Imam ja tu neku zemlju gdje se povremeno igram. Prve godine kada sam to zemljište kupio, došao je jedan da mi očita bukvicu kako je to njegova trava jer je on platio prethodnom vlasniku za tu godinu, i kao ne smijem da je gazim.
Reko' nemam ti ja nikakve veze s tim, to riješi s kim si dogovarao i kome si plaćao a ovo je sada moje. No, radi dobrosusjedskih odnosa, nemam ja ništa protiv da ti iskoristiš tu travu ove godine jer je ja ne namjeravam da pasem.
E sljedeće godine komšija čija kuća graniči sa tim mojim zemljištem držao par ovaca i zamolio da one pasu na toj mojoj livadi i ja im, radi dobrosusjedskih odnosa, dozvolim ali skrenem pažnju da one to rade na dijelu koji graniči
s njihovim dvorištem jer na suprotnoj strani imam zasađenu živu ogradu pa da je bezveze na uništavaju, niti da prolaze u dio gdje je bašta i voćnjak da ne prave štetu.
Naravno, svaki put kada dođem vidim da se taj dogovor poštuje i da su te dvije ovce privezane na tom dijelu ali isto tako svaki put nađem i tragove ovčijeg uništavanja po bašti, izgrižene biljke u bašti kao i brabonjke koji svjedoče njihovom prisustvu. Rezultat, polomljeni kalemi i rasturena bašta u više navrata.
E onda ja kažem da više ne želim da ih on čuva tamo, i postavim i dio ograde i kapiju koji su nedostajali. A on me zamoli da na dio koji graniči prema njegovom prilaznom putu ne postavljam stubove jer će on kao izlijevati tu sljedeće ljeto potporni zid, pa da onda postavimo stubove po zidu.
Haj reko, nije problem ali razvučem samo bodljikavu žicu na tih 20-ak metara onako bez stubova. Čisto da se zna da nije u redu da se taj dio iza ograde uzurpira.
A on u svojoj ogradi koja graniči prema meni napravi kapiju tako da može da pušta ovce unutra kada mene nema.
I prošle zime se ja obradujem kako se prošlogodišnja salata sama posijala pa da ove godine ne moram ništa saditi. Međutim nekad u januaru zateknem stado ovaca bez čuvara kako tamane šta stignu jer je sada sve ograđeno i ne treba niko da ih čuva unutar te moje zemlje. Naravno, od salate ne bi ništa za ovu godinu.
Ovce su bile od onog s početka priče.
Istjeram ih ja vani i postavim katanac na kapiju. A ima još jedna kao pješačka kapija koja je stalno zaključana. Sljedeći put zateknem tu pješačku kapiju iskrivljenu tako da više jezičak ne može doći do suprotne strane i ne može se više zaključati, nego stoji otvorena.
Haj kontam, djeca se vješala po njoj. I ja sam radio slične stvari kao dijete.
Prošli vikend kad sam bio tamo, dođe onaj s početka priče i čije sam ovce našao u januaru, da mi prijavi kako treći komšija kojeg još nisam upoznao čuva ovce i koze na toj mojoj zemlji kada mene nema, pa on kao dobar komšija došao da prijavi da ja ne bi pomislio da je opet on u pitanju.
Kaže dođi nekad pred mrak pa ćeš ga zateći ili ostavi broj telefona pa ću te nazvati. Haj, zahvalim se ja, i ode on.
Danas zvoni telefon, zove njegova supruga da prijavi tog trećeg da je trenutno u posjedu, i ako odem tamo da ću ga zateći.
Jao likova, koristi ovu kišu jer zna da nemam potrebe da idem tamo po kiši.
I kontam ja, haj svakako odoh da postavim lanac i katanac i na onu pješačku kapiju.
Odem tamo i uredno ga zateknem s ovcama. I sad teče dijalog:
On: Evo ja sad ušao s ovcama.
Ja: Nisi sada, nego si čitav dan tu, al' nije to ni bitno, ne možeš ovdje ulaziti bez dozvole, ovo je privatan posjed.
On: Ma ja evo prvi put...
Ja: Nije prvi put, nego često tu dolaziš, al' kao što rekoh, nije bitno, nemoj više.
On: Da li bi možda mijenjao travu za đubre
Ja: Mogu samo zamijeniti to da ne preduzimam nikakve mjere ako ti više nećeš proći ovu kapiju. I samo da te pitam, kuda si ih uveo? (pretpostavljam da je on i razvalio malu kapiju)
On: Prošli smo ispod ovog dijela gdje je samo žica bez stubova. Trebao bi ti tu postaviti jedno 3-4 stuba da se ne može prolaziti.
Čuj on mene savjetuje da postavim stubove da on ne bi mogao ulaziti.
I tako ja silom prilika odlučim da ću ubuduće sam da pasem travu al' je više ne dam nikom.








