Četnici - Draža Mihailović

[Krokodil Behko]

četnici su svakog sata ubili 31-og čovjeka



Premda je ramski zločin bio jedna od točaka optužnice na suđenju Draži Mihailoviću, o njemu se nakon 1945. izvan Rame nije govorilo. Događaj u Rami nije zabilježen u historijskim čitankama, niti je žrtvama podignut spomenik. Zašto?

Ovako je govorio Ivo Bulaja: “Pita me pratar: ‘Kad si se ispovidio?’ ‘Tada i tada sam se ispovidio pred Božić.’ Kaže: ‘Pa oprašćaš li svakomu?’ ‘Svakomu oprašćam, samo nisam Draži Mihajloviću. Četnik je i on je iljade i iljade četnika nati’o, a iljade i iljade ljudi je pobio i zapalio. I ja sam osto na ledini, invalid sam’, i tako pratru sve kazivam. On kaže: ‘Moraš. Ti se ne mereš ispovidit ako nećeš svakom oprostit.’ ‘E, ja neću njemu nikad oprostit pa ti mene nikad nemoj ispovidit. Neka ja iđem na dnu pakla!’ Tako sam mu ja reko, a oni odnoda se stvorio stroj iza mene i oni ljudi, oni narod se smije šta ja š njim se svađam, s tim pratrom. A je stariji čovik taj pratar bio.”

Ivo Bulaja imao je sedamnaest godina kada su mu u dva listopadska dana 1942. četnici zaklali oca i pobili jedanaestero ukućana, a njega trinaestog tako ranili da je do kraja života ostao invalid. Kuću su mu spalili, i ostavili ga tako na ledini, da pamti i da se sa svojim sjećanjima nosi kako zna.

Ivo Bulaja, skoro devedesetogodišnjak, jedan je od onih koji se i danas živo sjećaju dvodnevnoga četničkog klanja po Rami, koje se odvijalo pod pasivnim nadzorom talijanske vojske, i u kojemu je pobijeno oko tisuću petsto ljudi, nešto više od tisuću Hrvata, petstotinjak Muslimana. Zahvaljujući fratrima iz samostana na Šćitu, ali i istražiteljima u procesu protiv Draže Mihailovića, te mjesnim entuzijastima, koji su sedamdesetak godina dokumentirali okolnosti ovoga zločina, žrtve se poimence znaju, mjesto i okolnosti stradanja, groblja na kojima su ukopane.

(jutarnji.hr)

[storm]

Strahota jedna...ajde da mi je donekle jasno, zašto se o tome šutjelo i htjelo zaboraviti do 90ih godina
a zašto se sad, danas, te stvari ne postave na svoje mjesto, to mi več nije jasno
jasno, da ne treba sad to iskopavati i nabijati na naslovnice, nego jednostavno odati pijetet žrtvama, obilježiti i okončati priče i legende...

[Krokodil Behko]

Ma jok. Dražo je nevin u svemu.
Zanimljivo je da se u Srbiji samo lome koplja oko toga, da li je D. Mihajlović bio njemački saradnik ili ne. Zločini se uopšte ne stavljaju ni u deseti plan.

[Pasaga]

Tu se uopste ne spominje Dreznica.
Koliko se sjecam,citao sam,da je isti takav zlocin,slicnih razmjera pocinjen i u Dreznici.
To je par sela juzno od Rame.

[Seljak]

