Post
by KOMESAR » 21 Aug 2014, 16:46
Elvir Kasumović i Nermin Karasuljić: Trgovci ljudima i njihovi prijatelji pod medijskom i političkom zaštitom Radončića
Elvir Kasumović, vijećnik SBB-a u Općinskom Vijeću Tuzla, koji uporno pokušava završiti Pravni fakultet, od Travnika do Gradiške, siva je eminencija ove stranke, koja mu prije svega služi za rodbinsko zapošljavanje na državne budžete i pod direktnom je medijskom i političkom zaštitom Fahrudina Radončića (porijeklo sa planine Prokletije).
Kakvo je rukovodstvo ove stranke u Tuzli, odnosno njenom kantonalnom odboru, najbolje svjedoči činjenica da je Kasumović u Izvršni odbor SBB-a uspio ugurati svog najboljeg prijatelja Nermina Karasuljića.
Karasuljić je bivši policajac i jedan od glavnih aktera afere „Francuska veza“ iz 2006. godine. Aferu su otkrili mediji među kojima ponajviše Avaz i o njoj redovito punili stupce svojih izdanja. Naime, Nermin Karasuljić u decembru 2005. godine, zajedno sa svojim kolegom iz MUP-a TK Ebubekirom Alibašićem, uhapšeni su po nalogu Tužilaštva BiH u akciji koja je za cilj imala raskrinkati krijumčarenje ljudi iz BiH u Francusku.
Karasuljić je nakon jednomjesečnog pritvora pušten na slobodu, odakle je pobjegao u Belgiju, a po povratku u BiH nikada nije procesuiran. Dovođen je u vezu s više od 100 emigranata koji su u tri godine godine zatražili politički azil u Francuskoj. Karasuljić je sumnjičen da je „usluge“ odlaska iz BiH naplaćivao od 800 do 3.000 KM. Avaz je nekada o tome punio stupce svojih novina, ali je Karasuljić “amnestiran” od pisanja kada je dobio pristupnicu SBB-a.
Vršio je ilegalno prebacivanje uz vize zapadnoevropskih zemalja, najčešće Austrije, Njemačke i Francuske, koje je ljudima obezbjeđivao uz neke falsifikovane dokumente potrebne za odobrenje viza, poput potvrde o radu, zdravstvenom osiguranju, riješenom stambenom pitanju i slično.
Da se korupcijom “bavi” itekako uspješno nedavno je u svom naučnom radu, ako se tako može nazvati pisani dokument od desetak listova, potvrdio Karasuljićev prijatelj, vijećnik Elvir Kasumović. Policijski službenik, amaterski klavijaturista, i nesuđeni pravnik sa diplomom „Apeiron“ univerziteta, nedavno je objavio naučni rad, koji ruku na srce, više liči na seminarski rad nešto lošijeg studenta.
„Pogled na korupciju sa aspekta političkog djelovanja“, naziv je Kasumovićevog rada, za koji sem njega samog, rijetko ko zna gdje je objavljen. Sam naslov rada idealno se uklapa sa političkim angažmanom Karasuljića. U nastavku pogledajte rad, a o njegovoj „nauci“ prosudite sami.
Još je čudnije i to što Kasumović piše “naučne” radove, a pored naučnika ni ulicom nije prošao.
Autor: zaposlenik Dnevnog avaza
POGLED NA KORUPCIJU SA ASPEKTA POLITIČKOG DJELOVANJA
UVOD-pojam i oblici korupcije
KORUPCIJA potiče od latinske riječi corruptus – potplaćen, i predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji današnjeg društva.
Korupciju možemo definisati kao proces u kojem najmanje dvije osobe nedopuštenom razmjenom u cilju ostvarivanja vlastite koristi postupaju na štetu javnog interesa i kršeći moralnu i pravnu normu povređuju temelje demokratskog razvoja, pravnu državu i vladavinu prava.
Iako je korupcija gorući problem u svim sferama života današnje ankete pokazuju da se to ne smatra najbitnijim problemom u zemlji.
