Ivo Andrić: Pro et contra

[Krokodil Behko]

Mislim da i sam naziv teme govori da ne redamo samo citate i klipove nego da kažemo par riječi o ovom znamenitom književniku.

Uobičajeni klišeji su da je njegov stil pisanja turoban, težak i u skladu s tim - pesimističan.

Takodjer, navodi se da on i nije baš mnogo volio BiH a pogotovo njene gradjane islamske vjeroispovijesti, da je u duši zauvijek ostao diplomata Karađorđevića, da nije bio blagonaklon ni prema Hrvatskoj i njenim piscima, da je bio anti-komunista, da je bio strani špijun, da je bio mason i još mnogo toga.

Ne čini li se vama da neko ko je bio (ako je bio) mason, nikako ne može biti osoba uskih shvatanja?

Imate li neki stav o književnom djelu Ive Andrića?
Onako čisto o njegovom književničkom stilu?
Mislite li da su mjesto njegovog rodjenja i život kojim je živio mogli uticati na njegovo djelo?

Meni lično on jeste turoban. Čini mi se da prva rečenica Travničke hronike glasi ovako nekako:
"Travnik je grad u kotlini i u njemu sunce kasno izlazi a rano zalazi".
Dakle on već u prvoj rečenici, stvara neki mrak. Ali moram priznati da se ja zbilja jesam u životu nagledao oko sebe tih nekih likova za koje se komotno može reći da su iskočili iz njegovih romana.
Šta ako je on bio samo realan? Šta ako njega nije vodila nikakva mržnja nego želja da promijeni neke tokove u BiH a ako je mislio da su loši i želio da takvi i ostanu, onda ne bi ništa ni preduzimao??

U prvoj poetskoj predstavi koju sam režirao (mojim izborom) bila je i sljedeća Andrićeva pjesma.
Ja tu ni dan-danas nakon 22 godine, ne vidim nikakvu mržnju
Više mi liči na neku pokajničku pjesmu.


Pred portretom prijekorna pogleda

Da, stara sliko,
Da, trebalo je to: ostati pri prvoj reči,
Ne odlaziti nikud, i sve što srce žudi
Tražiti u dubini svojoj i svoje zemlje,
Umesto u daljini nedokučivih, zlih priviđenja.
Trebalo je trpeti, čekati, bdeti nad usevom,
Čuvati narod, sirotinju, Bosnu.
I danas ne bi bilo ovako kako jeste:
Ruke prazne, savest nemirna, pogled izgubljen, duša žedna.
Trebalo je, vaj, znati ono što sad tek se sluti.
Jedno je sunce svuda, i voda i kamen i trava.
Jedno, i nedostižno.
U jednom zrnu žita hleb je vaskolike zemlje,
U jednom zagrljaju sve žene celog sveta,
Divne, i nedostižne.
Sve ostalo je varka prebujale svesti
O sopstvenom biću i lažna perspektiva
Pustinje koju smo sami sažegli u duši.

[Katja]

Nisam tolika obožavateljica iako sam ga čitala.
Ne mislim da mu je stil težak već atmosfera i likovi u njegovim djelima.... teški, spori, naglašeno istočnjačko sumorni.
Mislim da je upravo zbog toga dobio nobelovu ispred nekih drugih pisaca na ovim prostorima koji su je možda zaslužili i više. Zapad ima nekakvu sliku o nama a Andrić se fino uklapa u te predrasude sa tom ističnjačkom sumornošću.

Ne kažem da nije zaslužio nobela, ali imam osjećaj da nam Andrić nije dao ništa novoga.

[hojla]

ma ivo nije štonokažu loš čojk samo mu je žena bila akrep, a zna se kod labilnih osoba što može učinit žena. Mislim da je rani zatvor od njega učinio tmurnu i tešku dušu koja u svima traži odgovor na svoju neshvaćenost, a to da nije najbolji pisac u bosni i nije neka velika tajna, zato je oš"o jer se nije snalazio u čaršijskom životu.....a izdaleka je lahko slagat pamet i čaršiju gledat samo svojim očima.....ma za njega važi moj potpis u cjelini......on je bio bošnjo al je bježo od tega misleći da će biti bolji čojk nedje drugdje.....

[Krokodil Behko]

"Sve moje je iz Bosne", kazao je jednom prilikom Andrić. Tom rečenicom je najbolje objasnio način na koji je Bosna bila u središtu njegovog književnog opusa.

