Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Korak u prošlost Odbrojavajte uz najljepše golove svih vremena: Još 99 dana do SP-a
OSTALO je još samo 99 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu.
Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektaklularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
[ytube][/ytube]
99. Carlos Alberto: Brazil – Italija 4:1, finale SP u Meksiku 1970.
Reprezentacija Brazila sa Svjetskog prvenstva u Meksiku za mnoge je najbolja reprezentacija u povijesti Mundijala i najčišći prvak uopće. Svi igrači koje je doveo Mario Zagallo bili su fantastični, zvijezda do zvijezde. Golman Felix, Carlos Alberto, Brito, Piazza, Everaldo, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Tostao, Pele, Rivellino. Zagalo je u Meksiku usavršio sustav 4-2-4 koji su Brazilci predstavili u Švedskoj 1958. Jedna od inovacije te taktike bila je da se napad vodi s krila koja poslužuje dvojicu napadača u sredini. To su u Švedskoj radili Garrincha i Zagallo koji su posluživali Vavu i Pelea, a sada je krilima Zagallo priključio dirigenta igra Tostaoa koji je igrao povučenog napadača i dijelio lopte Peleu, Jarzinhu i Rivellinu.
Brazil se do finala gotovo prošetao, a u finalu je čekala Italija. Prvak Europe iz 1968. godine, sjajna momčad prepuna velikih igrača kao što su Facchetti, Mazzola, Riva i Rivera. Ipak, u ovoj utakmici Italija nije imala šanse. Pele, Gerson i Jarzinho su svojim golovima Brazil doveli do sigurnog vodstva dok je četvrti gol bio točka na i i kruna čitave ove generacije. Gol koji je zabio desni bek Carlos Alberto smatra se jednim od najljepših golova u finalima svjetskih prvenstava. Piazza je ispred svog kaznenog prostora uzeo loptu, predriblao nekoliko Talijana te dodao Rivellinu, ovaj prebacuje do Jarzinha koji prelazi dvojicu igrača i dodaje Peleu.
I sad dolazi taj magični trenutak. Pele prima loptu i na prvi pogled napamet je gura u kazneni prostor Italije, gdje natrčava Carlos Alberto i zakucava u mrežu. Fantastičan gol kao simboličan kraj jednog prvenstva na kojem je igrala vjerojatno najbolja družina koja je ikad koračala zelenim travnjacima.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i najljepše golove svih vremena: Još 98 dana do SP
OSTALO je još samo 98 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu.
Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektaklularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
98. Alcides Ghiggia: Urugvaj - Brazil 2:1, finale SP 1950. u Brazilu
Bez obzira što je svjetsko prvenstvo u Brazilu 1950. godine bilo organizirano neposredno nakon velike svjetske klaonice zvane Drugi svjetski rat i bez obzira što iz raznoraznih razloga neke veoma jake reprezentacije poput Njemačke, Mađarske, Čehoslovačke, SSSR ili Argentine (Argentina i Brazil su prekinuli svaku uzajamnu sportsku kominukaciju što je rezultiralo argentinskim bojkotom prvenstva) nisu doputovale, Brazil se u datim okolnostima potrudio organizirati zaista korektan turnir.
Organizacijski kaos
Istina, bilo bi pogrešno tvrditi da je sve bilo idilično. Nije. Štoviše, kaos su pokazivale skupine u prvom krugu natjecanja, koje su bile formirane na veoma čudan način. Kako su brojne reprezentacije koje su se plasirale na prvenstvo otkazale u posljednji čas (moramo imati na umu da je put do Brazila bio dalek i skup i iziskivao je velika sredstva koje mnoge zemlje poharane ratom nisu mogli izdvojiti), neke grupe su imale po samo dvije reprezentacije. Tako je recimo Urugvaj bio u grupi samo sa slabašnom Bolivijom.
Engleska sramota
Ipak prvenstvo je bilo veoma zanimljivo, a kao dva apsolutna favorita izdvajali su se Engleska, kolijevka nogometa, reprezentacija koja se napokon udostojila zaigrati "njihovu" igru sa ostatkom svijeta te domaćin Brazil. Engleska je veoma brzo završila svoj nastup osramotivši se i izgubibvši od amatera iz SAD-a 1:0. Taj poraz se i danas smatra najvećim iznenađenjem u povijesti svjetskih prvenstava, a koliko je taj poraz Engleza bio neočekivan, govori podatak da su neke novine u Engleskoj, misleći da je riječ o pogrešci na tadašnjim faksovima, napisale da je Engleska slavila s 10:1.
Furiozni Brazil
S druge strane, Brazil je dominirao. Strašna momčad predvođena fantastičnim tehničarima Ademirom, Jairom, Zizinhom i ostalima relativno bezbolno je prošla svoju grupu u kojoj je bila i vrlo dobra Jugoslavija te se skupa s Urugvajom, Španjolskom i Švedskom plasirala u finalni turnir. Te četiri momčadi su igrale svaka sa svakom i konačni pobjednik te mini lige postat će novi prvak svijeta. Dok se Brazil furiozno prošetao pokraj Šveđana i Španjolaca zabivši u te dvije utakmice 13, a primivši samo 2 gola, Urugvaj se mučio. Na jedvite jade su dobili Španjolce 3:2, a s Šveđanima su odigrali 2:2. Posljednje kolo između Brazila i Urugvaja davalo je prvaka, a Brazilu je bio i bod dovoljan. Prepuna Maracana na kojoj se natiskalo 200 tisuća ljudi očekivala je laganu pobjedu Brazila i proslavu prve brazilske titule. Iako je prvo poluvrijeme prošlo bez golova, Brazil je bio puno bolja momčad, a kad je početkom nastavka Friaca zatresao mrežu golmana Maspolija, Maracana je eruptirala. Ipak, mali, ali žilavi Urugvaj se ne predaje. To im nije dopustio njihov mitski kapetan Varela. Legenda kaže da su sve brazilske novine tog finalnog dana unaprijed proglasile Brazil novim prvakom, a Varela je te novine odnio u WC i navodno je cijela momčad urinirala po njima.
Tragedija na Maracani
Varela je svoje igrače gurao naprijed te su najprije u 66. minuti preko sjajnog Schiaffina izjednačili, a ono što se dogodilo 13 minuta poslije biti će uvertira za nešto što se u povijesti, ne samo sportskoj, naziva "Tragedija na Maracani". Tada gol za naslov i za senzaciju nad senzacijama postiže omaleni Alcides Ghiggia. Kad je sudac svirao kraj 200 tisuća ljudi je zanijemilo. "Tišina je bila stravična, neizdrživa", rekao je kasnije predsjednik FIFA-e Jules Rimet, a slično je pričao i tadašnji izbornik Brazila Flavio Costa: "Ta sablasna tišina odsjekla je noge našim igračima". Nakon početnog šoka zavladao je bijes, plač, smrt. Nekoliko ljudi je umrlo na tribinama, a bilo je i onih koji su od razočaranja sami sebi presudili.
Među mnogima koji su toga dana na Maracani plakali bio je i otac jednog dječaka koji se, vidjevši svog oca kako pati, zarekao da će samo zbog njega učiniti sve da Brazil postane prvak svijeta. Osam godina kasnije dječak je ispunio obećanje, ali o tome ćemo jednom drugom prigodom.
SP Brazil 2014 Odbrojavanje uz Index i najljepše golove svih vremena: Još 97 dana do SP
OSTALO je još samo 97 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu.
Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektaklularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
97. Roger Milla: Kamerun - Kolumbija 2:1, osmina finala SP u Italiji 1990.
Rotacijom domaćinstava između dvaju nogometno dominantnih kontinenata, Europe i Južne Amerike (kojoj za ovu prigodu pribrajamo i Meksiko iz nogometno-pragmatičnih razloga), Četrnaesto svjetsko prvenstvo se nakon 56 godina vratilo u Italiju, zemlju koja je osam godina ranije u Španjolskoj na krilima Paola Rossija osvojila naslov i uz Brazil se mogla pohvaliti kao jedini trostruki prvak svijeta.
Svjetsko prvenstvo u Italiji održalo se u godini presudnih političkih promjena na europskoj i svjetskoj političkoj karti. Komunistički sustav u Istočnoj Europi polako se, ali sigurno, urušavao. Nestajao je Varšavski blok, a nekadašnje velike i moćne države su se raspadale. Neke zemlje, poput SSSR, Čehoslovačke i Jugoslavije odigrale su svoje posljednje utakmice na svjetskim prvenstvima.
Nikad igrom i golovima siromašnije SP
Inače, svjetsko prvenstvo u Italiji nogometna povijest je zabilježila kao jedno od najsiromašnijih i najnezanimljivijih Mundijala do tada. Igralo se tvrdo i momčadi su uglavnom bile okrenute čuvanju vlastite mreže što je rezultiralo s najmanje postignutih golova na jednom svjetskom prvenstvu.
Ipak, u poplavi dosadnih utakmica i u oskudici „joge bonito“, nekoliko stvari su ipak obilježile ovaj turnir. Naravno, u prvom redu je to reprezentacija Njemačke koja je od prve utakmice s Jugoslavijom do posljednje, finalne s Argentinom dominirala turnirom i na krilima fantastičnih Matthausa, Klinsmanna i Brehmea zasluženo osvojila naslov.
Zatim, tu je i Argentina. Maradona nije bio ni sjena onog čarobnjaka četiri godine ranije u Meksiku, ali ipak, puno sreće i jedan potez za anale čarobnog Diega (asistencija Caniggi za pobjedonosni gol protiv Brazila u osmini finala) bili su dovoljni za finale.
Kamerun i Milla, simboli turnira
Međutim, svim pravim ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu ovo prvenstvo je ostalo najviše u sjećanju zahvaljujući reprezentaciji Kameruna. Simpatični afrički „Lavovi“ bili su senzacija i pravo osvježenje turnira. Dok su gotovo sve reprezentacije igrale užasno dosadan i negledljiv nogomet konstantno vraćajući loptu svojem vrataru u ruke (srećom, to idiotsko pravilo je baš radi loše kvalitete igre na ovom SP sljedeće godine promijenjeno), Kamerunci u svojim kričavo zelenim dresovima su se igrali nogometa. Težili su atrakciji i agenda im nije bila ne primiti gol, nego ga zabiti. Već prva utakmica u Italiji, otvaranje prvenstva je svima onima koji su tada to gledali posebno ostala urezana u pamćenje. Prvak svijeta, snažna Argentina predvođena velikim „malim zelenim“ na otvaranju turnira gubi od afričkih anonimusa golom Omana Biyika. To je tada bila senzacija, no tijek turnira će pokazati da taj rezultat nimalo nije bio slučajnost.
Afričke reprezentacije do SP 1982., bile su nogometna egzotika, reprezentacije na kojima se popravljala gol razlika (Zair na SP u Njemačkoj 1974.).
