"DUŠA"

[vučica]

....Nedostaješ mi

sjedim u sobi,
ali ne prepoznajem je..
gledam kroz prozor
ali nevidim...
sve mi je nepoznato...
vidim samo tvoj lik
gdje god se okrenem...
zašto??
zašto osjećam neku prazninu??
...zato što mi nedostaješ...
nedostaju mi tvoje riječi,
tvoji pogledi puni ljubavi
tvoje snažne ruke,
tvoji nježni poljubci
...jednostavno...
sve tvoje mi nedostaje...

[STEPSKI VUK]

Posebna si kao
Biljka u džungli
Potrebna kao
Kap u moru
Smrtnost u besmrtnosti
Nedostaješ mi kao
Zvuk u buci
Svjetlost u bljesku

Biljka u džungli
Asfalta

Kap u moru
Žeđi

Smrtnost u besmrtnosti
Smrti

Zvuk u buci
Tišine

Svjetlost u bljesku
Tame

Da,
Volim Te

[vučica]

...sanjam tvoje korake...
kako mi polako prilaziš,
a ja sa nestrpljenjem
očekujem što će se dogoditi,
ali ti samo prođeš
pored mene,
okreneš glavu
i odlaziš u daljinu....
...a ja sama stojim,
gledam za tobom
očima punim tuge...
..moje te misli zovu,
ali ti nečuješ....
odlaziš njoj u zagrljaj,
dok moja duša vene...
...i tako opet plače srce
jedne ranjene žene...

[sann]

...kad mi dodjes ti... Jos jedan promasen stih para ovu lutajucu dusu. Umorna i nemocna doziva bez glasa sjenu koju otjerase mrakom uvezani oblaci. . Suze,te zaboravljene suze , likujuci obnovise staze i urezase duboko korito dajuci ovom c...udnom zapisu ,kraj. Da,'one odnose dio duse'. Nestade san. Bojim platno slijepim snom otrgnutim s kule na snijegu. Osta jos samo,ova luda zenska glava,sto pozelje brati klasje ljubavi s tvojih polja,. Ostade platno,stari stafelaj ne probano vino i ruke umrljane mrakom!! : cekaj , osjecam to nije lahor , bura je , u kovitlacu donese saptanje snazno i opet nekako sjajno . Avgust je , ona dere kaveze staklasto zute, oh ,romantike. U sjenci nasega Hrama razlio si morske stepe a od svega , ja uzeh grumen zlatnog praha ......

[sann]

Ima dana kad talas secanja preplavi moju dusu...kada me zapljusne nekom tugom... kroz tvoje ime donetom do obala moje sadasnjosti...u sumu tog talasa kao da cujem tvoj glas...u peni njegovoj.. kao da sakupljene su sve neznosti tvoje...i sklanjam bosa stopala da me ne zapljusne... ...bezim sto dalje... u strahu da me talas ne povuce sa sobom do samog dna...tamo je negde sakrivena jedna nezavrsena prica...moja i tvoja...negde u tamnim dubinama okeana ... ...radjaju se biseri... od reci precutanih stvoreni...mozda jednom kad talasi secanja i tvoje obale posete...pronadjes jedan maleni, na kome ce pisati....''jos uvek volim te''......

[sann]

.optocen kristalnim zvukom sto dube mi otisak neke nase rime ...skrivenog dlana s pregrstom mojih misli nosi pogled u okrilje nasih snova .... pusti mi ton i uzjuri misli u slovo ponekad ime mi stavi ... cutim odvazna drsko pletena tvojim bodom a stala sam ti sva u dlan ... otvori oci podaj mi noc razvezi cvor na uglu od sna i reci ... ja znacu da ovo vise nije san ...

[vučica]

Da me netko pita,
što bi željela biti,
Mjesec,Sunce ili Zvijezda?
Odgovorila bih:Zvijezda!!
Zašto?
Zato što je visoko na nebu,
daleko od svih....
a opet tako bilzu...
sjajna,
-svima osvjetljava put,
lijepog oblika,
-svi joj se dive,
ali opet tako nedodirljiva,
da ju se može samo gledati...

