Poezija..stihovi,biografije, knjige,video...

[ina]

On oko tvoje duše pipka –
Kao Svirači oko tipka –
Dok ne zabruje puni zvuci –
Postepeno te zaprepasti –
Na posve lomnu Narav tvoju –
Nadzemaljski će Udarac pasti –
Slabijim Maljem – čujnim dalje –
A onda bliže – onda sporije –
Da imaš kada Dah smiriti –
I da Mozak ti – studen vrije –
Pa zadaj jedan – Grom kraljevski –
Što kožu s gole Duše skine –

Kad Vjetri zgrabe Šume u Šape –
Vasiona je puna – tišine –

E. D.

[Nice]

Prvi stih i... lajk

[ina]

A na ostalo si mrtva 'ladna

[ina]

O tebi neću govoriti ljudima.
Neću im reći da li si mi samo
poznanik bio, ili prijatelj drag;
ni kakav je, ni da li je
u našim snovima i žudima
dana ovih ostao trag.
Neću im reći da li iz osame,
žeđi, umora, ni da li je ikada
ma koje od nas drugo voljelo;
niti srce naše da li nas je radi nas
ili radi drugih kadgod boljelo.
Neću im reći kakav je sklad
oči naše često spajao u sazviježđa žedno;
ni da li sam ja ili si ti bio rad
da tako bude –
ili nam je bilo svejedno.
Neću im reći da li je život
ili od smrti strah
spajao naše ruke;
ni da li zvuke smijeha voljeli smo više
od šuma suza.
Neću im reći ni jedan slog jedini,
što je moglo, ni da li je moglo nešto,
da uplete i sjedini
duše naše kroz čitav vijek;
ni da li je otrov ili lijek
ovo što je došlo
onome što je bilo.
Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa
u meni vječito:
da li opija toplo
kao šume naše s proljeća;
ili tiha i tužna šuti u meni rječito.
O, nikome neću reći
da li se radosna ili bolna
pjesma događa u meni.
Ja više volim da prešućene
odemo ona i ja
tamo gdje istom svjetlošću sja
i zora i noć i dan;
tamo gde su podjednako tople
i sreća i bol živa;
tamo gdje je od istog vječnog tkiva
i čovjek i njegov san.

Naša tajna
Desanka Maksimović

[ina]

Ne dozivam, ne žalim, ne plačem,
Sve će proći ko behara kad.
Suvim zlatom venjenja označen,
Nikad više neću biti mlad.

Nećeš više treptati ko ptica,
Srce ludo, oprljeno mrazom.
Ni zemlja me brezinoga cica
Bosog neće namamiti stazom.

Duše skitnje! Sve je manje mena,
Sve mi ređe plamen usta rudi.
O, svežino moja izgubljena,
Oči bujne, preplavljene grudi.

Želje štedim ko tvrdica zlato.
Moj živote, beše li tek san?
Ko na rujnom da projurih atu
U proleće, kada sviće dan.

Lišća bakar tiho kaplje s klena.
Sve je trošno, plot u prah nam gre…
Navek nek’ je tvar blagoslovena
Koja dođe da cvate i mre.

Sergej Jesenjin

[ina]

To je Svjetlu slično –
Veselje bezlično –
To je kao Pčela –
Napjev – bez počela –

Skrovito – ko Šuma –
Ko Lahor – bez šuma –
A ipak Drveće
Najgordije kreće –

To je – kao Jutro –
Najbolje – kad mine –
Podne se sa Vječnih
Časovnika – vine –

 Emily Dickinson

[ina]

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Dobriša Cesarić

[ina]

Prvi stih

Mislila sam citirati nešto drugo. Ali me sjećanje nije poslužilo tačno... A naišlo da ispunim nekadašnje obećanje.


U plavom prekrivaču
Sija univerzum
Ogromnog carstva misterija i čuda

Među zvijezdama plešu duše
Privučene
prirodnim silama


Kao balet
U prostranstvu

dodiruju i traže se


Njihove orbite
graciozno
prepliću
Stvaranje veze
ljepote i istine.

