OTVORENO O SDP-u: „Reket 1“ i „Reket 2“
Samo nekoliko sati nakon što su propagandisti SDP-a plasirali tekst protiv Živka Budimira i njegovih najbližih stranačkih kolega iz Stranke pravde i povjerenja, uslijedio je žestok odgovor na portalu Otvoreno.ba.
Samo nekoliko sati nakon što su propagandisti SDP-a plasirali tekst (politički pamflet) protiv Živka Budimira i njegovih najbližih stranačkih kolega iz Stranke pravde i povjerenja (nazivajući je strankom pritvora i prebjega), uslijedio je žestok odgovor na portalu Otvoreno.ba.
Novinari ovih internet novina podsjetili su čitatelje na nekoliko korupcijskih skandala čiji su glavni akteri bili čelnici SDP-a, navodeći kako se cijeli vrh te stranke boji zatvora.
Tekst prenosimo u cjelosti:
Cijeli vrh Socijaldemokratske partije (SDP) BiH boji se zatvora nakon predstojećih izbora u BiH jer su organizirali „crne“ poslove u razini slučaja „Sanader“ u Republici Hrvatskoj. U potpunosti su prekopirale neke od ideje od kojih je svima jedan i jedini cilj, uzimanje novca i osobno bogaćenje te održavanje na položaju zbog opasnosti od zatvora.
Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP najprije je pokrao novac iz švicarskog sefa rahmetli Adil-bega Zulfikarpašića i njegovog Bošnjačkog instituta. Riječ je o velikoj svoti novca ali i drugih vrijednih predmeta koje je čuvao i želio u amanet ostaviti Bošnjacima ali ga je Lagumdžija prevario i iskoristio sredstva za stjecanje političke moći i vlasti.
Primjerice samo jedna slika se procjenjuje na 10 milijuna franaka, te koliko je još bilo zlata i drugih dragocjenosti jedino zna Zlatko Lagumdžija i pokojni Zulfikarpašić koji se „okreće“ u mezaru zbog ove prevare koju su zataškali i drugi članovi zbog sramote i cjelokupne baštine Bošnjaka u BiH ali i Europi.
Zlatko Lagumdžija je električnu energiju koja je plod rada ljudi i rudara iz Bosne, prodao srpskoj firmi „Rudnap“ u vlasništvu Vojina Lazarevića. Na je prodaji mimo tendera i javnih procedura nanesena je velika šteta cjelokupnom gospodarstvu u Federaciji BiH. U ovom poslu osnovni i jedini motiv je bio novac i zarada za financiranje ostanka na vlasti.
Zlatko Lagumdžija je čovjek do kojeg vodi i istraga u aferi „Reket 1“ i „Reket 2“. Najprije je riječ o reketarenju sarajevskog poduzetnika i prvog čovjeka ASA holdinga Nihada Imamovića od kojega su traženi milijuni mita za izdavanje dozvola za izgradnju proizvodnih i prodajnih pogona za ovu firmu.
Tada je Imamović prokazao i sve snimio i potvrdio svjedocima kako su načelnik općine Novi Grad i predsjedavajući Gradskog vijeća Damir Hadžić i Marin Ivanišević predložili da im daju 2,2 milijuna KM u kešu, za dozvole i izgradnju poslovnog objekta. Primopredaja novca je dogovorena u Bošnjačkom institutu i „zamjena tašina“ koje će donijeti šef.
U aferi „Reket 2“ riječ je o jednom od drugih, prijavljenih ali ne i jedinih reketarenja, koje se dogodilo s firmom Prominvest vlasnika Enver Bećirović iz Konjica. Tu je također Bećirović javno progovorio o davanju reketa SDP-u koji je bio jedini uvjet za rad i ulazak u posao.
Damir Hadžić je desna ruka Lagumdžijinog SDP kako u političkim odlukama tako i u poslovima oko reketarenja poduzetnika. Upravo on je i posredovao oko dobivanja dozvola i razgovora sa Imamovićem i kao diplomirani novinar se malo razumije u građevinu ali u novac itekako, posebice ako je lako zarađen i uzet kao mito.
