Crna hronika

[alma75]

Strašno... Ne mogu da shvatim da i taj centar za socijalni rad reaguje tek kad se nešto desi. Valjda je trebalo štititi djecu od početka.

[Nela]

Ja ne moogu da vjerujem kakvi sve ljudi - monstrumi hodaju ulicom. Gora od ove nakaze ocuha mi je ova kuja od matere koju treba razapet.

[paparaci]

slazem se sa Lunom. sevap ih je sve pobacati sa vrha Fahrinog tornja.

[Dzagoda]

E svasta planetom hoda.
Ne postoji adekvatna kazna.

[Zagorka]

Eto vidiš ti čega sve ima......e pa yebem ti obraz onome ko kaze da ne treba pobiti ovu mraku.....euzubiletom i po redu.......

I kakav je to zakon ako nekome daje dijete isključivo na osnovu spola?Moze onda i na osnovu rase komotno......ili religije.......ne kontam nikako.......

mamu prvu

[Pasaga]

Nemislim da sam nekad procitao strasniju vjest.
Od socijalne sluzbe,komandira policije....
za sve dugogodisnje zatvorske kazne...strogog zatvora....
za suizvrsioce,familiju,njih sjeckati dobro tupom sjekirom.....
Citam ovo,neznam koji put....
...necu imat miran san....

[Ruana]

Dok su te šamarali, komšiluk je šutio: Maleni, da si dočekao da budeš veliki...

Maleni, da si razvalio muziku do daske pozvali bi ti policiju. Negdje u zapisniku bi garant stajalo da puštaš drogu na zvučnike. Da si doveo veselu ekipu za svoj osamnaesti rođendan kući i da si prvu curu s dekolteom poljubio na balkonu uz Azru polupijan, sve bi vas problematične odvela drotovska marica. Ali ti nećeš imati osamnaesti rođendan jer si zadavljen u četvrtoj godini u Hadžićima. Rukama očuha, majke, bake i djeda. Tišinom komšiluka koji ništa ne zna. Nereagiranjem institucija.

Maleni, da si dočekao da budeš velik, svi bi znali u koliko se budiš, a kad kući vraćaš, imaš li posla, kolika ti je plaća, đe je trošiš, s kim se ševiš, koga ćeš da ženiš i koliko djece je potrebno da napraviš kako bi opravdao muda koja u gaćama nosiš i natalitet naroda iz kojeg dolaziš. U slučaju da eventualno ne možete dobiti dijete znat će svi od kave do kave do koga je, jel do tebe ili nje, čija je bruka, kojem doktoru idete, šta pijete i poduzimate, šegačit će se s vašom tugom i podsmijehivati zdušno. Ti to nećeš dočekati jer su te oni nesretnici koji su nažalost mogli imati dijete, ubili svojim rukama, nakon višegodišnjeg nasilja. Nasilja čije krike nitko nije čuo.

Maleni, da si mogao još koju godinu proživjeti uz sestru, vidio bi kako bi svi znali kad je dobila menstruaciju, s kojim je frajerom u vezi i kakav donji veš iznese na štrik da se suši, mahalali bi joj tange po tri tjedna uz sarmu, pamtili bi kad je koji kući dovozi, koja je registracija i godina proizvodnje automobila iz kojeg izlazi. A da je živjela s kretenom koji na njoj razbija setove tanjura, da je viđaju svako jutro s masnicama i slušaju vapaje u noći, šutjeli bi ko pičke i pričali bi ti kako je se fino udala, duša draga. Institucije dakako ne bi imale šta tražiti u toj bajci.

Maleni, znaš li koliko majki u ovom trenu leži u bolnici i čuva trudnoću plašeći se i najmanjeg pokreta do wc-a, da ne bi ugrozile život svog još nerođenog anđela? Ja znam, vidjela sam im borbu i inat i prkos. Znaš li koliko divnih majki sanja o plusu na testu za trudnoću, koliko čezne da ih samo konačno nazovu iz službe za socijalni rad odobravajući im posvojenje jednog para tužnih, dječjih očiju? Takvima će nadležne institucije krv na slamku popiti, prolazit će testiranja kao da sudjeluju u lansiranju nove rakete u Svemir i kakva god bude odluka, na kraju će komšiluk s njima ispirati žvaljava usta.