Tek tada, u Španjolskoj, Alžir i Kamerun su pokazali svijetu da se i na crnom kontinentu igra dobar nogomet. Alžir je pokraden i izbačen iz drugog kruga sramotnom kuhinjom Austrijanaca i Nijemaca koji su se dogovorili oko rezultata koji im je potreban (nakon te utakmice uvedeno je pravilo da se sve utakmice posljednjeg kola po grupama igraju u isto vrijeme), a Kamerun je samo manji broj postignutih pogodaka od kasnijeg prvaka Italije izbacio iz drugog dijela turnira. Iako je i Maroko 1986. odigrao sjajan turnir te se kao prvak skupine u kojoj su bile Engleska, Poljska i Portugal plasirao u osminu finala kojem je tek u finišu utakmice izgubio od kasnijeg finalista Njemačke, nogometni svijet je i dalje s podcjenjivanjem gledao na pojavljivanje afričkih ekipa. Tek nakon SP u Italiji, baš zahvaljujući Kamerunu, taj diskurs se iz temelja promijenio i danas kao sasvim ravnopravne europskim i južnoameričkim momčadima pratimo nastupe Nigerije, Gane ili Obale bjelokosti.
Gol Higuiti za povijest
A taj Kamerun je imao i svoju zvijezdu. Starog majstora Rogera Millu. Njegovi golovi, njegove proslave golova i ples uz korner zastavicu, njegovo uživanje u igri, postale su najupečatljivija razglednica s tog svjetskog prvenstva. Nakon što su sredili i Rumunjsku baš golovima Mille, u osmini finala ždrijeb ih je spojio s Kolumbijom "bijelog Gulitta“ Carlosa Valderrame. Regularnih 90 minuta proteklo je u jako lošoj igri, bez sadržaja, boje, mirisa i okusa. No, produžetak je donio spektakl.
U 106. minuti opet Milla zabija za Kamerun, a u 109. se napisala povijest. Negdje na centru terena loptu je u nogama imao ekscentrični golman Kolumbije Rene Higuita. Higuita je običavao izlaziti duboko van svog gola i stari lisac Milla ga je samo čekao. Zaletjevši se prema njemu otima mu loptu i od centra se sam sjuruje prema praznim vratima i zabija za senzacionalno četvrtfinale, a sebe lansira u povijest SP kao najstariji igrač koji se ikada upisao u liste strijelaca sa 38 godina i 26 dana (četiri godine poslije, na SP u SAD-u Milla je bio ujedno i najstariji igrač koji je ikad nastupio na SP, a nakon što je zabio Rusima u porazu 1:6, samo je podebljao svoj rekord).
Nakon što su prošli Kolumbiju, Kamerunci u četvrtfinalu odlaze na Engleze, igraju fantastično, vode 2:1 sve do 83. minute, a onda, sudac svira dva penala za Engleze, Lineker je neumoljiv te ponosni Kamerunci ipak moraju doma.
Ipak, unatoč svemu, svojom hrabrošću, spretnošću, željom za igrom i nadigravanjem, reprezentacija Kameruna ispisala je možda najljepše poglavlje čitavog svjetskog prvenstva u Italiji.
Odbrojavanje uz Index i najljepše golove svih vremena, još 96 dana do SP: Majstorija Žutog u Francuskoj
Odbrojavanje do SP-a je počelo i na Indexu
Prisjetite se s nama najljepših golova SP-a
Hrvatska i Brazil otvaraju SP 13. lipnja u Sao Paolou
OSTALO je još samo 96 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu.
Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
96. Robert Prosinečki: Hrvatska - Jamajka 3:1, SP u Francuskoj 1998.
Nakon što je Alen Bokšić smrznuo 90 tisuća Ukrajinaca na prepunom stadionu Valerij Lobanovski i lansirao Hrvatsku na povijesno, prvo svjetsko prvenstvo, u Hrvatskoj je zavladala prava nogometna manija. Iako je načelni cilj već bio ostvaren, plasman na najveće sportsko natjecanje na svijetu za jednog globalnog (ali nikako ne i nogometnog) „liliputanca“ kao što je Hrvatska bio je sjajan rezultat, no euforija koja je tih dana vladala Hrvatskom bila je strašna i nogometni puk tražio je puno više.
Velika očekivanja od "Vatrenih"
Nije se u obzir uzimala činjenica da nastup u zemlji „Galskih pijetlova“ nisu osigurale moćne nogometne zemlje poput Češke, Rusije, Portugala, Švedske, pa i nekada snažnih Poljske ili Mađarske. Na temeljima sjajnog uspjeha na EURU 96. u Engleskoj kad je Hrvatska zaustavljena tek u četvrtfinalu od kasnijih prvaka Nijemaca, a uz obilatu pomoć švedske sudačke trojke i na činjenici da su hrvatski igrači imali važne uloge u najvećim svjetskim klubovima poput Juventusa, Milana, Rela, Lazija, Hrvatska je tražila od svojih nogometaša uspjeh, veliki uspjeh. I on se dogodio.
Prva stanica do nogometne slave bila je Jamajka
Neponovljivi „Vatreni“ kreirali su jednu od najvećih senzacija na svjetskim prvenstvima. Treće mjesto na svijetu bio je rezultat nad rezultatima i svijet je napokon upoznao Hrvatsku.
A prva stanica do svjetske bronce i nogometnog Olimpa bila je reprezentacija Jamajke. Prva utakmica reprezentacije Hrvatske i odmah se veselo igralo s „glazbenicima“ s Jamajke. No, nije sve išlo onako kako se očekivalo. Trema pred prvi nastup na SP učinila je svoje i igralo se u grču. Ali, ni Jamajčani nisu bili totalne nogometne analfabete. Momčad prepuna solidnih igrača, uglavnom engleskih klubova nije željela bez ispaljenog metka spustiti hlače pred puno jačim protivnikom, što je Hrvatska zasigurno bila.
Žilavi "Reggae Boysi"
Prema kasnijim pričama „trenera nad trenerima“, velikog Ćire Blaževića, noć uoči utakmice, kapetan momčadi Zvonimir Boban mu je oko jedan ujutro pokucao na vrata i sav zabrinut rekao: „Šefe, strah me za sutra. Prejaki su“. Bila to istina ili samo jedna od Ćirohitovih verbalnih eskapada, činjenica je bila da su se „Vatreni“ cijelo prvo poluvrijeme mučili sa žilavim Jamajčanima. Šuker i ostali nikako nisu uspijevali probiti obrambeni bedem ispred golmana Barretta, a Jamajčani su itekako znali zaprijetiti Ladiću, pa je u jednoj situaciji Šimić sa crte izbio loptu. Ipak, u 27. minuti prvi gol za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima. Prosinečki je izveo korner, dao loptu do Šimića, ovaj povratnu do Štimca koji puca kao iz topa i pogađa gredu, a na odbijenu loptu prvi stiže Mario Stanić i zabija za povijesnih 1:0. Ali, šok na samom kraju prvog poluvremena. Jedna brza kontra Jamajčana, Štimac zaboravlja na Earla, a ovaj preciznim udarcem glavom matira Ladića.
Čarobni dodir Velikog Žutog
A onda, u 53. minuti na scenu stupa majstor nad majstorima. Prosinečki je prvo driblingom izbacio jednog braniča, a onda lijevom nogom iz kuta prekrasno zabio poviše Barretta. Da li je Prosinečki ciljao ili mu je lopta samo prešla preko noge, nikada nećemo znati, ali nije ni važno. Gol Velikog Žutog bio je prekrasan, dostojan jednog od najvećih igrača koje je Hrvatska ikad dala i trasirao je put k pobjedi koju je osigurao par minuta prije kraja Davor Šuker, svojim prvim od ukupno 6 golova s kojima će biti najbolji strijelac SP u Francuskoj 1998.
Korak u prošlost Odbrojavajte uz Index i Ronaldinhovu čaroliju koja je rasplakala Seamana: Još 95. dana do SP-a
OSTALO je još samo 95 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektaklularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
Ronaldinho: Brazil - Engleska 2:1, četvrtfinale SP 2002 u Japanu i Južnoj Koreji
Prvo svjetsko prvenstvo u novom tisućljeću održano je po prvi put u Aziji, i to s dvama domaćinima. Azijski ekonomski tigrovi, Japan i Južna Koreja, organizirali su 17 okupljanje najboljih svjetskih reprezentacija, a to je i ujedno bio prvi turnir kojeg su zajednički organizirale dvije države.
Francuska i Brazil najveći favoriti
Kao dva najizrazitija favorita za osvajanje naslova prvaka isticali su se u prvom redu Francuska, branitelj naslova i aktualni europski prvak te naravno, kao i uvijek Brazil, koji je imao sjajnu momčad, mada je zbog neuvjerljiva nastupa u kvalifikacijama bilo dvojbi u mogućnosti "Selecaoa". Francuzi su stigli na prvenstvo u praktično neizmjenjenom sastavu koji je osvojio naslove svjetskog i europskog prvaka 1998. i 2000. i za kladionice su bili apsolutni favoriti.
Sramotan turnir "Galskih pijetlova"
No, Francuzi su krenuli loše u turnir. Najbolji igrač "tricolora" Zinedine Zidane se ozljedio dan uoči turnira, a već prva utakmica dala je naslutiti da će za Francuze ovo prvenstvo biti prvenstvo iz noćnih mora. Već prva utakmica i odmah senzacija. Debitant Senegal, momčad ponikla iz iste škole nogometa iznenađujuće je slavio 1:0 golom Boube Diopa, a Francuzi u sljedećem kolu igraju 0:0 protiv solidnog Urugvaja te pritom i ostaju bez najboljeg igrača Thierya Henryja koji je dobio crveni karton.
Posljednju priliku za popravni "Galski pijetlovi" imali su protiv Danske, no unatoč povratku neoporavljenog Zidanea, protiv čvrste i konkretne Danske predvođene Helvegom, Tomassonom i Sandom nisu imali šansi. Čistih 2:0 za Skandinavce i sramotan odlazak kući svjetskih prvaka bez postignutog gola.
Rivaldova nesportska gesta
S druge strane Brazil je bio u grupi sa slabom Kinom Bore Milutinovića, solidnom Kostarikom i nikad jačom Turskom. Utakmica Brazil i Turska bila je jedna od najboljih na čitavom turniru. Turci su poveli preko Hasana Sasa, a izjednačio je Ronaldo. Tada slijedi nesportska gesta Rivalda koja je postala možda najupečtaljiva razglednica cijelog Mundijala.
Nervozni Alpay kod jednog kornera napucao je loptom Rivalda u noge koji je pao kao pokošen držeći se za lice. Zbunjeni korejski sudac Turčinu pokazuje crveni karton, ali TV snimka potvrdila je Rivaldovu prevaru. Poslije će ga Disciplinska komisija kazniti s 11500 švicarskih franaka.
Jamajčanski sudac poklonio Brazilu pobjedu protiv Belgije
U osmini finala Brazil je igrao protiv neugodne Belgije. I ta utakmica je bila jedna od onih koje su bile dokaz da je ovo prvenstvo kao nikad do sada ostalo upamćeno po katastrofalnom suđenju. Brazil je pobijedio s 2:0, no krajnji rezultat je režirao anonimni jamajčanski sudac Prendergast.
Sredinom drugog poluvremena kod rezultata 0:0 poništava bez ikakvog razloga čisti gol Marca Wilmotsa. Belgijanci su u šoku i tek tada Brazil golovima Rivalda i Ronalda dovršava posao.
