Dijabetes

[Ahhhhhhh]

Ključna riječ je u ZADNJEM tromjesečju, a ako sam ja dobro razumio, pod ljekarskom je kontrolom, a u tako ranoj fazi trudnoće, malo je vjerovatno da se baš to desilo i da je u tolikoj mjeri izraženo. S druge strane, znamo da je riječ o osobi koja ima nezdrav odnos prema hrani ("gladovala je da bi se udala"), a onda je naglo saznala da je zatrudnila, odmah nakon braka, što su sve vrlo "stresne" životne promjene, a neko ko ima poremećaj prehrane vrlo izvjesno će reagovati binge eatingom pod takvim okolnostima. Ne kažem da to JESTE tako, ali kažem da je KONZISTENTNO sa tim objašnjenjem i da je više nego dovoljno razloga za psihijatrijski pregled, kojim bi se utvrdilo da li je i u kojoj mjeri ovo slučaj (nije nužno "ovo ili ono", već je sasvim moguća kombinacija faktora).

[Calla]

Ma slusaj me ,jer sada moram podignuti ton i zagalamiti,,,kljucna izjava u svemu ovome
jednoj mladoj mami se nikada u prvom mmjesecu trudnoce ne preporucuje psihijatar,!!!!

[Ahhhhhhh]

Slažem se, mladoj mami se preporučuje psihijatar PRIJE nego što se uopšte odluči na jedan tako ozbiljan korak, a da emocionalno nije spremna za njega. A, u svim drugim okolnostima kada se psihički problemi jave tokom trudnoće, MONSTRUOZNO je ignorisati te probleme i ne obratiti se za pomoć, jer to ostavlja permanentne posljedice na dijete, čak i prije nego što je rođeno (samo izguglaj kortizol + trudnoća). Tvrditi tako kategorički "da se nikada mladoj mami ne preporučuje psihijatar" je potencijalno vrlo, vrlo opasno i veoma kratkovido razmišljanje. Galami koliko hoćeš, ali to što tvrdiš je krajnje kratkovido i takav pristup je uzrok gomile problema kojim se onda moja formalna struka, nažalost, mora baviti. Prevencija > sve drugo.

[Calla]

Ahhhhhhh,,naucit ces i ti kad tad prioritete u klinickoj praksi da slijedis .,
ja imam vremena ,meni nije mrsko pokazati kako to danas u praksi izgleda ,a na tebi svjet ostaje mjenjaj sve redoslijede za koje si siguran da se treba promjeniti ,a prevencija se nazalost nigdje ne placa

[Ahhhhhhh]

Ja ti govorim šta je uzročnik 99.9% svih psihičkih i socijalnih problema i da to upravo proizilazi iz "ne preporučuju se psihijatrijske intervencije, jer je to sramota" i sličnih pristupa. Tvrditi išta drugačije nije naročito mudro i empirijski je sasvim neutemeljeno. Ne interesuje me ko šta primjenjuje, već šta je ispravno.

[Calla]

@Ahhhhhhhh
Slažem se, mladoj mami se preporučuje psihijatar PRIJE nego što se uopšte odluči na jedan takoozbiljan korak, a da emocionalno nije spremna za njega

eeee da trebali bih se psihijatri i psiholozi izboriti za tu poziciju koja jos ne postoji!!
Navedi barem jedan primjer odnosno postoji li ovaj oblik savjetovalista igdje u cjelom svjetu
da se psihijatri ukljucuju u pripremama za trudnoce ???


@Ahhhhhhhhhhh
jer je to sramota" i sličnih pristupa. Tvrditi išta drugačije nije naročito mudro i empirijski je sasvim neutemeljeno. Ne interesuje me ko šta primjenjuje, već šta je ispravno.

