Da mozete, kome bi rekli 'oprosti' i kako?

[Ruana]

Meni jednom ostade zao, zao mi je i sada. Jedna osoba mi rece jednom "oprosti"
Ja rekoh " neka ti Bog oprosti ja ne mogu"
Zao mi vala i danas.

..ti si zlo..

To je bio jedan momak sto me prevario sa prijateljicom, spetjali se mjesecima ja nista nisam znala.
Rekoh mu tako, ali oprostila sam. Zive tu blizu mene, nemaju djece, i kad ga sretnem zao mi ga. Pogotovo ako su djeca sa mnom . Nekako mi pogledom trazi halal.

[Julia-Klara]

Pa reci mu,Ruana. NIje kasno,a njemu ce znaciti puno

[Ruana]

Pa reci mu,Ruana. NIje kasno,a njemu ce znaciti puno

Ma ne mogu nikako da nadjem priliku, a neprijatno mi da ga tek tako zaustavim. Mi smo samo na "cao" ili klimanje glavom. A kad je ona sa njim i ne javlja se. Isto ako je muz sa mnom ceka da se ja prva javim.

[Julia-Klara]

ja nekako tu nemam problema, kada je trazenje oprosta u pitanju...
medjutim, imala sam situaciju...onaj moj bivsi najbolji drug... sada ce dvije godine kako nismo u kontaktu, i ne znam da li sam pisala o razlozima, ali nema veze...uglavnom, po mom ja nisam uradila nista, po njegovom sam ja licemjerno djubre i svasta nesto, al hajd, ima pravo na svoje misljenje i vidjenje stvari,jel...
e sad, ja sam njega iskreno voljela (kao druga), i do jedne izvjesne mjere mi ova sitacijasmeta, voljela bih znati je li dobro, je li sve pod kontrolom, i sto bih ga rado zagrilila i otisla na rucak/veceru/kafu s njim... svo ovo vrijeme razmisljam o tome,ali znam i kako bi reagovao da ga nazovem ili pisem mu..pa sam cutala... do neki dan bez ikakvih skrivenih misli , otvorena srca mu se javim, i u prvi mah mi se ucini da mu je drago, tako je reagovao... no kako je razgovor odmicao, probudio se onaj njegov mracni dio, zbog kojeg se i nisam javljala
U jednom trenutku me pita "a sto si mi se javila?" , ja mu kazem "jer sam te pozeljela",a on kaze "poslije 2 godine ti se sjetila da si me pozeljela?"... osjecala sam se glupo, ali i treba mi tako jer ja nikad ne naucim, i nikad necu vjerovatno, da nekad stvarno pocnem vjerovati svojim osjecajima kada mi kazu "NE"
spadam u osobe kojima jedno oobicno "izvini" puno znaci, i takva ne vjerujem da se drugi jednostavno "poseru" na isto...
ponavljam, nisam uradila nista za sto bih se morala izvinjavati,ali sam mu se javila podvijena repa da pokazem da mi je njegovo prijateljstvo znacilo puno...dzaba...

[Ruana]

Nazovi ga opet, i budi uporna dok ga ne razuvjeris, ustvari ti ga znas kakav je i sta pali kod njega. Sjedite ko ljudi i porazgovarajte.
Ja kad bi imala priliku ja bih ovome rekla, jer stvarno covjek mi nista ne znaci, ni ona, niti sam uopste ljuta, ali ona me nikad nije pogledala, izbjegava me citav zivot. a ustvari nikad se posvadjale nismo. Upoznali smo se u azil centru i druzile se.

[Julia-Klara]

problem je sto ga znam... i isto takoznam da nece popustiti nikad ... probala sam, i ako sam znala da ce bitijako blizu da me posalje u neku stvar materinu ... vise jok... bar ne naredne dvije godine

[sann]

..........vrijeme cini svoje,pa i greske blijede! Mozda na pravi nacin,kada je prava prilika tu,izmamiti osmjeh,nekome"i znati da je oprosteno!

[Julia-Klara]

zeljela bih reci sebi "oprosti", i sto je bitnije voljela bih da sebi mogu oprostiti neke stvari koje sam napravila...
ali jos uvijek nije vrijeme, bojim se uradicu ih ponovo

[Dzagoda]

Pros'o voz.

[uvijek_kontra]

Sebi.

[dacina_curica]

Sastavih dugacak mail i kliknuh "send". Ne znam sta mi bi.