Prava ljepotica turnira
Englezi su djelovali jako dobro. Štoviše, sve bolje kako je turnir odmicao. Skupa s Švedskom prošli su skupinu smrti u kojoj su još bili i Argentina i jaka Nigerija. U osmini finala su deklasirali Dansku i sa podjednakim šansama došli na megdan moćnom, ali po igrama neuvjerljivom Brazilu. To je bilo pravo finale prije finala. Englezi su puno bolje ušli u meč i poveli u 22. minuti preko Owena. Minutu prije kraja poluvremena Rivaldo izjednačava, a u 49. trenutak za antologiju.
Nadolazeća brazilska i svjetska zvjezda Ronaldinho izvodi slobodan udarac. Izdaleka i iskosa. Vratar Engleza David Seaman je očekivao centaršut te je izašao duboko van peterca, a brazilski čarobnjak izravnim udarcem gađa i pogađa. Remek djelo. Poslije se na Seamana sručio ogroman bijes otočke javnosti, posebice kad se uzme u obzir da je isti golman u finalu KPK 1995. u kojem je njegov Arsenal izgubio od Real Zaragoze, u produžetku primio sličan gol, gotovo s centra. Nakon te utakmice, Brazil je skupio golemu dozu samopozdanja, shvatili su da su najjači i to su na terenu demonstrirali. Polufinale protiv Turske dobili su 1:0, ali puno lakše nego što konačan rezultat pokazuje,a Nijemci u finalu nisu imali ni gram šanse. Lakih 2:0 za Ronalda i društvo te rekordni, peti naslov svjetskih prvaka za Brazil.
Odbrojavanje uz Index i gol Archiea Gemmilla, najslavniji škotski gol u povijesti: Još 94 dana do SP
OSTALO je još samo 94 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
95. Archie Gemmill: Škotska - Nizozemska 3:2
Jedanaesto svjetsko nogometno prvenstvo 1978. dodijeljeno je Argentini. Iako joj je domaćinstvo obećano na kongresu FIFA-e 1966., realizacija je došla u politički jako diskutabilnom trenutku. Na vlast u Argentini dvije godine prije početka SP došla je brutalna i krvava vojna hunta generala Jorgea Videle. U kratkom vremenu nakon dolaska na vlast fašistička hunta zatočila je i pobila više od 50 tisuća ljudi, uglavnom ljevičara i lijevo orijentiranih intelektualaca.
Prvenstvo u sjeni terora i smrti
Zbog svega toga u jednom trenutku je pod znak pitanja i došla sama organizacija prvenstva, jer je dio uglavnom europske javnosti prosvjedovao protiv održavanja Svjetskog nogometnog kupa u zemlji u kojoj je na vlasti vojna hunta te u zemlji u kojoj ljudski život ne vrijedi ništa. Europske zemlje prijetile su bojkotom turnira, a među njima najglasnija je bila Nizozemska. FIFA je bila u delikatnoj situaciji, a vlast je bila svjesna kako je nogomet duhovna hrana za sve Argentince te da će uspješna organizacija Mundijala i eventualno osvajanje istog biti fantastičan PR za huntu. Dana su velika obećanja da problema neće biti, čak je obećano i da će doći do amnestije političkih zatvorenika.
I tako je bilo. Režim je pomalo popustio, gerilci su oslabjeli, a strasti su se smirile i sve su reprezentacije prihvatile uvjete natjecanja. Jedanaesto svjetsko prvenstvo moglo je početi.
Kvalifikacije su donijele nekoliko iznenađenja, a najveće je bilo to da se Englezi, iako su im klubovi u sedamdesetima dominirali europskim kupovima, već na drugo svjetsko prvenstvo nisi plasirali, tako da je čast Ujedinjenog kraljevstva opet, kao i četiri godine ranije u Njemačkoj, branila Škotska.
Nikad bolja generacija Škota
A Škotska je na ovaj Mundijal došla sa strašnom momčadi, najtalentiranijom generacijom u bogatoj povijesti škotskog nogometa i očekivalo se da će baš ta generacija napokon srušiti prokletstvo prve faze natjecanja (Škotska je čak devet puta nastupala na svjetskim prvenstvima i nikada nije prošla grupu).
Škoti su bili smješteni u grupu D, zajedno sa viceprvacima svijeta Nizozemcima, opasnim Peruom predvođenim slavnim Cubillasom te autsajderom Iranom. No, već prvo kolo razotkrilo je brojne probleme koje Škoti imaju. Peru je lagano slavio s 3:1 i Škotima polako pritvorio vrata nastavka natjecanja. Nakon što su Škoti odigrali s slabašnim Iranom 1:1 bilo je jasno da je prolaz dalje u domeni znanstvene fantastike.
Naime, uoči zadnjeg kola i utakmice sa Nizozemskom situacija je bila sljedeća: Nizozemska si je mogla priuštiti poraz, pošto je imala bolju gol-razliku (+3 u odnosu na škotskih –2) i za prolaz je trebalo samo pripaziti da poraz bude sa manje od 3 gola razlike. Iran se nalazio u sličnoj situaciji kao i Škotska – za prolaz je trebao pobijediti Peru sa više od 3 gola razlike. Dakle, ovisno o rezultatu utakmica trećeg kola, u drugi krug mogli su se plasirati Nizozemska ili Škotska i Peru ili Iran. Drugim riječima – Nizozemska ima osigurano mjesto u drugom krugu ukoliko zadrži bolju gol-razliku od Škotske.
Ljepotica turnira i najslavniji gol škotske nogometne povijesti
Bila je to otvorena i zanimljiva utakmica, možda i najbolja u dosadašnjem tijeku turnira. Suočeni sa momčadi koja je odlučila skupo prodati svoju kožu, Nizozemci su izgubili ritam. Škoti, predvođeni Sounessom, krenuli su punom snagom i shvativši da Nizozemci očito imaju loš dan. Kada je sudac poništo Dalglishov zgoditak zbog navodnog ofsajda, nizozemskom obranom zavladala je panika.
Činilo se da će utakmica okrenuti u korist Škotske, ali Willy van de Kerkhof oduzima loptu Stuartu Kennedyu i šalje je do Repa koji juri u šesanesterac gdje ga ruše Kennedy i vratar Alan Rough. Škotski igrači žučno su tvrdili da je start čist i Scott Gemmill je zbog prosvjeda zaradio žuti karton, ali sudac je bio neumoljiv. Renesenbrink sa bijele točke pogađa tisućiti gol u povijesti svjetskih prevenstava, Nizozemska vodi 1:0.
Međutim, neposredno prije poluvremena Škoti su izjednačili. Sounessov duboki centaršut sa lijeve strane Jordan glavom prenosi do druge stative – Jordan je uspio izbjeći ofsajd-zamku jer ozlijeđeni Rijsbergen nije bio dovoljno brz – a Dalglish stiže do lopte sekundu prije Jongbloeda i pogađa mrežu. Odmah nakon primljenog pogotka Wildschut mijenja ozlijeđenog Rijsbergena, ali šteta je već učinjena. Wildschut je zauzeo položaj na lijevoj strani veznog reda, i Nizozemci su opet zaigrali sa trojicom u zadnjoj liniji. No, bilo je posve jasno da se utakmica odvija nepovoljno za Nizozemsku.
Škotska je opet zabila gol kada Dalglish u šesnaestercu glavom spušta jednu visoku loptu za Sounessa koji pada kao pokošen u šumi nizozemskih nogu. Krol je izgledao najodgovorniji za prekršaj.
Archie Gemmill dovodi Škote u vodstvo sa bijele točke, a isti igrač 20 minuta kasnije baca kompletnu Škotsku u ekstazu jednim od najslavnijih golova u povijesti svjetskih prvenstava i golom koji je postao škotski nacionalni simbol.
[ytube][/ytube]
Gemmill je presjekao jednu loptu koju su Nizozemci oduzeli Dalglishu, i zatim nezaustavljivo prolazi pored Jansena, zatim Krola i na kraju izbjegava očajnički start Poortvlieta i hladnokrvno prebacuje istrčalog Jongbloeda.
Ipak prokletstvo skupine nije skinuto
Nizozemci uzvraćaju nakon samo dvije minute. Krol sa svoje polovine pronalazi Repa koji brzim prodorom iznenađuje škotsku obranu i snažno puca iz velike udaljenosti. Dalekometni udarac iznenadio je loše postavljenog škotskog vratar Rougha i Nizozemska smanjuje na 3:2. Ovaj Repov pogodak, prvi u nizu nizozemskih dalekometnih golova na ovom turniru, Nizozemskoj je osigurao plasman u drugi krug a hrabre Škote poslao kući.
Glasoviti Gemillov pogodak našao je mjesto u jednoj od nezaboravnih scena slavnog filma Trainspotting redatelja Dannyja Boylea ekraniziranom prema kultnom romanu Irvina Welsha.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i euforiju Marca Tardellija: Još 93 dana po početka SP
OSTALO je još 93 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. 93.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
Marco Tardelli: Italija - Zapadna Njemačka 3:1, finale SP 1982.
Na dvanaestom svjetskom prvenstvu u Španjolskoj po prvi puta su zaigrale 24 reprezentacije. Iako se ideja o proširenju pojavila još uoči svjetskog prvenstva u Meksiku 1970., čak 12 godina čekalo se na njezinu realizaciju. Nogomet je napokon postao zabava za sve, a nogometne nacije koje su do tada samo popunjavale brojku sve traženije političke korektnosti te velikim nogometnim nacijama služile samo za nabijanje gol razlike, počele su s ozbiljnim radom, istodobno tražeći sve više mjesta za svoje predstavnike na svjetskim nogometnim smotrama.
Fantastičan debi Kameruna i Alžira
Na prvenstvu se kao debitant pojavila reprezentacija Kameruna, koja će nastupom u Španjolskoj najaviti ulazak u obitelj značajnih svjetskih reprezentacija. Alžir, još jedna afrička reprezentacija, na ovom turniru će dokazati kako se u Africi igra zaista dobar i ozbiljan nogomet te je skupa s Kamerunom otvorila vrata reprezentacijama Maroka, Egipta, Nigerije, Gane ili Obale Bjelokosti koje će na kasnijim prvenstvima igrati značajnu ulogu. Apsolutni favorit bio je Brazil.
Umiranje u ljepoti Socratesova Brazila
Trostruki svjetski prvak je, nakon dva, za njih, posna svjetska prvenstva (četvrti u Njemačkoj i treći u Argentini), došao u Španjolsku s reprezentacijom velikih i klasnih igrača: Socrates, Zico, Falcao Eder i Dirceu igrali su nogomet iz neke druge dimenzije. Nakon dugo vremena Selecao je spojio brazilsku „joga bonitu“ i europsku discipliniranost u igri i zaista, nitko nije vjerovao da im se može stati na kraj.
Francuzi su nakon silnih godina loših plasmana napokon imali sjajnu momčad. Predvodnik te odlične generacije je bio najbolji europski nogometaš Platini, a igrači poput Tigane, Giressea, Tresora i ostalih, najavljivali su pohod na dobar plasman. Nijemci, premda nisu imali najveće klase kao nekada i premda su došli u Španjolsku bez svog najboljeg igrača Bernda Schustera, imali su i dalje respektabilan tim na čelu s legendarnim Rumennigegom, i na njih je itekako trebalo računati. Argentina je titulu svjetskog prvaka došla braniti gotovo s istim sastavom koji se četiri godine ranije popeo na nogometni Olimp, ali ojačana za novu istinsku zvijezdu svjetskog nogometa, 22-godišnjeg Diega Armanda Maradonu.