Međutim, svojatanje, kao i osporavanje, ovog velikog pisca nastavlja se među balkanskim nacionalnim korpusima i četiri decenije poslije njegove smrti.

Proces koji se vodi na Kantonalnom sudu u Sarajevu po tužbi Zadužbine Ivo Andrić iz Beograda protiv Matice Hrvatske iz Sarajeva, samo je jedan od ilustrativnih primjera.

Niko nema vlasništvo nad Andrićem

Naime, Matica Hrvatska iz Sarajeva je u svojoj ediciji "Hrvatski pisci u BiH u sto knjiga“ 2007. godine objavila četiri knjige Ive Andrića: "Prokletu avliju“, "Na Drini Ćupriju“, "Travničku hroniku“ i izbor iz najznačajnijih Andrićevih pripovjedaka.

Kada su za to saznali u Zadužbini Ivo Andrić u Beogradu, tužili su Maticu hrvatsku u Sarajevu i prvostepeno dobili u Općinskom sudu u Sarajevu. Žalbeni postupak se trenutno vodi na Kantonalnom sudu u Sarajevu, a još uvijek nema naznaka kada bi konačna presuda mogla biti donesena.

"Očekujemo neku vrstu pravde. Niko nema vlasništvo nad Andrićem u nacionalnom smislu. Andrić je i hrvatski i bosanski i srpski pisac. Ali on je i evropski i svjetski pisac“, rekao je za Klix.ba Mirko Marjanović, nekadašnji predsjednik Matice Hrvatske Sarajevo i urednik pomenute edicije.

Naglasio je da do danas ništa nije riješeno, jer "postupak u Kantonalnom sudu još uvijek nije došao na red“.

Upravnik Zadužbine Ivo Andić iz Beograda Dragan Dragojlović je ranije isticao da Zadužbina nikada nije odobrila da se Andrić štampa u biblioteci koja ga svrstava u nacionalne književnosti van srpske, za koju se, po Dragojloviću, Andić za života opredijelio.

U iščekivanju presude Kantonalnog suda u Sarajevu, obje strane se nadaju pozitivnom ishodu postupka.

Osporavana doktorska disertacija

Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Docu na Lašvi (Travnik). U Višegradu završava osnovnu školu, a u Sarajevu 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju (Prva gimnazija Sarajevo). U oktobru 1912. godine upisuje studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta. Sljedeće godine prelazi u Beč, gdje posjećuje predavanja iz historije, filozofije i književnosti. Godine 1924. na Filozofskom fakultetu u Grazu brani mnogo osporavanu doktorsku disertaciju pod nazivom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine.

U uvodnoj fusnoti doktorskog rada Andrić naveo da njegov znanstveni rad nije kritika islamske kulture, nego "kritika onih posljedica na jednu kršćansku, slavensku zemlju". Međutim, odmah u uvodu se može uočiti kakvo je mišljenje Andrić imao o Turcima, objavio je nedavno Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ) .

"Turska vladavina je, prema Andriću, vodila do 'podivljalosti običaja i nazadovanja u svakom pogledu'. Andrić Bosnu i Hercegovinu za vrijeme vladavine Turaka vidi kao 'moćnu utvrdu protiv kršćanskog Zapada'. To su, međutim, riječi i mišljenja iz jednog drugog vremena. Ona potječu od jednog diplomata, a ne od pisca Andrića. Njegova disertacija je važna dopuna za razumijevanje djela Ive Andrića", napisao je ugledni FAZ.

Univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom: nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima "Travnička hronika" (1945), "Na Drini ćuprija" (1945), "Gospođica" (1945), "Prokleta avlija" (1954) i "Omer-paša Latas" (1976, posmrtno).

Andrić je prvi čovjek s prostora bivše Jugoslavije koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Polovinu novčanog iznosa nagrade je odlučio pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva, što dodatno potvrđuje njegovu ljubav prema BiH.

Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.