One što tebe udaviše, nitko nije posebno provjeravao. Dok su te šamarali, komšiluk je šutio. Pardon, evo čitam upravo u medijima, prijavili su ti obitelj jer je krala struju. To što su tebi ukrali život iz majušnih grudi, to je manje važno. Bolje da propadne život umjesto Elektroprivrede, komšilučkih običaja i olajavanja.

Maleni, možda ti se to ne čini sada tako, ali znam da si sretan što ovo ne moraš više gledati. Kunem ti se da nismo uvijek ovakvi bili. Pozdravi nam sve naše malce gore u dječjem raju. To je još jedini raj u kojeg vjerujem. Sad odvijte muziku do daske, ljubite se i plešite. Ne mogu vam više ništa, ni ljudi, ni komšiluk.

[Nela]

Joj Ruana gdje iskopa ovaj tekst.
Danima mi se stomak prevrce od ove price, sve bjezim od nje a uporno citam.
Ne mogu da shvatim ko moze dici ruku na mrvicu, stiskati klijestima, poljevati voskom itd. Ne mogu da shvatim da neko moze biti toliko isfrustriran da mu se um u tolikoj mjeri pomraci i da se izivljava nad mrvicom.
Ne znam, o ovom monstrumu nemam rijeci, ovu nazovi majku, kuju, koja se vise brine hoce li biti osudjena nego to sto je izgubila dijete treba razapeti na sred ulice i pustiti je da crkava. Smece jedno. Nana i dedo fuj. Sve gore od goreg.
Ne mogu da vjerujem da niko od komsija nije prijavio, vidio nista, jednostavno ne mogu. Kakvi smo to ljudi, u sta se pretvaramo kad nam pred ocima ubijaju neduzna bica, koja ne znaju, kako treba, ni kako se zovu, a ne da su uspjeli nesto skriviti nekome.
Ne treba ih pustiti samo da umru, ovo treba patiti do iznemoglosti pa mu dati kuveta, nahraniti ga, da ne crkne pa muciti ispocetka.
Na ovo bi i cccetnik pljuno.

[Ruana]

Svi su krivi i nema dovoljno jake kazne, ali ova avet od majke, treba je razapeti na neki stub i da svi koji naidju da je pljuju, treba je muciti, treba je zaklati, joj ne znam sta bih oj uradila a jedva vjerute muhu ubijem.

[Ruana]

PISMO SUSJEDE UBIJENOG DJEČAKA
Sunce malo, oprosti nam!

Pismo susjede objavljujemo u cjelosti:

„Ne opravdavam sebe ni svoj komšiluk, ali ovo što ću napisati želim da ostane kao sjećanje na malog Smaju. Ostaje nam zauvijek rana ljuta i gorko sjećanje na njegovu patnju i sudbinu.

Prije nego što osudite nekoga i upirete prstom, razmislite malo kakvim životom vi živite. Ne prolazimo li svaki dan pored prosjačke, romske djece, bose, tužnih očiju i zaprljanog lica. Ne okrećemo li glavu iz dana u dan?

Jesmo li se zapitali da li je uredu kažnjavati djecu batinama i šipkom? Zar nismo bili svjedoci nasilju nad djecom, a ništa poduzeli nismo? Koliko učitelja, nastavnika, socijalnih radnika zatvara oči pred jasnim naznakama porodičnog nasilja u našoj državi? Ne moramo se pitati, jer znamo da broj djece koja trpi neku vrstu zlostavljanja raste iz dana u dan.

Koliko novorođenčadi ni pustilo suzu nije, a život im je oduzet? Koliko djece trpi i boluje u zatvoru od četiri zida? Neka mali Smajo bude opomena. Neka mali Smajo bude glas za svu djecu, čije prigušene glasiće ne možemo čuti.

Sunce malo oprosti nam što smo te izdali, oprosti nam što smo te zaboravili, oprosti nam što te nismo spasili od nasilničke ruke. Svaka tvoja isplakana suza, svaki tvoj nečujni krik ostaje zariven u srcima, kao i rana koja zarasti ne može i ne treba.

Jednog dana u toj mračnoj kući, osvijetljenom svijećama, ti si sjedio na podu. Igračaka nisi imao, ali si se zabavio običnom kašikom i svojom dječijom maštom. Starija seka ti je prišla i u svojoj nevinoj pakosti otela ti kašiku iz ruku. Ti si počeo da plačeš, tiho, skoro nečujno. Nana i deda su tebi zaprijetili da ne plačeš il' će te išibati, a time nisu znali da ti čine veliku nepravdu. Ti nisi shvatio zašto te ruže, a majka je nijemo sjedila i pratila.

