Zapisi sa stecaka

[dacina_curica]

Tema je mogla i u istoriju ali posto imamo i dosta poezije inspirisane zapisima sa stecaka neka je ipak ovdje.

Spanac opleti!!!

[Spanac_113]

A se leži Ahmat Stuk na svojoj baštini
na plemenitoj
Nekt se znade da odtad otkad u polju se na me
postavi taj biljeg, kojino usijetče mi brat, višlje
ni putnici po zemji ni zvijezde po nebu ne mogu
da zlutaju. Mrtav postah putokaz.

1192. ljeta po Gospodu u mjesec sječanj kad bje mlogo hladnije živom no mltvom.



(opleo)

[Spanac_113]

A se leži Hlapac Tihmilić
In ovaj kamen svojim ruhkama usjekoh sebi za života da in mltav vijekovma mohgu jedn dulg san iz života da sanjam.
In da je blagosloven tko tće projti in proklet koji prevaliti.
1417. po Gospodu u lipanj


…a ljubiti sam znao na sedamnaest natčina.
I sada sam ja ja, grizem kamen iznutra. 1387. ljeta po Gopodu

Ne prevrni moga biljega jer tće sve tšto je nada post iluzija i trepnja.
Po Gospodu 1334. ljeta

…ne plašim se ja vlkova vetć ljujdi. Da je po vlkovima ovaj biljeg be vjetčnost nadživio.
1377. kad je naš kralj cinema Tvrko



A se leži Asta, Bogčina Zlušića kšći, a ne leži mi se.
Kako bih rado sad pred vetče s tebom krojz livada projšetala i onaj
poljubac što si isko, a ne dobio, ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne be mi bilo žal, …. ni stid.
Namjerniče ne tiči mi kam, nek oni koji natčine utčine tšto ja neutčinih, jer ja tek sad znam kako dušu perže neispunjena davanja.
1422. ljeta kad se radovaše sretni, a ja zmreh


-neke smo vec vidjeli i prije ali neka..

[dacina_curica]

Ocekujem Behka da se prikljuci temi.

[Krokodil Behko]

Da navedem možda najznačajniji zapis sa bilo kojeg stećka
Značajan je i po datumu i po lokaciji. Po datumu, oko 100 godina prije bana Kulina a po lokaciji u Stocu - Humu. Pa čak i pored toga, navodi se da je tu podignut stećak u čast velikog kneza bosanskog, što će reći, ...zapravo ono što savremeniji historičari i tvrde. Skoro pa cijeli prostor BiH bio je uvezan u tom nekom geopolitičkom smislu, znatno prije nego što je nastala prva zvanična država na ovim prostorima.

Zapis djeluje fantastično i zaista je teško povjerovati u istinitost ali navode ga i na stranici Matice Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina
Radimlja,Stolac

ZAPIS NA STEĆKU IZ 1094 GODINE

Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s` Božijom pomoćju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomoćju,nego on sam.

Ti,koji pročitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima ništa do ponovo ti sam.

Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio,tčuti ono tšto nije tčuo,okusti ono tsto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi,samo sebe može najti,ili ne najti.

I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.

I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.

Človjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.

http://matica-bih.org/projekti/zapisisastecaka.html

[Spanac_113]

nastranu politicka/povjesna tezina napisa.....

Legoh 1094 ljeta,kad bješe suša,pa u nebu ne bješe nijedne suze za me.

[Spanac_113]

Nikada mnogo ne imah. Nikada ništa nesta, a dijelih...

[Spanac_113]

...
Ovo legoh na svojoj plemenitoj odmirači. I ta je – meka, a blaga.

...
A sej krst Radoja Mrkšića. Stah boga moleće i zla ne misleće. Ovden ubi me grom.


...
V ime oca i sina, az Bogdan na Dragaja novi kameni postavih. I da viste da ćete umrti vsi vi, i domu poginuti.


...
A sej je kam od Trtise.
Zivjeh mirno,Boga molec i zla ne mislec.
Ovden,gdi mi je kam,ubi me grom.
Zasto Boze?
Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem.
1174 godne po Gospodu nasem.


...
A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi no istine,vislje uzimanja no davanja.
Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom odmoris,osmijehom razveselis.
O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada sjetiti,mene i moje ljubavi.
Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg trena,vridlo me i rodit.
Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.
1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.

[Spanac_113]

A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda,lezi samo biljeg njegov,jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji,tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani.
Kulinu,matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal.
I kadah bih bil,kakor vi jeste,opeta bih bil isti kakor ja bih.
Vi nikdar necte biti kakor ja,a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
Blagosloven ko procita i zmisli se,a lud koji privali.
Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin.

[Spanac_113]

A se lezi Ljubljen,u Vrhbosni rozden,u Vrhbosni zakopan,na svojini na plemenitoj.
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah,razmisljah,oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari,a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba.
I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
Al`,nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je.
Kam mi usjece Drazeta,a zapis upisa Husan,ne da pokazu da bjeh,vetc da me vislje neima.Ljeta Gospodnjeg 1258…

[Spanac_113]

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa.

[dacina_curica]

I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
Al`,nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je.

Dobro!

[Spanac_113]

I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja

i ovaj je

[dacina_curica]

Moram iskopati Amilinu knjigu o ovome, riznica prava.

A i kad se dogodine bude setalo mogli bi sta i prepisati (Behko ce nam prevoditi )!

[Spanac_113]

ovaj je jak!


A se lezi Dinko Vlkac,mladji od dvaest proletja,a berzi od jesenjeg vjetra.
Ubi me na nevjeru Semrad,lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.
Bozje,Ti ak hos,i ak moz,oprosti im.Ja nit molgu,nit hotju,nit njem,ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva.
Kam usijetce Vitaca,a biljeg upisa Miltos vojenom ruhkom,ali samo ono tsto mu ona rijetce.
Boze,ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kam jos dulgo cemo se glijdati u otci.U godini Gospoda nasega 1327,kad u Bosni bjese Stjepan Kotromanic Ban.

[Spanac_113]

A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti,al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase…

[Spanac_113]

A se leze Krksa i Kalija na svojini,na plemenitoj u Kljucu.Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre,za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u zivljenju bjesmo.
Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(sh) Ostojic.

[Spanac_113]

A se leži Milac Povržen od Gornjih strana na svojini na plemenitoj u Bosni.
Kad proljetje dojde po ko zna koji put i moje bi pomahnitale kosti negdi išle za mirisom nekih starih, tajnih i tuđih ljubavi.A i život mi takav bješe. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u životu paž.Ne prevrni moj kamen, mogao bi vidjeti kako ćeš izgledati i ti.
Dvadesetog dana veljače 1165. godine Gospodnje.

[Spanac_113]

A se leži i Kulduk iz Soli
Da mi se ispod biljega dići svaki bi mi novi dan bio po jedan pravi život.
April 1449. godine gospodnje.

[Spanac_113]

A se leži Stanac Godinov sin na svojini na plemenitoj u Bosni
Ne ubi me sedam rani od strila, kolja i sjekre, ne poždera me ni jedna šumska zvir, ne proguta me riječni vir, ni oganj, ni zima mi ne zamtoše trag.
Ubi me Šipara jerbo mi se obećala a za drugog otišla.
Prosto joj bilo sve, al ja ću našeg sina i dalje da sanjam samo sada sam.
Ne prevalte mi ovi kamen. To su moje oči tkroz koje i daljše zvizde i Šiparu gledam.
1209. v listopad