[Dzagoda]

Odoh da se ranim tupim nozem

Tesla je srBski, Emina je "najpoznatija" srBska pjesma, Srbija do Tokija

Krkanska posla Kad nemaju nista iz sadasnjosti, treba im dat

[Heidi]

Ne, ne...sve filtrira samo od sebe....dobili su Kusturicu

[Dzagoda]

Ne, ne...sve filtrira samo od sebe....dobili su Kusturicu

Nemanja im ide ko poklon, dzabAaaaaa hahahahahahahahahahahahahaha

[Zagorka]

.....uspjeh ima hiljade matera,neuspjeh je siroče.......vazda bilo....nakon što sam negdje naletila na podatak da je musa ćazim ćatić bio hrvatski knjizevnik,nista me vise ne moze iznenaditi.....kako god,neka se samo stavi tačka na to......

[laganini]

..po čemu...mjestu djelovanja i kulturi koja ga je stvorila ili po nacionalnom određenju...

[Heidi]

.....uspjeh ima hiljade matera,neuspjeh je siroče.......vazda bilo....nakon što sam negdje naletila na podatak da je musa ćazim ćatić bio hrvatski knjizevnik,nista me vise ne moze iznenaditi.....kako god,neka se samo stavi tačka na to......

Procitah i ja negdje.
Ma da, svakako, dagusce.

[laganini]

eto baš kad smo kod andrića znano je da je po rođenju bio hrvat ali se izjašnjavao kao srbin..iz koji razloga njemu je znano pa prema tome on je srbin...ko i kusturica..

[Pantagruel]

Odoh da se ranim tupim nozem

Tesla je srBski, Emina je "najpoznatija" srBska pjesma, Srbija do Tokija

Krkanska posla Kad nemaju nista iz sadasnjosti, treba im dat

Pazi, nauka i umjetnost nisu fudbalska reprezentacija! U sportu, moze da nastupis za jednu reprezentaciju, u nauci i umjetnosti te granice ne postoje. Nauka i umjetnost nisu gladijatorske discipline koje egzistiraju na ekstremnoj paradigmi mrtav - ziv.
Tesla pripada i Hrvatskoj i Srbiji i Sjedinjenim Americkim Drzavama. Po rasistickoj definiciji tla i krvi koja diktira diskurs kod svih zatucanih balkanskih naroda on je po rodjenju samo hrvatski, po nacionalnoj pripadnosti i porijeklu samo srpski, po djelateljskoj aktivnosti i curriculum vitae zapravo americki. Meni nije poznato da se Tesla igdje kategoricno distancirao od hrvatskog, srpskog ili americkog naroda. Naprotiv. Tesla nije priznavao biolosko-jezicke razlike medju ljudima, odnosno nije poznato da je zbog toga napadao jednu od tri drzave/naroda. Sto se tice njegove materijalne (posmrtni ostaci) dimenzije, on "lezi" u Srbiji, i Srbija ima pravo na njega po tom pitanju, sto ne znaci da Hrvati i Amerikanci ga ne mogu pominjati u pozitivnom kontekstu, podici mu spomenik u znak zahvalnosti za ucinak koji je doprinio napretku covjecanstva. Sustinsko je i odnos njegovih potomaka, kojima ne smeta i nemaju nista protiv da bude i pravno "pripada" Srbiji. Potomak Nikole Tesle po svojoj majci (Teslinoj rodici) je recimo i poznati, da ne kazem legendarni kosarkaski strucnjak Dusan-Duda Ivkovic, jedan divan covjek i gospodin, od koga sam cuo dosta pametnih stvari, ne samo kao kosarkaski laik, nego i o stvarima koje se ticu svakodnevnog zivota, Duda je i privatno i javno gospodin. Kod Tesle sve ostalo potpada u kategoriju sovenskog tandrljanja i tandrkanja lika i djela istaknutog naucnika. Pa i ovo budalasto glupiranje od strane SPC, kako bi podigli sebi rejting i politicki uticaj u narodu i politici.