Knjiga "Rama 1942": Sjećanje na povijesnoj istini

19.03.2014 07:30 | 158 prikaza


Knjiga "Rama 1942.", koja obuhvaća radove znanstveno-stručnog skupa o stradanju hrvatskog i muslimanskog stanovništva Rame u jesen 1942. godine, izišla je nedavno u nakladi Franjevačkoga samostana Rama-Šćit.
Na više od 340 stranica donosi pet tekstova povjesničara koji govore o povijesnim okolnostima, neznanju, kontradikcijama i šutnji o tom stravičnom događaju i, prema ocjenama autora, najvećem pojedinačnom četničkom zločinu nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu.
U prvom dijelu knjige tekstovi su Ive Goldsteina, Ive Banca, fra Stjepana Lovrića, Ante Jeličića i Nerzuka Ćurka, a u drugom popis ubijenih i nestalih Hrvata i Muslimana/Bošnjaka iz Rame 1941.-1947.
Četnički pohod u Ramu nije izolirani čin, on je uvezani i po broju žrtava najveći pojedinačni četnički zločin nad Hrvatima u Drugom svjetskom ratu. On je dio genocida koji su četnici počinili tijekom rata 1941.-1945. u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini nad Hrvatima, kazao je Goldstein.
O stradanju se dugo govorilo samo kroz sjećanja u okviru obitelji, a sjećanje je sastavni dio kolektivnog i osobnog identiteta i zbog toga se treba temeljiti na činjenicama i na istini, kažu urednici knjige u predgovoru, ramski fratri Tomislav Brković, Stjepan Lovrić, Miljenko Petričević i Jozo Šarčević.
Oni upozoravaju na praksu selektivno odabranih i tendenciozno prikazanih sjećanja u korist pojednih političkih interesa, i naglašavaju da se ne smije više govoriti o počiniteljima nego o patnji i žrtvi, jer stradalnici postaju puki brojevi.
Ramljaci, stanovnici doline rijeke Rame u središtu Bosne i Hercegovine, čije je središnje naselje Prozor, kako se ističe u predgovoru, odrasli su bez želje da se nekom osvećuju pri čemu su se oslanjali na vjeru i imali podršku fratara.
Prema nepotpunom popisu stradalih, u Rami je ukupno od 1941. do 1947. ubijeno 1805 ljudi, od čega 1380 Hrvata i 427 Muslimana/Bošnjaka. Od toga broja, četnici su ubili 947 Ramljaka; 645 Hrvata i 302 Muslimana/Bošnjaka.
Fra Stjepan Lovrić upozorio je da je to kompleksan događaj s povijesnog, političkog, strategijskog, moralnog i općecivilizacijskog gledišta koji je u bitnome utjecao na demografsku i psihološku sliku žitelja toga kraja, ostavljajući neizbrisive traume i brojna otvorena pitanja na koja se još traže odgovori.
Knjiga nastoji izići iz povijesnog neznanja i potaknuti daljnja istraživanja, te se zauzima za humaniju i društveno-politički odgovorniju kulturu sjećanja, ističe se.
Pojašnjavajući neriješene povijesne kontroverze, Goldstein ulogu tada nadležne talijanske vojske u tom masakru naziva "blago rečeno, mračnom" jer njezino "pokroviteljstvo i neposredno suučesništvo u zločinu uopće nisu dvojbeni". Istodobno "sva bijeda NDH ogledala (se) u nemogućnosti 'da u vrijeme ramskog masakra, pa i u drugima sličnima, bilo što napravi kako bi zaštitila hrvatsko stanovništvo od pokolja". Ivo Banac kaže da su "četnici provodili talijansku protuhrvatsku politiku u sprezi s nominalnim hrvatskim vlastima".
Sociolog Ivan Markešić, naslanjajući se na Goldsteinovu tvrdnju o geonocidu, u jednom javnom istupu ističe da, po njemu dostupnim podacima, nitko iz crkvene hijararhije nikad nije negodovao pred nadležnim vlastima u vezi s tim strašnim događajem.
Nerzuk Ćurak naglašava važnost memorijalne kulture koja nije zasnovana na kulturi poricanja već na kulturi suočavanja, te objašnjava da se u svim prošlim stradanjima govori o povijesti naše sadašnjosti. Pozvao se na Poljaka Adama Mihnika koji je rekao da se pripadnost nekoj naciji najbolje osjeća preko stida. (Hina/dnevno.ba)
- See more at: http://www.rama.co.ba/novost/586/knjiga ... Kp6C4.dpuf

[Pasaga]

Seljace....
..jel ovaj opis,predgovor knjige,obuhvata ono o cemu sam govorio u gornjem postu?

[Seljak]

Seljace....
..jel ovaj opis,predgovor knjige,obuhvata ono o cemu sam govorio u gornjem postu?

Pašaga, još mi knjiga nije došla do ruku,ovo sam našao na jednom web-situ, vezano za nedavnu promociju knjige. Pročitao sam tu i prigodni prikaz ove knjige od prof.dr. Ivana Markešića (inače i moga vrlog poznanika) i mislim da se pokolj u Drežnici ne spominje.

[Konsultant]

Tu se uopste ne spominje Dreznica.
Koliko se sjecam,citao sam,da je isti takav zlocin,slicnih razmjera pocinjen i u Dreznici.
To je par sela juzno od Rame.

Dreznica je jedno 40-50 juzno od Rame. Ima dosta zapisa o zlocinima u dolini Neretve samo u papirnatom izdanju. Slabo sta ima na internetu.

Nadjoh ovo.