[Duh]

Napravit cu mrak
veliki mrak
pogasit cu zvijezde
A onda cu zapaliti tebe
I samo ces ti sijati

Duh sa upaljacem

[Nice]

A na ostalo si mrtva 'ladna

Ma ne, on oko tvoje duše pipka,... znaš šta, oči su zasuzile istog trena, istog...
Zato lajk i onda dalje s čitanjem kroz te suze što su se razvukle po trepavicama, ni tamo, ni ovamo, kao krik u grlu
Moja Inice

[Nice]

Prvi stih

Mislila sam citirati nešto drugo. Ali me sjećanje nije poslužilo tačno... A naišlo da ispunim nekadašnje obećanje.


U plavom prekrivaču
Sija univerzum
Ogromnog carstva misterija i čuda

Među zvijezdama plešu duše
Privučene
prirodnim silama


Kao balet
U prostranstvu

dodiruju i traže se


Njihove orbite
graciozno
prepliću
Stvaranje veze
ljepote i istine.

Obećanje je dug

... dodiruju i traže se... kao na jednom crtežu

[ina]

Sva su obećanja do sad ispunjena. A i dugovi.

[Shadow]

Napravit cu mrak
veliki mrak
pogasit cu zvijezde
A onda cu zapaliti tebe
I samo ces ti sijati

Duh sa upaljacem

Ovo tvoje i ono inino iznad.

Dobar spoj univerzuma.

[Duh]

Napravit cu mrak
veliki mrak
pogasit cu zvijezde
A onda cu zapaliti tebe
I samo ces ti sijati

Duh sa upaljacem

Ovo tvoje i ono inino iznad.

Dobar spoj univerzuma.

sve cu joj univerzume razbacat,

[Duh]

Dušo moja, dušo moja, gdje si? Čuješ li me? Govorim, zovem te – jesi li ondje? Vratio sam se, ovdje sam ponovno. Otresao sam prašinu svih zemalja sa svojih stopala i došao tebi, s tobom sam. Nakon dugih godina dugih lutanja, došao sam ti ponovno… Poznaješ li me još? Kako je dugo razdvojenost trajala! Sve je postalo tako drugačije. A kako sam te našao? Kako je čudno moje putovanje bilo! Koje riječi da upotrijebim da ti kažem kakvim me uvrnutim putovima vodila dobra zvijezda k tebi? Daj mi svoju ruku, moja skoro zaboravljena dušo. Kakava topla radost što te ponovno vidim, ti davno zanemarena dušo. Život me doveo natrag k tebi... Moja dušo, moje putovanje se treba nastaviti s tobom. Lutat ću s tobom i uzaći u svoju osamu.

c.g jung

[Shadow]

Ovo tvoje i ono inino iznad.

Dobar spoj univerzuma.

sve cu joj univerzume razbacat,

Voljela bih to vidjeti

[Shadow]

Pobjediš li lako u životnoj trci

I želiš zahvaliti sreći

Ogledalu priđi i pogledaj dobro

Da vidiš što će ti reći

Što misli tvoj otac, majka ili žena

Do toga ti je, naravno stalo

Ali najviše trebaš pohvalu onog

Koji te gleda kroz ogledalo

Mnogi će misliti da si sjajan

Na putu te ništa ne koći

No tip u ogledalu zvat će te gadom

Jer mu ne gledaš u oči

Njemu se najviše svidjeti moraš

Sve ostalo ode u dim

Jer najteži životni test ćeš proći

Tek kad se sprijateljiš s njim

Sve ljude možda povučeš za nos

I zaslužiš kakvu medalju

No dobit ćeš samo gorčinu i jad

Prevariš li sebe u ogledalu

[Arthur Dent]

Kad šuma svene
ostaće nad njom zvezde rumene.
Ponećeš svud, pošla ma kud,
samo srce svoje gorko.

Vetar studeni puše, ne stidi se mene
nema duše,
ni zakona, ni časti
nad bolom ima vlasti
još samo telo golo.

Sve što sam voleo
umrlo je vičući ime moje
a ja mu ne mogah pomoći.

Zbaci odelo svoje,
U celoj zvezdanoj noći
jedina radost nad bolom
u telu tvom je golom.

Sve nam dopušta tuga.

[Nice]

I ljubav

[Shadow]

Kao neka,
daleka zemlja,
Iza mora,
Iza gora,
još neosvojena,
nedodirnuta...
Tražio sam te...

Samo vetrom milovana,
morem umivana,
suncem obasjana,
Sa pticama ,
prvi let probala...
Tražio sam te...

Neiskvarena vrlinama,
neobuzeta željama,
po oblacima hodala,
sa mesecom u očima,
Posebna...
Tražio sam te...

G.G.