Sujeta

[Heidi]

Dakle, pretpostavite da objavljujem ovu priču iz sujete. Konačno, i ja sam od krvi i mesa, kostiju, kose i nokata, kao svaki drugi čovjek i čini mi se da bi bilo vrlo nepravedno kad biste zahtijevali od mene, baš od mene, da posjedujem naročite kvalitete. Neko pokatkad vjeruje da je nadčovjek, čak i kad otkrije da je bijedan, prljav i dvoličan. O sujeti ne govorim: vjerujem da niko nije lišen ovog značajnog pokretača ljudskog progresa. Zasmijavaju me ta gospoda kada se kite skromnošću Ajnštajna ili njemu sličnih. Odgovaram: lako je biti skroman onome ko je slavan; htjedoh reći praviti se skroman. Čak i kada pretpostavljate da ona uopšte ne postoji, odjednom je otkrijete u njenom najfinijem obliku: sujeta skromnosti. Koliko puta nailazimo na takve ljude! Pa čak i čovjek, pravi ili simbolični, kao Hrist, čovjek pred kojim sam osjećao a još i danas osjećam najdublje poštovanje, izgovarao je riječi koje mu je nametala sujeta ili, u najmanju ruku, ponos. A šta da kažem o Leonu Bloju, koji se branio od optužbe da je sujetan dokazujući da je cijeli život proveo služeći ljudima koji mu ne dosežu ni do koljena? Sujete ima tamo gde je najmanje očekujemo: uz dobrotu, uz samoodricanje, uz velikodušnost.

Ernesto Sabato – Tunel

"Svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma."
Friedrich Nietzsche

"Nema ludila od kojeg se čovjek ne može izliječiti, osim sujete."
Jean-Jacques Rousseau


sve u svemu - zeznuta stvar

[Heidi]

''Ali ja hoću da ti kažem, jer preskačući po vas dan balvane može čovjek nešto da vidi i nauči, da smisli i osjeti. Hoću da ti kažem šta mislim o tvojim mnogobrojnim zanimanjima i sposobnostima i tvojim smjelim teorijama, pa i o tvojim stihovima i tvojim ljubavima.''

***
''Ne, ne. drugi ili te ne znaju ili ti lažu ili misle isto što i ja, ali šute. Sve tvoje teorije, sva tvoja mnogobrojna duhovna zanimanja, kao i tvoje ljubavi i tvoja prijateljstva, sve to proizlazi iz tvoje ambicije, a tvoja ambicija je lažna i nezdrava, jer dolazi od tvoje sujete, samo i jedino od sujete.

Jeste. I ta nacionalistička ideja koju sad tako vatreno propovijedaš, i to je samo jedan naročit oblik tvoje sujete. Jer ti ne možeš da voliš ni svoju majku ni svoje sestre ni rođenog brata, a kamoli jednu ideju. I ti bi jedino iz sujete mogao da budeš dobar, darežljiv, požrtvovan. Jer tvoja sujeta to je glavna snaga koja te pokreće, tvoja jedina svetinja, jedina stvar koju voliš više nego samoga sebe. Onaj ko te ne zna mogao bi lako da se prevari gledajući tvoju radinost i borbenost, tvoju predanost nacionalističkom idealu, nauci, poeziji, ili ma kakvom višem cilju koji je iznad ličnosti. Ali ti ne možeš ničem drugo služiti i ni uz koga trajno ostati, jer ti to tvoja sujeta ne da. I onog trenutka kad ne bude u pitanju tvoja sujeta, sve će to za tebe postati tuđe i daleke stvari za koje ti nećeš htjeti, nećeš moći ni prstom maknuti. I samog sebe ti ćeš iznevjeriti zbog nje, jer si ti sam samo rob svoje sujete. Ti sam ne znaš koliko si sujetan. Ja te poznajem u dušu i samo ja znam kakvo si ti čudovište od sujetna čovjeka.
Ni do čega tebi nije stalo, i ti stvarno nit voliš nit mrziš, jer i za jedno i za drugo treba bar za trenutak izići iz sebe, izložiti se, zaboraviti, prevazići sebe i svoju sujetu. A ti to ne možeš; niti ima stvari za koju bi ti to učinio, sve i kad bi mogao. Tebe tuđi jad ne može ni da dirne, a kamoli da zaboli; pa ni tvoj rođeni, samo ako laska tvojoj sujeti. Ti ništa i ne želiš i ničemu se ne raduješ. Ti čak nisi ni zavidljiv, ali ne od dobrote, nego od bezgranične samoživosti, jer ne primjećuješ tuđu sreću kao ni tuđu nesreću. Tebe ne može ništa ganuti ni pokrenuti. Ti se ne zaustavljaš ni pred čim, ne što si hrabar nego što su u tebi zakržljali svi zdravi nagoni, što za tebe, pored tvoje sujete, ne postoji ni krvne veze ni urođeni obziri, ni bog ni svijet, ni rod ni drug. Ti ne cijeniš ni svoje rođene sposobnosti. Umjesto savjesti tebe može da peče samo povrijeđena sujeta, jer jedino ona uvijek i u svemu progovara iz tebe i diktira tvoje postupke.''

