Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[dacina_curica]

Haman da je to ljudska priroda...biti slijep pored ociju...

Btw. Onaj zadnji dio sam procitala u jednom dahu, ovolike oci izbecene. Sad cu je za vikend opet procitati, bez one tenzije koja me pratila prvi put.

[Spanac_113]

ja sam je prvi put naceo u vozu, kao da ubijem vrijeme. nisam izaso iz voza dok nisam zavrsio ima nesto..

[dacina_curica]

Ja na poslu nekidan
Sacekala da sef ode i kontam hajd pocecu pa zavrsiti kad dodjem kuci. Jest' vraga, da vidis kako sam je franticno citala pri kraju da bih je zavrsila prije kraja radnog vremena.
Bas ima nesto, nisam ocekivala da me onoliko prodrma.

[dacina_curica]

"Promenićeš prezime, ali mene nećeš.
Ostaću onakav kakvog si me volela, dok si smela,
samo ću ličiti na pijanca,
dok se ne izborim za status boema.
Bajke prestaju biti bajke kada se ostvare.
Ti svoju moraš pokvariti, ja svoju ne dam."

Goran Tadić

[dacina_curica]

Klupa u parku

Klupa u parku i ja
ponekad smo najbolji prijatelji.
Pruža mi oslonac
u trenucima umora i samoće,
a ja je zabavljam
čitajući novinske vijesti iz grada i svijeta,
te poneki novi vic.

Dobro se osjećam imajući prijatelja
koji je uvijek tu kada mi treba.
Danas pada kiša,
sumoran je i hladan dan.
Zagledan sam kroz prozore
niz koje cure suze neba.
U daljini vidim klupu kako samuje
pod jakom kišom.
Zašto se osjećam tupo i prazno
zbog nekoliko mokrih dasaka i čavala?


Saša Petar

[dacina_curica]

"Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može."

Jovan Dučić

[dacina_curica]

"Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide."

Dušan Radović

[dacina_curica]

U zbirci pripovjedaka Milorada Pavića Ruski hrt, ima priča o jednoj djevojci, komunističkoj aktivistkinji, koja je uhapšena i odvedena u logor na Banjici i koja policiji nije ništa htjela da oda, nijedan podatak o svojoj organizaciji, nijedan podatak o sebi, pa čak ni ime...Kada su je vodili na strijeljanje, upitali su je da li hoće da umre bezimena ili da ipak bude sahranjena pod svojim imenom, a ona je tada, kao svoje ime, rekla ilegalna imena jedne druge djevojke i mladića iz svoje grupe...U spiskove strijeljanih uvedeno je to ime, a krvnici su obustavili potragu za onim mladićem i djevojkom...

Često se pitam, u predahu između dva sna ili u trenutku dok čekam zeleno svjetlo na semaforu i imam osjećaj da sam taj isti trenutak već nekad preživio, ko je bio taj čovjek koji je umro umjesto mene, koji je u trenutku umiranja uzeo moje ime i na taj način me zaštitio, omogućio mi da bezbjedno i mirno živim i radim?

Je li se pokajao zbog toga? I je li to onaj stranac, koji me, nekad bešćutno, a nekad s mržnjom, gledao iz ogledala?

Daco

[dacina_curica]

There is freedom within, there is freedom without 
Try to catch the deluge in a paper cup 
There's a battle ahead, many battles are lost 
But you'll never see the end of the road 
While you're traveling with me 
Hey now, hey now, don't dream it's over 
Hey now, hey now, when the world comes in 
They come, they come to build a wall between us 
We know they won't win 

Now I'm towing my car, there's a hole in the roof 
My possessions are causing me suspicion but there's no proof
In the paper today tales of war and of waste 
But you turn right over to the T.V. page 
Hey now, hey now, don't dream it's over 
Hey now, hey now, when the world comes in 
They come, they come to build a wall between us 
We know they won't win 

Now I'm walking again to the beat of a drum 
And I'm counting the steps to the door of your heart 
Only the shadows ahead barely clearing the roof 
Get to know the feeling of liberation and relief 

Don't let them win.......

