Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[dacina_curica]

ja sam čuo izraz za kosu i ženu
(ne onu na glavi, nego onu protiv trave)
((ovo u zagradi se odnosi na kosu a ne na ženu))
joj, kad sve moram objašnjavati...

Joj sad cu ti spucati minus za losu upotrebu zagrada {[()]}

[dacina_curica]

ZAPISANO U SREDU

U sredu smo se prvi put sreli, 
a do tada se nismo znali. 
U petak smo se zavoleli. 
U ponedeljak posvađali. 

Opet je sreda.
Sad svima kažem dok lutam po korzu sam: 
ne, nije ona lepša ni draža od drugih devojčica koje znam. 

Pa kad je sretnem - oči krijem. 
Zviždućem.
Gledam u nešto drugo. 
I mislim: zbilja, svejedno mi je... 

Al' okrećem se dugo... dugo...

Cika Mika


Da mi se Dzuli ne ljuti vise evo jedna lEpa

[Julia-Klara]

tako...vidis kako znas...

[Bla]

Joj sad cu ti spucati minus za losu upotrebu zagrada {[()]}

Halo ba, 2013. godina???
Moje su informatičke zagrade, tvoje zastarjele.

[Julia-Klara]

imas li kakav recept za zagrade?

[dacina_curica]

Joj sad cu ti spucati minus za losu upotrebu zagrada {[()]}

Halo ba, 2013. godina???
Moje su informatičke zagrade, tvoje zastarjele.

Mojne mi izvlakuse, samo ove se priznaju kod Zivana na matematici 2

[dacina_curica]

I ne znaš koliko, kao ti - takvih večeras ponovo nekog nemaju. 
I ne znaš koliko, kao ti - istih za susret sa tobom baš sad se spremaju. 
I ne znaš ko su to, kao ti - divni i što su jastuke suzama vlažili. 
A lepo ste se mogli sresti, samo da ste se malo potražili. 
I krećeš u život sa pogrešnim nekim. Sa drukčijim nekim. Nekim dalekim.

MMA

[Julia-Klara]

eeeeeeeeeee ...

[Bla]

imas li kakav recept za zagrade?

Glavobolja od koje svaka vlas boli

Neka se uzme 1 dkg isitnjenog korijena od komoljike (Artemisia vulgaris L), 12 sati drži potopljeno u pola litre bijelog zdravog vina i pola sata dobro poklopljeno poistiha kuha. Tim odvarom uzastopce tri dana glavu oprati, proći će.



Svidio mi se naslov. A kraj zadnje rečenice možda djeluje i na zagrade. Čuj, "proći će".

[dacina_curica]

"Sve češće mi se događa da oko sebe zapažam obilje nečeg polovičnog čemu se odaje počast.
Obilje nesigurnog, prikrivenog i krnjeg, a tako uvaženog.
Recimo – vidim početak.
Svi okolo se dive.
A meni nešto zasmeta.
Osećam, treba drukčije.
Prepoznam starost novog.
Jalovost zahuktalog.

Prepoznam gde se mešaju velikodušnost i pohlepa, i beslovesnost i složenost, i saradnja i izazov, i davanje i krađa.

Izbrišem sve rukavom i sve ponovo započnem.
Ili mi kažu – ovako izgleda savršenstvo.
A ja vidim – ne izgleda.
I krivo mi što vidim.

Još deda mi je govorio:
»Treba pustiti svakog da radi kako radi.
A ko je sobom ushićen, nemoj to da mu kvariš.
Što više njih u zabludi, sve više si ti u pravu.»

A ja tako ne mogu.
Ja zasučem rukave.
Izgubim dane i noći.
Niti me neko moli.
Niti me neko tera.
Niti mi kažu hvala.

Zapnem umesto drugog, raskrvarim svu dušu, ali mirno i strpljivo dovršim dovršeno..."

[dacina_curica]

Zaboravi da negde na svetu postoje tvoji muževi,
i moje žene, i postelje u kojima su snovi - zanat.
Danas će drumovi biti za mene i tebe pruženi
daleko negde u nepovrat.

Možda smo nas dvoje rođeni zato da tuda odemo,
da ti milujem kosu i budem nežan prvi,
pa posle da jedno drugome malo lepoga prodamo
za jeftin honorar ljubavi i skroman bakšiš krvi.

Nikad zbog tebe neću ići da tražim rum,
ni da napišem najbolju pesmu kraj čaše.
Ne plači za mnom kad se vratiš niz drum.
Ne maši ... ni ja neću da mašem ....

[Tempy]

Dvije prijateljice se susrele nakon mnogo godina.
“Reci mi”, reče jedna, “Šta je s tvojim sinom?”
“Moj sin? Jadan mladić!” uzdahne druga. “Kako li se nesretno oženio s djevojkom koja neće ni prstom da mrdne po kući. Ona ne želi kuhati, ne želi šivati, ne želi prati suđe ili čistiti kuću. Ona samo spava. Ljenčari i čita u krevetu. Moj jadni sin mora joj čak doručak nositi u krevet.”
“To je strašno. A kako ti je kćerka, je li ona bolje prošla nego sin?”
“Ah – ona je srećnica. Udala se za anđela. On joj ne dopušta da u kući bilo šta radi. Posluga kuha, šiva, pere suđe i čisti kuću. A on joj svako jutro donosi doručak u krevet, zamisli! A ona spava koliko god dugo želi, a ostatak dana se odmara i čita u krevetu.”