Navedena konstatacija nam govori da kod građana još nije probuđena svijest u dovoljnoj mjeri, kako bi se o ovom gorućem problemu razgovaralo otvoreno, bez bojazni da će otvoreni dijalog imati negativne posljedice po onome ko o tome govori ili pak poduzima potrebne mjere u njenom suzbijanju. Razlog zbog kojeg građani najčešće ne reaguju je strah od diskriminacije i od gubljenja mogućnosti da ostvare svoje interese.
Kada govorimo uopšteno o korupciji obično je vežemo za:
Podmićivanje ( nuđenje ili primanje kakve usluge, novca ili bilo kakvih drugih oblika koristi a koja za uzvrat ima donošenje protupravne odluke)
Iznudu ( dolaženje do cilja uz upotrebu sile ili prijetnje)
Prevaru ( dolaženje do cilja dovođenjem drugog lica u zabludu kako bi poduzimajući neku radnju nanio štetu sebi ili tuđojimovini)
Zloupotreba položaja ( stavljanje ličnih interesa ispred javnih)
Pronevjera ( prisvajanje imovine ili čega sličnog u ličnu korist ili korist drugoga)
Postoje i drugi oblici koruptivnog djelovanja ali se oni mogu navesti kao podvrste gore navedenih pojmova kao što je npr. sukob interesa, kojim javni dužnosnici najčešće stupaju u koruptivni odnos tako što obavljaju neke profesionalne ili lične obaveze kojima dovode u pitanje svoju objektivnost.
U današnje vrijeme gotovo da i ne postoji funkcija ili djelatnost koju možemo spomenuti a da se za nju ne vežu koruptivna djelovanja, pa su tako vršene mnoge ankete među građanima BiH vezano za profesiju u kojoj je najzastupljeniji procentualni oblik korupcije.
Po nekim anketama taj procenat je najveći u zdravstvu, čak do 60%, zatim pravosuđu oko 20%, policiji oko 13%, školstvu oko 5% dok se 2% građanstva izjasnilo da korupcija ne postoji.
Prema Agenciji za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH, najveći procenat korupcije je zastupljen u državnoj upravi i zdravstvu, zatim ih slijede politika, pravosuđe i policija, ali isto tako se navodi da korupcija postoji i u oblasti kulture, sporta i medija.
Nezaobilazno je pitanje koliko možemo imati pouzdane podatke i procente koruptivnog djelovanja uzimajući u obzir da je vrlo mali broj slučajeva prijavljivanja ovog vida kriminaliteta.
Razloge koji dovode do ovoga možemo tražiti u tome što iz razumljivih razloga ljudi ne prijavljuju sebe kao počinitelja, ne vjeruju policiji, stide se, nisu svijesni viktimizacije itd.
Posmatrajući korupciju u psihologijskom smislu možemo uvidjeti da je to uvijek izraz nekih ličnih interesa.
Sociološki aspekt korupcije
Gledajući sa sociološkog aspekta može se zaključiti da je podmićivanje društveni odnos u kojem se krše institucionalizirana očekivanja u interakciji ljudi, dok gledajući na korupciju u religijskom smislu može se reći da je ona nepridržavanje pravila i prava i suprotnosti je Božijem savršenstvu, jer dovođenje sebe u iskušenje radi favoriziranja vlastitih želja i nagona je u suprotnosti ljubavi prema Bogu.
Carski kazneni zakonik za Bosanski Vilajet iz 1870. godine, navodi da se pod mitom podrazumijeva svaka vrijednost data da bi se postigla nezaknita namjera.
Čl. 179. Kaznenog zakona o zločinstvima i prestupima za Bosnu i Hercegovinu Austro-Ugarske monarhije podmićivanjem smatra ono postupanje „činovnika ili službenika, koji upravljajući pravicom, dijeleći službe ili odlučujući o javnim poslovima, vrši doduše po
dužnosti svoje zvanje ili svoju službu, ali da bi vršio jedno ili drugo, primi neposredno ili posredno dar, ili time drugu koju korist sebi namakne ili ju sebi obećati dade; isto tako ko se u opće pri obavljanju svojih zvaničnih ili službenih poslova dade zavesti time na pristranost”
Krivični Zakon F BiH u članovima 380. i 381. govori o primanju, odnosno davanju dara i drugih oblika koristi gdje je jasno definisano kako i na koji način će se sankcionisati osobe i koje daju i koje primaju dar, gdje su proprijećene kazne od novčanih pa do zatvorske kazne od 10. godina.
