Ajoj draga Daco, čitam te ovdje, čitam te tamo....volio bih da sve bude u najboljem mogućem redu; ne da bih volio nego se iz petnih žila tome nadam (imam neke smetnje, pa sistem uporno neće da mi stavi smajli za cvijeće).
Da je tema kojim slučajem osvanula par godina ranije, osmislio bih već neku ekscentričnu želju ili ti napisao ono što si napisala da ovom prilikom ne želiš čuti. A to je da bih želio provesti što više vremena s najdražim ljudima, tim više što me oduvijek proganjala misao da sam pomalo asocijalan , pa se s njima nikad nisam dovoljno družio. Dakle, biti s voljenima, da, međutim - mali problem je u tome što ti najbliži ljudi (jasno, nenamjerno & iz najboljih namjera, od silne ljubavi i brige) stvaraju veliki pritisak i navode da bjesomučno razmišljaš o svom stanju. Niko i ne mora ništa da kaže: svaki gest, svaka grimasa ili pogled isijavaju nježnu zabinutost, a gomila emocija koje se osjeti u zraku opet proizvodi velike talase napetosti....tako da sam par puta ulijetao s njima u svađu a, da ironija bude veća, najčešće ih razvađao kada bi međusobno zakuhali, opet zbog mene.
Da se vratim na ekscentrične i nikad ispunjene želje - i njih bih naveo vrlo rado, ali kako sam već bio u nekoj vrsti produžene agonije (kako se već iz gornjih slova može razabrati) u kojoj nisam znao da li ću se jednog bliskog dana probuditi i otvoriti oči, mogu reći da sam tih dana potpuno otupio i nisam uopšte imao takve želje na horizontu.
A mogao sam ih sebi ispuniti, jer sam imao dovoljno para i vremena. Ne, mene je jedino zanimalo da budem miran i da se dovedem u stanje nerazmišljanja. Što mi iz goreopisanog nije bilo moguće; stoga sam nabrzinu popio kaficu sa većinom stvarnih i drugova iz kompjutera koje poznavah, uzeo par avionskih karata i potpuno sam obišao nekoliko gradova koje sam želio posjetiti i nekoliko životnih stanica na koje sam se poželio još jednom vratiti.
I mogu ti reći upalilo je: vječni žal za tim da u dotadašnjem toku života nisam odsvirao najbolje što znam da bih mogao mirno sići s pozornice zamijenilo je uvjerenje da i nije baš sve u mojim rukama. Uživao sam u svakoj mogućoj sitnici....uživao itekako. Čini mi se štaviše da se sjećam skoro svakog gutljaja kafe, svakog otpuhnutog duhanskog dima, svake šetnje, mirisa, izlaska i zalaska sunca, sladoleda, kupljenog poklona, brčkanja u moru, svake manje ili više zamislive besmislice i - pogađaš - svakog pročitanog stripa.
Toliko mi je bilo lijepo i s tolikom sam punoćom i zahvalnošću pokorno udisao život, da ima trenutaka, Bože oprosti, kada se sa izvjesnom sjetom tih dana prisjetim.
Eto, sad vidim da se ovdje valjda i krije odgovor, dakle putovanje i obilazak mjesta za koja su me vezivale drage uspomene....što mi je nadam se i izvlakuša za ovaj pomalo neodgovarajući post, u svakom slučaju pardonček za sitan off & svako dobro
Gratias ago Tibi, Domine, quia fui in hoc mundo.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
Tema za razmišljanje 
i 
a ja naknadno objasnim zasto 
u brezuljcima, pored rijeke -jezera.. pola sna sam ostvarila... kupila teren , pored rijecice...sad slijedi sljedeca etapa...drvena kucica..i ostalo... 
Nije njih ni puno, ali su velike.
) pa kad je/će makar nešto krenuti po dobru u BiH ne bih da kvarim. Razmislit ćemo o Veležu ili Čeliku kad za to dodje vrijeme. 
prvi korak je pocetak,,svih pocetaka,,,