Samo da kažem.......

[Lebowski]

Poranila si Jagodo.

[Dzagoda]

Nepredvidljiva sam ovih dana muahahahahahahah

[Dzagoda]

Djecice uzivajte u noci, a ja cu kraj reMne Al haj' dobro je, imacu za dorucka

[Alpha]

[maNemoj]

svratih malo ovdje nakon neke odredjene pauze,sta reci...sve isto kao i uvijek,isti nivo,nisHta se nije promijenilo

[Mala_Mu]

Kakve si ti promjene ocekivao?

[maNemoj]

revoluciju nisam ocekivao,ali neku malu "evoluciJicu" jesam...al' ne'ja veze,nije strasHno

[Luna.]

pa produzi dalje onda

[maNemoj]

sto si se ti nakostrijesila na mene a bez razloga ...a nishta ti neJesam ucinio

[Luna.]

sto si se ti nakostrijesila na mene a bez razloga ...a nishta ti neJesam ucinio

nijesam se nakostrijesila, nego ja ne kontam ljude koji dolaze na forum da bi samo nesto kritikovali..
meni gdje ne valja ja i ne idem tamo i gotovo

[maNemoj]

citaj detaljnije ubuduce,niSam kritikovao,rekao sam da je sve isto...znaci-Neutralno,ako se prevede na nasH jezik

[Alpha]

sto si se ti nakostrijesila na mene a bez razloga ...a nishta ti neJesam ucinio

mora da nije odavno

[maNemoj]

sto si se ti nakostrijesila na mene a bez razloga ...a nishta ti neJesam ucinio

mora da nije odavno

e svaka ti cast drug,bit ce da je to-To ...al ne smijem ja to jos reci,nov sam

[Dzagoda]

Jutric, dancic

[Dzagoda]

Maja ne bud' ti zapovIdjeno, de mi popravi avatar:)
A vi djecCe uzivajte u danu:) Odo', masala danas na sve strane Al ako Ta-ta!

[Zagorka]

svratih malo ovdje nakon neke odredjene pauze,sta reci...sve isto kao i uvijek,isti nivo,nisHta se nije promijenilo

Vidim strasno puno i postova i karme imas,tako da u malom prstu imas sva zbivanja prijasnja i sadasnja,a i pauza ti je morala biti velika jer godinamau si tu,pa vakat je malo odmoriti......razumijem ja tebe

[Mala_Mu]

Mescini da ce izgubiti i ovo malo karme sto ima lose je "zapoceo" hehe

[Maja]

Maja ne bud' ti zapovIdjeno, de mi popravi avatar:)
A vi djecCe uzivajte u danu:) Odo', masala danas na sve strane Al ako Ta-ta!

Popravljeno. A jest ružan

[Rum]

Maja ne bud' ti zapovIdjeno, de mi popravi avatar:)
A vi djecCe uzivajte u danu:) Odo', masala danas na sve strane Al ako Ta-ta!

Popravljeno. A jest ružan

[laganini]

Banirani, danas za vas pročitah ovu priču. Misleći na vas, na plaži, s knjigom u rukama, rekoh da je prepričam. Pročitat će je, naravno, još poneko, ali je ona prvenstveno vaša. .

____________________________________________

SRETAN ČOVJEK

Danny Kaye*

Danny priča o svome životu, kroz lik njegovog oca, krojača, Jakoba Kominskog.
On, supruga Chaja i trojica sinova, skromno su živjeli od krojačevog napornog i slabo plaćenog rada. Uprkos životnim nedaćama, Jakobu je u očima uvijek treperio onaj plamičak životnog zadovoljstva, što ga samo rijetki imaju. Danny nije razumio svoga oca, čak je osjećao i stid zbog njegove neambicioznosti.

Jednom je otac donio kući debeli blok sa listovima za crtanje i punu pregršt grafitnih olovaka i krejona. Čuvena modna kuća na Manhattanu predložila mu je da se oproba kao modni kreator. Danonoćno je Jakob crtao i skicirao najrazličitije ornamente i modne detalje na odjevnim predmetima i obično bi iza ponoći pozvao svoju ženu da pogleda i kaže šta ona misli o svemu. Najčešće bi kazala da joj se crteži dopadaju, ali je znala tražiti i korekcije, ako joj nisu bili po ukusu. Katkad su se oboje slatko smijali nekim smjelijim ornamentima, a smijeh je, inače, bio sastavni dio njihove životne svakidašnjice.