Očajan početak Talijana
Italija nije pripadala najužem krugu favorita, pa joj nisu ni davane pretjerane šanse da će napraviti veliki rezultat, a osobito ne da će otići do kraja. Doduše, Italija odavno nije imala tako jaku ekipu. Zoff, Gentile, Cabrini, Tardelli, Altobelli, Conti te veliki strijelac Paolo Rossi, kojem je istekla dvogodišnja suspenzija zbog namještanja rezultata. Ipak, Talijani koji su bili smješteni u grupi zajedno s jakom Poljskom i nezgodnim Peruom i Kamerunom, turnir su započeli očajno. Ali kako to inače biva s Talijanima, imali su jako puno sreće. Naime, u toj skupini zabilježena je samo jedna pobjeda, ona Poljske nad Peruom, a sve ostale utakmice završene su remijima. Dakle, Poljska je bila prva u grupi, a Kamerun i Italija su bili u borbi za ostalo preostalo mjesto za drugi krug. Njihova međusobna utakmica završila je 1:1, a dokaz koliko su Talijani imalu sreće, najzornije pokazuje gol kojeg su dali. Slabašan udarac Grazzianija glavom, inače odlični golman N'Kono propustio je kroz ruke, Italija je otišla dalje zahvaljujući boljoj razlici golova: Talijani su imali 2:2, a Kamerun 1:1.
U drugom djelu turnira, reprezentacije su bile razmještene u 4 skupine po tri ekipe i samo je prvoplasirana išla direktno u polufinale. Italija je bila u grupi s Brazilom i Argentinom. To je bila prava skupina smrti.
[ytube][/ytube]
Brazilci koji su igrali čaroban i efikasan nogomet bili su apsolutni favoriti. No, Talijani su iz utakmice u utakmice počeli pokazivati da je natjecanje za njih upravo počelo. Argentinci su bili najlošija reprezentacije te skupine. Igrači koji su na svojim leđima podnjeli najveći teret osvajanja naslova prvaka četiri godine ranije bili su polako već u zalazu karijera, a Maradona, premda genijalac, bio je još isuviše zelen da bi sam mogao voditi momčad. Putnik u polufinale tražio se u direktnom srazu Brazila i Italije, a to je bio meč nad mečevima, jedan od najopjevanijih u cijeloj povijesti svjetskih prvenstava. Sukobila se talijanska snaga i disciplina s brazilskim umjećem.
Upornost, disciplina i Paolo Rossi odlučili ljepoticu turnira
Brazil je bio favorit i bio mu je dovoljan bod, no Talijani su imali disciplinu, upornost i Paola Rossija. Socrates i društvo nisu mogli toliko zabijati koliko je loša brazilska obrana mogla primiti golova. Završilo je 3:2 za Italiju i baš je ta pobjeda Talijanima dala ogromno samopuzdanje te ih uvjerila da su neranjivi. Svijet je lio suze za Brazilom, a Italija se plasirala u polufinale i najavila da je spremna za naslov prvaka koji je čekala 44 godine.
[ytube][/ytube]
S nova dva pogotka Rossija, u polufinalu je svladana jaka Poljska, a u finalu su Talijane čekali Nijemci. Prvo poluvrijeme je završilo bez pogodaka, a to igrom siromašno poluvrijeme obilježio je Antonio Cabrini koji je promašio udarac s bijele točke te tako postao jedini igrač koji je u finalima u regularnom tijeku utakmice promašio jedanaesterac.
Proslava Marca Tardellija kao razglednica turnira
Ipak, u nastavku sureta njemačka obrana polako popušta, a mrežu im načima u 57. minuti svojim šestim golom zaredom novi talijanski heroj Paollo Rossi. A 12 minuta kasnije trenutak za pamćenje. Marco Tardelli zabija krasan gol kojeg potom euforično proslavlja. Ta proslava i proslava talijanskog trijumfa od strane vremešnog predsjednika Sandra Petrinija postale su prave razglednice čitavog turnira. Točku na i finala stavlja Altobelli, a Paul Breitner počasnim golom samo spašava čast Nijemcima.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i volejčinu Davora Jozića, Osimovog Thurama iz Konjica: Još 92 dana do SP
OSTALO je još 92 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
Na 14. svjetskom prvenstvu u Italiji se nakon osam godina stanke pojavila i reprezentacija Jugoslavije, koja je već u pripremnom razdoblju bila opterećena političkom razjedinjenošću. Ivica Osim i reprezentacija podlegli su sukobima u zemlji nad kojom se nadvila zlokobna sjena Slobodana Miloševića i nadolazećeg rata. Zveckanje oružjem je počelo, a Dinamovi i Zvezdini navijači sukobili su se na Maksimiru 13. svibnja 1990. što mnogi i danas smatraju datumom s kojim je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji.
Jugoslavija, sablasna reprezentacija bez navijača
Samo tjedan-dva nakon te čuvene utakmice koja nikad nije odigrana, zagrebački stadion bio je domaćin jedne jako čudne, gotovo pa nadrealne utakmice. Reprezentacija Jugoslavije ugostila je Nizozemsku u sklopu posljednjih priprema za predstojeće svjetsko prvenstvo.
Aktualne europske prvake predvođene Van Bastenom, Rijkaardom (strijelci za pobjedu 2:0) i Gullitom, i jedne od favorita za naslov, 3. lipnja dočekao je ispunjen stadion čije su ograde bile okićene "pogrešno" okrenutim jugoslavenskim zastavama, a publika je otvoreno navijala za Nizozemsku, dok je intoniranje himne "Hej Slaveni" i Osimove izabranike dočekala i ispratila gromoglasnim zvižducima. Poslije je slavni Frank Rijkaard pričao da nikad nije igrao u domaćinskijoj atmosferi. Bilo je jasno da reprezentacija Jugoslavije nema svojih navijača, te da je ta nesretna reprezentacija poslana u Italiju da odigra taj turnir kad već mora i da za vijeke vjekova završi tu priču.
Tjedan dana ranije, Jugoslavija nije bila bolje sreće ni u još jednoj odmetnutoj federativnoj republici - na Bežigradu ju je golom legendarnog Butraguena svladala Španjolska. Provjere protiv iznimno jakih selekcija Osim je iskoristio da standardizira ekipu, a ni njega ni igrače na pripremama u Poreču nisu uznemiravali porazi, ni rastuće međunacionalne tenzije. Osim je reprezentaciju sastavio po načelu "Čileanci", veterani i "pola Sarajeva" . Od hrvatskih igrača pozvani su Zlatko Vujović koji je bio i kapetan,Tomislav Ivković kao prvi golman reprezentacije, Zoran Vulić koji je igrao u prvoj postavi na prvoj (Njemačka) i zadnjoj (Argentina) utakmici na SP-u, Robert Prosinečki koji je odigrao sjajan turnir i bio proglašen najboljim ladim igračem prvenstva te Bokšić, Šuker i Panadić koji uopće nisu igrali na pet utakmica SP-a. Robert Jarni dobio je jedno poluvrijeme iako ga je Osim na svakoj utakmici slao na zagrijavanje po paklenim vrućinama.
Teško stradanje na početku turnira
Kako je došla na turnir, Jugoslavija ga je i započela. Teško stradanje (1:4) od budućih prvaka Nijemaca nije nikoga iznenadilo, posebice kad se uzme u kakvim okolnostima su "plavi" došli na turnir. Slavni Lothar Matthaus se sam poigrao sa Osimovom obranom, a osim njega, Ivkovića su još matirali Klinnsman i Brehme. Počasni gol za Jugoslaviju zabio je Davor Jozić. Taj gol Nijemcima je bio nebitan, čisto kozmetičko popravljanje jednog tužnog dojma, no onaj sljedeći, protiv Kolumbije je puno toga promijenio. Promijenio je krvnu sliku jedne anemične i nezainteresirane momčadi, promjenio je percepciju vrijednosti te ekipe, kako od navijača, protivnika, tako i od samih reprezentativaca Jugoslavije.
Jozićeva golčina kao uvod za labuđi pjev jedne nesretne generacije
Ova utakmica za Jugoslaviju bila je biti ili ne biti i počela je jako teško. Po paklenoj vrućini u Bologni "plavi" su imali cijelo vrijeme neku prividnu inicijativu, no bez nekog konkretnog učinka. Higuita, Valderamma i suigrači s lakoćom su odbijali napade Sušića, Vujovića i društva, međutim, ulazak mlađahnog Roberta Jarnija sve je promijenio. S njim je Jugoslavija dobila na brzini, probojnosti i agresivnosti. Napadi su se redali jedan za drugim, a ključni trenutak dogodio se u 75. minuti. Sušić prima loptu na nekih 40 metara od gola Kolumbije te sjajnom loptom gađa utrćalog Davora Jozića. Ovaj ju još bolje prima na prsa i volejem iz udžbenika loptu zakucava pod prečku Higuitinog gola.
[ytube][/ytube]
Prekrasan gol, jedan od najljepših golova cjelog turnira za Osimove izabranika značio je puno. Dao im je vjeru u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti, nahranio ih je iščezlim samopouzdanjem i rezultati su se vidjeli u osmini finala protiv Španjolske. No, o tome, o toj utakmici, jednom drugom prigodom.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i čaroban gol "Zlatnog repića": Još 91 dan do početka SP
OSTAO je još 91 dan do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku.
Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
91. Roberto Baggio: Italija - Čehoslovačka 2:0, SP u Italiji 1990.
Italija se ozbiljno pripremala za prvenstvo. Izbornik Azegglio Vicini činio je sve kako bi sastavio jaku reprezentaciju, ali Italiju su preplavili strani igrači i oni su u nogometnoj NBA, što je tadašnja Serie A sigurno bila, vodili glavnu riječ. Domaći igrači bili su uglavnom pomoćna radna snaga uz tek poneku klasnu vedetu poput Vialija i tada još mladoga Roberta Baggia.
Serie A, nogometna NBA
Apeninski poluotok u tom je razdoblju bio nogometna Meka, s najbogatijim i najmoćnijim klubovima na svijetu u kojima su igrali gotovo svi najbolji igrači od Maradone koji je bio u Napoliju, preko fantastičnog nizozemskog trojca Rijkaarda, Gullit i Van Basten do Nijemaca koji su preplavili "čizmu" na čelu s Lotharom Matthausom kojem su u Interu društvo pravili sunarodnjaci Klinnsman i Brehme.
Domaćin je bio smješten u grupu A skupa s dobrom Čehoslovačkom, solidnom Austrijom i reprezentacijom SAD-a koja je bila autsajder. Talijani su imali jaku ekipu, štoviše, imena poput Vialija, Serene, Roberta Baggia, Baresija , Gianninija ili Paola Maldinija garantirali su dobre izglede za vrhunski plasman, no ipak, kada se bolje sagleda, najveća snaga te reprezentacije proizlazila je iz činjenice da se prvenstvo igralo na njihovom terenu.
