Na bosanski forum svi unose radost. Neko svojim dolaskom, a neko odlaskom. Vraćamo kredite, priređujemo šokiranja i ibrete. Sve znamo, sve umijemo, pomoći hocemo, a možda i nećemo. Spoznajte istinsku draž opcije "quote".
Bla//Član predsjedništva je toliko malo bitna funkcija da što se mene tiče može biti i ovaj komšija preko puta. (Doduše, možda bi nam asfaltirali ulicu pa bi vidio od njega nekog hajra)//
j... ga stručnjak, mi se satrasmo pucajući u prazno, a ti nikako da objaviš spisak nevažnih funkcija. Prvo gradonačelnik, sad članovi predsjedništva, predpostavljam da su i premijeri kantona nevažni... Nemoj biti sebičan, podijeli koju iskru svog znanja sa običnim pučanstvom.
Stvar je da član predsjedništva ne može uticati na kretanja i promjene koje su se pominjale.
A predsjedništvo kao kolektiv ima svoje nadležnosti koje su propisane ustavom. Ne znam čemu pompa oko toga.
Pa, glupo je reći trenutno, nego od kako ovaj sistem postoji, najbitnije je biti predsjednik stranke, pomesti neistomišljenike i onda suvereno vladati svojom prčijom, jer se politika ne vodi u za to predviđenim tijelima. U tim tijelima niko ne diže ruke po sopstvenoj volji i vlastitoj savjesti nego onako kako mu se odredi.
Znači, kad glasamo mi svoje glasove dajemo direktno predsjednicima političkih stranaka a oni to dalje raspoređuju.
Lijepo je s tobom diskutovati kad se malo otvoriš
Guzva na bosnjackoj desnici
Uz opskurante poput Žigića i Alića (koji sve skupa nikada nisu dobili ni 3.000 glasova), ali i vječne kandidate koji, svjesni nemogućnosti svoje pobjede, trguju sa onim što imaju – a blizu 50.000 glasova u slučaju SBiH i BPS-a nije malo – nema sumnje da će Bakir Izetbegović, uz štetu koju sebi neprestano nanosi džordžbuševskim izjavama tipa “depresivnosti” poplava, ili “samo dvije žrtve” i labavu podršku unutar vlastite partije, biti glavni izborni izvor za prelivanje bošnjačkih glasova
Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kandidovaće se kompletna reprezentacija – čak 11 kandidata. Ako izuzmemo “favorite” kao što su Halil Tuzlić (aktuelni načelnik Breze koji je, spletom nerazjašnjenih okolnosti, od rudara postao “kontroverzni biznismen”) i posve anonimni Adil Žigić, tu je vječni kandidat Sefer Halilović, zatim esdeaovski izopćenik Mirsad Kebo, ispred SBiH će to biti ekonomistica Azra Hadžiahmetović (SDP je spominjao Denisa Bećirovića, ali je on, po svemu sudeći, već otpisan navodnim dogovorom Izetbegović – Lagumdžija), dok će se u igru uključiti i strančice – Stranka dijaposre i Kongresna stranka.
Kandidat SDA će, naravno, biti Bakir Izetbegović, dok SBB još uvijek nije istakao kandidata, ali se očekuje da to ipak bude Fahrudin Radončić. Pa ipak, najinteresantnija ličnost u cijeloj postavi je svakako bivši reisul-ulema IZBiH Mustafa Cerić. Isprva su Cerićeve pristalice tvrdile da on u sve ide sam, uz pomoć istaknutih ljudi iz dijaspore, te da se zapravo radi o čovjeku koji ima podršku SAD-a i Saudijske Arabije. Međutim, ako izuzmemo ove spekulacije, jedina osoba koja je zasada namignula Ceriću (koji se našao u društvu Kebe, Tuzlića i Žigića) jeste smijenjeni ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić. Radončić nije postao član Predsjedništva, a Cerić više nije reis. Reklo bi se da imaju mnogo toga zajedničkog, posebno kad su u pitanju neostvarene ambicije. A nije da ih je malo.