Krajem srpnja 1942. godine partizanski pokret je u potpunosti izgubio istočnu Hercegovinu povukavši se na dosta nepristupačan prostor između Prozora, Kupresa i Tomislavgrada. To je bio izrazito šumski predio, planinski prostor, gdje su samo ljeti boravili stočari na ispaši svoje stoke.102 Dok je vrhovna partizanska komanda s Josipom Brozom – Titom tražila bilo kakvu veću vojnu pobjedu i grad u kojem bi se smjestili, Talijani i četnici su pripremali drugi dio vojne operacije kojom su namjeravali razbiti legalne vlasti NDH u Prozoru, Jablanici i zapadnoj Hercegovini čime bi ovladali cijelom Hercegovinom i spojili se sa četnicima Dinarske divizije. Operaciju su četnici i Talijani podijelili na dva dijela, prvo su krajem kolovoza 1942. godine upali u Ljubuški i sela oko Biokova, a početkom listopada napali su sjevernu Hercegovinu. Dok su četnici pripremali napad na zapadnu Hercegovinu, partizani su uspjeli zauzeti Livno početkom kolovoza 1942. godine što im je povratilo poljuljani moral, a uz Livno ušli su u Duvno, Gornji Vakuf – Uskoplje i Posušje. Četnicima je situacija išla na ruku jer su se partizani vrtjeli oko rudnika boksita, ometajući iskope, a rudu su kopali i vozili za svoje potrebe Nijemci i Talijani. Bio je to znak Talijanima i Nijemcima da udalje partizane, a Titu je bio cilj domoći se zapadne Bosna, izbjegavajući veće vojne sukobe. Četnici su 28. kolovoza 1942. godine u većem broju iz istočne Hercegovine upali u Ljubuški, okolna sela i Vrgorac, ubijajući civile Hrvate, pljačkajući sela, ostavljajući pustoš i palež iza sebe.103 Za tri dana četnici su oko Ljubuškog, Vrgorca, Gruda, Sovića, Gorice, sve do Imotskog ubili 228 civila Hrvata i zapalili oko 700 kuća. Četnici i Talijani 1. listopada pokreću operaciju na sjevernu Hercegovinu, na prostor Jablanice, Konjica i Prozora i sela oko Posušja, točnije Rakitna. Za tjedan dana na tom prostoru ubili su 849 Hrvata i Muslimana, a gotovo sve su bili civili.104 Četnici su u potpunosti izvršili svoj zadatak, jedino je izbio problem što su se iz Njemačke demarkacione linije u Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Posušje, Duvno, Livno i Imotski uputile ustaše, domobranstvo i oružništvo koji su potisnuli partizane u zapadnu Bosnu, a četnike ka istočnoj Hercegovini, gdje su oni postali apsolutni vladari istočne Hercegovine u 1942. godini. Četnički užasni zločini vjerovatno nisu bili po volji ni Talijanima, a ni vlada Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu nije ih mogla pravdati, pa su time privremeno zaustavljene daljnje operacije četnika u Hercegovini.

Preuzeto s linka http://www.marijanmandic.com/index.php? ... &Itemid=34

[Seljak]

Evo još nekih konkretnih podataka, u ovome kritičkom osvrtu na spomenute događaje...koga zanimaju, naravno.
http://www.prometej.ba/index.php/zaniml ... ozora-1942

[Konsultant]

To je bio citav pohod ciscenja u slivu Neretve, pod izgovorom odmazde za prijasnje zlocine nad njima.

Inace, ovaj clanak je jutarnji.hr skroz plitko napisao.

[Pasaga]

To je bio citav pohod ciscenja u slivu Neretve, pod izgovorom odmazde za prijasnje zlocine nad njima.

Inace, ovaj clanak je jutarnji.hr skroz plitko napisao.

Tim pohodom,oni su isli,sto se Hercegovine tice,najzapadnije....dalje nisu jer nisu im dozvolili Talijani,svabe....

[Seljak]

Ima Miletićeva i Dedijerova knjiga o zločinima nad Muslimanima u 2. svj ratu a i u ovoj o četničkim zločinima nad Hrvatima i Muslimanima ima puno faktografije. Zanimljivo je da su ex - Yugoslaviji mjesta četničkih zločina veoma rijetko ili nikako obilježavana.

http://fr.scribd.com/doc/163482402/%C4% ... -1941-1945

[Konsultant]

Trebao bi citavo Podrinje i Istocnu Bosnu markirati. Dobro se sjeti za Dedijera

[Seljak]

Trebao bi citavo Podrinje i Istocnu Bosnu markirati. Dobro se sjeti za Dedijera

Pa evo, na ovome linku se o tim krajevima najviše i govori, pa me je to i navelo na pitanje zašto u Jugoslaviji ta stratišta ničim nisu obilježena. Ne sjećam se više gdje, ali znam da sam negdje čitao o tome, da je Tito , kada je dolazio u Višegrad, vidio kako je Drina nosila leševe i doslovice bila krvava.

