Strah i trepet posljednjeg rata...Osamdeset četvorka...
M-84 je jugoslavenski glavni borbeni tenk razvijen na osnovi T-72, čiju je licencu SFRJ otkupila od Sovjetskog Saveza. Ime je dobio po godini kada je ušao u serijsku proizvodnju. M-84 se proizvodio od 1984. do 1991. godine i proizvedeno ih je oko 650.
Bilo je oko 240 tvornica iz bivše Jugoslavije koje su izravno sudjelovale u proizvodnji M-84 tenka plus oko 1000 onih koji su sudjelovali indirektno. Glavne tvornice bile su:
"Đuro Đaković", Slavonski Brod - završna proizvodnja;
"FAMOS", Sarajevo, - pogon;
"Iskra" -laser i elektronički dijelovi;
"Zrak Sarajevo", Sarajevo - optika;
"Slovenske Zelezarne", Ravni - oklop;
"Prvi Partizan", Užice - municija;
"Pretis", Vogosca - granate;
"Prva Petoletka", Trstenik - hidraulika;
"21 Maj", Rakovica - upravljački sistem;
"Bratstvo", Novi Travnik - top;
"Metalski zavodi Tito", Skoplje;
"11 oktomvri", Prilep;
"Ruen", Kocani;
"Rudi Cajevec", Banja Luka - elektronika;
"Sever", Subotica - autopunjač;
"Jugoturbina", Karlovac;
"Radoje Dakic", Podgorica;
"Industrija ležajeva Kotor", Kotor.