Aleksa Santic, legendarni Mostarac, pripada i bosanskohercegovackoj i srpskoj knjizevnosti. Jeste, napisao je Eminu, jednu predivnu ljubavnu pjesmu koja se desava u kulturno-nacionalnom ambijentu bosnjackog naroda, ali Santic nije samo pisao ljubavnu poeziju, nego i socijalno-drustvenu i misaono-refleksivnu. Santiceva drustveno-socijalna poezija ne odudara nigdje niti od jugslovenske ideje, niti od nacionalnih interesa srpskog naroda, naprotiv Santic se u potpunosti stavlja u sluzbu tih ideja i interesa (poput pripovjedaca i satiricara Petra Kocica, poput Slovenca Cankara i mnogih drugih). I ti interesi nisu upereni protiv slovenskih naroda (ne mgou se posmatrati iz prizme 90-ih!), nego iskljucivo protiv Austro-Ugarske koja je bila kontrahent ideji Jugoslavije, ideji samostalne i stabilne Srbije ("k'o psu u sindziru"). Tematski Santica mozemo cak proglasiti i hrvatskim pjesnikom, jer u svojim najgenijalnjiim stihovima "pucina plava spava"... etc, odaje pocast teskom i surovom zivotu ljudima primorskih dalmatinskih krajeva ("ubogi puk"). U vremenima nacionalistickog ludila se granica razuma gubi, pa se rusi Santiceva bista, kao "cetnicka", a Santic je iznad i "cetnika" i "ustasa" i "zelenih kadrova" i ostale bagre i gamadi. A danas takve barabe jos uvijek dominiraju kulturno-medijsku scenu BiH, kod sva tri naroda, kao i u komsiluku. Bolji njih sve doope za kulturu svojih naroda! Najeklataniji primjer je da su svi patriJote, a da kultura tavori i prezivljava, da je ministarstvo kulture osudjeno na milost i nemilost i da ih niko ne benda ni za sljivu kako se na ovom forumu fino kaze.
Andric pripada takodje i BiH i Hrvatskoj i Srbiji, najposle pripada i Slovenicma i Makedoncima i Crnogorcima, jer je te kasnije republike zastupao i kao jugoslovenski diplomata i ambasador. Andric je bioloski Hrvat, odrastao je u i pisao najvise o BiH, izjasnjavao se Srbinom, svoja najveca djela stvarao u Srbiji i izradjivao plan "Velike Srbije", kada su srpsko-albanski odnosi u pitanju (zagovarao izlazak Kraljevine Jugoslavije na more oko Skadra i Draca). Ima sale u Sokobanji, naime za vrijeme 2WW Andric je tamo boravio u banji, i tu je pronasao inspiraciju za svoje maestralno djelo "Na Drini cuprija". Pa se mjestani sale i kazu, a koliki je nas procenat?
Sve su to cinjenice koje se ticu zitija doticnih persona i to su jedino fiksne cinjenice, sve ostalo je sovinsiticka baljezgarija u stilu dali smo "Srbima", "Hrvatima", "Bosnjacima/Bosancima"... Sta si polupismena nesreco dao, nisi ni postojao kada je doticni humanista zivio i stvarao, a nisi ocigledno sposoban da sagledas dubinu i sirinu genija citiranog naucnika ili umjetnika.