Demistificirani mistifikator
Stoga nije nikakvo čudo da su se ponovo našli na istoj strani. Ali na kakav način? “Kandidatura Cerića je dobra iz prostog razloga što će doći do demistifikacije utjecaja Islamske zajednice na rezultate izbora. Ranije je bio stav da je SDA i Izetbegović spona s Bogom i da, ako ne glasaš za njih, ti si protiv Boga i vjere. Nakon ovoga, IZBiH treba da radi svoj posao, da bude naša moralna vertikala i da dopuste svim Bošnjacima da glasaju za koga hoće”, izjavio je Fahrudin Radončić, lider SBB-a i bivši ministar sigurnosti BiH, smijenjen združenom akcijom SDP-a i SDA, ustoličivši tako nekadašnjeg bošnjačkog kralja mistifikatora za demistifikatora. Zna Radončić kako se to radi. Ukoliko je mistifikator najsposobniji lider, zaposli ga kao demistifikatora. Ako je Amerikancima i Nijemcima uspjelo sa Aleksandrom Vučićem, zbog čega nekadašnji uspostavljač ekskluzivne Islamske zajednice i s njom uvezanih esdeaovskih kadrova sa Allahom, ne bi postao i njen rušilac? Nema sumnje da je Radončić dobar dijalektičar, a Cerić još bolji.
Podsjetimo se nekih njegovih izjava: “Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić učinio je više za buđenje islama u BiH nego što sam ja dostigao za 50 godina misionarskog rada”, izjavio je Cerić još 2004, dok još uvijek nije bio načisto je li bošnjačko pitanje na Balkanu nacionalno ili vjersko. Kada je već zaključio da je ono nacionalno (nekako u vrijeme kada je postalo jasno da se više neće moći ponovo kandidovati za reisa), izjavio je i sljedeće: “To ne znači da su Bošnjaci samo vjerska skupina. To znači da su Bošnjaci univerzalna zajednica, koja baštini univerzalne vrijednosti, koje njihovu nacionalnu partikularnost čine važnom i zanimljivom.
Prihvatanjem univerzalnih vrijednosti vjere ne umanjuju se partikularne vrijednosti nacije” (Dnevni avaz, 12. oktobra 2007, o vjeri i naciji kod Bošnjaka). Radončić je, komentirajući kandidaturu bivšeg reisa, još primijetio da je “Nedopustivo… da se svakoga ko se pojavi na političkoj sceni optužuje da dijeli bošnjački narod. Ako Cerić cijepa jednu vlast koja iza sebe ima političke leševe i neshvatljivo koaliranje, zašto bi ga neko proglašavao izdajnikom”.
I tako su se nekadašnji saveznici ponovo približili. Radončićev mig može značiti svašta. Od proste pakosti prema SDA, pa do voljnosti da SBB, uz jasnu političku cijenu, Cerića podrži u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva. Šta bi u tom slučaju bio dugoročniji cilj? Iz Radončićevih riječi je jasno da se radi o kreiranju nove koncepcije bošnjaštva, one koja će, očigledno, biti sekularnija, u tom smislu da će Islamska zajednica biti jedna od zajednica u okvirima bošnjačke nacije, ali ne i zajednica čiji splet interesa najčešće određuje ko će biti na poziciji bošnjačkih svjetovnih lidera.
Ne bi li Cerić, koji još uvijek ima mnoge pristalice u IZ-u, a s druge strane bilo kakvu političku poziciju, tome mogao doprinijeti?
Pitanje je, ipak, s koje funkcije. Unatoč podršci koju ima, Cerić teško može osvojiti većinu bošnjačkih glasova. Zbog čega je onda potreban Radončiću, ako izuzmemo njegovu staru slavu? Radončić je, svakako, obaviješten da je SDA u unutrašnjem rasulu, koje će se, ne dođe li brzo do konsolidacije, odraziti na izbornim rezultatima. Cerić je čovjek koji, nesumnjivo, i dalje ima konekcije širom svijeta i mogao bi svakog svoga partnera prikazivati kao demistfikatora i model sekularnog Bošnjaka – muslimana.
Od novog muslimana
Uz to, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Demokratske fronte bi, uz podršku Željka Komšića, mogao “odnijeti” veliki broj glasova SDA-ovom kandidatu. Prema tome, Ceriću je jasno gdje se ugrađuje. Ako se ostvari savez SBB-a i DF-a i ukoliko Radončić uspije (s)kupiti glasove ostalih manjih kandidata i ako, uz to, Cerićevo izborno tijelo preotme SDA nekoliko desetina hiljada glasova, Radončić će dobiti ono što želi – mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva, a Cerić funkciju za koju se već pogodi.