***
''Pa ako baš hoćeš, da govorimo i o tom. Jest, i zbog nje. Ni do nje tebi nije stalo, ni ovoliko. I to je samo tvoja nemoć da se zaustaviš i uzdržiš ma pred čim što ti se slučajno i trenutno nudi i što laska tvojoj sujeti. Jest, ti osvajaš sirote, zbunjene i neiskusne učiteljice, kao što pišeš članke i pjesme, držiš govore i predavanja. I još ih nisi potpuno ni osvojio, a već su ti teške, jer već tvoja sujeta zja i pohlepno gleda dalje. Ali to je i tvoje prokletstvo da se nigdje ne možeš zaustaviti i nikad nasititi i zadovoljiti. Ti sve potčinjavaš svojoj sujeti, ali ti si njen prvi rob i najveći mučenik. Može biti da ćeš ti još mnogo slave i uspjeha imati, i većih uspjeha nego što je slabost zaluđenih žena, ali ni u jednom nećeš naći zadovoljstva, jer će te tvoja sujeta šibati da ideš dalje, jer ona guta sve, i najveće uspjehe, i zaboravlja ih odmah, ali svaki i najmanji neuspjeh i uvredu pamti dovijeka. A kad se obrsti, polomi, ukalja, unizi, rastjera ili uništi oko tebe, tada ćeš u toj pustinji ostati sam, lice u lice sa svojom sujetom, i nećeš imat ništa da joj pružiš, i tada ćeš jesti sam sebe, ali ti to neće pomoći, jer će te tvoja sujeta, navikla na bolje zalogaje, prezreti kao hranu i odbaciti. Takav si ti, iako izgledaš drugačiji u očima većine ljudi, iako i sam o sebi drugačije misliš. Ali ja te znam.''

I. Andrić

[dacina_curica]

Hocemo malo osvjeziti temu?

[Calla]

Trebali bi smo biti zahvalni ljudima koji namjerno ili nehotice isprovociraju našu sujetu i iznesu je na svjetlost dana, jer nas trjezne i suočavaju sa ličnim zabludama sa kojim koračamo kroz život. Sujeta je indikator iskrivljenog odnosa prema životu, ljudima i stvarima. Ona je pokazatelj življenja u zabludama. Najveća je zabluda da se može izbjeći promjena, jer promjena je jedina konstanta ili nepromenljivost u životu.To je paradoks, zar ne? Međutim, paradoksalan je i naš odnos prema promjeni: mi je želimo i ne želimo. Težimo vječnoj sigurnosti i postojanju, što znači da volimo statičnost ili nepromenljivost. Ali, čim malo potrajemo u njoj, uhvati nas nemiri dosade i počnemo da čeznemo za novim i promjenljivim. To se može nazvati trajnim prokletstvom, jer ne možemo željeti i jedno i drugo. Taj vječni konflikt iscrpljuje naše biće. Zato je sujeta izraz čovjekove slabosti ili nemoći.

[laganini]

ovo mi liči na epitaf...

[Calla]

Nema nijednog covjeka bez sujete, zasto je onda ocjenjivati ili precjenjivati u pozitivno ili negativno ako je toliko i kod sviju prisutna ,,
,Oko samo sebe ne vidi,,,ali zato je nas forumas Bla tu da nam pokaze tko smo,sta smo i kakvi smo,,hihihihi,on je uzeo bas odlican primjer ptice i pomocu njih transformirao je je nase licne karaktere u razlicitim situacijama ,,ne zasigurno 100%potrefljen ali on je pohvatao informativne konce nasih osobina kako smo se ovdje i prezentirali na forumu i one su upravo i pokazale skroman iskaz ili putokaz nase gordosti ,,uobrazenosti ,,,arogancije ...jer ako cemo biti iskreni sujeta je opsta pojava ljudskih osobina i ona suptilno ispoljava nas licni egoizam kojeg prenosimo i na forumu u stilu pisanja ili obracanja jednih prema drugima.

[Heidi]

Nema na nasem forumu sujetnih forumasa, sta ti je

[dacina_curica]

Sto si onda otvarala temu?