Međutim, iako se radi o znatnim represivnim mjerama, korupcija u Federaciji BiH itekako je zastupljena kao što smo naveli, u svim sferama društveno-političkog života.
Kako i na koji način spriječiti ili umanjiti korupciju?
Brojne su polemike vođene po ovom pitanju, održavane razne konferencije, naučno istraživački radovi, razgovori vođeni na ovu temu ali to sve ili nije ili je u maloj mjeri doprinjelo umanjenju procenta stope korupcije.
Po nekima problem korupcije moguće je riješiti modernim zakonima, učinkovitoj policiji i pravosuđu itd. ali je činjenica da jedino aktivno sudjelovanje građana može ili uništiti ili je umanjiti u velikoj mjeri.Tako je u zadnje vrijeme aktuelan naziv sajber aktivizam gdje građani koristeći moderna znanja i tehnologije mogu da spriječe ili da odreaguju na ovu vrstu pojave, prema dokazanoj praksi osobu koja počini krivično djelo vezano za korupciju, moguće je kazniti samo ukoliko šira javnost sazna putem društvenih medija, jer u tom slučaju dokazi su izneseni u javnost i nadležne službe moraju da reaguju.
Građani su upravo ti od kojih ili kreće ili se završava koruptivno djelovanje, jer su direktno involvirani u njenom djelovanju. Razloge za to možemo tražiti u tome što na taj način rješavaju svoje egzistencijalne probleme bilo u vidu zaposlenja, dobijanja tendera ili uspiješnog liječenja sebe ili svojih bližnjih, gdje su jednostavno prisiljeni na osnovu funkcionisanja kompletnog sistema upustiti se u ovakav vid djelovanja.
Isto tako građani kroz tri vida antikoruptivnog djelovanja mogu spriječiti dosadašnji način funkcionisanja sistema u tri vida sudjelovanja:
Razvijanje visoke svijesti kod sebe i drugih o štetnosti korupcije
Odbacivanja ponuda za učestvovanja u korupciji
Saradnja sa antikoruptivnim tijelima ( policijskim i sudskim organima).
Iz naprijed navedenog možemo zaključiti da su sva tri vida djelovanja usmjerena prema buđenju svijesti građana i usmjerenom djelovanju prema Zakonu.
Navest ću primjer kako su građani svjesnim djelovanjem ne davanjem novca sklonili prosijake sa raskrsnica koji su njima kao učesnicima u saobraćaju stvarali velike probleme, a u isto vrijeme napraviti komparaciju za svijesno djelovanje istih u borbi protiv korupcije.
Iz ovog primjera možemo izvuči zaključak kako jedino ne učestvujući u nečemu pospješujemo i dajemo doprinos u borbi protiv istog, pa su tako i građani na ovaj način uspjeli riješiti gorući problem bezbijednosti saobraćaja na raskrsnicama, jer raniji pokušaji i represivnim metodama nisu urodili plodom a da pri tome moramo naglasiti i na iskrenu želju, odlučnost, obostrano povjerenje, strpljivost i međusobna saradnja između građana i antikoruptivnih tijela.
Ali sada dolazimo do pitanja koliko su pod uticajem korupcije i sami antikoruptivni organi, naravno ne generalizirajući stvari, obzirom da postoje itekao veliki broj slučajeva kada pojedinci iz navedenih struktura podpadaju pod uticaj osoba koje su sklone korupciji.