Kako se samo prevarila omladina Saffa kada je pisala o tome da je Cerić priznao kako je pogriješio podržavši Radončića. Čini se da je, zapravo, griješio svaki onaj koji je dosada ujedinio svoje snage sa Cerićem. Ali to je bio Cerić – reisul-ulema. Onaj koji je govorio o “novim” i “starim” muslimanima, onaj u kojem je sinergija Islamske zajednice i političkih miljenika bila samorazumljiva i prirodna, onaj kojem nije bilo problematično istovremeno Bošnjake izjednačiti sa Turcima, pod svojim skutima okupljati obogaćene “kontroverzne biznismene”, uvoditi vjeronauku u obdaništa, a također saučestvovati u new-age kultu zvanom “Visočka piramida” i zataškavati slučaj crnomagijske pedofilije u Gluhoj Bukovici, Baracka Obamu proglašavati “božijim darom”, jednako učeći dove za spas šiitskog Irana od svih njegovih neprijatelja, s tim da je role model “novog” bosanskim muslimanima trebao postati sunitski selefista.
A gdje je sad? Čak i nakon završetka svoga mandata u IZ-u, Cerić je pokušao nastaviti u sličnom tonu formirajući Svjetski bošnjački kongres i Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti, dva projekta prepoznatljiva isključivo po razdorima, opskurantizmu i diletantizmu (nacionalizmu kalibra Dveri Srpskih ili Jovana Deretića), koji nisu dobro završili. Podsjetimo, BANU trenutno radi na projektu dokumentarca o genocidnoj ideologiji romana Ive Andrića, dok njeni hipi akademici, kao Ferid Muhić, razglabaju o “kraljevskoj duši Bošnjaka”, a “istraživači” poput Ibrahima Pašića sami sebi proturječe u svakoj novoj knjizi o starodrevnom porijeklu bošnjačkog naroda.
Time je Cerić postao savršeni kontrapunkt Mirsadu Kebi, koji posljednjih dana obilazi političke prijatelje i koji se također u neko doba može postati zanimljiv saveznik. U svakom slučaju, uz opskurante poput Žigića i Alića (koji sve skupa nikada nisu dobili ni 3.000 glasova), ali i vječne kandidate koji, svjesni nemogućnosti svoje pobjede, trguju s onim što imaju (a blizu 50.000 glasova u slučaju SBiH i BPS-a nije malo), nema sumnje da će Bakir Izetbegović, uz štetu koju sebi neprestano nanosi džordžbuševskim izjavama tipa “depresivnosti” poplava, ili “samo dvije žrtve” i labavu podršku unutar vlastite partije, biti glavni izborni izvor za prelijevanje bošnjačkih glasova tamo gdje to bude isplatnije. To je materijalna baza njegove planirane demistifikacije. Biće da je zato Radončić i namigao Ceriću, kao što će, vjerovatno, namignuti i ostatku opskurantske ekipe.
Pa ipak i Cerić je, očigledno, nešto shvatio. U njegovim nastupima nema traga nekadašnjoj žestini. “Ne upotrebljavam, niti koristim to što sam bio i ne zalazim u nadležnosti Islamske zajednice i ne miješam se u vjerska pitanja, već slijedim uputstva vjerskog autoriteta kao i svaki drugi redovni član Islamske zajednice. Stoga je dobro da to i drugi bošnjački političari i kandidati poštuju i da ne zalaze u teren vjere, jer nisu ni kompetentni ni pozvani da o tome govore. Sve to što su uradili kao članovi Islamske zajednice trebaju da budu ponosni na to. Ali koristiti to u političke svrhe i navoditi to u predizbornoj kampanji s ciljem da pridobiju bošnjačke glasače je tužno. S moralnog i društvenog aspekta to je neprihvatljivo”, izjavio je u jednom od posljednjih intervjua. Ali to je politika. Ako je Cerić mogao biti sve za svakoga i niko za nikoga, onda mu je savršeno jasno u kakvom je položaju i kome će, na kraju, prodati ono malo “sirotinje” glasova što ima. Oktobar je daleko i to ne mora biti Radončić.
BHDANI
Ne obracaj mi se:
Lavlje_srce
"Ne uzimaj hranu iz tanjira brata svojeg, jer će oslabiti, i ma koliko te volio, tako slab ti neće biti od pomoći, i ostaćeš sam".
