Islamizacija u BiH i susjednim zemljama

[Spanac_113]

Eto, tvoj bi zadatak bio da dokažeš prisustvo i presudni uticaj vrhbosanske biskupije na političke prilike u kraljevini Bosni.

ali na toj temi, ne ovde.
zanimljiv izvadak behko, daj prebaci cijeli dio na temu

[laganini]

ali odakle onda pusti franjevački samostani po bosni tipa kraljevne sutjeske,lašve..ako se ne varam bilo ih je petnestak na tom području..

[Krokodil Behko]

Eto, tvoj bi zadatak bio da dokažeš prisustvo i presudni uticaj vrhbosanske biskupije na političke prilike u kraljevini Bosni.

ali na toj temi, ne ovde.
zanimljiv izvadak behko, daj prebaci cijeli dio na temu

Nemamo tu temu (kako i se čini) i dobra je ideja da se postovi podijele ali ću ih ostaviti par dana tu, jer laganini možda želi dokazati relevantnost biskupije, pa eto da vidimo

Nije to jedini izvadak. Nešto slično je učinio i kralj Tvrstko i to čini mi se opet su u pitanju povelje za Hrvatiniće. Čak mi se čini da je podmitio/odobrovljio dvorskog pisara/dijaka (Dražesav) sa peharom vina, da ponovo piše istu povelju a kojoj će biti nazočan Veliki djed.

[Krokodil Behko]

ali odakle onda pusti franjevački samostani po bosni tipa kraljevne sutjeske,lašve..ako se ne varam bilo ih je petnestak na tom području..

Čitaš li išta?
Tek oko 1330 godine dolaze franjevci. Naravno da su imali svoje misije i svoju pastvu ali oni zbilja nisu bili relevantan faktor. Izvoli ih pronaći na državnim poveljama, ako misliš drugačije. Prethodno nisu uspjeli Dominikanci jer oni ionako nemaju blage sa kršćanstvom, što je narodu bilo jasno. Franjevci jednim dijelom prolaze, vjerovatno zbog prefiksa dobri franjevci. Sila u vjeri nije prošla ali lijepa riječ pomalo i jeste. Franjevci - da i to samo u nekoj manjoj mjeri a biskupiju slobodno križaj u ovoj priči.

[laganini]

pa onda cila tvoja teorija pada u vodu ili misliš da se narod na prvu zaljubio u islamsku vjeru...mislim da to ni dite nebi popušilo..

[Krokodil Behko]

Ne trolaj.
Moja teorija ne pada u vodu jer sam rekao da najveći dio naroda nije bio u tom presudnom momentu nikakve vjere jer je CB bila ukinuta 1449 godine. Ako želiš dokazati suprotno, dokaži da su srednjovijekovni bošnjani, većinom bili katolici. Ili dokaži ili ne trolaj više.

[laganini]

kažem da su bili koliko teško je reć ali znači ima se povijesno uporište..i nnije nebitno reć da ih je veči dio priša na islam a to sigurno nije bilo iz uvjerenja..

[Krokodil Behko]

kažem da su bili koliko teško je reć ali znači ima se povijesno uporište..i nnije nebitno reć da ih je veči dio priša na islam a to sigurno nije bilo iz uvjerenja..

Oni nisu priša nego su prihvatili. Da bi prešli iz prve u drugu vjeru, prethodno mora postojati ta prva, a u ovom slučaju ona ne postoji 15 godina prije toga. To sam već napisao 5-6 puta na ovoj temi.. Kužiš?

[laganini]

...a čuj ja imam saznanje da je više od 100 000 katolika u to vrime evo još jednom kad ti je drag taj izraz PRIŠLO na islam pa kako ti voliš reć dokaži da nije tako..

[Spanac_113]

hej' ti prvi

...a čuj ja imam saznanje da je više od 100 000 katolika u to vrime evo još jednom kad ti je drag taj izraz PRIŠLO na islam pa kako ti voliš reć dokaži da nije tako..

[Krokodil Behko]

...a čuj ja imam saznanje da je više od 100 000 katolika u to vrime evo još jednom kad ti je drag taj izraz PRIŠLO na islam pa kako ti voliš reć dokaži da nije tako..

Link ???