[dacina_curica]

Acquainted with the Night

I have been one acquainted with the night.
I have walked out in rain -- and back in rain.
I have outwalked the furthest city light.

I have looked down the saddest city lane.
I have passed by the watchman on his beat
And dropped my eyes, unwilling to explain.

I have stood still and stopped the sound of feet
When far away an interrupted cry
Came over houses from another street,

But not to call me back or say good-bye;
And further still at an unearthly height,
A luminary clock against the sky

Proclaimed the time was neither wrong nor right.
I have been one acquainted with the night.

Robert Frost

[Bla]

...i zaista, njegov glas je izgledao hrapav i grub pored njihovih nježnih tonova.

Hrapav glas

Svakih 10 min. treba grlo izgrgljati što dublje da se grgut i ne čuje, tinkturom od moravke (Arnika montana L), 60 kapi na pola čaše vode. Nerazrijeđenom tinkturom vrat namazati, a razrijeđenom tinkturom, 4 kašike na 1 litar vode, obloge oko vrata stavljati i mijenjati svaki 1 1/2 - 2 sata. Svaki sat valja uzeti po 1 kašiku čaja od čestoslavice (Veronika officinalis L), solomonovog pečata (Polygonum aviculare L) i bokvice (Plantago medis L), po 6 gr na 1/2 litra vina, 20 min. poistiha poklopljeno kuhati.

Ljudi koji moraju mnogo govoriti, neka uzmu 7-8 puta dnevno po 10 kapi tinkture od moravke na kašiku vode, to jača govorne organe.

[Tempy]

ČOVJEK U OGLEDALU


Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
I svijet te učini kraljem tog dana,
Samo priđi ogledalu, pogledaj se
I vidi šta taj čovjek ima za reći.

Jer to nije tvoj otac, majka ili žena
čije sudove moraš da prođeš;
Osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu
Je ona koja te gleda iz ogledala.

Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
I smatrati te idealnom osobom,
Ali čovjek u ogledalu će reći da si samo propalica
Ako nisi u stanju da ga pogledaš ravno u oči.

Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni.
Zato što je s tobom otvoren do kraja.
Jer prošao si svoj najteži ispit
Tek onda kada čovjek u ogledalu postane tvoj prijatelj.

Na svom životnom putu možeš varati cijeli svijet
I u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
Ali ono što ćeš steći, biće samo bol srca i suze
Ako prevariš tog čovjeka u ogledalu.

Dejl Vimbrou

[dacina_curica]

Ejs

[dacina_curica]

Bezi bre, sta ti znas o padezi?

Opet se beci

[dacina_curica]

Tastaturu (ili naliv-pero) i zenu nikome ne valja davati sinko...ne daj to

zena i auto se ne daje nikome

Ovo (Dacina "Cvrsta odluka")


Znao mi je reći, kad bih posegnuo za njegovim zlatnim "Pelikanom", kojeg je dobio na poklon kad je išao u penziju:
"Žena i naliv-pero se ne daju ni najboljem prijatelju!"

Ja sam tada priželjkivao onaj dan kada ću i ja imati naliv-pero ili ženu, i kad ću moći, kad neko dođe da mi ih uzme, svečanim glasom da ponovim djedove riječi:
"Žena i naliv-pero..."

Bezi bre Zika nisi komplementan

[Tempy]

Umijeće malih koraka

"Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.

Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.

Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.

Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života - uz koje rastemo i zrijemo.

Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.

Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.

Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.

Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".

Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.

Nauči me umijeću malih koraka."


Antoine de Saint-Exupéry

[Tempy]

Zensko srce se ne mijenja tijekom vremena, niti se preobrazava s godisnjim dobima; zensko srce dugo krvolipti, ali ne umire; zensko srce je nalik na stepu koju covjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i bitke – po njoj cupa drvece i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lubanjama, ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljece u njoj ostaje proljece, a jesen je i dalje jesen, sve do kraja vremena. Dakle, sudbina je donijela odluku sto da cinimo? Reci sto da radimo? Kako cemo se ljubiti i kada cemo se sresti? Mozemo li svoju ljubav smatrati gostom iz tudjine koga nam vecer dovede, a jutro odvede? Mozemo li ove osjecaje smatrati snom koji nam je blago snivanje donijelo, a java skrila? Mozemo li ovo vrijeme smatrati opijenoscu koja se brzo zavrsila otreznjenjem i budnoscu? Podigni glavu da ti oci vidim ljubavi! Otvori usne da ti glas cujem. Progovori i kazi mi nesto. Hoces li me pamtiti i kad oluja potopi moju ladju? Hoces li cuti leprsanje krila u nocnome miru? Hoces li cuti kako se moje disanje talasa oko tvoga lica i vrata? Hoces li osluskivati moje uzdahe sto mi se bolno otimaju, priguseni jecajima? Hoces li vidjeti moju himeru kako te pohodi s nocnim himerama, a iscezava s jutarnjim izmaglicama? reci mi, ljubavi. Kazi sto cu za te predstavljati posto si ti meni svjetlost za oci, pjesma za usi i krila mojoj dusi. Kakav ces biti?...

Kahlil Gibran