Talijanska uspavanka i senzacionalni Toto Schillaci
Talijani su u turnir krenuli skromno i jedva su na prepunom rimskom Olimpicu svladali čvrstu Austriju. Viali, Carnevali i Giannini punih su 80 minuta pokušavali slomiti austrijsku obranu, no to je tek uspjelo Salvatoreu "Totu" Schillaciu koji je pred kraj ušao u igru umjesto Carnevalea i zabio glavom nakon nabačaja Vialija. Gotovo pa anoniman u svjetskim razmjerima, Shillaci je postao prava i istinska zvijezda cijelog turnira. Ušao je u reprezentaciju na mala vrata, a na kraju je postao najbolji strijelac prvenstva.
Talijani su u istom ritmu nastavili i u drugom kolu i s minimalnih, ali dovoljnih 1:0 svladali su SAD.
Kako je Čehoslovačka također bila stopostotna, posljednje kolo i utakmica između Italije i Čehoslovačke bila je utakmica koja je odlučivala tko će u osminu finala krenuti s prve, a tko s druge pozicije.
"Zlatni repić" se na najljepši mogi način predstavio svijetu
Nevjerojatni Schillaci, koji je nakon utakmice s Austrijom zadobio puno povjerenje izbornika Vicinija, zabio je prvi gol već u 9. minuti, a pobjedu je u 78. minuti, jednim od najljepših pogodaka cijelog Mundijala zabio Roberto Baggio, nadolazeća zvijezda talijanskog i svjetskog nogometa. Fantastičnim solo prodorom nanizao je nekoliko čehoslavačkih igrača prije nego je efektno matirao golmana Stejskala. Taj prekrasan gol bilo je djelo istinskog čarobnjaka nogometne igre i s njim se Baggio u najljepšem izdanju predstavio nogometnoj javnosti, istoj onoj koja će ga obožavati gotovo cijelo sljedeće desetljeće.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i golčinu Paula Breitnera koja je srušila snove Miljanićevoj četi: Još 90 dana do početka SP
OSTALO je još 90 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
90. Paul Breitner: Zapadna Njemačka - Jugoslavija 2:0, SP u Njemačkoj 1974
Nakon legendarne majstorice u Frankfurtu Jugoslavija je golom Josipa Katalinskog svladala Španjolce i nakon punih 12 godina posta vratila se na veliku scenu. I to na velika vrata. Od momčadi izbornika Miljana Miljanića očekivalo se puno.
Jugoslavija je tada imala strašnu momčad popunjenu uglavnom igračima Hajduka, Crvene zvezde i mostarskog Veleža koji su tih godina dominirali jugoslavenskim nogometom. I samo otvaranje turnira za Jugoslaviju pokazalo je da ta očekivanja nisu bila bez pokrića. Remi bez golova s aktualnim prvakom svijeta Brazilom predvođenim slavnim Rivelinom i Jarzinhom u utakmici u kojoj su "plavi" dominirali, Jugoslaviju je ubacio u krug najvećih favorita za visok plasman.
Plavi bolji od svjetskog prvaka Brazila
U sljedećem kolu Jugoslaveni su razmontirali egzotični Zair s čak 9:0 što je i danas najveća razlika s kojom je netko slavio na svjetskim prvenstvima (uz dva trijumfa Mađarske 1954. kad su s 9:0 dobili Južnu Koreju i 1982. Salvador s 10:1). U posljednjem kolu odlučujuću utakmicu Jugoslavija je igrala protiv Škotske i bio joj je dovoljan i remi za daljnji plasman, dok su Škoti morali pobjediti (Jugoslavija, Brazil i Škotska su međusobno igrali nerješeno, dok su Brazilci slabašni Zair dobilii s 3:0, a Škotska samo 2:0). Karasi je pogotkom u 81. minuti nade Škota sveo na znanstvenu fantastiku, jer su Škoti u posljednjih devet minuta trebali postići dva gola, a to im nije polazilo za nogom ni u najboljim vremenima škotskog nogometa. Tako je i bilo. Škoti su dali počasni gol tek u 88. minuti preko Jordana i kao najnesretnija momčad prvenstva (pobjeda i dva remija) morali su doma, dok se Jugoslavija autoritativno plasirala u drugi krug u kojem je kao favorit čekala mečeve protiv Zapadne Njemačke, odlične Poljske i Švedske.
Balkanski mentalitet i raspad sistema
I onda se dogodilo ono po čemu je balkanski sport poznat. Dogodio se raspad sistema. Možda je nesreća bila što su Miljanićevi igrači drugi krug otvorili protiv do tada neuvjerljive Zapadne Njemačke ( koja je čak u prvoj fazi natjecanja izgubila od istočnih im susjeda) koja je iz utakmice u utakmicu igrala sve bolje. Jugoslavija je nakon 1954., 1958. i 1962.,opet morala u okršaj s Nijemcima. Osokoljeni nakon sjajnog prvog kruga i prvog mjesta u skupini ispred Brazila, jugoslavenski reprezentativci očekivali su nastavak vrhunskih igara, no to se nije dogodilo.
Golčina najvećeg filozofa među nogometašima
[ytube][/ytube]
Ekstravagantni ljevičar, Paul Breitner (inače, jedini igrač koji je odbio nastupati na SP u Argentini 1978. zbog vojne hunte koja je tada krvavo vladala Argentinom) potkraj poluvremena prima loptu na oko 30-ak metara od gola Envera Marića, zaobilazi Oblaka i gromovitim udarcem u rašlje zabija za 1:0, a neizbježni Gerd Muller pred kraj samo dovršava posao. Jugoslavija se od tog šoka do kraja turnira nije oporavila. Plavi su izgubili u nastavku i od Poljske i od Švedske te su se unatoč velikim očekivanjima osramoćeni vratili kući.
Poslije kraha u Njemačkoj pisalo se svašta. Postojale su razne špekulacije i teorije zavjere zbog čega je Miljanićev tim doživio krah. Spominjali su se problemi s sponzorima i izvlačile čak i teorije o nekakvom namještanju.
"Nered u našoj momčadi napravili su tvorničari kopački Puma i Adidas. Puma je nudila bogate ugovore ako promijenite kopačke, pa smo tako Dragan Džajić i ja dobili 20.000 maraka, što smo obuli Pumine cipele. Zatim, premije za plasman na Svjetsko prvenstvo, koje su iznosile tada vrlo značajnih 15.000 maraka, nogometni savez nam nije želio isplatiti, jer bi time “prekršili deviznu klauzulu”. Atmosfera je bila grozna, momčad se raspala" prisjećao se Enver Marić, čuveni golman Veleža.
Teorije zavjere
A Hajdukovac Iko Buljan je rekao: ''Istina je da je Miljanić “promiješao” momčad, bilo je puno čudnih stvari. Nismo puštali, nismo lažirali, no iako smo i na papiru bili bolja momčad, glatko smo izgubili. Nitko nam nakon poraza nije rekao ni riječ ".
No, bilo kako bilo, Nijemci su se nakon pobjede nad Jugoslavijom toliko napunili samopouzdanjem, da su preko Poljske, Švedske i u finalu atomske Cruyffove Nizozemske osvojili naslov svjetskih prvaka. A Jugoslavija? Ništa novo i ništa čudno. Ionako su na njemačke "šamare" naviknuli.
Odbrojavanje uz Index i gol nakon kojeg je princ postao Kralj: Još 89 dana do SP
OSTALO je još 89 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
89. Pele: Brazil - Wales 1:0, SP u Švedskoj 1958.
Prema ocjenana mnogih nogometnih stručnjaka i analitičara, šesto svjetsko prvenstvo u Švedskoj 1958. bilo je najbolje prvenstvo do tada održano. Prvi put nije bilo reprezentacija koje su bile potpuni autsajderi i na kojima se popravljala gol razlika. Očekivanja uoči turnira bila su velika, no malo tko je mogao pretpostaviti da će cijeli Mundijal obilježiti jedan dječak, sedamnaestogodišnji Brazilac Edson Arantes do Nascimento Pele koji se baš u Švedskoj okrunio titulom nogometnog kralja.
Fantastični Brazil
Brazil je imao strašnu momčad. Golman Gilmar, Nilton i Djalma Santos, dirigent igre Didi, sjajni Zagalo i Vava te mlađahni Pele i Garincha predstavljali su momčad koja je bila apsolutni favorit prvenstva i cijeli Brazil, koji se još nije oporavio od "Tragedije na Maracani", s pravom je očekivao prvu titulu prvaka svijeta. Brazil je bio smješten u "skupinu smrti" skupa s Engleskom, brončanom s prošlog prvenstva, Austrijom te debitantom na svjetskim prvenstvima, reprezentacijom SSSR-a. Već u prvoj utakmici Brazil je pokazao tko će biti gazda ovog prvenstva. Iako su na klupi ostali i Pele i Garincha, Brazil je s uvjerljivih 3:0 svladao Austriju.
Drugo kolo donjelo je utakmicu nekadašnjih i budućih vladara nogometne igre, Engleske i Brazila. Iako je utakmica završila najnepopularnijim rezultatom 0:0, nikako se ne može reći da je bila dosadna i nesadržajna. Naprotiv. Dvije momčadi koje krasi potpuno suprotan pristup nogometu, metodični i disciplinirani Englezi i artistički virtuozi Brazilci, pokazali su kako i nogomet bez golova može biti itekako lijep i uzbudljiv.U trećem kolu SSSR nije uspio izdržati iako je imao na vratima fantastičnog Jašina. Vava je dva puta zabio za sigurnih 2:0 te za siguran ulazak u četvrtfinale.
Utakmica nakon koje je nogometni svijet dobio svog Kralja
Četvrtfinalna utakmica s Walesom bila je jedna od onih kod kojih nikakvo iznenađenje nije moguće. No, iako se svih 90 minuta igrala viktorija na jedan gol, Brazil je uspio zabiti samo jedan pogodak, ali taj jedan, iako po ničemu nije bio spektakularan i efektan, ući će u anale nogometa. Zabio ga je najmlađi igrač koji je ikad zabio gol na svjetskim prvenstvima. Zabio ga je Pele. Gol je pao nakon kombinacije brazilskog napada, koju je započeo Didi, nastavio Altafini, a završio Pele. S tim golom Pele je kupio mjesto u prvoj momčadi Brazila, a Brazil je s njim dobio igrača koji će najnogometnijoj naciji napokon donijeti toliko sanjani naslov prvaka svijeta.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i gol Hriste Stoičkova nakon kojeg je i Bog postao Bugarin: Još 88 dana do SP
OSTALO je još 88 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
88. Hristo Stoičkov: Bugarska - Njemačka 2:1, četvrtfinale SP 1994.
Da bi ispričali priču o rapsodiji reprezentacije Bugarske na petnaestom svjetskom prvenstvu 1994. u SAD-u, moramo se vratiti malo unatrag, na sam kraj kvalifikacija. U toj šestoj skupini najveći favoriti za odlazak na Mundijal bili su Francuzi koji su svoj status do posljednja dva kola čvrsto držali. U ta posljednja dva kola Galskim pijetlovima je bio potreban samo bod iz susreta s Izraelom i Bugarskom. Najprije su doživjeli šok u Tel Avivu, gdje su izgubili od Izraela. Uoči zadnjeg kola Francuska je imala 19 bodova, a Bugari 17 i čekao se međusobni dvoboj u Parizu.
