Najbolji lijek za oporavak slomljenog srca?

[dacina_curica]

Ma super to sve zvuci na papiru...
al de se ti probudi ujutro poslije sna kad je sve bilo kako treba, nista extra, normala. i tri sekunde kasnije ko da te voz udario kad skontas da nije to ta pored tebe... draze su mi nocne more od lijepih snova

Ma rijetke su situacije kad covjek jednostavno moze prerezati. Treba da se desi nesto veliko da bi se mogao jedno jutro probuditi a da te boli kurac za sve.

I treba mnogo vremena, cak i kad covjek poslaze sve kockice, da se prestane buditi iz lijepih snova i nakon tri sekunde fantazije opet padne u ponor.
Mislim, mozemo se mi svi zavaravati da smo snazni, da racionalnim razmisljanjem mozemo otkloniti bol ali nije to teorija koja se tako lako sprovodi u djelo. Uvijek ce biti tih momenata kad srce zatreperi za nekim, kad naleti pjesma koja nas boli, kad cujemo neciji smijeh koji nas podsjeca na tog nekog koji je ostavio oziljak u nama.

P.S. nocas sam sanjala grozan san...ali me je mnogo manje zabolio od onih lijepih koje su me nocima unistavali...

[Julia-Klara]

dacina

nego,nesto kontam...valjda cemo nekome biti lijepi/dragi i sa ovim nasim oziljcima

[dacina_curica]

Ima onaj odlomak iz Velveteen Rabbit-a o oziljcima i ljubavi. Nadjem pa ga kopiram ovdje.

[Julia-Klara]

mislim da si ga stavljala na one citate,i da sam rekla da mi se svidja ...ako je to taj

[Spanac_113]

jasta ce JK, meni recimo uopste nisu zanimljivi 'neosteceni' ljudi

[senko]

Nadjem drugu

[Julia-Klara]

mislim da takvi ne postoje, Spanac...svako je od nas "ostecen" na jedan ili drugi nacin ... a mozda i grijesim...ili smao tudja "ostecenja" ne gledamo istim ocima kao svoja ...

[Julia-Klara]

Nadjem drugu

oooooooooooooooooooooooooooo pa.... ooooooooooooooooooooooooooooooooooo

ko to doso,ko to doso?

[dacina_curica]

To je to

'When you are Real you don't mind being hurt.'

'Does it happen all at once, like being wound up,' he asked, 'or bit by bit?'

'It doesn't happen all at once,' said the Skin Horse. 'You become. It takes a long time. That's why it doesn't happen often to people who break easily, or have sharp edges, or who have to be carefully kept. Generally, by the time you are Real, most of your hair has been loved off, and your eyes drop out and you get loose in the joints and very shabby. But these things don't matter at all, because once you are Real you can't be ugly, except to people who don't understand.”

[Spanac_113]

@ DC
Bravo carice!!!

@ostali

sta ste se raspizdili? mars napolje cumur cjepat!

[Julia-Klara]

ti pizdis "ja se budim,ona nije kraj mene"

bicu, ne mogu odmah

[Spanac_113]

dobro, dobro, do mene je

[Fatma]

Rekoh li ja vama danas?


NEMA oporavka....samo možemo da sami sebe lažemo...


Uh...neću više na ovu temu

[dacina_curica]

Naravno da smo tu da sami sebe lazemo, a sta cemo drugo.

[Lavlje_srce]

Ili se ne zaljubljivati nikako ili se zaljubljivati stalno po onoj "klin se klinom izbija"...Pa kako kome odgovara.

U biti ravnodusnost je najbolji (i jedini) lijek. A na to dodjes ako samo malo razmislis o svemu. Nekako ovako: - onaj ko te voli nece ti slomiti srce ergo ako ga je slomio nije te ni volio --> onaj ko tebe ne voli nije vrijedan tvoje ljubavi a pogotovo ne tvog bola ergo zajebi trosenje vremena na nekoga ko te nije vrijedan --> onaj ko te nije vrijedan treba da ti bude svejedan (jer si i ti njemu ocigledno svejedan neovisno kolike ti lafine prosipa) ergo ravnodusnost is the key!...tako nekako.

Dacina, dacina...u tri posta si razvila tri teorije.

Ova se zove - inat proistekao iz racionalizacije, i funkcionira u odredjenim situacijama i na kratke staze.

Ma rijetke su situacije kad covjek jednostavno moze prerezati. Treba da se desi nesto veliko da bi se mogao jedno jutro probuditi a da te boli k.... za sve.

