Da li nas teretana čini zdravijim i jačim?

[Spanac_113]

-9kg od nove godine

[Ahhhhhhh]

[Spanac_113]

Jos samo da bacim duhan

[Ahhhhhhh]

Uuu, brate, to stvarno moraš...!

[Spanac_113]

Znam, pluca zakazu nakon 5 milja. Ali to mi je sljedeca tacka na dnevnom redu!

[Ahhhhhhh]

Kažu da je kokain odličan za odvikavanje od nikotina!

[Spanac_113]

i heroin pomaze prilicno dobro

[Ahhhhhhh]

Dobra vijest je da imaš opcije!

[Spanac_113]

jeste ali ipak cu probati squash i e-cig prvo pa ako to ne ide, u zilu

[Ahhhhhhh]

Šta vrijedi tjerati, vrijedi i pretjerati!

[Spanac_113]

ma da, if you wanna do it then do it right

[Ahhhhhhh]

Charlie Sheen style!

[Ahhhhhhh]

[ytube][/ytube]

[niska grana]

Slijedi vjerovatno jedno od glupljih pitanja, ali već izvjesno vrijeme mi se po glavi mota ta nedoumica: zašto neki imaju, tj. kako se postiže ono grozomorno morski-rak spajanje ramena s glavom?

Da li je to posljedica forsiranja tog dijela tijela prilikom vježbi, individualne tjelesne konstitucije ili (kao što čini mi se neko na forumu spomenu) proteina?

[Ahhhhhhh]

Taj ko je spomenuo "protein", trebao bi zaista, ali zaista da se vrati u osnovnu školu, jer protein je makronutrijent, tj. hrana i svi koji su živi, živi su zahvaljujući tome što konzumiraju proteine u ishrani i svi mi smo velikim dijelom građeni od proteina. To je argument iz neznanja, ali nažalost česti su ljudi koji misle da je proteinski prašak "steroid" ili nešto od čega se "magično raste", dok je jedini ispravan odgovor da je riječ o hrani u prahu i u slučaju opštepopularnog wheya, riječ je o mliječnom proizvodu, jer whey=surutka (i zapravo je riječ o fantastičnoj namirnici, o čemu smo već 36982 puta pisali i na ovoj temi). Dakle, to je toliko neobrazovan argument da mi je neshvatljivo da iko ko je imao makar dvojku iz biologije u 5-6. razredu može iskonstruisati nešto tako tupavo. Izbjegavaj ljude koji takve stvari insinuiraju u širokom luku.

Odgovor u užem smislu na tvoje pitanje jeste: genetika, anabolici, naglašen akcenat u treningu na te mišićne grupe ili kombinacija. Neki ljudi jednostavno imaju takvu morfologiju tijela i/ili veliki kapacitet za rast u toj regiji tijela od većine ostalih. Specifično, primarno je rast trapeza (a što je najuočljivije kada je riječ o gornjem dijelu mišića) odgovoran za taj "nema vrata" izgled. Trapezi, deltoidi i slično takođe imaju vrlo visoku koncentraciju androgenih receptora i osobe koje počnu uzimati anaboličke steroide uglavnom dožive veliki rast upravo u tim regijama tijela, tako da ako neko "izgubi vrat u manje od mjesec dana, a istovremeno mu snažno nabujaju ramena", to je uglavnom indikator upotrebe anabolika. Naravno, nije uvijek tako i ne znači uopšte da svi koji imaju velike trapeze koriste anabolike ili da oni koji nemaju velike trapeze anabolike nužno ne koriste. Ali jeste čest indikator. A, razlog zašto trapezi i ramena imaju veliki broj androgenih receptora jeste što su to naglašene muške sekundarne seksualne karakteristike (kao što su npr. uvećane i oble grudi ili zaobljeni bokovi ženske) i to objašnjava i zašto mnogi teže ka tome da imaju velike trapeze i deltoide/ramena ("biću veći frajer" sindrom), tako da jeste, mnogi forsiraju rast tih dijelova tijela i kreiraju uočljivu disproporciju nebalansiranim treningom (iako je možda i češće forsiranje bicepsa i grudi).

Summa summarum je da ljudi treniraju iz brojnih razloga i nisu svi razlozi racionalni, ali, na kraju dana, to je svačija lična stvar, zar ne?

[niska grana]

Naravno, naravno....ali eto, nekako bar meni to i nije baš okuugodno

Hvala na iscrpnom odgovoru

I još nešto: koliko sam uspio da shvatim imaš negativan stav o konstantnom radu pod uvijek istim opterećenjem, jer tu nema mjesta napretku, tj. daljnjem tjelesnom razvitku, povećavanju mase, otpornosti, kondicije i izdržljivosti. Što je sasvim razumljivo i jasno, te vrijedi uostalom za više-manje sve životne sfere i blasti.
Međutim, uzmimo da je neko dosegao željeni (makar i skromni) cilj u tom pogledu. Da li u tom slučaju ima smisla nastavak rada bez pojačavanja intenziteta, čisto zato da bi se održalo postignuto?

[Ahhhhhhh]

Naravno, naravno....ali eto, nekako bar meni to i nije baš okuugodno

Nije ni meni, kao što mi nije ugodno ni vidjeti silikonske grudi veličine lubenica. Poenta je da su tjelesne dismorfije relativno česta stvar, ali opet velim, neka radi ko šta hoće.

Hvala na iscrpnom odgovoru

Nema na čemu.