[Krokodil Behko]

Trebao bi citavo Podrinje i Istocnu Bosnu markirati. Dobro se sjeti za Dedijera

Podrinjski nevoljnici, bili su okosnica stvaranja handžar divizije.
Ko tebe nožem, ti njega handžarom

[Seljak]

Nego, čitajući ovu temu, tačnije - dio o Anti Paveliću - ''progooglah'' i naiđoh na podatak za koji nisam znao. Ante je, navodno,u Jezeru, kod Jajca, završio muslimansku osnovnu školu - mekteb, nakon koje je nastavio isusovačku školu (vjerovatno gimnaziju) u Travniku. Ukoliko je podatak tačan (jer na wikipedijama i inim ..pedijama, može pisati svako i svatko), za mene je on zaista novost.


Rođenje i naobrazba[uredi VE | uredi]
Ante Pavelić rođen je u malom hercegovačkom selu Bradina kod Konjica na Ivan Planini, tada dijelu Austrougarske Monarhije. Njegov otac Mile, pružni radnik, i majka Marija doselili su se iz ličkog sela Krivi Put. U potrazi za poslom, njegova obitelj se prvo seli u Jezero kod Jajca, gdje Pavelić pohađa osnovnu školu, muslimanski mekteb. Tu je Pavelić slušao o muslimanskim običajima i lekcije koje su kasnije utjecale na njegov stav prema Bosni i prema bosanskim muslimanima. Nakon toga Pavelić pohađa isusovačku školu u Travniku, odrastajući u gradu gdje je većinsko stanovništvo bilo muslimansko. Kultura bosanskih muslimana odigrala je važnu ulogu u njegovoj kasnijoj političkoj karijeri. Zdravstveni problemi nakratko prekidaju njegovo obrazovanje 1905.. Ljeti te godine zaposlio se na željeznici u Sarajevu i Višegradu[4] Poslije toga nastavlja obrazovanje u Zagrebu, u kući njegovog brata. U Zagrebu Pavelić pohađa srednju školu, zbog kašnjenja da preda ispite, pada četvrtu godinu koju je morao ponoviti. U njegovim ranim srednjoškolskim danima pridružio se Čistoj stranci prava i studentskoj organizaciji Frankovci, koju je osnovao Josip Frank, punac Slavka Kvaternika, austrougarskog pukovnika i budućeg ministra Domobranstva.[5][6] Poslije Zagreba, srednju školu nastavlja pohađati u Senju u klasičnoj gimnaziji, gdje je završio peti razred. Zdravstveni problemi mu opet prekidaju naobrazbu, zapošljava se u Istri u blizinu Buzeta. Godine 1909. nastavlja obrazovanje u Karlovcu, gdje je završio šesti razred. Sedmi razred ponovno završava u Senju, da bi maturirao u Zagrebu 1910. Nakon mature upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Kad je završio pravo, pozvan je na odsluženje vojnog roka u austro-ugarsku ratnu mornaricu.[7] Vojno liječničko povjerenstvo u Puli nije bilo sigurno je li bio sposoban za služenje vojnog roka, pa je poslan na rad u Šibenik, gdje je od kolovoza 1914. do ožujka 1915. radio kao zidar pri gradnji zgrade mornarice.[7] Za to je vrijeme stanovao kod jedne židovske obitelji.[7] Ponovno je krajem ožujka 1915. pozvan u Pulu, gdje je liječničko povjerenstvo zaključilo je da ipak nije sposoban za vojnu službu, pa je otpušten.[7] U isto vrijeme postaje odvjetnički pripravnik Aleksandra Horvata, tadašnjeg predsjednika Stranke prava, gdje također dobiva i doktorat u srpnju 1915.[8]

[Spanac_113]

Na vrime se preturija.

..ma kakvi zarobili ga..

Zar su partizani 43. bili toliko brojni, da su mogli zarobiti nekoga?
Ja san mislija da je Tito u toj fazi, kad su saveznici ušli u Italiju, mogao sa svojom vojskom samo preći iz faze oslobađanja pećina u fazu oslobađanja zabačenijih šuma.