pa slusaj,,to sto neki misle da je nesto ispravno kako ti navodis , to stoji negdje tamo na papiru,,,
opet ponavljam a drzim se primjera ,,zena u prvom mjesecu trudnoce i nagli porast kilaze ,
psihijatri u svim interdisciplinarnim timovima da li u porodicnoj medicini ili klinickoj zovu se uvjek kao zadnji konzilski konsultanti ,i a to u praksi ovako izgleda kada ginekolog,i internista zavrse svoj dio posla oko trudnice u prvom mjesecu trudnoce i ove dvije grupe utemelje da nije nista organske prirode,,tek onda mogu psiholozi ili psihijatri nastupati ,,a to i sam znas i ne vjerujem da bih se ijedan psihijatar usudio bilo sta zapocinjati u razgovoru sa jednom trudnicom dok nije ovakav oblik trudnoce obisao sve odiseje medicinskih pretraga !

i jos nesto do sada sam propratila najmanje osamdeset trudnica do rodenja njihovih bebica pazeci na mamin diabetes da se toj djecici nista ne desi dok ne dodu na svijet,,,

[Ahhhhhhh]

@Ahhhhhhhh
Slažem se, mladoj mami se preporučuje psihijatar PRIJE nego što se uopšte odluči na jedan takoozbiljan korak, a da emocionalno nije spremna za njega

eeee da trebali bih se psihijatri i psiholozi izboriti za tu poziciju koja jos ne postoji!!
Navedi barem jedan primjer odnosno postoji li ovaj oblik savjetovalista igdje u cjelom svjetu
da se psihijatri ukljucuju u pripremama za trudnoce ???

Calla draga, postoji cijela naučna poddisciplina koja se tim pavi, na desetke i stotine hiljada savjetovališta širom planete koja se upravo tim bave, postoje cijeli ogranci psihoterapije baš na tu usmjereni itd. Nije problem u (ne)postojanju resursa, ali jeste problem da se situacija postavi tako "da neko treba da se izbori da pomaže nekom drugom" - afirmativna tvrdnja, ma kakva ona bila ne može se logički braniti kao etička pozicija, jer nužno podrazumijeva inicijaciju sile i eliminaciju slobode izbora. Ne treba onaj ko pomaže da se izbori da nekom pomaže ako taj kome treba pomoć to ne želi. Obrnuto, čovjek mora biti toliko samosvjestan da zna da zasnivanje porodice i drugo stanje, a da pri tome postoje veliki emocionalni problemi, nije baš najbolja ideja i da treba potrežiti pomoć prije takve odluke i spremiti se za nju, a "ne reprodukovati se kao zečevi" samo sato što to i drugi rade.

@Ahhhhhhhhhhh
jer je to sramota" i sličnih pristupa. Tvrditi išta drugačije nije naročito mudro i empirijski je sasvim neutemeljeno. Ne interesuje me ko šta primjenjuje, već šta je ispravno.

pa slusaj,,to sto neki misle da je nesto ispravno kako ti navodis , to stoji negdje tamo na papiru,,,
opet ponavljam a drzim se primjera ,,zena u prvom mjesecu trudnoce i nagli porast kilaze ,
psihijatri u svim interdisciplinarnim timovima da li u porodicnoj medicini ili klinickoj zovu se uvjek kao zadnji konzilski konsultanti ,i a to u praksi ovako izgleda kada ginekolog,i internista zavrse svoj dio posla oko trudnice u prvom mjesecu trudnoce i ove dvije grupe utemelje da nije nista organske prirode,,tek onda mogu psiholozi ili psihijatri nastupati ,,a to i sam znas i ne vjerujem da bih se ijedan psihijatar usudio bilo sta zapocinjati u razgovoru sa jednom trudnicom dok nije ovakav oblik trudnoce obisao sve odiseje medicinskih pretraga !