[drugrankovic]

dobra tema... ja sam ispao konj, obrazlagavsi da to ne ucinim sa svoje strane ne gledajuci da li ce ona, pravdajuci se da je kasno... kad shvatim da nikad nije kasno to uciniti, ja se opet tesim sad je jos kasnije... i tako unedogled... razlog, da ne diram proslost. komplikovano je to za objasniti

[Bla]

Oprostite što postojim.

(nek' se nađe za referenciranje)

[Socrates]

Još složenije pitanje je kako bi tražili oprost od nekoga ko i ne zna da ste mu ista krivo učinili.

Evo, ja sam zgrijesio prema jednom prijatelju, prije devet godina, i sad sam nešto u fazi da bi bio red da mu tražim oprost. Da li? Ili samo pustiti? Niz vodu?

Sve ovo vrijeme, sasvim normalan prijateljski odnos. Nije ni on savršen, a nisam, bogami, ni ja. Ali, eto, ko jeste.

A za ove očigledne greške i sa moje i sa drugih strana, to je sve rješavano na vrijeme.

[spacebound]

Nikome.Nemam kome.Ne ostavljam repove, ne vrijedjam ne svadjam se, ne prekidam kontakte olako.Na prste jedne ruke mogu izbrojati ljude sa kojima ne pricam, nijedno nije mojom krivicom.
Od nekih sam se godinama i fizickom udaljenoscu distancirala, nema se tu sta ni trazit ni oprastat.

[Cvrle]

Još složenije pitanje je kako bi tražili oprost od nekoga ko i ne zna da ste mu ista krivo učinili.

Evo, ja sam zgrijesio prema jednom prijatelju, prije devet godina, i sad sam nešto u fazi da bi bio red da mu tražim oprost. Da li? Ili samo pustiti? Niz vodu?

Sve ovo vrijeme, sasvim normalan prijateljski odnos. Nije ni on savršen, a nisam, bogami, ni ja. Ali, eto, ko jeste.

A za ove očigledne greške i sa moje i sa drugih strana, to je sve rješavano na vrijeme.

Vidis, ja sam u slicnoj situaciji, samo obrnuto. Voljela bih da mi drugarica kaze "oprosti". Oprostila bih iz prve. Ali zasto nece da prizna gresku i zasto nece da prevali tu famoznu rijec preko usana, ne znam
Moj stav je da ne treba odugovlaciti i ne treba se bojati reci "oprosti". Savjest je puuuuuno smirenija.

Sto se mene tice, trenutno ne znam nikoga osim Boga dragog, od koga bih trebala traziti oprost

[damir5]

jedino sebi ne mogu oprostiti neke stvari,.... a nece budala ni da pita ... ostalo mislim da nemam ni koga ja moliti za oprost niti ima ko mene

[Socrates]

Znao sam ja da sam jedini čovjek sa grijesima ovdje.

[Chloe]

Ne bih mogla face to face izreći da mi je žao, ako je već kontakt prekinut, al' nekim poklonom uz kojeg bi išlo pisamce, možda . Kukavičluk. Pa kad bih se već odlučila da ukrotim ponos, ostavila bih sebi prostora za samozaštitu u slučaju odbijanja.

Zamišljam da odem na vrata, pokucam, a ta osoba kad me ugleda uzme automtsku pušku i "oplete", ne pojedinačno nego rafalno pa dobro, ne automatsku, al' počne gađati vaznama, tanjurima, tavama, vrijeđati, psovati. A ako galami, psuje, gazi poklon i pismo, ja bar ne znam.

Primjeti se da je iza mene neprespavana noć.

Mogu se "pohvaliti" da već imam ovakvu situaciju, zapravo nisam sigurna ni koje kriv, a nemam osjećaj da bih se trebala za nešto ispričavati, stavila sam tačku.... Znaući sebe, mislim da je tu zaista the end, konec, kraj.

Inače, nemam nerješenih situacija jer volim raščistiti što prije, ili bar probati, i potruditi se da bude jasno s moje strane, posebno onih koje volim i do kojih mi je stalo, tu za ego nema mjesta. Ispriičat ću se, ako i nisam a neka glupost u pitanju, opet se ispričam u cilju prevazilaženja nesporazuma,
ako ne ide ... ... Bože moj za sve treba dvoje ...

Oni kontakti koje totalno prekinem tj. svedem na "služben odnos" mislim da svi znaju zbog čega je,
i da je tu jednostavno pređen prag moje tolerancije.

[Socrates]

Prosto vas je uživanje čitati.

Sympathy for the Devil?