Pasaga wrote:Guzva na bosnjackoj desnici
Uz opskurante poput Žigića i Alića (koji sve skupa nikada nisu dobili ni 3.000 glasova), ali i vječne kandidate koji, svjesni nemogućnosti svoje pobjede, trguju sa onim što imaju – a blizu 50.000 glasova u slučaju SBiH i BPS-a nije malo – nema sumnje da će Bakir Izetbegović, uz štetu koju sebi neprestano nanosi džordžbuševskim izjavama tipa “depresivnosti” poplava, ili “samo dvije žrtve” i labavu podršku unutar vlastite partije, biti glavni izborni izvor za prelivanje bošnjačkih glasova
Za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kandidovaće se kompletna reprezentacija – čak 11 kandidata. Ako izuzmemo “favorite” kao što su Halil Tuzlić (aktuelni načelnik Breze koji je, spletom nerazjašnjenih okolnosti, od rudara postao “kontroverzni biznismen”) i posve anonimni Adil Žigić, tu je vječni kandidat Sefer Halilović, zatim esdeaovski izopćenik Mirsad Kebo, ispred SBiH će to biti ekonomistica Azra Hadžiahmetović (SDP je spominjao Denisa Bećirovića, ali je on, po svemu sudeći, već otpisan navodnim dogovorom Izetbegović – Lagumdžija), dok će se u igru uključiti i strančice – Stranka dijaposre i Kongresna stranka.
Kandidat SDA će, naravno, biti Bakir Izetbegović, dok SBB još uvijek nije istakao kandidata, ali se očekuje da to ipak bude Fahrudin Radončić. Pa ipak, najinteresantnija ličnost u cijeloj postavi je svakako bivši reisul-ulema IZBiH Mustafa Cerić. Isprva su Cerićeve pristalice tvrdile da on u sve ide sam, uz pomoć istaknutih ljudi iz dijaspore, te da se zapravo radi o čovjeku koji ima podršku SAD-a i Saudijske Arabije. Međutim, ako izuzmemo ove spekulacije, jedina osoba koja je zasada namignula Ceriću (koji se našao u društvu Kebe, Tuzlića i Žigića) jeste smijenjeni ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić. Radončić nije postao član Predsjedništva, a Cerić više nije reis. Reklo bi se da imaju mnogo toga zajedničkog, posebno kad su u pitanju neostvarene ambicije. A nije da ih je malo.
Demistificirani mistifikator
Stoga nije nikakvo čudo da su se ponovo našli na istoj strani. Ali na kakav način? “Kandidatura Cerića je dobra iz prostog razloga što će doći do demistifikacije utjecaja Islamske zajednice na rezultate izbora. Ranije je bio stav da je SDA i Izetbegović spona s Bogom i da, ako ne glasaš za njih, ti si protiv Boga i vjere. Nakon ovoga, IZBiH treba da radi svoj posao, da bude naša moralna vertikala i da dopuste svim Bošnjacima da glasaju za koga hoće”, izjavio je Fahrudin Radončić, lider SBB-a i bivši ministar sigurnosti BiH, smijenjen združenom akcijom SDP-a i SDA, ustoličivši tako nekadašnjeg bošnjačkog kralja mistifikatora za demistifikatora. Zna Radončić kako se to radi. Ukoliko je mistifikator najsposobniji lider, zaposli ga kao demistifikatora. Ako je Amerikancima i Nijemcima uspjelo sa Aleksandrom Vučićem, zbog čega nekadašnji uspostavljač ekskluzivne Islamske zajednice i s njom uvezanih esdeaovskih kadrova sa Allahom, ne bi postao i njen rušilac? Nema sumnje da je Radončić dobar dijalektičar, a Cerić još bolji.
Podsjetimo se nekih njegovih izjava: “Bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić učinio je više za buđenje islama u BiH nego što sam ja dostigao za 50 godina misionarskog rada”, izjavio je Cerić još 2004, dok još uvijek nije bio načisto je li bošnjačko pitanje na Balkanu nacionalno ili vjersko. Kada je već zaključio da je ono nacionalno (nekako u vrijeme kada je postalo jasno da se više neće moći ponovo kandidovati za reisa), izjavio je i sljedeće: “To ne znači da su Bošnjaci samo vjerska skupina. To znači da su Bošnjaci univerzalna zajednica, koja baštini univerzalne vrijednosti, koje njihovu nacionalnu partikularnost čine važnom i zanimljivom.