Rekla sam im: “Nemojte ga ružiti. Uzmi ga Ena”. Ona ga je uzela i smjestila u krilo uz riječi: “Dođi mami”. Pogledao me krupnim plavim očima punim razumijevanja i prestao da plače. Nastavila sam bilježiti podatke popisa: Emir Lipa, Munira Lipa, Kenan Lipa, Ena Lipa, Elhana i Smajo.

Često sam ih vidjela na prozoru i ispred kuće u igri. Posmatrali bi ulicu, jer crtića nisu imali. Smješkali bi mi se, a ja bi im mahnula.

Onda je došla zima. A zima ko zima pozatvara sva vrata, prozore i otjera sunce. Sa zimom se uselio jedan uljez u kuću do moje. Mora da je krišom došao, jer ga nisam viđala, nit mu se sjećam lika. Kasnije sam saznala da se Ena opet udala i da je trudna.

Jedne noći čula sam krik: “Nemoj me!”. Ena je vrištala. Misleći da je Munira tuče izašla sam na balkon i zapitala “Ena šta ti je, jesi li dobro?” Odgovor nisam dobila, samo me je dočekala mukla tišina i mračna kuća u tmurnoj noći. Zatim mi je otac rekao da uđem u kuću i da se ne miješam, a ja sam ga poslušala.

Kako osjetila nisam? Zašto u tom trenutku nije postojalo nešto poput telepatije? Da sam bogdo znala, spasila bih te mala lastavice. Al ne, počupali su ti krila i kljun ti vezali zlobnici krvave ruke. Tvoja pjesma im je strana moja bijela lastavice. Gruba je njihova ruka za krhko biće. Zašto si zalutala tu nesrećnice?

Braniti se nisi mogla, niti si znala za drugo utočište. Bola ih je u oči tvoja nevinost i čistota. Ugušiše pjesmu tvoju vapajom i suzama. Ne znaju krvnici da će tvoja pjesma da se čuje mnogo dalje od njihovih zlodjela.“

[Pasaga]

Cudom nemogu da se iscudim,nasa raja,komsiluk...
...i da niko nista nezna.
Nemoze biti....nije po obicaju.
Djete,maksum,jetim...melek ...4 god. ..pa ni pricat nije mogo da valja....
Gledam mu oca na mezaru,ako ostane pri svojoj ...halal mu bilo....
Nikakva kazna....ne postoji kao satisfakcija za njegovog oca....
Krv mi se i sad ledi.....jadni maksum,sta je kome skrivio....

[Nela]

E ova ucviljena komsinica neka jede govna. niko nista nije znao, ma hajde. Sto ima ona izreka, kad mi lopov dodje i obije kucu niko nista nije vidio, a svalera svi vide. I tacno tako. Ne moze me niko ubijediti da se nije znalo. Pogotovo u mahali, gdje su kuce, gdje je po starom dobrom obicaju komsiluk upucen u tvoj meni a ne sta ti se desava u kuci.

[Ruana]

E ova ucviljena komsinica neka jede govna. niko nista nije znao, ma hajde. Sto ima ona izreka, kad mi lopov dodje i obije kucu niko nista nije vidio, a svalera svi vide. I tacno tako. Ne moze me niko ubijediti da se nije znalo. Pogotovo u mahali, gdje su kuce, gdje je po starom dobrom obicaju komsiluk upucen u tvoj meni a ne sta ti se desava u kuci.

E ovo mi je najgore, kad kazu da nisu znali ni vidjeli. A svi su znali da se majka udala, da svi piju, da nedaju djecu ocu da vidi. Pih.

[alma75]

Iz njenog pisma se nazire da su ipak sve znali.
Dušo mala, odmori se od ovozemaljske patnje, igraj se s melecima po džennetskim baščama...

[Pasaga]

Iz njenog pisma se nazire da su ipak sve znali.
Dušo mala, odmori se od ovozemaljske patnje, igraj se s melecima po džennetskim baščama...

Smio bih se kladit ...u bilo sta...
...citav komsiluk je znao sa kim se trehala...
a to biva nisu....

[Krokodil Behko]

Prije više od četiri dana nestao je avion kompanije Malaysia Airlines na putu ka Pekingu, a vlasti ne isključuju ni jedan mogući uzrok nestanka, uključujući kvar, grešku pilota, sabotažu ili terorizam.