Građani moraju imati povjerenja u državne organe, bez obzira na to što pojedinci svojim djelovanjem stupaju u koruptivne odnose, ali isto tako prepoznavajući one koji svojim djelovanjem ne želi ni po koju cijenu stupiti u njih, neposrednom saradnjom raditi na otkrivanju pojedinaca i učestvovati u njihovom procesuiranju kako bi na taj način jačali insitucije Države i ulijevali povjerenje kod ostalih građana da i dalje vjeruju u njene pravne norme i ustavno-pravni poredak.Svjedoci smo svakodnevnih dešavanja u kojima ne mali broj osoba kojih rade ili u policijskim, carinskim ili poreznim organima bivaju uhapšeni i procesuirani zbog uzimanja mita, ili direktno učestvujući u kriminalnim radnjama na koji način slabe državne institucije a zloupotrebljavajući položaj rade za ličnu korist.
Najefikasnij način za postizanje ovakvih ciljeva je jačanje saradnje između građana i vlasti koristeći savremene tehnologije, ali i poštujući prava građana na anonimnost ali podjednako i uključivanje šire javnosti u ovaj proces.
Prema tvrdnjama akcije „otporni na štelu“, koja se provodi na teritoriju cijele BiH, svake sekunde na ime korupcije potroši se 47 KM. Akcija je otpočela 18. Jula 2012.godine i prema dosadašnjem „brojaču“ na portalu cifra dostiže oko 2500000000 KM, čime je direktno budžet BiH oštećen za najmanje dvostruki iznos od priloženog.
U velikoj mjeri ovim podacima „kumuje“ i trenutna politička situacija, koja istini za volju, pogoduje određenim političkim miljeima kako bi ili za sebe ili za političku opciju kojoj pripadaju, na nelegalan način prigrabili određena novčana sredstva ili drugu materijalnu korist.
Kako i na koji način djeluju i dolaze do tih sredstava?
Mnogi su primjeri zloupotrebe položaja današnjih političara koji svojim djelovanjem ili pak ne djelovanjem pospješuju, prećutuju ili lično učestvuju u određenim malverzacijama i protuzakonskim radnjama i na taj način svjesno ili ne dovode do koruptivnog djelovanja njih samih ili njima bliskih osoba.
Svakodnevno smo svjedoci pisanja ili emitovanja priloga putem javnih emitera o tome kako i na koji način određene političke ličnosti djelujući sa pozicije koju obnašaju direktno zarad lične ili koristi za drugog a u isto vrijeme oštečujući državni kapital i imovinu, dovode do gašenja privrede, izvođenja nekvalitetnih građevinskih radova, zaustavljanja domaće poljoprivredne proizvodnje, favorizovanja uvoznih lobija itd.
Sam sistem u kome se nalazimo iznad sebe nema adekvatnu kontrolu vlasti i neregulisanim pravnim normativima omogućuje ovakav vid djelovanja i samim tim ohrabruje slijedeće potencijalne počinioce.
Politička korupcija predstavlja zloupotrebu povjerene vlasti u privatne svrhe, koju politički lideri i članovi njihovih političkih partija vrše sa ciljem da uvećaju moć ili bogatstvo.Politička korupcija je prepreka transparentnosti u javnom životu. U etabliranim demokratijama, podriva se vjera u politiku i povjerenje u političke partije, a u zemljama u tranziciji i sama vjera u demokratiju kao politički poredak.
Vrlo rijetki su primjeri suprostavljanja ovakvom sistemu funkcionisanja koji u maloj mjeri urode plodom, tako što se po neki procesuiraju radi „mira u kući“, ali se okončaju ne adekvatnim zakonskim mjerama po počinioce (ili se izreknu uslovne osude ili se sami predmeti dovedu do zastare).Jedini mogući način za zaustavljanje ovog načina djelovanja kod nadležnih organa je prikupljanje podataka o ovim slučajevima i imenima nadležnih u jednu centralnu bazu podataka kako bi šira javnost bila upoznata sa neadekvatnim radom pojedinaca bilo da su to sudije, političari, ili bilo ko ko može da naudi široj javnosti jer se pod tim mogu smatrati i kočničarima društvenog napretka.
Uzroke političke korucije možemo podijeliti na posredne i neposredne, gdje u posredne možemo ubrojati kazneni sistem i kaznenu politiku, visine plaća u javnom sektoru, kvalitet činovničkog aparata itd. a u neposredne ubrajamo nejasne poreske propise, obimnu pravnu regulativu, sistem finansiranja političkih partija itd.