[dacina_curica]

UMRIJETI ŽELJAN

Mladi lord Byron, dok još nije bio najveći engleski pjesnik, ali je u očima već nosio želju i odlučnost da to postane, zabezeknuo je lejdi Caroline Lamb, kada ga je ona, prilikom njihovog prvog susreta, odvela na večeru u jedan ekskluzivni londonski restoran, poručivši samo običan kuhani krompir.

Objasnio joj je da on na bolju hranu nije ni navikao, a da se boji, bude li probao nešto bolje, da će mu se dopasti, željeće više, i još više, i opet, i stalno više...

Lejdi Caroline Lamb (koja nikad u životu nije bila ni gladna ni željna) nije mogla da razumije taj užasni mehanizam, to prokletstvo neutoljive gladi, želje, koja, što joj se više udovoljava, postaje sve veća...Ona mu je dala sve: i tijelo, i novac, otvorila mu put u visoko aristokratsko društvo, stavila na kocku svoje ugledno ime, a Byron je sve to gladno grabio, a kad ona više nije imala šta da mu da, kad joj više nije ostalo ništa, okrenuo se od nje baš kao da mu nikad u životu ništa nije dala i otišao u Grčku, da tamo umre, željan...

***

Zato, kad te sretnem na ulici, kad ti kažem da su ti oči zelene, a da jednim okom vidiš ono što je već bilo, a drugim gledaš ono što će tek biti, kad ti ne lažem da me nešto presiječe napola kad te ugledam, kad mi se vrti u glavi i moram da se prihvatim kakvog čvrstog, hladnog predmeta da bih se sabrao; kad kažem da sam znao da ću te baš ovdje i danas sresti i da sam znao čak i to koju ćeš haljinu nositi, znam da sve to tebi može ličiti na obično laprdanje, ali znam i to, o kako ja dobro znam, u šta se upuštam...

Ja se počinjem pretvarati u Puškinovu babu iz 'Bajke o ribaru i zlatnoj ribici', jedno nezajažljivo stvorenje, kojem nikad nije dosta, koje bi u početku "nove naćve", a na kraju bi da je "sinjeg mora gospodarica"...
Ja sam i gori od te Puškinove babe (ona nije znala da je na kraju bajke čeka gubitak svega), a ja to znam, ali ni to me ne sprečava da srljam dalje, ne znam da stanem kad bi svako normalan stao, ne znam da stisnem šaku, pljunem tri puta radi uroka i zadržim ono što imam, meni iz ruke klizi ono teško stečeno, a ja ne vidim jasne, vrišteće znakove upozorenja na tom putu, moj pogled je uprt u neku daljinu i ja tražim onu istu Byronovu, grčku obalu, mada znam da me na njoj samo smrt može dočekati...

Ne znam se otpisati kad me stane karta, ja uporno u ruke dobijam parmake, a idem na hand, ja ulijećem glupo i slijepo i zaboravljam staro pravilo, koje lijepo upozorava:
"Silovanje mi oko popilo."

Čuvaj se zato!
Meni je potpuno svejedno koliko ćeš mi dati - ja ću tražiti još!
Istina, držaću te za ruku i recitovati Šotolu: "Ja sad idem van, a ti ne budi zla... pusti me k sebi... ljubavnike ćemo baciti kroz prozor...", gledaću te u oči i neću lagati kad ti budem govorio da meni treba samo 'malo', ali ako mi daš i to 'malo', ja ću odmah postati 'drugi' čovjek, a nesreća je u tome što će i taj 'drugi' čovjek reći:
"Daj i meni malo...", i tako u nedogled.

Ja ću umirati, a biću željan; ako se nagneš nad mene, očekujući da će moje zadnje riječi biti: "Hvala za sve što si mi dala", gorko ćeš se razočarati, jer ja ću tražiti 'još', zato što sam siromašak koji nije navikao na skupa jela, ja sam bogalj kojem je data milost da potrči i prokletstvo da ne može stati, neko ko je omirisao i odmah gladno zinuo.