A naredne (1944.) kad je ono oslobodio Srbiju, uz "neznatnu" rusku pomoć, samostalno je oslobodio tri sela uz Drinu. Ali nije ni to najpouzdanije, jer nene su po našoj mahali pričale da je to bilo zbog toga, što je handžar divizija slavila Bajram, pa su se popitali kasnije.

[Spanac_113]

Nego, čitajući ovu temu, tačnije - dio o Anti Paveliću - ''progooglah'' i naiđoh na podatak za koji nisam znao. Ante je, navodno,u Jezeru, kod Jajca, završio muslimansku osnovnu školu - mekteb, nakon koje je nastavio isusovačku školu (vjerovatno gimnaziju) u Travniku. Ukoliko je podatak tačan (jer na wikipedijama i inim ..pedijama, može pisati svako i svatko), za mene je on zaista novost.

ja sam vec vise puta naisao na ovaj podatak Seljak, cini se da je istinit i u to vrijeme normalna stvar.

[Seljak]

Nego, čitajući ovu temu, tačnije - dio o Anti Paveliću - ''progooglah'' i naiđoh na podatak za koji nisam znao. Ante je, navodno,u Jezeru, kod Jajca, završio muslimansku osnovnu školu - mekteb, nakon koje je nastavio isusovačku školu (vjerovatno gimnaziju) u Travniku. Ukoliko je podatak tačan (jer na wikipedijama i inim ..pedijama, može pisati svako i svatko), za mene je on zaista novost.

ja sam vec vise puta naisao na ovaj podatak Seljak, cini se da je istinit i u to vrijeme normalna stvar.

Hvala Španac. Meni nikada do ruku nije došla neka autentična biografska knjiga o Anti, pa otuda i moje rezerve spram pomenutog podatka. Inače, mislim da su neki muslimanski intelektualci svojedobno pohađali katoličke gimnazije, a znam da danas u BiH ima jedan broj bošnjačke djece koji ih pohađaju. Naravno, ništa čudno.

[Krokodil Behko]

Na današnji dan pre 70 godina - 25. decembra 1944. - izvršio je samoubistvo poznati izdajnik srpskog naroda i četnički ratni zločinac: Predrag Raković, komandant 2. ravnogorskog korpusa, odnosno glavni četnički zapovednik u čačanskom kraju. Ovaj zlikovac se ubio kako bi izbegao suđenje za zločine za koje je bio komandno odgovoran.

Raković je najodgovorniji za sve četničke zločine na području Čačka, Gornjeg Milanovca i Dragačeva. Na ovom području četnici su tokom Drugog svetskog rata skrivili smrt najmanje 1.199 ljudi koje su direktno ubili ili su ih predali Nemcima nakon čega su ih Nemci likvidirali. Od ovog broja neposredno su ubili 702 osobe, među kojima 99 žena, od čega su streljali 457 osoba, zaklali 209 (među kojima i 61 žensku osobu). Od 702 osobe koje su usmrtili četnici u čačanskom kraju, 103 su ubijene od strane četničkih odmetnika nakon oslobođenja, pri čemu je reč o najvećem broju ubijenih lica od strane četničkih odmetnika u nekom regionu u Srbiji. Četnici su tokom okupacije u čačanskom kraju uhvatili 497 pripadnika partizanskog pokreta i njihovih simpatizera i predali ih Nemcima koji su ih tokom rata lišili života.

Navodimo samo jedan Rakovićev zločin: U depeši Draži Mihailoviću, 29. marta 1943, Raković navodi: „U vezi zaplenjene arhive inž. Poštića, kao njegovi saradnici u srezu ljubićkom streljano je 63 osobe. Još ima da se pohvata 84 u srezu trnavskom i ljubićkom, ali rešio sam da ove pohvata žandarmerija i sprovede u Beograd u lager, te da se tamo streljaju kada se desi da neki okupatorski vojnik pogine kao što je bio slučaj u Dragačevu nedavno.“ Pojašnjenje: četnici 2. ravnogorskog korpusa su 5. marta 1943. izvršili opkoljavanje i napad na grupu boraca Čačanskog NOP odreda u selu Ostra, kada je izginulo 14 partizana, među kojima i Radiša Poštić, zamenik komandira odreda, pri čemu je zaplenjena arhiva odreda koja se kod njega nalazila. Mihailović nije pozvao Rakovića na odgovornost, ni nakon ove depeše i priznanja zločina, niti bilo kad tokom rata.