[STEPSKI VUK]

Zgasnuli smo žutu lampu
Plavi plašt je pao oko tvoga tijela
Vani šume oblaci i stabla
Vani lete bijela teška krila
Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu
Moje ruke svijaju se žude mole
Draga, neka tvoje teške kose
kroz noc zavijore, zavijore
Kroz noć,
kose moje drage duboko šumore
kao more

[sann]

Mi smo se sreli na zvijezdi
što se zove Zemlja.

Naš put kroz vrijeme u ovaj čas
stoji za nama dalek,
...gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili
naš početak odakle smo pošli.

Sada stoji ruka u ruci,
pogled u pogledu.
Kroz naše ruke
i kroz naše poglede
zagrlile su se naše duše.

O kad se opet rastanemo
i pođemo na naše tamne putove
kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?

I hoće li pri novom susretu
opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju
da bijasmo nekada ljudi
koji su se ljubili
na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?

[sann]

...u praznini nocnog sunca...u vrtlogu htjenja i jave ... u slici iskidanog putokaza ... u tami najskuplje rime ... gdje sam stala ... gdje se naci ... a bila sam u tragu staze ... prebirala snove na nasem polju ... u pjesmi stala jednog jutra i zanocila u tvom skutu ... pronadji niti i zakrpi snove ...pusti neka nas opet zora zove ... ne otvaraj vjetru jos ovu noc ... zelim i znam opet ces doc ..

[sann]

Zaustavljena izmedju dvije kise s pogledom od inja , skidam ram s tvoga lika utisnutog na vrelom pijesku. Pustam mrak , a na prstima jos njegov prah nosim. Misli se razletile od tebe ka tebi za tebe u tebi, a ja ,upletena u letu na raskrvavljenom nebu. Svira tisina. Molim, trazim mir u noci , vinu , u nasoj ruzi. Jedina istina u ovoj noci je oboreni vjetar u mojoj kosi . A ja , zaustavljena izmedju dvije kise .

[vučica]

Ove noći..ti i ja bacat ćemo čini..
U kotlu od čežnje mješat ćemo napitke ljubavne..
Jedno drugo dozivat ćemo magijom..
Usnama razmjenjivati te slatke čarolije..
Ti i ja..Čiri-bu..Čiri-ba..
...Pretvarat ćemo jedno drugo u plamene strasti..
Gorjeti od tih ljubavnih čarolija..
Moje usne postat će zov..tvoje utjeha..
Ti i ja..bacat ćemo čini..
Ja ću postati ti..a ti ćeš biti ja..
Zapalit ćemo i nebo i zemlju..
Ja ću postati srce..a ti duša..
Čiri-bu..Čiri-ba..Stopit ćemo se u jedno tijelo..
Ti i ja..bacat ćemo čini..
Ja tebi..a ti meni..ljubav i požuda..ti i ja..
Začarat ćeš me svojim činima..ti mene..ja tebe..
Ti i ja..bacat ćemo čini..Ti i ja..
...ČISTA MAGIJA...

Ružica Todorović

[STEPSKI VUK]

Voljeti tebe
je skupljanje školjki
na obalama noći
prst po prst,
jagodica po jagodici,
neuhvatljivi oblici
u tvojim borama i
glupost šaputanja
kada nema nikoga
ko nas može čuti
i nemar,
ostavljanje strahova
za sutra
a sutra
za sledeći dan

Voljeti tebe
je vezanje uzdaha u
Gordijev čvor i
blesavo nadanje
da jedino osmijeh
može da ih razdvoji

Voljeti tebe
je kap po kap
slediti trag soli i
užasnuto gledati
kako se sve obale
zrno po zrno
zagrljajem talasa
vraćaju moru.

