Dragi moji ,drago mi je da sam ovdje s Vama i ne znam da li sam na pravom mjestu!!!Mozda nekoga nece zanimati sta ja zelim da kazem ali evo krenucu prvo s pozdravom za Maju i ostalu raju

----Ja imam jedan problem koji traje vec godinama,jos od srednje skole,pocelo je sa sexualnim fantazijama posle se zavrsavalo stidom i strahom da neko ne otkrijem moje misli sta ja zelim ili da ne pomisli nesto pogresno.Srednju skolu sam jedva zavrsila crvenila sam se na casovima,izbjegavali su me u razredu,lijepa sam ko lutka nista mi ne fali hvala BOgu mlada zdrava pametna,al eto tako mi se desavalo...Moje odrastanje proteklo je od 18 godine bezveze nikakvo okupljenja kako treba nikakve drugarice i ono sto sam imala izgubila sam ne samo zbog sebe vec i zbog njih jer to nisu bili pravi pirjatelji.Vremenom sam svatila da sam pala u tesku depresiju nisam htjela da idem da se lijecim.Tako sam se trudila moju ukucani su znali za sve to,i onda sam konacno posjetila ljekara i dobila lijekove,nakon toga sam bila nova osoba izlazila se druzila komunicirala,itd.....Prije nekoliko mjeseci pocela sam ponovo da se osjecam cudno,imam drhtavice,spava mi se manta mi se imam strah od ljudi,od izlaska iz kuce,ljubomorna sam sto je neka djeovjkoa bolja od mene sto drugi izlaze ja ne mogu nije da ne mogu mogu ja al ne osjecam se fino...Kada sam vani samo gledam oko sebe imam osjecaj da me svi gledaju,vremenom sam dobila dijagnozu OKP (Opsesivno kompulzivni poremecaj) ,strah od svega,Nista me ne boli vise od toga sto moja portodica zna za sve to i ne moze mi pomoci,ja sam normlana osoba normlana djevojka lijepa sa zavrsenom skolom toga sam svjesna ,al kad god trebam negdje strah me ne umijem da gledam ljudima u oci izbjegavam pogled eto to je moje ponasanje.Ako izadjem izadjem s nekim muskarcem jer sam ljubomorna i nemam potrebe da imam drugaricu jedna je spavala s mojim deckom s kojim sam bila u vezi.Nakon toga sam pocela da se lijecim.
Prije jedno mjesec dana pocela sam da se osjecam stvarno lose,pre nego sam se malo pozabavila sobom radila sam kao njegovateljica trcala da smrsam imala sam viska kilograma,i dotjerala sam liniju.Posle mjesec dana rada u Njemackoj dobila sma otkaz,vratila se i nesto nije bilo uredu samnom,mama me odvela na psihijiatrijsku kliniku gdje je doktor pitao zasto djevojka nije dovedena ranije ovdje.Zeljela sam da mi urade anamnezu,da mi snime glavu,CT,EEg i ostale stvari da vide sta nije uredu i da mi prepisu odgovarajucu terpaiju.Ostala sam u bolnici i pocela da se tresem od straha,zvala sam sestru i rekla joj da sam privrzena majci i da joj je tesko da li moze d ami da nesto za smirenje .ona je rekla ne dajemo mi lijekove tek tako,.Lezala sam,plakal prevrtala se,povracalada izvinete svakih 5 minuta,dok nisam otisla do sestre i rekla joj ako mi necet dati nista ja idem.Istog momenta dosla su 2 muskarca i uzela me brutalno za ruke,i ugurali me u prostoriju sa nekim ludjacima,i zavezali za krevet.DObila sam tek tada inekciju za smierenje,da zaspim.Kada je mama dosla zeljela sam samo kuci jer su tako hladni,imala sam strah,i ne pitaju nikoga sta mu je samo te mstaraju ludim i stave te gdje bilo.Doktori imaju veliki uticaj na medicinske radnike ali ja nisam bila u stanju da se zalim,od straha i neke tuge.Znam da je bilo za moje dobro,ali gore je grozno i ne bi preporucila nikom da se sikira i da ide gore da se lijeci.U meni je ostao strah i pitanje ,kako i na koji nacin da nama pomognu medicniski radnici na psihijatrijskoj klinici Tuyla kad ni ne rade svoj posao kako treba.Meni je potrebna pomoc ali ne znam kome da se obratim.Nemam drugarica,nemam deckabude tu muskaraca po jednu noc dvije.Mnogi ljudi ne primjecuju na meni nista,ali ja kad se neko novi pojavi ili cim sam u drustvu tresem se,ynpjim se gubim se sutim....To mi je vise preko glave ....Voljela bi da znam da ima neko ko me ne osujduje i ne smatra nekom cudnom osobom,i ludom jer nisam ja kriva za to ni moja porodica koja je normalna.Nadam se da ce neko procitati ovaj moj zivotni dogadjaj i pokusati mi dati neki savjet.
Hvala Vam.