Temelji sagrađeni na Parku Prinčeva
Svi su očekivali da će domaćin prvenstva 1998. lako preskočiti zadnju prepreku i plasirati se na turnir. I do 90 minute sve je izgledalo tako. Bilo je 1:1, ali onda, u sudačkoj nadoknadi, kada je vrijeme već istjecalo, neviđena drama. Brza, gotovo očajnička kontra Bugara i Emil Kostadinov zabija gol. Prepuni Park prinčeva je zanijemio. Zavladala je nevjerica, a utihnulim grandioznim zdanjem odjekivali su tek krici oduševljenja bugarskih igrača.
[ytube][/ytube]
Prva pobjeda na svjetskim prvenstvima i trijumf nad Argentinom
Bugari su bili smješteni u grupu D skupa s Argentinom, Nigerijom i Grčkom i krenuli su jako loše u turnir. Sjajna Nigerija ih je golovima Yekinija, Amokachija i Amunikea svladala s 3:0. Činilo se da Bugari ni s ovom odličnom generacijom neće ostvariti svoju prvu pobjedu, no, ipak u svojoj 18 utakmici Bugari konačno slave. Teško je stradala Grčka s čak 4:0. Na krilima tog uspjeha Bugari u posljednjem kolu pobjeđuju s 2:0 poljuljanu Argentinu, zdrmanu nakon skandala s Maradonom i dopingom i plasiraju se u osminu finala.
[ytube][/ytube]
Već to je bio velik uspjeh za Bugarsku, no Stoičkov i društvo bili su svjesni svoje snage i znali su da mogu puno više. Meksiko je bio iduća prepreka, a Bugari su prošli dalje tek nakon ruleta jedanaesteraca i sebi su kupili kartu za dvoboj s moćnom Njemačkom.
Najveća pobjeda bugarskog sporta
Taj sraz između Njemačke i Bugarske ulazi u red najlegendarnijih utakmica ikada odigranih na svjetskim prvenstvima. Nijemci su nakon gola Matthausa vodili sve do 15 minuta prije kraja, kad u samo dvije minute potpuni preokret i totalni šok za aktualnog prvaka svijeta. Najprije Stoičkov sjajnim slobodnim udarcem izjednačuje, a onda Jordan Lečkov s ruba kaznenog prostora glavom zabija najslavnijii gol u povijesti bugarskog nogometa. Bugari nakon toga dobijaju dodatnu snagu i lete terenom, a Nijemci, sasvim nesvojstveno njima, gotovo da se predaju ni ne pokušavajući napraviti preokret. Nijemci su morali kući, a Bugari su kao prvorazredna senzacija otišli u polufinale.
Nakon te utakmice, veliki Hristo Stoičkov je rekao: "Danas je i Bog Bugarin".
Korak u prošlost Obrojavanje uz Index i remek djelo Michaela Owena, dječaka koji se igrao nogometa: Još 87 dana do SP
OSTALO je još 88 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
87. Michael Owen: Argentina - Engleska 2:2 (2:2, 1:2), 4:3, osmina finala SP u Francuskoj 1998.
Utakmice između Argentine i Engleske, puno su više od same igre. Netrpeljivost, suparništvo i animozitet tih dviju zemalja seže duboko u prošlost, točnije u godinu 1966., godinu kad je baš Engleska bila domaćin najveće nogometne smotre te godinu kad se jedini put uspela na sam vrh svijeta.
Desetljeća puna mržnje i napetosti
Igralo se četvrtfinale. Domaćin Engleska protiv odlične Argentine. Igrala se 27. minuta kad je njemački sudac Kreitlein jedan grubi start Ratina okarakterizirao kao prekršaj za isključenje. Tada se počeo događati cirkus. Ratin nije imao namjeru napustiti igru i gužva je potrajala desetak minuta. Tek nakon višeminutnog natezanja izbornik Argentine Lorenzo uspio je uvjeriti Ratina da napusti igru. Desetak minuta prije kraja utakmice, Goeff Hurst je zabio jedini pogodak na utakmici, uveo Engleze u polufinale, a razočarane i ponižene Argentince poslao kući. Poslije utakmice, na teren je uletio izbornik Engleske sir Alf Ramsey koji je dodatno zakuhao cijelu stvar zabranivši svojim igračima da mijenjaju dresove s Argentincima. „Mi ne mijenjamo dresove s životinjama“, izjavio je tada netaktično i uvrjedljivo.
[ytube][/ytube]
Diegova osveta za sva poniženja
A i antologijski dvoboj u Meksiku 1986., onaj koji je riješen Božjom rukom i ONIM drugim Maradoninim golom imao je krvavu falklandsku predigru par godina ranije.
[ytube][/ytube]
Tako da se i meč osmine finala na svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj iščekivao s velikom pažnjom i zaista, bila je to sjajna utakmica, jedna od onih koji postaju dio kolektivne memorije svih onih koji su imali sreće da je gledaju.
Najbolje poluvrijeme ikada
Nabrušeni protivnici nisu trebali previše motiva da odmah krenu otvoreno, spuštenog garda. Već u petoj minuti engleski golman Seaman je u kaznenom prostoru za dres povukao Simeonea za dres, a danski sudac Kim Milton Nielsen pokazuje na bijelu točku. Batistuta je bio siguran i Argentina vodi.
Nije prošlo ni pet minuta, novi jedanaesterac, ali ovog puta za Englesku. Mlađahni, sedamnaestogodišnji Michael Owen, nadolazeća zvijezda svjetskog nogometa, je kao izbačen iz katapulta uletio u šesnaesterac Argentine i Ayali nije preostalo ništa osim da ga ruši. Shearer, majstor penala, rutinerski je pogodio za izjednačenje. Taj gol je Englezima dao krila, a Argentince nikako nisu mogli izaći na kraj s omalenim napadačem Liverpoola.
[ytube][/ytube]
Remek djelo Liverpoolove "bebe"
U 16. minuti trenutak za pamćenje. Owen se s centra sjurio prema argentinskom golu, izbacio iz igre Chamota i Ayalu te prekrasno zakucao loptu u mrežu pored nemoćnog Roae. Fantastičan gol. Englezi su i nakon vodstva bili bolja momčad, no bolju igru nisu uspjeli kapitalizirati. To im se osvetilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena. I to kako. Još jedan gol za antologiju. Argentina je imala slobodan udarac na dvadesetak metara od Seamanova gola. Batistuta i Veron su se dogovarali tko će izvesti slobodan udarac i kad su svi očekivali bombu Batigola, Veron iza živog zida dodaje Zanettiju kojeg nitko ne čuva i to je 2:2. Poluvrijeme iz snova.
[ytube][/ytube]
"10 heroja i jedan magarac"
Međutim, koliko je prvo bilo sadržajno, uzbudljivo, prepuno preokreta, fantastičnih golova, nastavak nije ponudio ništa. Skoro ništa. Jer se na samom početku drugog poluvremena dogodio glasoviti nepromišljeni potez "nogometnog manekena“ Davida Beckhama koji je nakon prekršaja Simeonea reagirao nepromišljeno i udario Argentinca s poda. Iako ga je Beckham tek dodirnuo, Simeone je pao kao pokošen. Nielsen Beckhamu pokazuje crveni karton i Engleska je ostala s 10 igrača. Englezi se brane i odolijevaju argentinskim napadima sve do isteka 120 minute. Prilazi se kaznenim udarcima i Englezi već strahuju. Znaju dobro kakve sreće imaju s ruletom s bijele točke i tradicija se ni ovaj put ne mijenja. Crespu brani Seaman, no Roa brani Inceu i Battyju i Argentina je u četvrtfinalu, a Englezi moraju doma.
Sutradan, nakon te utakmice, engleski mediji su imali ovakav naslov: „10 heroja i jedan magarac“, jasno, aludiravši na Davida Beckhama i njegov glup potez.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i legendarni slalom Saeeda Owairana: Još 86 dana do SP
OSTALO je još 86 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
86. Saeed Owairan: Saudijska Arabija - Belgija: 2:1, SP u SAD-u 1994.
Azijske kvalifikacije za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u bile su posebno uzbudljive i neizvjesne. U finalnoj skupini našli su se Irak, Iran, japan, Južna i Sjeverna Koreja i Japan. Samo nabolje dvije momčadi mogle su na Mundijal. Prije zadnjeg kola Japan je vodio sa 7 bodova i trebala mu je pobjeda protiv Iraka koji je imao 5 bodova i minimalne šanse za plasman na SP. Saudijska arabija je imala 6 bodova i susret s Iranom kojeg je pobjeda vodila u SAD, a Korejci su igrali međusobno, s tim da sjevernjaci nisu imali nikakvih izgleda za plasman.
Šokantne azijske kvalifikacije
Zadnje kolo bilo je šokantno. Saudijska Arabija je u uzbudljivoj utakmici svladala Iran i osigurala povijesni, prvi plasman na svjetsko prvenstvo, a Južna Koreja nije ništa prepuštala slučaju i sa glatkih 3:0 pobijedila je Sjevernu, no to joj nije ništa garantiralo. Morali su čekati kraj utakmice Japana i Iraka i nadati se remiju ili pobjedi Iraka. Japan je vodio s 2:1 do posljednjih trenutaka i već se slavilo kako na samom stadionu, tako i po cijelom Japanu. No tada – šok. Doslovce u posljednjoj sekundi Iračani zabijaju gol i rezultat je 2:2. U Japanu nevjerica, tuga, plač, brojni harakiri, a Južna Koreja slavi svojoj ponovni nastup na svjetskom prvenstvu.
Sjajni Saudijci
Saudijska Arabija smjestila se u skupinu F, zajedno s Nizozemskom, Belgijom i Marokom. Jaka skupina u kojoj su baš oni bili jedini apsolutni autsajderi i nitko im nije davao ni gram šansi.
Ipak, Saudijci su turnir započeli sjajno. Golom Amina držali su jaku Nizozemsku u šaci, no prvo Jonk, a onda u posljednjim trenucima susreta i Taument, stavljaju stvari na mjesto i Nizozemska slavi. Ipak, Saudijska Arabija se svijetu pokazala u iznenađujuće dobrom izdanju.
Owairan protiv Belgije baš kao Maradona protiv Engleske
Da misle ozbiljno pokazali su u sljedećem kolu kad su s 2:1 svladali uvijek neugodni Maroko, a kruna čitavog njihovog nastupa na turniru bilo je utakmica posljednjeg kola protiv Belgije.
Već u 5. minuti Saeed Owairan je zabio jedan od najslavnijih i najljepših golova u povijesti svjetskih prvenstava. On je dobivši loptu na svojoj polovici,u trku predriblao cijelu momčad "Crvenih vragova“ te efektno nakon šezdesetmetarskog slaloma postigao pogodak pokraj nemoćnog Preudhommea, jednog od najboljih svjetskih vratara.
[ytube][/ytube]
Saudijci su se naravno plasirali u osminu finala i postali su prava senzacija turnira. Ipak, Švedska je bila puno jača i s visokih 4:1 izbacila sjajne i hrabre Saudijce. Njihov nastup se pamti po dobrome, a gol Owairana se upisao u zlatne knjige nogometa.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i nipperovske škarice Manuela Negretea: Još 85 dana do SP
OSTALO je još 85 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
85. Manuel Negrete: Meksiko - Bugarska 2:0, osmina finala SP u Meksiku 1986.
Domaćin trinaestog svjetskog prvenstva Meksiko bio je smješten u grupu B, zajedno s Belgijom, Paragvajem i debitantom Irakom. Relativno lagana skupina, no domaćinu nije baš sve išlo glatko.