[Krokodil Behko]

Da se priključim. Jbg, prva rečenica, ama baš prva u članku, kaže mnogo toga.

"Sve moje je iz Bosne", kazao je jednom prilikom Andrić. Tom rečenicom je najbolje objasnio način na koji je Bosna bila u središtu njegovog književnog opusa.

Mislim da sam skoro pisao neki post na sličnu temu, pa da ponovim jednu rečenicu. Nebitno kako su se ijzašnjavali, ne samo I. Andrić nego i Meša, Kusturica, Šantić, Kočić, D. Tanović, Ili bilo koji drugi umjetnik iz BiH, poprilično sam siguran oko toga, da nije bilo BiH, ne bi bilo ni njih. Npr, Tin Ujević je živio i radio svugdje i on bi mogao egzistirati u djelima bez svoje "matične zemlje". Isto tako, mogli bi i mnogi drugi umjetnici iz regiona ex-yu ali ovi BH su izuzetak. Kompletan ili skoro pa kompletan stvaralački opus, odnosi se na BiH. Zemlja je očito puna raznih priča, događaja iz prošlosti i motiva za stvaranje djela, kao skoro pa nigdje u Evropi.

Na kraju krajeva, tu je i historija koju ponekad treba uzeti u obzir.

Navodim jedan mali primjer. Fino se sjećam da se izvjesni Enes Kišević, u doba SFRJ izjašnjavao kao hrvatski pjesnik. Danas, ne samo da se ne izjašnjava tako, nego je samome sebi dao nadimak "bošnjak", valjda s ciljem da što efikasnije poništi svoje prijašnje "zablude".
O čemu govorim? Govorim o svemu pomalo a najviše o mogućnosti izbora istih. Ipak su to sve smrtna bića sa nekim željama, ambicijama i tome slično. Pitanje svih pitanja, da li bi se oni i danas tako izjašnjavali. Mislim na one koji nisu živi.
Dobar dio njih, bez obzira na "ondašnju" nacionalnost, ne bi se ponovo tako izjašnjavao u današnjim vremenima. Ili bi se izjašnjavali drugačije ili bi pobjegli glavom bez obzira sa ovih prostora, sve dok petrolejku u balkanskoj krčmi, ne zamjeni bar obična sijalica.

Što se tiče Tesle, to je genije takvog formata da mi pomalo i smiješno kad ga pokušavaju strpati u tu neku malu nacijicu, hrvatsku-srpsku-nebitno.
Valjda smo toliko mali narodi, da stalno imamo potrebu za vlastitim veličanjem i "samopotvrđivanjem" kroz razne mitove i ostala predimenzioniranja vlastite historije, kulture, nauke, sporta, ekonomije, astronomije, ribolova, folklora, kahvenisanja, ćevapa i pite, chatanja i svega.. ama baš svega.

[Pantagruel]

Da se priključim. Jbg, prva rečenica, ama baš prva u članku, kaže mnogo toga.

Isto tako, mogli bi i mnogi drugi umjetnici iz regiona ex-yu ali ovi BH su izuzetak. Kompletan ili skoro pa kompletan stvaralački opus, odnosi se na BiH. Zemlja je očito puna raznih priča, događaja iz prošlosti i motiva za stvaranje djela, kao skoro pa nigdje u Evropi.

Izvini, prijatelju, ali ovo je cista sovinisticka nebuloza, ne vrijedjam te. Mislim ovo na "kao skoro pa nigdje u Evropi".
Kada je knjizevnost u pitanju, bivsa Juga u evropskim okvirima je saban-liga! Ruska, njemacka, francuska, italijanska ili britanska knjizevnost imaju gomilu Andrica... I mnogo boljih pisaca i znacajnijih od njega za svjetsku knjizevnost! Koja evropska zemlja nija puna raznih prica, dogadjaja iz proslosti i motiva za stvaranje djela??? Sto bi Krleza rekao, mi znamo samo da trljamo i prdimo. S kojim se to piscem svjetskog renomea mogu pohvaliti ex-yu prostori? Ne mogu ni s jednim. Talasika smo. Teska talasika.

[Krokodil Behko]

Da se priključim. Jbg, prva rečenica, ama baš prva u članku, kaže mnogo toga.

Isto tako, mogli bi i mnogi drugi umjetnici iz regiona ex-yu ali ovi BH su izuzetak. Kompletan ili skoro pa kompletan stvaralački opus, odnosi se na BiH. Zemlja je očito puna raznih priča, događaja iz prošlosti i motiva za stvaranje djela, kao skoro pa nigdje u Evropi.

Izvini, prijatelju, ali ovo je cista sovinisticka nebuloza, ne vrijedjam te. Mislim ovo na "kao skoro pa nigdje u Evropi".
Kada je knjizevnost u pitanju, bivsa Juga u evropskim okvirima je saban-liga! Ruska, njemacka, francuska, italijanska ili britanska knjizevnost imaju gomilu Andrica... I mnogo boljih pisaca i znacajnijih od njega za svjetsku knjizevnost! Koja evropska zemlja nija puna raznih prica, dogadjaja iz proslosti i motiva za stvaranje djela??? Sto bi Krleza rekao, mi znamo samo da trljamo i prdimo. S kojim se to piscem svjetskog renomea mogu pohvaliti ex-yu prostori? Ne mogu ni s jednim. Talasika smo. Teska talasika.

Te su "talašike" pokupile neke nobelove nagrade, zlatne palme, medvjede, oskare...?

Ne znam kako to može biti šovinizam, kad uopšte nisam ni nastupio sa tog nekog nacionalnog osnova

Govorio sam u globalu o kompletnom "koloritu" sa ovih prostora.

[Pantagruel]

Da se priključim. Jbg, prva rečenica, ama baš prva u članku, kaže mnogo toga.