Opet, kakve veze ima šta stoji ili ne stoji na papiru? Ne postoji nikakav način da nekog ko ima slobodu odlučivanja "prisiliš" na nešto i bilo bi strašno da to jeste slučaj! Neko ko upadne u stravičnu binge eating fazu čim sazna za trudnoću sam je odgovoran da uoči da nešto obiljno nije kako treba sa njenim mentalnim zdravljem, a ljekari u najboljem slučaju mogu preporučiti tu i tu intervenciju, ne može niti bi iko ikada smio takvu trudnicu prisiliti na to. Uopšte ne razumiješ kako sloboda izbora funkcioniše. I nije mi jasno kako diferenciraš "organsko" od "neorganskog", kad je tijelo zatvoren sistem i mi JESMO svoj mozak. Zamisli da se neko stravično zdeblja čak i kao čist rezultat hormonalnog dizbalansa. Misliš li da taj hormonalni dizbalans ne utiče na funckiju CNS-a i da te promjene tjelesne sheme ne utiču na promjenu raspoloženja? Calla draga, žene su upadale u teške depresije kao rezultat dobijanja nekoliko kg tokom trudnoće i kad to spojiš sa hormonalnim dizbalansima, nerijetko se javlja i suicidalnost. Slijedeći tvoju logiku "da se ne preporučuje pshijatar", bolja opcija bi bila pustiti nekoga da se objesi, nego izvršiti jednostavnu intervenciju i srediti situaciju. Opet, odgovornost je na samoj osobi i njenoj familiji, ali baš taj "treba izbjegavati brigu o mentalnom zdravlju" glupi pristup i jeste razlog što nije stigma otići i odraditi 20 plastičnih operacija "da bi se osjećao/la bolje u svojoj koži", ali jeste stigma proći nekoliko psihoterapijski seansi i utvrditi razloge tog nezdovoljstva u startu.

i jos nesto do sada sam propratila najmanje osamdeset trudnica do rodenja njihovih bebica pazeci na mamin diabetes da se toj djecici nista ne desi dok ne dodu na svijet,,,

Lijepo, napiši naučni rad i pokušaj da ga objaviš. Brani u tom radu tvrdnju da intrauterini period nema nikakav uticaj na razvoj djeteta - iu sa srećom, jer će ti se smijati cijela akademska javnost, pošto najveće otkriće posljednjih decenija u nature VS nurture debati jeste epigenetika i spoznaja da "djelovanje sredine" počinje "još u stomaku", a ne "po rođenju", kako se do nedavno pogrešno smatralo. Korijeni psihičkih poremećaja, temperamenta, polne karakteristike, visina, IQ, otpornost na bolesti i slično svi su u funkciji toga šta majka radi i kako se psiho-fizički osjeća tokom trudnoće, jer to utiče na to da li se neki geni hoće ili neće aktivirati (to je epigentika, molim te da pročitaš ponešto o tome i o njenoj funkciji, kao i o uticaju majkinog mentalnog zdravlja na tok trudnoće, jer ovo što tvrdiš je: jooooj!)

I ništa od ovog ne tvrdim da je slučaj per se za ovaj primjer od kojeg smo pošli, ali ovo je sve toliko dobro utvrđeno, da me iznenadi svaki put kada neko pristupi tome s "a kako sad to" stavom, jer ja naivno vjerujem da je to već "opšte znanje", ali pojedine ankete pokazuju da većina ljudi ne zna ni da se Zemlja okreće oko Sunca, tako da sam gori ja što se iznenađujem.

[Maja]

Ćao drugari.
Evo vašeg pacijenta.

Juče sam imala napad...nečeg... Zamoliću Zagorku koja je patila od anksioznosti da pročita moj post. Čitala sam temu o tome na forumu ali nisam ništa zaključila.

Dust je napisala

Jesi gledao Soprana? Znas kada njemu krene da se vrti u glavi pa mora da dise u onu papirnu kesu? E to je napad panike.. kada ne mozes da dises, osjetis trnce u rukama, licu, grudima... jednostavno, grozan osjecaj.

Anxiety je neopravdan strah. Strah te sta ce se desiti danas na poslu? Posaljes dijete u skolu, i cijeli dan razmisljas hoce mu se sta desiti. Krenes na put i tokom cijelog puta mislis da ces imati udes, da ces poginuti... itd itd.. Tokom tog perioda tvoje tijelo reaguje tako da ti se poveca rad srca, pritisak, znojis se, gubis koncentraciju, tresu ti se ruke ....

Depresija ili laicki tuga, je bezvolja ukratko receno. Nista ti se vise ne mili, nemas buducnosti, zivis od danas do sutra...