Već sam rekao nešto i ovo je zadnji put da ponavljam.
CB se ukida 1449. godine i kralj Stjepan Tomaš Kotromanić pokušava na silu pokatoličiti stanovištvo Bosne. To se uistinu desilo. To se uistinu desilo svega 14 godina prije osmanlijskog napada i to što ti nazivaš katolicima, zapravo su samo kripto-katolici (ex vjernici CB) koji javno nisu ni smjeli reći da su još uvijek u toj vjeri)

I o tome sam već pisao

Sve što je postigao sa svojom ženom katarinom, jeste gomila nekih kripto-katolika koji su i dalje po noći, po kućama i šumama, upražnjavali obrede CB. Ovo nije nikakva bajka. Zna se za ta mjesta a popularna su i dan danas. Gdje god znaš da ima neko dovište, znaj da je tu u srednjem vijeku, bila Hiža crkve bosanske.

Detalji:

Pretposljednji je bosanski kralj Stjepan Tomaš, koji je na Zapadu optužen da je prepustio Turcima srpsku prijestolnicu Smederevo, u pokušaju spašavanja obraza i podilaženju katoličkim državama, naredio bosanskim krstjanima da pređu na katoličanstvo ili odu u progon. Stjepan Tomaš zarobljava i tri poglavara bosanskih krstjana: Đuru Kućinića, Stojšana Tvrtkovića i Radmila Voćinića i šalje ih u Rim papi Piju II na "preodgoj". Tek kad je uništena Crkva bosanska došla je u Bosnu papinska kruna kojom je 1461. okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević u Jajcu.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Crkva_bosanska


A ako ne vjeruješ, opet te šeljem na onaj isti link katoličke crkve

Evo citat

Islamizacija jednog dijela bos. katolika,najviše recentnih prelaznika s patarenstva, dolazi u više etapa, od kojih je glavna ona pod najznamenitijim carskim namjesnikom Husrev--begom. On je vojnik, državnik i graditelj (npr. krasne Begove džamije u Sarajevu), ali i čovjek koji je učvršćenju turske vlasti dao veliki prilog upravo islamizacijom izvjesnih krajeva Bosne.

Pa ako ti misliš, da se ognjem i mačem, može u srca ljudi usaditi neka vjera u tako kratkom vremenu.....

[laganini]

fakat je da u bili i da ih se veći dio posli islaminizira..a koje dobrovoljno iša iz jedne vjere u drugu nemožemio dokazat i ono što je bilo i u 20stoljeću...

[Krokodil Behko]

Šta je fakat? Tvoja riječ? :555
Od mene tražite da dokazujem i ja to činim. Čini mi se da je sada red na tebe.

Bez linka o tih 100.000 katolika, nemaš više šta tražiti na temi

[laganini]

npr.imaš wikipediju kažem npr.ali i u drugim knjigama o povijesti..sad svak se može vadit na izvor zato i je povijest klizav teren..

[Krokodil Behko]

Negdje sam čitala da i u 18. vijeku u nekim selima su bili ljudi, koji su tajno pravili obrede Crkve Bosanske. Može li to neko potvrditi?

Potvrdit ću ja. Ima više izvora da su se obredi u dolini Neretve, zadržali sve do početka XIX vijeka. Pronašao sam nazive izvora na wikipediji, što znači da je istina i još samo da se izgugla sve to malo detaljnije. Na brzinu sam pokušao pa ništa. Svugdje se samo navode ti izvori ali negdje na internetu to mora biti.

Dakle, obredi su se zadržali ali svi su zvanično bili muslimani, mada su upražnjavali i te obrede. Link je ispod.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Posljednji_bogumili

[Dzagoda]

npr.imaš wikipediju kažem npr..

U jest ti izvor hahahahahahahahah
Daj stagod iz tih drugih knjiga:))))))))))))

Joj ovo pravo dobro!

[laganini]

npr.imaš wikipediju kažem npr..

U jest ti izvor hahahahahahahahah
Daj stagod iz tih drugih knjiga:))))))))))))

Joj ovo pravo dobro!

..nema frke ali nije povjest od 41-91...možda te iznervira a nekako mi nisi za ove vjerske teme kosi se s tvojim stavovima...

[Dzagoda]

npr.imaš wikipediju kažem npr..

U jest ti izvor hahahahahahahahah
Daj stagod iz tih drugih knjiga:))))))))))))

Joj ovo pravo dobro!

..nema frke ali nije povjest od 41-91...možda te iznervira a nekako mi nisi za ove vjerske teme kosi se s tvojim stavovima...

U pravu si, al me ubi radoznalost

[laganini]

neće te ubit...

[Sumejja]

„Ajvaz-dedin san“ (roman)

Ovaj roman po književno-teorijskoj klasifkaciji se odmah i „na prvu“ svrstava u historijske romane jer se bavi temom iz prošlosti, jer je radnja romana smještena u davno prošli vremenski period. Uostalom, autor je to i sam naznačio na korici knjige.