Vlasti još ne znaju u kojem se pravcu kretala letjelica sa 239 putnika i članova posade.

Usljed sve veće konfuzije i povremenih kontradiktornih saopštenja malezijska administracija za civilno vazduhoplovstvo i vojska saopštili su da se avion možda okrenuo i da je posljednja poznata lokacija bila između Malezije i Vijetnama, moguće čak i kod Malajskog moreuza.

Nije poznato kako se to moglo desiti, pa se postavljaju pitanja o elektronskim sistemima na avionu, uključujući transpondere, koji omogućuju radarsku identifikaciju, bez obzira da li su razbijeni ili isključeni.

Vlasti ne isključuju nijedan mogući uzrok nestanka aviona, uključujući kvar, grešku pilota, sabotažu ili terorizam.

Stručnjaci ističu da su sve manje sigurni šta se desilo sa avionom. Neki smatraju da je veliki prekid struje, najvjerovatnije, objašnjenje za prestanak rada transpondera i komunikacionog sistema.

"Sa tako velikim kvarom na instalacijama avion sigurno ne bi mogao da ostane u vazduhu", smatra profesor vazduhoplovstva sa Univerziteta u Novom Južnom Velsu Jason Middleton.

Prema njegovim riječima, ukoliko je neki putnik, ili više njih, savladao pilote i preuzeo kontrolu nad letjelicom, onda mora da su prošli veoma dobru obuku da isključe transponder i druge sisteme da bi avion letio neopaženo.

"Malo je vjerovatno da je neko bio u stanju da to učini u avionu Boeing 777. To bi bio veoma čudan ishod, a onda ne možete odbaciti ni mogućnost da su kapetan i kopilot prosto izgubili razum", naglasio je Middleton.

Potraga za avionom počela je iznad okeana između Malezije i Vijetnama, gdje je posljednji put primijećen.

Za avionom traga najmanje 40 brodova i 34 letjelice iz više zemalja.

Malajski moreuz odvaja Maleziju od indonezijskog ostrva Sumatra i nalazi se 400 kilometara od mjesta na kojem je u ranim jutarnjim satima 8. marta bio posljednji kontakt sa kontrolorima leta iznad Tajlandskog zaliva i na visini od gotovo 11.000 metara.

Oficir indonezijske vojne avijacije Umar Fathur rekao je da ih je Malezija obavijestila da je avion bio iznad Južnokineskog mora na dvadesetak kilometara od Kota Bharu u Maleziji kada se vratio ka moreuzu i potom nestao.



(Srna)

[Dzagoda]

Prvo sto su ovi imbecili ovdje pokusali da prodaju je bila teorija terorizma. Aman, Iranac sa laznim pasosem bio na tom letu. Al pade teorija:)

Uzasan dogadjaj. Sumnjaju da ima veze sa desetinom radnika neke naftne tvrtke koji su bili na tom letu.

[Rum]

Vanzemaljci oteli

[Ruana]

Pronađite malezijski avion: I vi možete da pomognete! Evo kako.
Svako ko posjeduje računar povezan sa Internetom može da se priključi danonoćnoj potrazi za boingom 777



Cijeli svijet je usmjeren na potragu malezijskog aviona boing 777 koji je nestao sa 227 putnika i 12 članova posade.
Ako ste se i jednom zapitali da li i vi možete da pomognete u potrazi za nestalom letjelicom - odgovor je da!



Naime jedna američka satelitska kompanija pokrenula je svoju kampanju da se što pre uđe u trag nestalom avionu. Ta kompanija objavljuje fotografije visoke rezolucije koje bi mogle da pomognu u pronalaženju letjelice kojoj se izgubio svaki trag.
Cilj je je da što više ljudi svakodnevno pregleda njihove fotografije jer se možda baš na nekoj od njih nalazi nestali malezijski avion.

Ako želite i vi da se priključite potrazi to možete učiniti ako odete na sajt http://www.tomnod.com/nod/challenge/malaysiaairsar2014

Za sada je fotografisano 3.200 kvadratnih kilometara.

Podsjetimo, potraga za nestalim malezijskim boingom 777 nastavljena je na čak 27.000 kvadratnih nautičkih milja. Čak 49 brodova i 32 letjelice uključeni su u potragu za boingom koju je zasjenio jedan neprijatan događaj.

[harlekin]

a ja se cudim kad carapu nemogu naci