I sad ću biti potpuno iskrena. Mislim da kod mene ništa nije od navedenog iako imam slične simptome kad me spuca napad.
Prvi se desio prije nego što ću završiti u bolnici i tad mi je tlak skočio preko 200, a dojnji 118, šećer 13. Lupanje srca ko da će iskočiti iz grudi, ne osjećam noge, mantanje i samo sam čekala kad ću pasti u nesvijest.
Nakljukali su me tabletama i injekcijama za smirenje i tlak i trebalo mi je 8 sati da mi to prođe. I nakon toga osjećaj u psima kao da nešto unutra struže, ne probada me, ne stiska me, nego kao da je oko srca voda i ta voda ključa, eto takav osjećaj.
To je bio najteži napad.
Druga dva su se desila kad sam izašla iz bolnice i oba puta sam završila na hitnoj, tlak 160/100 šećer 9, opet po 1 injekcija apaurina i nečeg za tlak sa L počinje ime.
Medicinar mi je rekao da svaki dan popijem apaurin i otada nisam imala napade već mantanje, nenormalan suhi kašalj i umor (to je pisalo kao česti efekti na mojim tabletama za tlak), plus mučnina, zamagljen vid, smušenost, grčevi u stomaku, česta i rijetka stolica (što su simptomi za nepodnošenje metformina tj tableta za šećer).
Ali napada osim ta 3 nisam više imala.
E onda... s vremenom sam bila bolje, kad sam prešla na calline tablete ostali su još nosanje i mučnina, što se s vremenom smanjivalo. Nakon što sam pila 26 dana apaurin prestala sam. Ladiomil kojeg sam pila ujutro a kojeg mi je drugi doktor prepisao smanjila sam na pola tablete i nakon 5-6 dana prestala.
Tri dana nakon toga osjećala sam se dobro. Samo bi ponekad osjetila nestabilnost ali šetala sam, bila aktivna, sve ok.
I juče počela padati kiša a ja osjetim ko lagano me nosa, međutim to jutro tlak bio 120/80 nikad nije bio idealniji, šećer 7,2.
Kontam hajde svakako i ne mogu u šetnju zbog kiše. I ja sam u kuhinji kuhala a cijelo vrijeme me ko nosa. Al ne obraćam pažnju. Ali kad sam legla da odmorim odjednom poče....lupanje srca, osjećaj da ću pasti u nesvijest, bol u prsima, tresem se a glava mi se nenormalno trese, trnci u nogama. Izmjerim šećer 7,8. Tlak 160/97 a puls 106.
Popijem apaurin i tek nakon pola sata osjetila sam lagano olakšanje. Ali hajd dočekaj pola sata kad imaš osjećaj da ćeš umrijeti.
Kad mi je lupanje srca prestalo puls mi je pao na 88, tlak 110/80 i nešto.
I onda onaj osjećaj "ključale vode" u prsima.
E sad... ako je psiha...zašto svaki put nakon napada dobijem temperaturu od 37-37,6?
Nalazi su pokazali da imam leukocite 18 a normalno je do 10.
Je li moj problem tlak ili neka upala, neka druga bolest od koje dobijem napad i od koje mi onda i tlak skoči..
Sve je ovo i počelo negdje u 11. mjesecu kad me 5-6 dana boljela desna strana vilice, grla i desno uho.
Ovo gore što je dust napisala paničarka nisam sigurno, ja i deprsija? Ma nigdje veze, znate me, znate da sam uvijek bila bolesni optimista, da se stalno zezam itd. Anksioznost...ona podrazumjeva to da stalno misliš da će se nešto loše desiti, neopravdan strah itd, a ja nisam nikad bila takva, ali nikad. Naravno da sam se prepala sva 4 puta kad mi se desio napad ali prepadnem se kad me to spuca a ne da me spuca nakon što sam taj dan nešto paničarila, strahovala.
Trudim se da zdravo živim i to je jedina trenutna promjena ali ne razmišljam stalno o bolesti, nemam neke strahove i nisam negativna. Ovdje pišem često o tome jer ste se ti calla i ti ahh angažovali da mi pomognete. Da niste, ne bih ni ja pisala.
Ali ima jedna stvar. Nekad sam bila kao od čelika a u zadnje dvije-tri godine svaka sitnica me gane. Ne mora to biti nešto tužno, npr vidim nešto lijepo mene gane, knedla u grlu, oči se napune suzama. Postala sam jako emotivna.
U bolnici sam pričala s psihologinjom i ne znam jeste li to čitali, tamo je na temi Svi smo jači za Maju, negdje predzadnja stranica, onaj kilometarski post.
Kad čitam o tim panikama, anksioznosi, depresijama, vidim da to ljude konstantno prati a kod mene se strah javi samo u tom momentu kad mi pozlije. Ili možda imam nešto duboko u sebi a da toga nisam svjesna.
Ovako.... ja mislim za sebe i drugi to kažu kako sam uvijek pozitivna i vesela.
Jesam preživjela rat, jesam izgubila mamu 2002 ali ako je to uzrok zašto me tek sada sustiže nakon više od 10 godina?