[vučica]

Ne, nemam leptiriće u stomaku
jer on ne unosi nemir u moj život,
već mir...
ne klecaju mi koljena
pred sastanak sa njim
jer znam da će sigurno doći,
nisam ljubomorna
jer sam sigurna u njegovu ljubav,
ne gledam druge muškarce
jer ljepotu pripadanja jednom čovjeku
ne bih izgubila ni zbog čega!!!

[STEPSKI VUK]

Reći ću ti pjesmu najnježnije što umijem
O svetkovini vjetra na kraju svijeta
O mojoj ljubavi i lucidnosti
O dlanovima punim trave
Koju razvijava zrelo ljeto

Priznaću ti
Zašto ti ne dopuštam da spavaš
Dok noć spušta mrežu
Na nježni saten razgolićenog vremena
Dok uskrsavam s malo strpljenja
U kamenjaru ravnog horizonta
I ukrštam se sa vjetrom i sjeverom…

Reći ću ti
Zašto se usuđujem
Podsmijehnuti tvojim zidovima
Tvojem loše rimovanom očajanju
Napukloj kaldrmi
Koja se smije loše probuđenoj zori
Moj sluh koji te raspoznaje
Izobličuje ovještali trag do tvojih slabina
I odjek mojih koraka
Nagovještava da odlazim
Samo zato da bih ti se vratio

Zagospodario sam svojim porazom
Zato…
Reći ću ti pesmu najnježnije što umijem

[vučica]

Neću ti priznati
da noću Mjesec gledam
i po njemu ti
...pozdrave šaljem....
Neću ti priznati
......da probudim se u noći
i jastuk zagrlim,
jer se tebe sjetim...
Neću ti priznati
da si mi
prva misao jutrom
dnevna doza života
stih za laku noć....
Neću ništa reći
znam...
I...
I ništa ti neću priznati....
Eto, neću...

[STEPSKI VUK]

Primjećuješ li da poprimam
Oreol sveca?
Poziraću ti za ikonu.
A ti ćeš, opijena mjesecom,
Pjevati o ljubavi.

Biću orahova ljuska
Na rijeci tvoje
Nabujale mladosti.

Svetac na koljenima
A nad njim
Boginja ljubavi
Šara noktima.

Kako je lako biti pjesnik
U tvojoj blizini.

[sann]

.. milioni staklastih pogleda putevima ispisanih krugovima .
Zakucanog pogleda negdje u prizmi naseg postojanja
nadodje obris jednog iskricavo bijelog lika -
na margini tvoga horizonta .
Mahom ljubavnog zdanja raspletoh sve tajne
...i rasuh prah ljubicastog zrnevlja rodjenog
u trenu prepoznatljivog iskricavo bijelog lika .
Zaustavismo talas iz ceznje odbjegao ,
uzdigosmo stijenu iz prizme opisane u krugu ,
skupismo bose otiske ljubavnog zacetka negdje u ogledalu ,
tamo na nasem moru ,gdje cutanje nadjaca tisina ...
milion staklastih pogleda ...
i , samo jedan lik oslikan u tvome oku ...

[sann]

Kada se pogase svetla,
zavese spuste,
horovi ućute i zaspu šaptači,
ostaćeš mali sanjar
usamljen, stvarni Ti
...kojeg centrifuga uvek vraća nazad,
na podij,
nazad iz čeznje
da nađe svoje, samo svoje mesto
negde, bilo gde, pored života, ali i pored Mene.

[sann]

i uvek po jedan sloj vise za svaki poljubac, taman pomislis da se slojevi tope, oni su sve veci i sve tajanstveniji, tajanstveni toliko da od tajanstvenosti zelim da te zagrlim i da ti usnama i sapatom tihim kroz pore na kozi utisnem jos jednu tajnu, tajniju od svake tajne na ovom svetu, tajnu o vecnosti,....slusaj me, tajna nije o vecnom zivotu vec o vecnosti ljubavi, o tom neverovatnom i savrsenom bicu koje se zove ljubav, iako je nikada nisam dohvatila rukom, znam da postoji, jer slusala sam je dodirom....