Damir Hadžić, kao ministar prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH, nastavio je sa svojim poslovima reketarenja kao što je radio dok je bio načelnik Općine Novi Grad, samo je ovoga puta riječ o izgradnju mosta u Svilaju kod Odžaka i digitalizaciji Radiotelevizije BiH. O slučaju mosta preko rijeke Save u Posavinu svoj stav je rekla i Svjetska banka koja je odustala od financiranja ovog projekta kao i zastoja u procesu digitalizacije zbog dogovora oko „postotka“ i firme koja treba da odradi ovaj posao, a kojeg neizravno vodi i predstavlja kao „predstavu za javnost“ njegov savjetnik Mehmed Agović, bivši direktor BHT-a.
Enver Bijedić, ministar pometa i komunikacija u Vladi FBiH i kolega Damira Hadžića, također je u kriminalu oko poslova u ministarstvu do grla, ali se svi oni još uvijek drže u laticama i daleko od očiju javnosti.
Trenutačno tek izlaze na vidjelo „crni poslovi“ ministra Bijedića dok je bio direktor carinarnice u Tuzli gdje je uzimao tisuću do dvije tisuće KM po kamionu robe za prolazak po nižoj carinskoj tarifi. Zbog toga je prije nekoliko dana tri sata bio saslušavan u Tužiteljstvu BiH. Što se tiče mutnih radnja u federalnom ministarstvu komunikacija i namještanja poslova sa, primjerice, HT Eroneta Mostar, još uvijek nije izašlo na vidjelo i javnost će tek saznati o kakvom čovjeku i otimačini je riječ.
Zoran Mikulić, aktualni ministar pravosuđa FBiH već je saslušan po pitanju tendera i uplaćenih milijunskih sredstava SDP-ovoj firmi Unis telekom Mostar za nabavke opreme za program praćenja osuđenika putem elektronskih narukvica.
Kako bi im je „stao posao“ i ne mogu dalje ići u ovom smjeru uzimanja novca, prokušano je direktora Unis telekoma Dalibora Miloša postaviti na mjesto generalnog direktora Aluminija d.d. Mostar, ali aktualnoj vladi na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem nije pošlo za rukom tako da će i dalje morati raditi na „manjim“ projektima od jednog milijuna ali ne i desetine milijuna maraka reketa i provizija.
Dino Grabovica, aktualni direktor Elektroprivrede BiH također je direktno uključen u operativnu trgovinu električne energije u aferama „Reket 2“ i „Prominvest“. Nakon što je Lagumdžija instalirao Grabovicu na čelo Elektroprivrede BiH svi viškovi struje prodaju se preko beogradskog Rudnapa, odnosno Lazarević i Fazlić.
Prvog dana nakon preuzimanja EPBiH, Grabovica je poništio ranije raspisani tender za prodaju viška električne energije za četvrti kvartal po cijeni od 64,5 eura za megawat sat. Ta se struje trenutno prodaje bez tendera, po znatno nižoj cijeni od oko 59 eura a kao glavni kupac redovito se pojavljuje Rudnap Vojina Lazarevića.
Ensad Karić, aktualni direktor Autocesta Federacije BiH gradi najskuplji autoput na svijetu, i prema računici struke, po cijeni autoputa smo jedinstveni ne u Europi nego u cijelom svijetu. Primjerice 10 kilometara mi plaćamo 300 milijuna maraka, te putovi koji još nisu niti otvoreni trebaju popravke i oni koji su tek pušteni u uporabu ne ispunjavaju potrebne standarde oko debljine asfalta i ostale infrastrukture.
Primjerice, građani Federacije BiH za izgradnju 56,65 kilometara autoputa platili su nevjerojatnih 1.143.822.118 KM. Kada se na tu cifru doda još 17 posto PDV-a, konačna cijena mnogo je viša! Tako prema relevantnim podacima 10,2 kilometra autoputa na poddionici Vlakovo - Lepenica, koju gradi turska firma „Cengiz Insaat“, košta enormnih 300.137.923 KM, bez PDV-a. Ista firma za izgradnju 4,5 kilometara autoputa od Suhodola do Tarčina od Federalne vlade naplatit će 192.499.488 maraka, plus PDV.
Još su brojni primjeri zlouporabe položaja i ovlasti kao i konkretna krivična djela koja ne mogu biti procesuirana zbog sile vlasti i pritiska na pravosuđe i Tužiteljstvo BiH. U trenutku kada popusti pritisak i kada Lagumdžin projekt popusti, na sve strane će krenuti procesuiranje članova „hobotnice“ koja godinama osiromašuje napaćeni narod i građane BiH.
(Otvoreno.ba)
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