Nesiguran početak domaćina
Irak je izgubio sva tri susreta, ali je dobrano namučio sve svoje protivnike. Belgija se na jedvite jade provukla, tek kao trećeplasirana i nitko nije mogao pretpostaviti da je to tek zahuktavanje inače odlične momčadi "Crvenih đavola".
Meksikanci s legendarnim napadačem Real Madrida Hugom Sanchezom i Manuelom Negreteom željeli su barem polufinale. U prvom susretu dobili su Belgiju 2:1, da bi potom tek remizirali s slabašnim Paragvajem i u posljednjem kolu na jedvite jade dobili Irak s 1:0.
Ipak, bez obzira na neuvjerljivu igru, skupinu su okončali na prvom mjestu i u osmini finala išli su na Bugarsku, koja je kao trećeplasirana prošla dalje iz skupine u kojoj su još bili aktualni prvaci svijeta Talijani, Argentina predvođena Maradonom i Južna Koreja.
Nipperovske škarice Manuela Negretea
Ta utakmica po ničemu se ne bi pamtila i vjerojatno je se nitko ne bi sjećao da nije bilo 35. minute i fantastičnog, prekrasnog pogotka Manuela Negreta. Na jednu nabačenu loptu, Negrete je baš poput stripovskog junaka Lawrencea Nippera skočio i sa ruba kaznenog prostora horizontalnim škaricama zakucao loptu u mrežu pored nemoćnog Mihajlova koji nije ni trepnuo.
[ytube][/ytube]
Zaista prekrasan pogodak, estetski zasigurno jedan od najljepših u povijesti svjetskih prvenstava. Vizualni doživljaj u kojem se jedino može uživati.
Meksiko je poslije zabio i drugi gol preko Servina i prošao u četvrtfinale u kojem su ih nakon ruleta s bijele točke zaustavili Nijemci predvođeni sjajnim golmanom Schumacherom koji je nesretnim domaćinima obranio dva udarca.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i remek djelo Uwe Seelera: Još 84 dana do SP
OSTALO je još 84 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
84. Uwe Seeler: Zapadna Njemačka - Engleska 3:2, četvrtfinale SP 1970. u Meksiku
Deveto svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970. donijelo je nekoliko važnih inovacija koje će utjecati na igru i atraktivnost iste bez kojih je današnji nogomet nezamisliv. Poučeni grubostima i teškim ozljedama nekih važnih igrača četiri godine ranije u Engleskoj (posebice se to odnosu na utakmicu Brazil – Bugarska u kojoj je Bugarin Žečev čitavu utakmicu nekažnjeno bezobzirno mlatio Pelea teško ga ozlijedivši) FIFA je sucima dala na korištenje žute i crvene kartone. Nadalje, uvedena je još jedna, tada revolucionarna inovacija, bez koje je današnji nogomet nezamisliv – dopuštene su i po dvije izmjene na utakmicama što se prije dopuštalo samo na prijateljskim mečevima.
Englezi koji odlaze i Nijemci koji dolaze
Najveći favorit bio je naravno Brazil, predvođen Peleom, Tostaom, Rivellinon, Gersonom, Carlsom Albertom i Jarzinhom. Zatim, tu je bila i Italija. Prvak Europe je u Meksiko došao s impozantnom momčadi s velikanima poput Burgincha, Mazzole, Facchetija, Bonisegne i Rive.
Svjetski prvaci Englezi bili su također u samom krugu favorita. Junaci s Wembleya bili su i dalje okosnica momčadi. Banks, Charlton, Moore i Hurst i dalje su bili snažni i moćni.
A iz prikrajka su vrebali vječno nezgodni i opasni Nijemci s nenadmašnim strijelcem Gerdom Mullerom i već tada iskusnim Beckenbauerom. Bila je to momčad koja se spremala zasjesti na svjetski tron četiri godine poslije na domaćem terenu, a s njima je u Meksiku bio i legendarni Uwee Seeler na kraju karijere.
U grupi Englezi su igrali s Brazilom, Rumunjskom i Čehoslovačkom i već tradicionalno jako neuvjerljivo otvaraju turnir. Gube od Brazila i jedva pobjeđuju Rumunjski i Čehoslovačku, no ipak, uspijevaju se plasirati u četvrtfinale u kojem ih čekaju raspucani i uvjerljivi Nijemci koji su se prošetali grupom, a kao kuriozitete treba navesti da je Gerd Muller već u grupi dao čak sedam pogodaka uz dva hat-tricka.
Osveta za Wembley 1966.
Taj četvrtfinalni meč između Engleske i Njemačke ući će u anale kao jedna od najboljih i najdramatičnijih utakmica ikada odigranih na svjetskim prvenstvima. Bila je to repriza finala iz 1966., a kontroverze oko trećeg gola Engleza još se nisu stišale. Nijemci su tražili osvetu za finalni poraz, a Englezi su tražili potvrdu da su i dalje najbolji na svijetu.
Baš kao i četiri godine ranije, i ovaj put je bio potreban produžetak da bi se dobio pobjednik.
Englezi kreću suvereno i golovima Mulleryja i Petersa početkom nastavka vode s 2:0. Činilo se da Englezi počinju polako nabijati kompleks Nijemcima i da će bez problema privesti utakmicu kraju. No, na vratima Engleske u toj utakmici nije bio čuveni golman Gordon Banks, jedan od tada najboljih golmana na svijetu, nego njegova zamjena Bonetti što je činilo veliku razliku. Uz to, izbornik Engleske Alf Ramsey, očito podcijenivši Nijemce i njihov pobjednički mentalitet čini veliku glupost i iz igre vadi najboljeg engleskog igrača Bobbyja Charltona.
Preokret Nijemaca i gol Uwe Seelera
A onda šok. Englezi staju misleći da je sve gotovo, a u posljednjih pola sata na scenu stupaju trojica najboljih njemačkih igrača. Prvo Beckenbauer iz daljine kroz uši buši Bonettija, da bi zatim par minuta prije isteka regularnog dijela Uwee Seller postigao sjajan gol. Jedan od najljepših golova glavom ikada postignutih. Na jednu visoko nabačenu loptu, okrenut leđima golu, primijetio je kako je golman Bonetti bio duboko u svom kaznenom prostoru i trzajem glave ga je lobao. Fantastičan gol za preokret i produžetak, a u 108. minuti, iz jedne kontre Muller zabija svoj osmi gol na prvenstvu i Njemačku odvodi u polufinale.
[ytube][/ytube]
Nakon tog poraza Englezi će čekati više od 30 godina da bi dobili Njemačku u službenim utakmicama. Pobijedili su ih tek u kvalifikacijama za EP 2004 u gostima s čak 5:1.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i gol Boube Diopa kojim je detronizirao jednu od najslavnijih generacija u povijesti
OSTALO je još 83 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
83. Bouba Diop: Senegal -Francuska 1:0, svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002.
Sedamnaesto svjetsko prvenstvo, prvo održano u novom tisućljeću održalo se prvi put na azijskom kontinentu, točnije, domaćinstvo su podijelili azijski ekonomski tigrovi Japan i Južna Koreja.
Francuzi apsolutni favoriti
Kao glavni i apsolutni favorit na Mundijal su došli aktualni svjetski i europski prvaci Francuzi. Strašna momčad predvođena Zidaneom, Thuramom, Henryem i ostatkom društva koji su u posljednje dvije godine pokorili svijet i Europu. Kladionice su bile toliko sigurne u uspjeh Francuza da oni koji bi na njih tipovali nisu mogli računati na neki veći dobitak.
No, po Francuze je već i prije samog otvaranja sve krenulo po zlu. Zinedine Zidane su dan uoči otvaranja prvenstva teže ozlijedio na nekoj revijalnoj utakmici i ta povreda najboljeg igrača svijeta kao da je unijela nesigurnost u svlačionicu Tricolora.
Francuzi su bili smješteni u grupi s Danskom, tipičnim predstavnikom skandinavske škole nogometa. Tvrda, jaka, disciplinirana ekipa sazdana od nekoliko izuzetnih pojedinaca poput Tomassona, Helvega i Sanda.
Također, tu je bio i Urugvaj. Nekad slavna ekipa, dvostruki svjetski prvak, ali danas daleko od stare slave, međutim momčad u kojoj su igrali Recoba, Montero i Forlan bila je sposobna svakome pomrsiti račune.
Senegal, nepoznanica s planom
I četvrta momčad bio je Senegal, nepoznanica, na papiru autsajder, ali… Senegal je bio finalist prvenstva Afrike s igračima koji su uglavnom igrali u francuskim klubovima s izbornikom Brunom Metsuom, također Francuzom.
Otvaranje prvenstva između Francuske i Senegala nudio je sraz iste škole nogometa, a utakmica je neodoljivo podsjećala na otvaranje Mundijala 12 godina ranije, kad su se u Italiji suočili svjetski prvak Argentina i Kamerun.
Čak je i tijek utakmice bio neka vrsta deja vua. Favorit je napadao, pokušavao, ali jalovo i bezuspješno. I baš kao u toj utakmici prije 12 godina, autsajder na papiru održao je pravu lekciju iz modernog nogometa favoritu. Kao što je onomad sjajni Kamerun golom Omama Biyika šokirao Maradonu i društvo, senzacionalni Senegal je golom Boube Diopa najavio fantastičan turnir za Afrikance i zabio prvi čavao lijes aktualnih prvaka koji bez Zizoua nisu bili ni sjena momčadi koja je godinama vladala svjetskim nogometom.
[ytube][/ytube]
Senegal, repriza Kameruna iz 1990.
Senegal je na kraju došao do četvrtfinala u kojem je tek nakon produžetaka ispao od Turske zlatnim golom Mansiza, a Francuzi, Francuzi su se osramotili kao niti jedan svjetski prvak do tada. Ne samo da su kao branitelji naslova ispali već u grupi, nego nisu u tri utakmice uspjeli postići niti jedan gol. Danci su ih bez problema svladali s 2:0, a nakon remija s Urugvajem 0:0, Henry je bio isključen, a bjesni Francuzi su poslije utakmice demolirali svlačionicu.
Tužan kraj za svjetske prvaka i prekrasna bajka za simpatične i sjajne Senegalce.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i gol "pravog" Ronalda s kojim je ušao u povijest: Još 82 dana do SP
OSTALO je još 82 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
82. Ronaldo: Brazil - Gana 3:0, osmina finala SP u Njemačkoj 2006.
Osamnaesto svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj nudilo je samo jednog apsolutnog favorita. Naravno, bio je to Brazil. Većina stručnjaka predviđali su nezanimljivu borbu za naslov, uvjereni da takvu skupinu virtouza kakvu ima Parreira svijet još nije vidio. Mnogi su tvrdili da je ta generacija Selecaa bolja i od one iz 1958., 1962., pa čak i one iz Meksika 1970., koja je i službeno proglašena kao najbolja nogometna momčad svih vremena.
Putujući cirkus Carlosa Parreire
Brazil je doista okupio velike i sjajne nogometaše. Pod žuto-zelenom zastavom igrali su zaista najveći i najskuplji nogometaši svih vremena: Ronaldo, Ronaldinho, Kaka, Dida, Lucio, Roberto Carlos, Cafu, Adriano, Robinho, Juninho Pernabucano, Emerson… Brazil je praktički imao dvije ravnopravne vrste, a svaka se činila nepobjedivom.