Sad ne znam kako dalje. Trebam sačekati menstruaciju da izvadim krv da provjere hormone i usput kod mog dr na kontrolu ali ne mogu da dobijem nikako. I to mi se poremetilo.
Mislim sve ispričati doktoru ali doktor nekakav mlad, djeluje mi nezainteresovan, olako me i pustio kući
Da odem kod kardiologa, ne znam... da odeom kod psihologa, već sam s jednom pričala.
Zasad ću nastaviti piti apaurine. Do kontrole.

[Maja]

Zaboravih reći....meni je najgore što ne znam šta je moj problem. Ne može mi ovako biti zbog tlaka 160/97 koji vjerovatno skoči iz drugog razloga. Da imam napad kamenca ili šećer 25 ili sinuse ili kilu na želucu ili slomljenu nogu, ovo ono, ok... boli ali znaš šta je, imaju terapije koje će pomoći.
Čini mi se da mi je samo da mi uspostave tačnu dijagnozu rodila bih se.

[Ahhhhhhh]

Majo, ne bih rekao da je kod tebe psihosomatika "primarna", već je reaktivna. To znači da, jeste, moguće da su ti se stvorili "uslovni refleksi" i da "reaguješ pojačano", ali to je samo modulator, a ne utročnik poteškoća. Mislim, moguće je tehnički i da je psihosomatika primarna, ali mnogo je manje vjerovatno od ovih "glavnih" objašnjenja (dijabetes i sve u vezi sa njim). Što sve ne znači da nemaš nekakve "psihičke konfliktne zone" (svi ih imamo u nekom omjeru), ali s obzirom na to da si pod hronično povišenim distresom (distres="loš" stres), psihički kapaciteti su ti na granici (narodski: "premorena" si) i onda je logično da si iritabilnija, imaš manje energije, prisjećaš se raznih ružnih stvari i slično. Bilo bi čudno da nije tako. U tom smislu, nije ni bitno da li su ti psihičke poteškoće primarni uzročnik ili ne - poenta je da su one tu i da ti predstavljaju problem i to je takođe nešto što trebaš riješiti (nije čak ni bitno što je velika šansa da će sve to da se umanji kada koriguješ "primarni" problem - ovo ti pravi poteškoću DANAS i DANAS i trebaš gledati da si olakšaš situaciju). U skladu s tim, ne bi bilo loše da prođeš nekoliko seansi nekakve suportivne psihoterapije, čisto da se "rasteretiš". Ono što ja uporno ljudima pokušavam da objasnim jeste da je to prije svega stvar kvaliteta života i nikakva "sramota" ili "glupost" - sramota je i glupost ignorisati to, što ti očigledno ne činiš. Tako i treba. Nažalost, s tvog kraja ne znam nikoga od kolega, pa ćeš se morati raspitati sama, ali da, moglo bi ti jako pomoći da s nekim porazgovaraš koji put, čisto da "ispustiš paru", naučiš nekoliko relaksacionih tehnika i sve u svemu, lakše prebrodiš sve ovo. Ono što ti ja mogu potvrditi, a sad već znaš i sama, jeste da se poprilično dobro boriš sa svim tim, ostvaruješ progres i na putu si korekcije situacije. Naravno da nije lako i da zahtijeva pomoć, ali znaj u svakom Hebenom trenutku dana i ponavljaj si to kad god posumnjaš - da stvarno radiš najbolje što možeš i da si izvan svake sumnje na pravom putu! Yup, potrajaće, ali ide kako treba. Ideš kako treba!