Prihvatanjem univerzalnih vrijednosti vjere ne umanjuju se partikularne vrijednosti nacije” (Dnevni avaz, 12. oktobra 2007, o vjeri i naciji kod Bošnjaka). Radončić je, komentirajući kandidaturu bivšeg reisa, još primijetio da je “Nedopustivo… da se svakoga ko se pojavi na političkoj sceni optužuje da dijeli bošnjački narod. Ako Cerić cijepa jednu vlast koja iza sebe ima političke leševe i neshvatljivo koaliranje, zašto bi ga neko proglašavao izdajnikom”.
I tako su se nekadašnji saveznici ponovo približili. Radončićev mig može značiti svašta. Od proste pakosti prema SDA, pa do voljnosti da SBB, uz jasnu političku cijenu, Cerića podrži u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva. Šta bi u tom slučaju bio dugoročniji cilj? Iz Radončićevih riječi je jasno da se radi o kreiranju nove koncepcije bošnjaštva, one koja će, očigledno, biti sekularnija, u tom smislu da će Islamska zajednica biti jedna od zajednica u okvirima bošnjačke nacije, ali ne i zajednica čiji splet interesa najčešće određuje ko će biti na poziciji bošnjačkih svjetovnih lidera.
Ne bi li Cerić, koji još uvijek ima mnoge pristalice u IZ-u, a s druge strane bilo kakvu političku poziciju, tome mogao doprinijeti?
Pitanje je, ipak, s koje funkcije. Unatoč podršci koju ima, Cerić teško može osvojiti većinu bošnjačkih glasova. Zbog čega je onda potreban Radončiću, ako izuzmemo njegovu staru slavu? Radončić je, svakako, obaviješten da je SDA u unutrašnjem rasulu, koje će se, ne dođe li brzo do konsolidacije, odraziti na izbornim rezultatima. Cerić je čovjek koji, nesumnjivo, i dalje ima konekcije širom svijeta i mogao bi svakog svoga partnera prikazivati kao demistfikatora i model sekularnog Bošnjaka – muslimana.
Od novog muslimana
Uz to, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Demokratske fronte bi, uz podršku Željka Komšića, mogao “odnijeti” veliki broj glasova SDA-ovom kandidatu. Prema tome, Ceriću je jasno gdje se ugrađuje. Ako se ostvari savez SBB-a i DF-a i ukoliko Radončić uspije (s)kupiti glasove ostalih manjih kandidata i ako, uz to, Cerićevo izborno tijelo preotme SDA nekoliko desetina hiljada glasova, Radončić će dobiti ono što želi – mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva, a Cerić funkciju za koju se već pogodi.
Kako se samo prevarila omladina Saffa kada je pisala o tome da je Cerić priznao kako je pogriješio podržavši Radončića. Čini se da je, zapravo, griješio svaki onaj koji je dosada ujedinio svoje snage sa Cerićem. Ali to je bio Cerić – reisul-ulema. Onaj koji je govorio o “novim” i “starim” muslimanima, onaj u kojem je sinergija Islamske zajednice i političkih miljenika bila samorazumljiva i prirodna, onaj kojem nije bilo problematično istovremeno Bošnjake izjednačiti sa Turcima, pod svojim skutima okupljati obogaćene “kontroverzne biznismene”, uvoditi vjeronauku u obdaništa, a također saučestvovati u new-age kultu zvanom “Visočka piramida” i zataškavati slučaj crnomagijske pedofilije u Gluhoj Bukovici, Baracka Obamu proglašavati “božijim darom”, jednako učeći dove za spas šiitskog Irana od svih njegovih neprijatelja, s tim da je role model “novog” bosanskim muslimanima trebao postati sunitski selefista.
A gdje je sad? Čak i nakon završetka svoga mandata u IZ-u, Cerić je pokušao nastaviti u sličnom tonu formirajući Svjetski bošnjački kongres i Bošnjačku akademiju nauka i umjetnosti, dva projekta prepoznatljiva isključivo po razdorima, opskurantizmu i diletantizmu (nacionalizmu kalibra Dveri Srpskih ili Jovana Deretića), koji nisu dobro završili. Podsjetimo, BANU trenutno radi na projektu dokumentarca o genocidnoj ideologiji romana Ive Andrića, dok njeni hipi akademici, kao Ferid Muhić, razglabaju o “kraljevskoj duši Bošnjaka”, a “istraživači” poput Ibrahima Pašića sami sebi proturječe u svakoj novoj knjizi o starodrevnom porijeklu bošnjačkog naroda.