I još nešto: koliko sam uspio da shvatim imaš negativan stav o konstantnom radu pod uvijek istim opterećenjem, jer tu nema mjesta napretku, tj. daljnjem tjelesnom razvitku, povećavanju mase, otpornosti, kondicije i izdržljivosti. Što je sasvim razumljivo i jasno, te vrijedi uostalom za više-manje sve životne sfere i blasti.
Međutim, uzmimo da je neko dosegao željeni (makar i skromni) cilj u tom pogledu. Da li u tom slučaju ima smisla nastavak rada bez pojačavanja intenziteta, čisto zato da bi se održalo postignuto?

Nemam negativan stav prema tome. Nema uopšte stav o tome, iz prostog razloga što to nije stvar stava ili mišljenja, već empirijskih činjenica, a stvar je tu toliko jasna da uopšte nema mjesta funkcionalnoj sumnji. Princip "progresivnog overlouda" je naprosto nezaobilazan. Neko ko godinama "tandrče jednu te istu stvar bez progresa" zaista gubi vrijeme i nema benefite od takve aktivnosti. Jasno da nije realističo očekivati da će progres biti linearan i kontinuiran (i to nisam ni tvrdio), ali ovo su stvari organizovanja periodizacije i kvalitetnog programiranja treninga i poprilično dobro znamo kakav progres je moguće očekivati u kojim fazama treninga i šta treba raditi kada progres uspori. Međutim, nisam ulazio (niti mislim sada u njih ulaziti) u ove stvari u velike detalje iz prostog razloga što su potrebne godine ispravnog treninga da se uopšte dođe u fazu kada su ova pitanja relevantna i vjerovatno niko ko ovo čita nije u toj fazi, tako da je pomalo besmisleno raspravljati i iznositi informacije o nelinearnim periodizacijama i naprednim programiranjima, kada za to nema "publike" na ovoj temi ili forumu. I pod ovim ne mislim baš ništa loše, samo konstatujem. Bilo kako bilo, uglavnom nije dovoljno "nastaviti rad bez pojačavanja", jer "svaki dan pomalo umiremo" i dolazi do prirodne regresije i način kako se protiv nje boriti (ne možemo je pobijediti, već samo usporiti) je opet truditi se "da nadmašimo sebe", samo što način za ostvarenje toga postaje mnogo složeniji od prostog "povećavanja intenziteta".

[niska grana]

uglavnom nije dovoljno "nastaviti rad bez pojačavanja", jer "svaki dan pomalo umiremo" i dolazi do prirodne regresije i način kako se protiv nje boriti (ne možemo je pobijediti, već samo usporiti) je opet truditi se "da nadmašimo sebe", samo što način za ostvarenje toga postaje mnogo složeniji od prostog "povećavanja intenziteta".

Podebljao sam moguću poentu, koju istina prilikom postavljanja pitanja smetnuh s uma....a vjerujem tim više što smo u godinama zrelijim; to bi bilo to. Grazie

[Ahhhhhhh]

Da, ljudi mahom to smetnu s uma, a jako je važno... Elem, iskreno mi je drago ako sam ti pomogao, a slobodno se malo više uključi u temu, jer vidim da se polako ali sigurno "navlačiš" na tematiku, a to je jako, jako dobro!

Mislim, nisu ove stvari komplikovane, ali neke fundamentalne principe je ipak neophodno znati, kao uostalom u bilo kom obliku aktivnosti. Za generalni fitness i zdravstvene benefite je to dosta jednostavno: "dizati željezo" nekoliko puta sedmično (idealno fokusirano na "velike" vježbe cijelog tijela i sa dobrom formom), raditi nekakav oblik cardio aktivnosti nekoliko puta sedmično, modularnog/intervalnog tempa (plivanje, basket, sprint...), a nadopunjeno i "svakodnevnom" cardio aktivnošću nižeg intenziteta (džogiranje, hodanje ili umjereno brzo hodanje, lagana vožnja bicikla...) i vježbama fleksibilnosti (light joga, masiranje rollerima i slične stvari). Postepeno povećavati intenzitet, volumen, eventualno i frekvenciju i slušati svoji tijelo (a, treba se, uglavnom, "gurati tek iznad granice ugodnosti", ne previše, ne premalo) i kada za to dođe vrijeme, nelinearno programirati sve od navedenog i pridržavati se tog režima dok ne "odemo na vječni počinak". Jesti koliko treba, raznovrsno i balansirano i spavati onoliko koliko organizmu treba. Šta je esencijalno, a teško pokriti u određeno doba godine ili na određenim geografskim regijama (npr. nemaju svi dnevno dostupnu ribu ili zeleno povrće), popuniti pametnom sumplementacijom i to je to. "Na papiru" je totalna boza. Ljudi komplikuju više nego što je neophodno. OK, oni sa "ozbiljnijim" i/ili specifičnim ciljevima ili preegzistirajućim zdravstvenim limitacijama moraju znati dosta više i raditi dosta više, ali principi u vezi sa "generalnim zdravljem i fitnesom" zaista nisu ništa egzotično!

[niska grana]

Naravno da je(si) od iznimne koristi; primjerice, ovaj zadnji post pročitao sam više puta da bolje upamtim.
A uključenja će nadam se biti još, s tim što ti onda radi boljeg rasvjetljavanja činjenica & problema pripada nezahvalna uloga da se staviš u poziciju većine nas. Koji trenutno ipak nismo spremni za neke kompleksnije izvedbe, već više uobičajene mikroskopske zahvate i koji bismo - slušajući naše tijelo - već narednog trenutka otišli na dugo konačište i počinak u vječnim lovištima
Šalim se, znam šta želiš reći, ali naravno da ima i vatre u blizini tog dima. A nažalost ima i dima kojeg je spomenuo Španac....u svakom slučaju, ponešto od napisanog već pomalo upijam i usvajam, samo nastavi