U isto vrijeme možemo postaviti i pitanje moralnosti osoba koje stupaju u sam čin korupcije.
S jedne strane to su oni koji daju jer su sistemski prisiljeni na tu radnju radi ostvarivanja lične zamisli kao npr. zasnivanje radnog odnosa, dobijanje javnih tendera itd. što utiče na samu njihovu egzistenciju, a sa druge strane to su oni koji uzimaju i na taj način stvaraju lični kapital na uštrb društvene zajednice.
Samim ovim činom pojedinci zanemaruju etičke norme i kodekse poziva koji obavljaju i time kod javnosti stvaraju generalizovanu sliku o svom zanimanju, te i ostale časne osobe označavaju prefiksom koji im uistinu ne pripada.Ovaj problem moguće je otkloniti javnim selektiranjem ili pružanjem javnosti mogućnost da kod svakog državnog službenika mogu da vide dosije sa dokazanim činjenicama o pozitivnom ili negativnom djelovanju u društvu.
Obzirom da se u ovim radnjama dolazi do impozantnih finansijskih sredstava poseže se za radnjom „pranja novca“, koja podrazumijeva polaganje nelegalno stečenog novca obavljanjem nelegalne zakonske aktivnosti na račune banaka ili drugih finansijskih institucija a zatim vršenje uključivanja tog istog novca u legalne finansijske tokove.
Na ovakve radnje, pravno neuređeno društvo je nemoćno da odgovori adekvatnim mjerama obzirom da ne posjeduje pravne instrumente i istražne organe, koji su u svom ovom procesu neovisni, da bi spriječili ovakav vid kriminaliteta i koji bi svojim stručnim i profesionalnim djelovanjem zaštitili državne interese i kod javnog mijenja stvorili sliku o stabilnom pravnom poretku.
Ogromna finansijska sredstva se slijevaju u privatne ruke, na račune i u korist političkih partija a da javnost i nije upoznata sa svim ovim dešavanjima.
Prosto je nemoguće doći do podataka koliki je procenat korupcije zastupljen u politici, koliko je osoba koje se bave političkim djelovanjem procesuirano po pitanju zloupotrebe položaja a u vezi sa činjenjem koruptivnih djela, te koliko je doneseno pravomoćnih presuda po tom pitanju i na kraju dali se radi o presudama koje su izrečene kao uslovna mjera ili kazna zatvora.
Ovakvim odnosom pravosuđa i istražnih organa šalje se negativna poruka u javnost, tako da se stiče utisak da su pojedine političke ličnosti nedostižne pravnoj državi a samim tim stvara se nezadovoljstvo kod građana koje je u zadnjih par mjeseci u BiH eskaliralo u građanski bunt, te je došlo i do paljenja intitucija države BiH. Iz svega navedenog da se zaključiti da je u našoj zemlji korupcija uzela danak jer sve je više siromašnih i nezaposlenih, a gotovo 60 % stanovništva u BiH je na rubu siromaštva. Pogodno tlo za korupciju predstavlja komplikovana ustavna organizacija BiH, odnosno njena podjela na dva entiteta i Brčko Distrikt, kao i sama podjela većeg entiteta Federacije na kantone. Obzirom da se radi o ogromnom administrativnom aparatu koji troši enormnu količinu novca i da kantoni predstavljaju zasebne administrativne jedinice sa većom autonomijom nije ni čudo što se javlja korupcija na svim nivoima organizacije BiH. Sam problem je i u tome što većinu odgovornih funkcija, pa i onih koji se odnose na upravljenje i vođenje države čine osobe koje su došle stranački, po nepotizmu a ne po kvalitetu i rezultatu rada. Apsurdno je da se na državnom nivou na funkciju ministra odbrane kandiduje ginekolog, a na poziciju ministra zdravstva rudarski inžinjer. Osim nekompetentnosti za obavljanje pojedinih funkcija, visoki dužnosnici dolaze i na pozicije upravo davanjem većih količina novca, jer je svima draga i mila vlast kao i benefiti koje nosi određena funkcija. Jedna od manjkavosti samog sistema jeste da za propuste u radu i nanošenje višemilionskih šteta državi i otpuštanjem ljudi sa posla nema pojedinačne odgovornosti, već uglavnom to ide na štetu države koja mora snositi troškove vođenja sudskog postupka i na kraju se mora zbrinuti za otpuštene radnike, što opet predstavalja udar na ionako osiromašen budžet države.