I treba mnogo vremena, cak i kad covjek poslaze sve kockice, da se prestane buditi iz lijepih snova i nakon tri sekunde fantazije opet padne u ponor.
Mislim, mozemo se mi svi zavaravati da smo snazni, da racionalnim razmisljanjem mozemo otkloniti bol ali nije to teorija koja se tako lako sprovodi u djelo. Uvijek ce biti tih momenata kad srce zatreperi za nekim, kad naleti pjesma koja nas boli, kad cujemo neciji smijeh koji nas podsjeca na tog nekog koji je ostavio oziljak u nama.

P.S. nocas sam sanjala grozan san...ali me je mnogo manje zabolio od onih lijepih koje su me nocima unistavali...

Ovo je vec mnogo blize onome sto se zbilja desava.

Naravno da smo tu da sami sebe lazemo, a sta cemo drugo.

A ovdje vec potpuna iskrenost.

Jedna moja prijateljica uvijek kaze da prvo o cemu trebas razmisliti je slijedece - 'reason, season, lifetime'. Tako ona to pojednostavljuje, a govori o tome da se svi ljudi u nasim zivotima pojavljuju iz nekog razloga (da nas necemu nauce, pitanje je cemu) - neki ostaju s nama kratko vrijeme (sezonu) - neki cijeli zivot.

Iz toga proistjece i ono sto se desava nakon rastanka. Ljude koji su nas necemu trebali nauciti i otisli su brzo, mozemo prilicno jednostavno zamijeniti. Oni koji s nama krace vrijeme i nestanu sa radara su nakon izvjesnog vremena takodje zamjenjivi. Ali oni koji su u nama proizveli duboke promjene i zeljeli smo s njima provesti cijeli zivot ali iz ko zna kojeg razloga nismo uspjeli - e tu treba proteci dosta Neretve, Une i Vrbasa da rane zacijele. O tima govore Julia i Fatma, za Spanca nisam sigurna ali moguce da je i on imao takvu osobu kraj sebe. Tu se adekvatna zamjena, tj. bolja osoba nalazi jako tesko. Nazalost naravno.

[dacina_curica]

Reason, season, lifetime...Dopada mi se to.

Ovaj moj prvi post bi se mogao najbolje primjeniti na prvoj kategoriji...Ljude koji dodju, brzinski nas uznemire i odu - njih je najlakse otkvitati racionalizovanjem situacije. Ali ti ljudi rijetko ostavljaju vise od povrsne ogrebotine u nama, to su rane koje brzo zacjeljuju i takvi ljudi se lako i odbace iz zivota i sjecanja.

Ovi iz druge grupe ostavljaju dublje pecate, dublja sjecanja kojih se cesto ne zelimo odreci ali koja blijede vremenom...I sjetimo ih se nekad, kroz maglu ali ovaj put ne iz ljubavi nego iz nekih nostalgicnih poriva...Ali i oni odu, vrijeme ovdje zaista cini svoje...

Eh...ovi treci...Sreca pa su rijetki...
Kad bi se samo moglo unaprijed znati ko ce nas "ostetiti" za zivota....Ipak opet ne znam da li bih bjezala glavom bez obzira ili, kao sto mi neko rece, s ponosom nosila svoju "znacku"....
Sto kaze Daco "nek' kosta sta kosta!"

[Lavlje_srce]

Kad bi se samo moglo unaprijed znati ko ce nas "ostetiti" za zivota....

Eeee, kad bi se moglo znati, vecina ne bi otisla po oziljak koji ce nositi dugo vremena. Ali i to sto ne znamo gdje cemo zaraditi oziljke je dio cari (i boli) zivota. Kad bismo sve znali (narocito o ljubavi) mnogi ne bi krenuli tim putem. Ali tada bi bilo veoma dosadno zivjeti zar ne?

Ipak opet ne znam da li bih bjezala glavom bez obzira ili, kao sto mi neko rece, s ponosom nosila svoju "znacku"....
Sto kaze Daco "nek' kosta sta kosta!"

Kazu da sreca prati hrabre. Ili hrabri opstanu usprkos svemu, ko bi ga znao.

Ima i ona - Life is not measured by the number of breaths we take, but the moments that take our breath away.

Sto se tice mog stava - sto vise o ovome razmisljam, sve manje znam.

[laganini]

sve je lako kad si mlad..svaka rana manje boli..

[Bonaqua]

Rekoh ja jednom davno da nikad preboljeti necu, vreme mi je pomoglo da se bolje nosim sa tim, vrijeme nije pomoglo da zaboravim nazalost.

Tako bih voljela da se zaljubim ludjacki, djetinje... a znam dobro da se to nikad nece desiti jer necu dopustiti da jos jednom izgubim tlo pod nogama i da izgubim dio sebe.

[Katja]

Glasala sam za 'neki hobi'.
Skupljanje značaka najbolji lijek za slomljeno srce.