sta ste radile nakon tog iskutstva? kako ste ublazili bol u dusi? kako ste krenuli dalje, kad su svi govorili akobogda bice bebe, sto je bilo bilo je, a vi ste samo osjecali tugu i bol u dusi i srcu? koliko vremena kasnije ste opet zanijele?
i dali ima nade?
U roku od 3 mjeseca imala sam 2 pobacaja.Ne mogu da Vam opisem kako sam se osecala. Zeljela sam te male andjele vise od svega na svjetu, kad je doso taj dan u decembru izgubila sam ga. Nekako sam se pribrala (samo ja znam kako ) i gurala dalje...20 marta ustanovljena je ponovo trudnoca. Nisam znala da li da se radujem ili da placem..bila sam u 7 sedmici i 09.aprila i taj deo je otiso od mene.
Mozete da zamislite kako se osjecam, prezivjela sam sve naravno, ali tu ranu u dusi ceo zivot ima da nosim sa sobom.Ne prodje 1 jedini dan a da ja ne pomislim na njih, i zbog toga mi se srce slama.Samo onaj ko dozivi ovakvu nesrecu zna kako je.
i sad...opet sam trudna..nadam se, ahh stvarno se nadam da ce ovaj put sve biti uredu..
blago se onima koji imaju djecu, nemaju pojma uopce koliko su sretni..sve bih dala da sam jedna od njih..
pokusavam da se ne sekiram, ali eto uvijek prije spavanja pomilujem stomak moju bebicu i zamolim Boga da bude sve oke.
imam sve u zivotu, aman bas sve i samo je to ostalo, samo jos ta pushla nedostaje a nadajmo se da ce ostati do kraja.
drzite mi fige
. Opet je bilo komplikacija, visok pritisak i sve što to prati, ali moj dr je reagovao brzo. Uradili su hitan carski rez, beba se rodila prije vremena, ali zdrava, čvrsta... E sad uživam u njoj, u pravom smislu riječi! I nadam se, Sanjalice da ćeš na s i ti uskoro obradovati, samo vjeruj u sebe, držimo ti fige...