Time je Cerić postao savršeni kontrapunkt Mirsadu Kebi, koji posljednjih dana obilazi političke prijatelje i koji se također u neko doba može postati zanimljiv saveznik. U svakom slučaju, uz opskurante poput Žigića i Alića (koji sve skupa nikada nisu dobili ni 3.000 glasova), ali i vječne kandidate koji, svjesni nemogućnosti svoje pobjede, trguju s onim što imaju (a blizu 50.000 glasova u slučaju SBiH i BPS-a nije malo), nema sumnje da će Bakir Izetbegović, uz štetu koju sebi neprestano nanosi džordžbuševskim izjavama tipa “depresivnosti” poplava, ili “samo dvije žrtve” i labavu podršku unutar vlastite partije, biti glavni izborni izvor za prelijevanje bošnjačkih glasova tamo gdje to bude isplatnije. To je materijalna baza njegove planirane demistifikacije. Biće da je zato Radončić i namigao Ceriću, kao što će, vjerovatno, namignuti i ostatku opskurantske ekipe.
Pa ipak i Cerić je, očigledno, nešto shvatio. U njegovim nastupima nema traga nekadašnjoj žestini. “Ne upotrebljavam, niti koristim to što sam bio i ne zalazim u nadležnosti Islamske zajednice i ne miješam se u vjerska pitanja, već slijedim uputstva vjerskog autoriteta kao i svaki drugi redovni član Islamske zajednice. Stoga je dobro da to i drugi bošnjački političari i kandidati poštuju i da ne zalaze u teren vjere, jer nisu ni kompetentni ni pozvani da o tome govore. Sve to što su uradili kao članovi Islamske zajednice trebaju da budu ponosni na to. Ali koristiti to u političke svrhe i navoditi to u predizbornoj kampanji s ciljem da pridobiju bošnjačke glasače je tužno. S moralnog i društvenog aspekta to je neprihvatljivo”, izjavio je u jednom od posljednjih intervjua. Ali to je politika. Ako je Cerić mogao biti sve za svakoga i niko za nikoga, onda mu je savršeno jasno u kakvom je položaju i kome će, na kraju, prodati ono malo “sirotinje” glasova što ima. Oktobar je daleko i to ne mora biti Radončić.
BHDANI
Ako pobjedi,Cerić će zabraniti pivu?Čujem raja priča i nularicu.
vila wrote:neman vrimena pročitati ...ali po ovome se Radončić svrstava u bošnjačku desnicu?
nije ni čudo da ga bez ikakvog opravdanog razloga simpatiziram
vila wrote:neman vrimena pročitati ...ali po ovome se Radončić svrstava u bošnjačku desnicu?
nije ni čudo da ga bez ikakvog opravdanog razloga simpatiziram
Hvala bogu da i njega neko simpatizira.
Do sada, samo se na Avazu moglo pročitati da su on i njegov koalicioni partner Komšić megapopularni. Pretpostavljam, da ti je on sada malo manje drag
Krokodil Behko wrote:Hvala bogu da i njega neko simpatizira.
Do sada, samo se na Avazu moglo pročitati da su on i njegov koalicioni partner Komšić megapopularni. Pretpostavljam, da ti je on sada malo manje drag
slabo ti ja znam o njemu...žabokrečine ne čitam
imate li vi ovđe neku temu...da pročitam
inače ..možda simpatije temeljim na poznanstvu sa jednim zastupnikom njegove stranke
ako se može za nekoga reći da je dobar i pošten čovik..taj jest..a Bošnjak iz Hercegovine...plus toga musliman...pa mi čudno otkud njega tamo? a nije iz interesa
Krokodil Behko wrote:Hvala bogu da i njega neko simpatizira.
Do sada, samo se na Avazu moglo pročitati da su on i njegov koalicioni partner Komšić megapopularni. Pretpostavljam, da ti je on sada malo manje drag
slabo ti ja znam o njemu...žabokrečine ne čitam
imate li vi ovđe neku temu...da pročitam
inače ..možda simpatije temeljim na poznanstvu sa jednim zastupnikom njegove stranke
ako se može za nekoga reći da je dobar i pošten čovik..taj jest..a Bošnjak iz Hercegovine...plus toga musliman...pa mi čudno otkud njega tamo? a nije iz interesa
Ima nešto malo temice i garantovano pada na izborima.
:
Znači, kad glasamo mi svoje glasove dajemo direktno predsjednicima političkih stranaka a oni to dalje raspoređuju. 
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