[Maja]

Naravno da napredujem.
1. manji šećer
2. manji tlak
3. osjećam se bolje za nekih 90 posto u odonosu na prije mjesec dana
4. kad sam imala juče napad prelomila sam u sebi da me ne vode na hitnu kao i obično, popila apaurin i čekala da prođe.
Malo jeste potrajalo ali je prošlo.

Ništa, sad nastavljam s apaurinima dok ne dobijem menstruaciju. Onda u bolnicu na vađenje krvi da mi provjere hormone i na kontrolu kod doktora pa vidjeti šta će mi on reći. Bi li trebala kod kardiologa, psihologa ili se samo strpiti jedno vrijeme pa ako se napad opet desi istrpjeti ga (iako je to jedno nenormalno grozno stanje) i gotovo.

[Ahhhhhhh]

Pa, da! A, ako imaš na raspolaganju nekog pouzdanog psihologa i možeš si to priuštiti, rekoh, slobodno se obrati! Nije da ne možeš bez toga, ali da ćeš ugodnije prebroditi situaciju - hoćeš. Nije neophodno, ali jeste poželjno. I mislim da samu sebe poznaješ dovoljno dobro da možeš procijeniti da li ti to treba i kad ti treba, ne govorim ti ja ništa što već ne znaš - samo ti potvrđujem da razmišljaš ispravno i ohrabrujem te da vjeruješ sopstvenoj procjeni.

[Calla]

Maja ti si vec potvrdila sama sebi odgovor na postojecu situaciju,,i drzi se ove izjave,,
a Ahhhh ti je i potvrdio tvoj pravi smjer,,,

3. osjećam se bolje za nekih 90 posto u odnosu na prije mjesec dana




ovaj ostatak od loseg stanja od 10 %kao poremecaj ovo nije bolest
,daj jednostavno tom stanju da odradi svoje i pusti neka prode a tom situacijom koja te remeti kako si ispisala vec podobro vladas ,,,samo smanji ,,zabrinutost"strahovanja,bojaznost,, ako imas puno stvari u svakodnevnici za obaviti!!

[Calla]

A-haaaaaaaa
I ništa od ovog ne tvrdim da je slučaj per se za ovaj primjer od kojeg smo pošli, ali ovo je sve toliko dobro utvrđeno, da me iznenadi svaki put kada neko pristupi tome s "a kako sad to" stavom, jer ja naivno vjerujem da je to već "opšte znanje", ali pojedine ankete pokazuju da većina ljudi ne zna ni da se Zemlja okreće oko Sunca, tako da sam gori ja što se iznenađujem.


Ahhhhh...ja te ipak moram nesto licno upitati ,
zasto ja dobivam osjecaj da ti nisi nikada radio u drustvenom sistemu kao psiholog???

[Maja]

Mene zabrinjava što svaki dan imam temperaturu
37
37,1
37,2

I nemojte reći da je to normalna temperatura ako se ja osjećam nenormalno
Ja nju osjetim i onda izmjerim i vidim da ima. Inače je moja normalna oko 36,5.
I svaki dan me nosa, pa zamislite kako je to kad si 40 dana u kući jer te nosa 24h dnevno.
Juče pošla u šetnju i možda sam prešla 300 metara, nisam mogla dalje. Ko da ću se srušiti.
Dok sam se vraćala kući za tih 300 metara sam 3 puta sjedala. Mislila sam da neću uspjeti.
Dođem kući, svalim se na krevet i izmjerim temp 37.
Sinoć dok sam se tuširala dođe mi zlo, samo sam molila boga ne pod tušem.
Danas će nas sestra naručiti privatno kod doktora koji je bio šef odjela gdje sam ležala (a samo bi mi dolazio u vizitu kao predvodnik krda) pa se nadam da će nam zakazati već poslijepodne jer ni sestra nije ok, tlak, presavijena žučna kesa, bakterije neke u želucu, ma hajde...sve nas krenulo.
I kad uđem akobogda reću doktoru da ne izlazim dok mi ne uspostavi dijagnozu. A znam da džaba idem, eto vidjećete.

