da mu njegov novostečeni položaj ništa ne znači. Ulazi Sulejman, Rustem izlazi, ali ga Sulejman, na Mustafino veliko „oduševljenje“, zaustavlja. Rustem predlaže da nakon lova svi Prinčevi odu klanjati Džumu jer ih narod jako voli, a pogotovo princa Mustafu kojeg su tisuće vojnika dopratile do Palače. Sulejmanu zastaje dah, a primjetna je i Merdžaonva reakcija. Sulejman odmah pita o kakvom je to susretu riječ, Selim se ubacuje i govori u čudu kako njega nitko nije dopratio, a Džihangir govori kako je Mustafa najstariji i da mora imati neke povlastice. Mustafa govori kako on nema pojma o tome.
U Haremu vidimo novopridošle djevojke, između ostaloga i sinjoru Ceciliju i njezinu služavku sinjoru Valeriju. Cecilija zaustavlja Hurrem i govori joj kojeg je podrijekla. Hurrem joj govori da to sve zaboravi jer je sad u Palači sultana Sulejmana.
Sulejman razgovara s Kapudan pašom o Princu koji bi trebao ići u provinciju prijestolja, a ovaj predlaže Mustafu.
Vani su Bajezit, Selim i Matrakči. Bajezit izaziva Selima na igranje matraka što ovaj na kraju i uspijeva. Bajezit prekrši pravila i pobijedi Selima, vođen bijesom.
Mahidevran dovede Sulejmanu unuku Negrisšah koja ga se jako zaželjala, a želi mu i jednu pjesmu krasnosloviti. Mahidevran govori Sulejmanu da se nada da će i Mustafa svoju djecu podizati u Manisi, jer je i ona njega tamo odgojila.
Mustafa je pozvan kod Sulejmana, vode uistinu ugodan razgovor. Istovremeno Selim, Rustem, Bajezit i Mihrimah pričaju o Hurrem i govore kako izgleda dobro, još se opravlja, ali je na nogama i da je to pravo čudo.
Hurrem kasnije odlazi kod Sulejmana i oni zajedno pričaju, on hvali Mustafu i govori da ga veseli što je narastao i što je velik i pametan. To uzruja Hurrem i ona mu govori da on ima još djece i da on nije jedini.
Cecilija se želi ubiti režući si žile, a u zadnji tren ju spašava Selim.
Kasnije se Sulejman prisjeća Mehmetova sprovoda, na kojemu su između ostaloga bili on, Mustafa, Ebussuud, Rustem... Kasnije nad njegovim grobom razgovara s Ebussuudom i pita ga za savjet vezano za princa koji ide u Manisu, a ovaj mu daje dvosmislne eodgovore.
Pred kraj epizode Sulejman ima dirljive monologe, priča o sebi, svom odrastanju, krvavim borbama za Prijestolje koje se mogu, ali i ne moraju odvijati. Ibrahim kasnije ima monolog i priča o Sulejmanovoj djeci navodeži vrline svakoga. Straža dolazi do svih prinčeva i govori kako ih Sulejman zove. Mustafa, Matrakči i Tašlidžalasu pričali, Selim pisao poeziju, Bajezit vježbao mačevanje, a Džihangir čitao knjigu.
I Hurrem je obaviještena da su oni pozvani te velikom brzinom sa Zumbulom ide do tajnog prolaza na divan. Rustem gleda na papir čije je ime napisano i nakon što napravi zadovoljan izraz lica, Mustafa već shvati da je otpisan. Rustem na kraju proglasi Selima onim koji odlazi u Mansiu. Vidimo Sulejmana kako gleda situaciju kroz svoj tajni prozor, ali iznad i Hurrem. Kasnije se uključuje flashback - Hurrem odgovara Sulejmanu da ona Selima vidi kao princa za Manisu. Sulejman joj odgovara da će ona njegovu odluku saznati kad i svi ostali. Ispostavlja se da ga je uspješno nagovorila.
KRAJ 104. EPIZODE