Kada su crteži, skice i krokiji bili gotovi, predao ih je modnoj kući i o njima se više nije pričalo. Danny se jednoga dana usudi upitati oca šta je bilo sa njima ? Jakob mu reče da nisu vrijedili ništa i vidjevši sinovo razočarenje, dodade:'' Danny, u životu ne možemo biti uspješni u svemu, ali ima uvijek nešto što možemo uspješno raditi. Shvatio sam da ja nisam dobar kreator, ali znam da sam dobar krojač.'' Eto, u ovoj je rečenici Danny našao ''objašnjenje čovjeka'' i ključ koji će mu, kroz život, pomoći da bolje razumije ljude. Jakob nikada nije pretendirao da bIDNe ono što nije. Lišen taštine, i neostvarljivih ambicija, svaki dan koji dolazi prihvatao je sa svim onim što mu donosi.

Svoju punu sreću nalazio je u porodici. Svaki porodični događaj bio je pretekst za druženje sa najbližom i sa daljom rodbinom. Uvijek je sa suprugom otvarao ples i počinjao pjevati stare, ganutljive narodne pjesme. Naročito je volio da iskaže poštovanje prema svojoj supruzi, predstavljajući je. Često je to činio riječima: '' Svuda kuda ona prođe, ima svjetlosti.'' Uvečer, dok bi prepričavao dnevne dogodovštine, činio je to sa puno humora. Nikada u njima nije bilo nezadovoljstva, niti razočarenja.

Iako je volio društvo i bio u njemu rado viđen, odabrao je samo 5 prijatelja. Bili su to ruski emigranti, koji su, kao i on, emigrirali iz Rusije, u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Postali su uspješni poslovni ljudi i sastajali su se jednom mjesečno u Jakobovom skromnom domu. Trebali su im njegovi lucidni savjeti. Stizali su luksuznim autima, odjeveni u skupocjenu odjeću i pušili su skupe cigarete. Danny jednom upita majku, zašto se ne sastaju u domu nekoga od njih, a ona razmisli, pa mu odgovori: '' Mislim da je to stoga što su ovdje ostavili najbolji dio sebe. Imaju potrebu da se tu vrate, s vremena na vrijeme.''

Kada je imao 13 godina, Danny gubi majku. Bio je to osobito bolan udarac sudbine i za njegovog oca. Uprkos nesnošljivom bolu, napravio je jednu jedinu aluziju na to, rekavši: '' Biti sretan svaki dan, znači ne biti sretan nikako.'' Svoje je sinove učio da sreća nije jednom postignuto stanje, koje ostaje zauvijek, već pobjeda koju valja postizati svakodnevno, uprkos neuspjesima i razočarenjima.

Kada je imao 15 godina, Danny bježi od kuće i sa jednim drugom putuje auto – stopom. Danju sviraju da bi zaradili da se prehrane, a uvečer idu u policijsku stanicu, da bi prespavali u ćeliji sa skitnicama. Jedan lokalni policajac posumnja da su u pitanju bjegunci i uskoro pronađe njegovog oca i pozove ga telefonom. Na pitanje hoće li da se Danny vrati u Bruklin, odgovorio je : '' Ne, ne vraćajte ga. On nešto traži i kada to bude našao, vratit će se sam.'' Kada se, nakon petnaestak dana lutanja vratio domu, otac ga je dočekao kao da se ništa nije desilo. Namignuvši, rekao je, kao uvijek kad bi se Danny vraćao iz škole: ''Jelo ti je u frižideru.'' Strpljenje koje je imao za sina u njegovim adolescentskim godinama, bilo je beskrajno. Dannyjeva braća su postala ugledni poslovni ljudi i priznati građani, dok je on još uvijek tražio svoje mjesto pod suncem. Jednom sedmično, otac bi mu ispod jastuka ostavio po 5 dolara, da ga ne bi povrijedio davanjem džeparca.