3.NAČINI BROBE PROTIV KORUPCIJE
Poznato je da su mnoge fabrike i firme uništene nezakonitom privatizacijom koja je imala za posljedicu otpuštanje većeg broja radnika , zašto niko nije odgovarao. U tim procesima privatizacije pojedinicima je omogućeno da za mizernu cijenu kupe fabrike koje vrijede više miliona konvertibilnih maraka, a onda ih isti rasparčavaju i prodaju imovinu. Do propadanja firmi i dolazi zbog nestručnog menadžmenta jer u današnje vrijeme mnogi smatraju da je bitno samo imati VSS, a da će ostalo savladati po pitanju menadžmenta i rukovođenja firmom „u hodu“. Razlog tome jeste opet nepotizam i korupcija. Kao vodeća zemlja u EU je Njemačka. Poznata je po vladavini prava i po tome da su sve sfere društva zakonom regulisane pa tako i upravljanje fabrikama i njihov rad. U Njemačkoj, vlasnicima fabrika koje ne rade nameću se „štetni“ porezi koji znaju iznositi i po nekoliko miliona eura na godišnjem niovu, te isti iz tog razloga pokušavaju ili da pokrenu proizvodnju ili da je prodaju. Vlasnici koji imaju fabrike u svom posjedu i koji upošljavaju veći broj radnika imaju manje poreze i veće beneficije na svakog narednog uposlenog radnika. To ujedno i predstavlja stimulans za poslodavca, a samim tim i država puni budžet iz doprinosa koje uplaćuje poslodabac za svoje uposlene. Kada bi ovaj sistem primijenila i BiH za vrlo kratko vrijeme unutarnji deficit bi se smanjio.
Uzmimo primjer i Turske, to je jedina zemlja koja je uspjela vratiti dug MMF-u i koja je za vrlo kratko vrijeme uznapredovala i postala jedna od vodećih zemalja u Evropi. Kada su ih pitali za „recept“ uspjeha isti su odgovorili da su ulagali u omladinu i njihovo obrazovanje te da su snizili stopu korupcije na najmanju moguću mjeru. Vodeći ekonomski stručnjaci u zemlji su rekli da je upravo korupcija bila kamen spoticanja u njihovom razvoju.
ZAKLJUČCI
Slijedeći ova dva primjera BiH trebala bi da uloži sve svoje kapacitete u mlade i sposobne i nekorumpirane ljude, da spriječi odliv „mozgova“ u strane zemlje, te da uvede vladavinu prava odnosno da stvori pravnu državu u kojoj neće biti nedodirljivih. To je jedini izlaz iz krize koji će voditi približavanju standardima EU.
Popis citirane literature
1. Korupcija-Osnovni pojmovi , Dr.sci. Darko Datzer
2. Program mjera za prevenciju korupcije Federacije Bosne i Hercegovine- Univerzitet Sarajevo
3. Opći plan borbe protiv korupcije- Vlada Federacije BiH
4. Politika borbe protiv korupcije u Srbiji- Od crne kutije ka transparentnoj javnoj politici, Petrus C. van Duyne, Elena Stocco, Jelena Dimitrijević.
Čovjek i magarac znaju više nego sam čovjek.
![Forum [Bot]](./images/ranks/s.png "Forum [Bot]")
) i cime sve ne, da bi oni u slucaju njegove smrti "preko reda" ostali izgubljeni u vremnu i prostoru. Zato volim sto Bosnjaci to nemaju, jos od Alije. Alija je jedini koji je uspio okupiti vecinu Bosnjaka oko sebe na nacin kojim je Dodik okupio Srbe. Samo sto Dodik ne moze biti ni ucenik Aliji kad se tice kulture ponasanja. No, to nije tema.
Na kakva su sve poniženja ljudi spremni da bi se dočepali vlasti 