„Ajvaz-dedin san“ se može svrstati i u socijalne, društvene romane jer se, osim pojedinačnim sudbinama, bavi i društvenim procesima, društvenim promjenama u životu ljudi. Bez imalo zazora može se reći da je Imamovićev roman romansirana historija Bosne i Bošnjaka s kraja srednjeg vijeka i početka osmanskog perioda. Ova roman se bavi temom dolaska Turaka na ove prostore i prihvatanjem islama tadašnjih stanovnika Bosne, Dobrih Bošnjana, donosno Bogumila.





Osim kao historijski i socijalni, „Ajvaz-dedin san“ možemo posmatrati i kao teološki, odnosno pobožni roman





Roman je književnost, nije isto što i historija, odnosno historiografija, ali iščitavajući romane mi tek tada shvaćamo i na pravi razumijevamo ambijentalnost u kojima su se dešavali određeni historijski događaji koji evidentira historiografija. Imamovićev roman je pravi odgovor onima koji za Bošnjake tvrde da su Srbi, odnosno Hrvati koji su izdali pradedeovsku veru, pravoslavlje, donosno katoličanstvo. Onaj o pročita ovaj roman znat će da Dobri Bošnjani, preci današnjih Bošnjaka, nisu bili ni pravoslavci, ni katolici, već su imali svoju zasebnu vjeru zbog koje su je, i tada, baš kao i nedavno, proganjali i ubijali, nastojali da unište.



Imamovićev roman je odgovor i onome srpskom oficiru koji u toku minule agresije jednom noinaru sa Zapada daje Andrićev roman „Na Drini ćuprije“ govoreći mu: „Pročitajte ovo i sve će vam se kazati“. Htio je reći da će u toj knjizi naći opravdanje za ono što oni čine Bošnjacima. A svi znamo da su u toj knjizi muslimani predstavljeni kao monstrumi, kao neko ko nabija ljude na kolac i slično. Naša je sreća da danas pred sobom imamo roman „Ajvaz-dedin san“. Prof. dr. Enver Imamović u romanu daje novu sliku, pravu sliku Bošnjaka, i sve one laži koje su izgovorene i napisane o Bošnjacima neće postati istina.



Kada je riječ o klasifikaciji romana, osim kao historijski i socijalni, „Ajvaz-dedin san“ možemo posmatrati i kao teološki, odnosno pobožni roman. Doduše, ovakva atribucija i klasifikacija više se odnosi na poeziju, pa tako, između svih ostalih, imamo i pobožnu poeziju, a manje na romane. No, argument za ovu tvrdnju nam daje činjenica da Imamović upravo piše i o vjeri, pa čak imamo dijelove knjige u kojima doslovce objašnjava islamske i imanske šarte, uvjete, i druge propise i islama i bogumilske vjere.



„Ajvaz-dedin san“ ima sve književne elemente, koje ga čine klasinim, tradicionalnim romanom. Ima jasnu fabulu, radnju, hronološki vođenu i smještenu na određeni prostor, prostor Bosne. Imamo tu i zanimljivih i neočekivanih zapleta i raspleta. Pogotovo kada je riječ o Ajvaz-dedinom porijeklu. Tu su i opisi krajolika, bosanskih hiža, tekija, derviša i njihovog načina života, odjeće, hrane…



Iako u naslovu romana imamo ime jednog čovjek, jednog lika, Ajvaz-dede, ne bismo pogriješili ako bismo rekli da je glavni lik romana zapravo – narod. Jedan cijeli narod. Pa tek onda dolazi Ajvaz-dedo, gost Radin i svi drugi likovi.

Naravno, dobar dio romana je posvećen vodi. Uostalom, i bez ovoga romana, na spomen Ajvaz-dede, prva asocijacija svima nama jeste voda, odnosno stijena koja se raspukla, rascijepila, otvorila, da bi voda potekla o čemu govori predaja. Osim vode, u romanu susrećemo i druge tematske cjeline, kao što su kazivanja o ljekobilju, o hrani i jelima, vjerskim obredima, zanatstvu…



U ovome romanu se spominje i Kalesija. Najpoetičniji, najuspješniji u književnom smislu dio romana, jeste upravo dio koji govri o Kalesiji, a naročito scena kada Ajvaz-dedo i gost Radin doživljavaju nesreću pri povratku iz Kalesije u Prusac....te lagahna islamizacija muslimana,bez puške strijele...sile....