Ali, slušaj me sad dobro: meni ne treba 'puno'. Daj mi samo 'malo' - tebi je ništa, a meni zauhar. Samo mrvicu... Evo, ovolicno.
Zar ne vidiš da umirem željan?

[dacina_curica]

[ytube][/ytube]

[dacina_curica]

Kad snovi nestanu

Više se i ne sjećam kad je sve to počelo,
kad smo prestali sanjati,
kad nam je iz očiju pobjegla sva radost,
ko je izbrisao osmijeh sa tvog lica,
kad sam potrošio sve riječi namjenjene tebi?

Da li sam to ja?
Jesam li te ja probudio, uplakao i rastužio?
Ili te je neko drugi oteo i odveo od mene?

Na koncu, nije ni bitno,
možda ti se opet vratio osmjeh na lice,
možda se opet mjesec stidi tvojih očiju,
možda sada tuđi snovi imaju smisla.

Meni ostaje samo sjećanje i sjeta,
na vrijeme kad si mi bila personifikacija sreće,
san koji je nestao u toplo julsko jutro,
strast koja se istopila,
I uspomena koja mi ponekad na lice izmami
uzdah i osmijeh u isto vrijeme.

Bojan Zdrale

[dacina_curica]

Gledam Warm Bodies opet i fakat ima dobrih monologa....

What am I doing with my life? I'm so pale. I should get out more. I should eat better. My posture is terrible. I should stand up straighter. People would respect me more if I stood up straighter. What's wrong with me? I just want to connect. Why can't I connect with people? Oh, right, it's because I'm dead. I shouldn't be so hard on myself. I mean, we're all dead. This girl is dead. That guy is dead. That guy in the corner is definitely dead. Jesus these guys look awful.

So much for dreaming. You can't be whatever you want. All I'll ever be is a slow, pale, hunched-over, dead-eyed zombie. What did I think was gonna happen? That she'd actually want to stay with me? It's hopeless. This is what I get for wanting more. I should just be happy with what I had. Things don't change. I need to accept that. It's easier not to feel. Then I wouldn't have to feel like this.

There's a lot of ways to get to know a person. Eating her dead boyfriend's brains is one of the more unorthodox methods, but...

[dacina_curica]

I onda te nešto promjeni. Shvatiš da ne možeš biti onaј čovjek od jučer, a ne znaš koji ćeš biti sutra. Ne znaš točno što te čeka, ali slutiš da ispred tebe nisu nimalo lijepi dani...Pa se tješiš da su ljepši nego oni prošli i da će te novo sutra prosvijetliti, da ćeš neke stvari gledati drugim očima...

[dacina_curica]

Hoce to kad te snovi krenu.....

If life was a dream, then dying must be the moment when you woke up. It was so simple it must be true. You died, the dream was over, you woke up. That's what people meant when they talked about going to heaven. It was like waking up.

Ian McEwan

[dacina_curica]

Träume und Märchen waren ihr eigentlicher Lebensinhalt, dachte ich jetzt. Deshalb hat sie sich auch umgebracht, dachte ich, weil ein Mensch, der nur Träume und Märchen sich zu seinem Lebensinhalt gemacht hat, in dieser Welt nicht überleben kann, nicht überleben darf, dachte ich.

Thomas Bernhard

[dacina_curica]

I felt a pang -- a strange and inexplicable pang that I had never felt before.
It was homesickness.
Now, even more than I had earlier when I'd first glimpsed it, I longed to be transported into that quiet little landscape, to walk up the path, to take a key from my pocket and open the cottage door, to sit down by the fireplace, to wrap my arms around myself, and to stay there forever and ever.

Alan Bradley

[dacina_curica]

Anna: But now I'm always in a new apartment or in another hotel somewhere.
Oliver: How do you keep hold of friends? Or boyfriends?
Anna: Makes it very easy to end up alone. To leave people.
Oliver: You can stay in the same place and still find ways to leave people

Beginners.....

[Spanac_113]

....

[dacina_curica]

To ti utvrdjujes gradivo?