[laganini]

dobro svi se želimo prikazati boljim valjda je to stvar prirode...ali ako ciljaš na ovu forumsku po meni nije opasna jebemi se oće li me neko ovdi volit ili mrzit..ali drago mi je da neko osijeti tvoju pozitivnu vibru...zašto lagat..

[Heidi]

Svi su bili sujetni dok tema nije postojala

[Calla]

ovo mi liči na epitaf...

,,dodaj barem nesto vise slova ak imas jacu ili bolju ideju u izrazavanju na temu sujeta sujetnost,,,egocentrizam

[Bla]

Pa sve zavisi koliko čovjek upravlja vlastitom sujetom odnosno ona njim. Vjerovatno će kod svakog opaliti neki okidač kada mu se udari na istu, ali svako neće reagovati na isti način, a to je ono što utiče na okolinu, reakcija, a ne sujeta sama po sebi.

[laganini]

ovo mi liči na epitaf...

,,dodaj barem nesto vise slova ak imas jacu ili bolju ideju u izrazavanju na temu sujeta sujetnost,,,egocentrizam

..jesam..

[Calla]

Nema na nasem forumu sujetnih forumasa, sta ti je

pa ti koji ne zele pravi odnos sa zivotom neka se muce ja obozavam moju sujetu jer me uvjek nanese na tanak led eh tada puknem ko tikva od ledinu u takmicenju sa sama sobom protiv cjelog svjeta ..
zato ja moje mane i neuspjehe kroz zivot pokupim na kamaru sjednem na stolicicu pored njih pa razgrcem na desno i lijevo i popricam sa njima ee ovakva metoda me ponajvise ohrabri da se imam pravo grohotom smijati mojim nedostatcima

[laganini]

..ma ti si savršena čak i sa svojim nedostacima..

[Heidi]

Nema na nasem forumu sujetnih forumasa, sta ti je

pa ti koji ne zele pravi odnos sa zivotom neka se muce ja obozavam moju sujetu jer me uvjek nanese na tanak led eh tada puknem ko tikva od ledinu u takmicenju sa sama sobom protiv cjelog svjeta ..
zato ja moje mane i neuspjehe kroz zivot pokupim na kamaru sjednem na stolicicu pored njih pa razgrcem na desno i lijevo i popricam sa njima ee ovakva metoda me ponajvise ohrabri da se imam pravo grohotom smijati mojim nedostatcima

Tako nekako
I za mene uvijek uzbudljiva borba nemam problema da se susretnem sa istom i ocitam si bukvicu. Al ono....ozbiljno

[dacina_curica]

zato ja moje mane i neuspjehe kroz zivot pokupim na kamaru sjednem na stolicicu pored njih pa razgrcem na desno i lijevo i popricam sa njima ee ovakva metoda me ponajvise ohrabri da se imam pravo grohotom smijati mojim nedostatcima

Ovo mi se svidja.

Jesmo li razjasnili pojam "pozitivne" sujete? Postoji li ista uopste?

Meni je lakse zivjeti sa sopstvenim manama i nedostacima nego stremiti ka nekom neostvarljivom savrsenstvu. Mislim da onog momenta kad sebi priznamo svoje mane i nedostatke je momenat kad shvatimo kako se nositi sa sujetom ili je ustvari momenat kada je se oslobodimo. Tako nekako....

[Heidi]

Pa eto, kao i u svemu....zlatna sreda....mozda. ali nisam sigurna.
Pozitivna sujeta dodje nesto kao zdrava doza samouvjerenja. Svjestan si nekih svojih negativnih postupaka, i radis na tome. Ona druga bi se mozda mogla opisati samopostavljanjem na kraljevski podest sa cudesnim zezlom u ruci i mislis da si izmislio prasak za pecivo i kroz to ti nije mrsko ici preko leseva ne bi li isti zadrzao :skoljka pa se opjevas u superlativu za kraj

[laganini]

pto bi se reklo svi smo krvavi ispod kože...

[dacina_curica]

Pa zlatna sreda se uvijek trazi..u svemu.

Ali samouvjerenost sama po sebi balansira na ostrici maca. Ono sto je jednoj osobi "zdrava doza samouvjerenosti" nekome drugom je "nos u oblacima, pijedestal itd."...A koliko skontah kroz svu ovu pricu sujeta proizilazi iz samouvjerenosti (umisljene ili opravdane, whatevs...). Ringe, ringe, raja...vazda u zacaranom krugu.

pto bi se reklo svi smo krvavi ispod kože...

Ali su neki malo krvaviji od drugih.