PS što se tiče šećera, ono malo dana (3-4) kad sam bila ko bolje šetala bih i šećer bi mi poslije šetnje padao ispod 7, jednom mi bio 5,8
Ali ujutro uvijek od 7,1 do 7,3 naveče 7-8. Nije danima išao na 9.
Jutros bio 6,9.
Tlak isto uvijek ali uvijek OK. Jutros bio 125/87.
Znači da je moj problem nešto drugo.

[Calla]

Jojj,,Majusa,,,ne brini ,,,tvoja temperatura je sasvim normalna !!!
iako ne vjerujes moram te uvjeriti da vjerujes u nesto sto je normalno znam samo da je kod nas ovamo do 37,0 sasvim normalna temperatura i ako hoces pravilno da izmjeris mjeri rektalno,,,i do 37,5 rektalno je jos uvjek sve u normali ,,,kod nas ovamo tek od 38,0 pa nadalje kaze se temperatura,lagano povecana !!!

Secer i tlak su ti kao bonbonice dotjerani
i neka secera i 5,8 do 7mmola posle jela,,super
pohvala za napredak

ovo 7,0 nataste,,opet bi ja ceprkala i zagledala po tvom zadnjem obroku

[Maja]

Ma kod nas je 37 temperatura znak upale
Uvijek kažu te od 37-37,5 su gore od ovih visokih. Visoke skineš tabletama a ove su kao pokazatelj neke upale ali eto vidjećemo šta će doktor reći.
Ali kažem ti sve je to začarani krug. Zbog tlaka i šećera bih trebala biti stalno u pokretu i inače sam bila prije, volim to, ne mogu puno sjediti kući ali kad nemam snage. Zato ću kopati nogama i rukama ako treba potrošiti svu ušteđevinu samo da mi daju tačnu dijagnozu jer ne može više ovo ovako jbg. Zamisli da te nosa 24h dnevno punih 40 dana. Pa de ba...

[Lebowski]

Mene zabrinjava što svaki dan imam temperaturu
37
37,1
37,2

I nemojte reći da je to normalna temperatura ako se ja osjećam nenormalno

I kad uđem akobogda reću doktoru da ne izlazim dok mi ne uspostavi dijagnozu. A znam da džaba idem, eto vidjećete.

Ne znam možeš li otići kod više doktora, ona kao da se malo raspitaš pa ujedno da skontaš ko ti odgovara, u koga imaš povjerenja, ko ima bolje uslove u ordinacijama. Naravno, da ne plaćeš te kratke razgovore.

[Maja]

Ej ali kako sam disciplinovana što se ishrane tiče. Prije mi se stalno jelo slatko, ko da sam bila ovisna o šećeru, svako malo pica za ručak, grickalice, sladoledi. A sad mi slatko ne pada uopšte na pamet (doduše sve sam sklonila iz vidokruga ) spavam puno, po 8-9 sati, a prije samo po 4-5 sati, nekad i 3. Mislim da sam se tim nespavanjem i "sasadila".

[Maja]

Ne znam možeš li otići kod više doktora, ona kao da se malo raspitaš pa ujedno da skontaš ko ti odgovara, u koga imaš povjerenja, ko ima bolje uslove u ordinacijama. Naravno, da ne plaćeš te kratke razgovore.

Kratki razgovori se moraju platiti
Danas će otići između 30 i 50 KM, vidjećemo. Ne zalim ni feninga ako mi pomogne.
Tip je ŠEF INTERNOG ODJELA pa hebo te ako mi on ne pomogne ne znam ko će.
Ali u tom slučaju potražit ću selamet na zapadnoj strani Mostara gdje je razgovor i do 100 KM
Prije toga ću se dobro raspitati ko je najbolji.