Brazil je bio smješten u skupinu F, zajedno s Hrvatskom, Australijom i Japanom. Naizgled lagana skupina koju je Brazil neokrznut prošao, no skupina koja je dala naslutiti da se nešto čudno događa u svlačionici nogometnog dream teama.
Trenutak genijalnosti Kake za pobjedu nad Hrvatima
Brazil i Hrvatska odigrali su odličnu utakmicu, Hrvatska u svakom slučaju najbolju na prvenstvu i da nije bilo impresioniranosti igrača Cice Kranjčara veličinama koje su stajale sa suprotne strane, dojma smo da Brazil ne bi slavio. Jedan trenutak genijalnosti Kake bio je dovoljan da se meč odluči, no već i ta utakmica pokazala je da Perreira ima igrače, ali nema igru. Brazil je živio isključivo na individualnim potezima sjajnih pojedinaca koji su došli u Njemačku iscijeđeni i potrošeni napornom klupskom sezonom.
[ytube][/ytube]
Rutinske pobjede nad Australijom od 2:0 i nad Japanom od 4:1, Brazil su kao prvoplasiranu momčad svoje skupine lansirali na megdan odličnim Gancima koji su iz svoje skupine prošli dalje skupa s Italijom, a ostavivši iza sebe Češku i SAD.
Ronaldo detronizirao Gerda Mullera
Brazil je lako slavio s 3:0, no ta utakmica ne bi bila toliko bitna da o njoj u ovom Odbrojavanju pišemo da nije bilo trenutka iz pete minute. U 5. minuti je na sjajno dodavanje Kake Ronaldo Luis Nazario da Lima sam izašao pred ganskog golmana Kingsona i zabio gol za povijest. Naime, to je „Il Phenomenu“ bio čak petnaesti gol na svjetskim prvenstvima, kojim je prestigao nenadmašnog strijelca Gerda Mullera.
[ytube][/ytube]
Ako je itko zaslužio taj rekord, onda je to on, "Debeli“ Ronaldo, jedini pravi Ronaldo – najveći nogometaš našeg doba.
A što se dalje događalo s Brazilom, hm, najbolje je pitati gospodina Zinedinea Zidana.
Korak u prošlost Odbrojavanje uz Index i petardu Olega Salenka: Još 81 dan do SP
OSTAO je još 81 dan do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
81. Oleg Salenko: Rusija - Kamerun 6:1, SP u SAD-u 1994
Nakon otužnog i nogometno siromašnog svjetskog prvenstva u Italiji, sljedeća nogometna smotra vratila je vjeru u nogomet. Mnogi su predviđali da SAD, kao zemlja u kojoj nogomet nikada nije dosegao zvjezdani status košarke, američkog nogometa baseballa i hokeja na ledu, neće na adekvatan način ugostiti najbolje nogometaše svijeta, zloguki proroci predviđali su poluprazne stadione i totalnu nenogometnu atmosferu.
Očekivao se debakl, a dogodio se spektakl
Međutim, na iznenađenje sviju bilo je to najposjećenije i najgledanije prvenstvo u povijesti. A kako dodatak, nogomet koji se u Americi igrao te 1994. bio je spektakularan.
Ipak, u ovoj epizodi Odbrojavanja prisjetit ćemo se spektakla koji se dogodio u grupi B. U toj grupi koja se igrala u Los Angelesu, San Francisku i Detroitu našli su se Brazil, Švedska, Rusija i Kamerun.
Brazil favorit, sjajna Švedska, SSSR u malom i Millin Kamerun
Naravno, Brazil je po običaju bio najveći favorit, ne samo grupe, već i cijelog turnira, a od Kameruna kojem je ovo bilo već treće natjecanje također se dosta očekivalo, posebice ako se uzme u obzir da su u Italiji četiri godine ranije došli do četvrtfinala u kojem su tek u produžetku ispali od Engleske.
Rusija je zapravo bila reprezentacija SSSR-a u malom. Pokupili su sve što valja iz nekadašnje države i s velikim očekivanjima su došli na turnir.
A Švedska je imala nakon silnih godina suše jednu sjajnu generaciju koja je puno obećavala i, što će se poslije pokazati, nije razočarala.
Ludilo Olega Salenka i gol vječnog mladića Rogera Mille
Međutim, mi ćemo se u ovom slučaju posvetiti utakmici dvije momčadi koje nisu uspjele proći dalje. Rusija i Kamerun su nakon odigrane tri utakmice otišle doma, no ta nevažna utakmica ušla je u anale svjetskih prvenstava. Nevažna utakmica u kojoj su padali rekordi kao kiša u Londonu.
Do tada nepoznati Rus Oleg Salenko zabio je čak 5 pogodaka u pobjedi Rusije 6:1, što je jedini takav zabilježen pothvat u povijesti svjetskih prvenstava (Švedskoj je zabio još jedan i skupa s Hristom Stoičkovim postao je najbolji strijelac Mundijala), a na istoj utakmici jedan od najlegendarnijih afričkih nogometaša , Roger Milla, s navršene 42 godine postao je najstariji strijelac u povijesti prvenstava nadmašivši vlastiti rekord iz Italije četiri godine ranije.
Korak u prošlost
Odbrojavanje uz Index : gol "kralja šesnaesterca" Gerda Mullera: Još 80 dana do SP
OSTALO je još 80 dana do početka najiščekivanijeg događaja godine, do početka Svjetskog prvenstva u zemlji u kojoj je ova igra puno više i od samog života, u Brazilu. Index s vama odbrojava dan po dan, sve do spektakularnog otvaranja u Sao Paolu, kada će cijeli svijet gledati Brazil i Hrvatsku. Prisjećamo se s vama najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava. Odbrojavanje je počelo!
80. Gerd Muller: Zapadna Njemačka - Nizozemska 2:1, finale SP u Njemačkoj 1974.
Prije par godina FIFA je izabrala najbolje reprezentacije koje su ikada nastupale na Mundijalima. Naravno, prvo mjesto je zauzela reprezentacija Brazila, generacija Gersona, Tostaoa, Rivellina i Jarzinha koju je predvodio Kralj Pele do naslova 1970. u Meksiku. Međutim, drugo i treće mjesto su zauzele reprezentacije koje nisu bili svjetski prvaci, reprezentacije koje su došle korak do, a onda posustale, svaka iz svojih razloga.
Reprezentacija Mađarske iz 1954., popularna „Laka konjica“ Ferenca Puškaša proglašena je za drugu najveću ekipu koja je ikada igrala na svjetskim prvenstvima, dok je Nizozemska Rinusa Michelsa i Johana Cruyffa iz 1974. treća.
I jedna i druga reprezentacija bile su apsolutni favoriti te su se obe gotovo prošetale cijelim turnirom sve do završne utakmice. A tamo su i Mađare 1954. i Nizozemce 1974. čekali Nijemci.
I dok je poraz Mađarske proglašen čudom nad čudima, štoviše, čak u popularnoj kulturi taj poraz ime i službeno ime – Čudo u Bernu – pobjeda Zapadne Njemačke nad izumiteljima totalnog nogometa jest bila iznenađenje, ali ipak ne baš tolika senzacija.
Totalni nogomet nizozemskih superstarova
Maier, Vogts, Breitner, Overath, Hoenees predvođeni nenadmašnim strijelcem Gerdom Mullerom i legendarnim kapetanom Franzom Beckenbauerom bili su sjajna ekipa, aktualni prvaci Europe i pritom su igrali na domaćem terenu. No, ono što je godinama na klupskoj razini pokazivao Ajax, reprezentacija Nizozemske u malom, potpuno je promijenilo percepciju i shvaćanje nogometne igre.
Nizozemska se do te 1974. na svjetskim prvenstvima pojavila tek dva puta, prije rata u Italiji i Francuskoj i oba puta su ispali u prvom kolu. Međutim, u Njemačku su došli autoritativno s jednim jedinim ciljem – uzeti naslov prvaka koji im po svim pisanim i nepisanim pravilima nogometa pripada.
Nizozemci su u nogometnu igru unijeli jednu veliku novost, tzv. totalni nogomet, čiji su glavni zagovaratelji, protagonisti i provoditelji bili Rinus Michels i njegov nasljednik na klupi Ajaxa Rumunj Stefan Kovacs. Reprezentacija je bila sastavljena od igrača koji su bili besprijekorno pripremljeni i fizički i taktički. Od sigurnog Jongblooda na golu, preko Krola, Resenbrinka, Repa, Neeskensa, sve do vođe momčadi, najboljeg igrača svog doba i jednog od najvećih svih vremena, Johana Cruyffa.
Goropadna Nizozemska i klimava Njemačka
Nizozemska je bila apsolutni favorit ne samo svoje grupe u kojoj su još bili Švedska, Bugarska i Urugvaj, već i cijelog turnira. I tako je bilo, Nizozemska se prošetala do finala, a kroz čitavo prvenstvo „Tulipani“ su živjeli i ponašali se kao prave rock zvijezde. Sva sila kamera, paparazza, čitava medijska pozornost bila je isključivo na njima. I to je možda jedan od razloga zbog čega se u finalu dogodilo ono što se dogodilo.
Nijemci su u turnir krenuli klimavo. Jedva su dobili žilave Čileance 1:0 strašnim golom Paula Breitnera, anonimuse iz Australije 3:0 te su čak izgubili od DDR-a. Ipak, Nijemci kao Nijemci, kako turnir odmiče oni uvijek rastu. Tako je bilo i tada. U drugom krugu su dobili Jugoslaviju, Švedsku i Poljsku i izborili finale protiv nizozemskih superstarova.
Malo tko im je davao šanse, posebice nakon što je već u prvoj minuti engleski sudac Taylor morao pokazati na bijelu točku nakon što je Vogts srušio Cruyffa. Johan Neesekens je bio siguran i Nizozemska je povela. I onda se dogodila jedna od najvećih misterija u povijesti svjetskih prvenstava. Nizozemska, toliko dominantna, puna samopouzdanja, umjesto da je nastavila igrati svoju igru i strahovitim tempom slomila grogiranog suparnika, stala je i pustila domaćina da dođe do daha.
[ytube][/ytube]
Muller za senzaciju i titulu
Overath krade jednu loptu i prebacuje do Holzenbeina koji pretrčava gotovo pola igrališta, idealno ubacuje u šesnaesterac do Hoenessa koji pada i novi jedanaesterac. Breitner je neumoljiv i rezultat je 1:1. Sve kreće ispočetka, ali ovaj put su Nijemci u psihološkoj prednosti. I to koriste. U 43. minuti jednu zalutalu loptu , među šumom nogu prihvaća „kralja šesnaesterca“ Gerd Muller i iz okreta pogađa za 2:1 za Zapadnu Njemačku.
U nastavku se igra viktorija pred golom Seppa Maiera koji je odigrao utakmicu života. Napadi Nizozemaca se nižu jedan za drugim, u jednom trenutku je Breitner u posljednji čas izbacio loptu s gol crte, međutim do kraja utakmice rezultat se nije mijenjao, disciplina je nadjačala umijeće, a Zapadna Njemačka je postala po drugi put prvak svijeta.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