Kad bi očevi prijatelji došli, uvijek su pitali je li Danny našao neki posao ? On bi odgovorio nijekanjem glavom i brzo prelazio na drugu temu. Jednom prilikom jedan od njih reče : '' Prijatelj sam ti i reći ću ti ono što se mora reći prijatelju. Danny se kreće među klošarima i ne bi trebalo da to toleriraš.'' Otac razmisli i odgovori: '' Moj sin traži posao kome će se moći posvetiti kroz čitav život. Ja mu ne znam kazati šta je to. Neće biti sretan sve dok sam ne nađe svoj put. To će mu, možda, uzeti više vremena nego drugima, ali će ga naći. Nisam zabrinut zbog njega.'' Godinu nakon toga, Danny je našao posao glumca u jednoj predstavi i shvatio je da je konačno našao ono što je tražio. Svijet teatra daleko je od svijeta u kome je živio njegov otac, skromni krojač. Ipak, redovno odlazi kod njega, po savjet, da bi našao u njemu oslonac, baš kako su to činili i očevi prijatelji.

Sa 20 godina, Danny ostvaruje san svih glumaca. Postaje članom trupe A. B. Markusa. Igrali su neku lakrdiju, sa kojom su, skoro četvrt stoljeća, obilazili svijet. Kada se, nakon turneje po Orijentu, družina vratila u New York, osjetivši zasićenost, Danny je htjede napustiti . Prije toga upita za savjet oca. Bijaše to u jeku ekonomske krize, kada su milioni ljudi ostajali bez posla. Nakon što ga je pažljivo saslušao, otac mu reče: '' Vrlo je ugodno imati stabilan posao. Ne treba se crveniti ako to cijeniš. Ima, pak, ljudi koji imaju stalno potrebu da se izlažu iskušenjima, da rašire krila na novim vjetrovima. Ukoliko vjeruješ da ćeš biti sretniji i korisniji na taj način, tada iskušaj avanturu.'' On sam, pak, nikada nije pomišljao da ostavi svoj stabilni posao krojača. Odgajan u komformizmu i poštivanju porodičnih obaveza, razumio je, ipak, sinove aspiracije i pomogao mu da ih ostvari.

Narednih godina, Danny je radio u noćnim klubovima. Tu počinje njegov stvarni životni zaokret. Nastupao je sa Gertrude Lawrence u '' Lady in the Dark'', muzičkoj komediji koja postiže ogroman uspjeh. Potom se našao u Holivudu. Čak ni pred prestižom filmske prijestolnice, otac se nije preplašio.

Nakon penzionisanja, pa do smrti, Jakob je živio sa Dannyjem i njegovom porodicom. Jedne večeri, Danny je zasvirao i zapjevao jednu staru, rusku narodnu pjesmu, a otac je, ozarena lica , pridružio svoj glas. Danny se, uskoro, ''povukao'' i čuo se samo očev glas, zvonak, čist i ispunjen emocijama. Trajalo je to petnaestak minuta i kad je prestao, začuo se snažan pljesak nekolicine Dannyjevih prijatelja,najbolje plaćenih komičara na svijetu, koji su bili tu. Jednostavna pjesma, otpjevana iskreno i ganutljivo, dirnula je ove, inače, profesionalno izvještačene duše. Danny se prisjeti riječi svoje majke: '' Mislim da je to stoga što su oni ovdje ostavili najbolji dio sebe. Imaju potrebu da se tu vrate, s vremena na vrijeme.'' Pljesak, te večeri, nije bio upućen samo pjesmi i onome koji je pjevao. Bio je upućen prvenstveno čovjeku.
___________________________________________________
*Danny Kaye (David Daniel Kominski) je američki glumac komičar, pjevač i plesač (1913 - 1987.).

''Au fil des pages de la sagesse'' – Selection du Reader's Digest – Turin, 1966. str. 33 – 40.
Prepričao – Seljak. Citate preveo – Seljak.

..previše patetike za ovako banalne stvari ko što je forum..