Isto tako, mogli bi i mnogi drugi umjetnici iz regiona ex-yu ali ovi BH su izuzetak. Kompletan ili skoro pa kompletan stvaralački opus, odnosi se na BiH. Zemlja je očito puna raznih priča, događaja iz prošlosti i motiva za stvaranje djela, kao skoro pa nigdje u Evropi.

Izvini, prijatelju, ali ovo je cista sovinisticka nebuloza, ne vrijedjam te. Mislim ovo na "kao skoro pa nigdje u Evropi".
Kada je knjizevnost u pitanju, bivsa Juga u evropskim okvirima je saban-liga! Ruska, njemacka, francuska, italijanska ili britanska knjizevnost imaju gomilu Andrica... I mnogo boljih pisaca i znacajnijih od njega za svjetsku knjizevnost! Koja evropska zemlja nija puna raznih prica, dogadjaja iz proslosti i motiva za stvaranje djela??? Sto bi Krleza rekao, mi znamo samo da trljamo i prdimo. S kojim se to piscem svjetskog renomea mogu pohvaliti ex-yu prostori? Ne mogu ni s jednim. Talasika smo. Teska talasika.

Te su "talašike" pokupile neke nobelove nagrade, zlatne palme, medvjede, oskare...?

Ne znam kako to može biti šovinizam, kad uopšte nisam ni nastupio sa tog nekog nacionalnog osnova

Govorio sam u globalu o kompletnom "koloritu" sa ovih prostora.

Jes', koliki je procenat tih nagrada od ukupno podijeljenih nagrada otpalo na Ex-Yu. Vrlo mali, minoran. U knjizevnosti su stranci culi za Andrica, Krlezu i Njegosa i tu se prica zavrsava... U svakoj sferi poneki Mohikanac, i to bi bilo to... Nazalost... Ja bih bio takodje mnogo ponosniji da ih je vise. Koji danasnji YU-pisac ima eho u Evropi?
Ne osudjujem ja tebe licno, niti zelim, ali imam osjecaj da si se ponio necim sto se zove lokalpatriotizam, ali je apsolutno irelevanto kada je cjelokupni kulturno-umjetnicki opus u pitanju. Ja ne govorim o nacionalnom, nego o drzavnom, odnosno bolje receno prostoru jezickog identiteta. Ne znam koliko citas, koliko cesto ides u izlozbene galerije, pratis kinematografiju, koliko putujes po Evropi, i ne zelim da to bude bilo kakav kriterijum, ali gdje god da odes naci ces gomilu interesantnih prica, istorija, ljudi, umova, umjetnickih djela, od Kipra do Islanda, od Rusije do Portugalije. I svaka od njih je specificna i posebna, svaka zemlja, svaka regija, svaki grad, svako selo! To i jeste ljepota kulture i umjetnosti, njena interaktivna i ultimativna snaga i moc koju ima u drustvu.

[Lebowski]

Pa može biti i srpski i naš u isto vrijeme..

[Pantagruel]

Pa može biti i srpski i naš u isto vrijeme..

Jos kad bi to ukapirali/skontali/skuzili ovi politikanti sto 'arce sredstva iz drzavnih budzeta na kojekakve seljoberske parnice (u fazonu "cija kita je duza"?), gdje bi trulom i raspalom YU-drustvu bio kraj... Znam odlicno da u svijetu umjetnosti kod samih umjetnika kategorije "vas", "nas", "njihov" ne postoje, mogu samo da se nasmiju natalozenoj kolicini ljudske gluposti, jer svaki umjetnik je u osnovi kritican prema svojoj zajednici u prvom redu,ne glorifikuje je i trudi se da sagradi svojim djelovanjem interkulturalne mostove, zbog kojih ce planeta Zemlja postajati ljepse mjesto za zivot. Mislim da su predstavnici konceptualne umjetnosti otisli najdalje u tome, ili mi se samo cini, s obzirom na vremensko-epohalni momentum u kojem se nalazimo.

[Ruana]

eto baš kad smo kod andrića znano je da je po rođenju bio hrvat ali se izjašnjavao kao srbin..iz koji razloga njemu je znano pa prema tome on je srbin...ko i kusturica..

Vala halal im bilo oboicu. A i vama Musu.
Nobelova, Vucko, Oskar, sve je kod nas u sehari.

[Dzagoda]

Pa može biti i srpski i naš u isto vrijeme..

JaH, al u Marije usi ko u slona Haj ti to utuvi neopatriotama