Takođe, jutros u Begovoj džamiji pokazalo se koliko smo na dnu levela državotvorne svijesti.
Sve ilahije jutros proučene u Begivoj džamiji bile su na turskom jeziku. Samo par ilahija je bilo na bosanskom. ZAŠTO? Odakle ta ideja bilo kome da sve ilahiju jutros budu na stranom i tuđem jeziku u Centralnoj džamiji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine? Ko je bio gost? Ne zanima me, ko god da je bio gost pa i sam Erdogan da je bio prisutan, kao gostu moglo mu se udovoljiti i pokazati poštovanje sa par ilahija na njegovom jeziku ali gotovo sve, je apsolutno nepotrebno. Iskreno meni lično je smetalo. Čemu to poturčavanje u sopstvenoj kući. Da se razumijemo, volim Tursku, draga mi je, drag mi je i taj narod i dosta turaka poznajem koji žive u Sarajevu i daju se za ovu zemlju. Ali mi ako ne znamo pokazati poštovanje prema samima sebi, i ako će nam uvijek neko drugi biti preći onda stvarno ili soavamo na mrvama non stop ili nešto nije uredu s nama.
Burhan me jutros sat vremena držao budnim sa ilahijama na turskom jeziku, apsolutno nepotrebno.
Neka mi pokaže džamiju u Turskoj u kojoj su jutros učene ilahije na bosanskom jeziku. Lijepo te čuti da oričaš i učiš turski ali brate ovo nije mjesto za tolikim potenciranjem. I onda se bunimo kads nas nazivaju turcima, dahijama itd.
Hem sam bio ljut i razočaran što gledam saffove prazne u kojima su trebali sjediti oni koji se smatraju dijelom bošnjačke politike, koji od Bošnjaka muslimana uzimaju glasove, koje navodno predstavljaju, koje navodno vode, njima upravljaju a onda NIGDJE IH.
Jutros ste za mene bili svi u jednom saffu. U saffu onih koji su neiskreni i nesposobni da vode ovaj narod.
Dzamija, saff, Bajram, mjesto gdje se pružaju ruke i onima s kojima se ne slažemo, makar taj jedan tren, mjesto gdje se ljudi hallale izmeđusebe, mjesto gdje se osmijeh razmjenjuje i bajramuje jer je to linija koja nas Bošnjake muslimane povezuje ma kakvih stavova bili. Ovako, braćo, ojačali ste te spone netrpeljivosti, ojačali ste spone nerazumijevanja i ne shvatanja šta je za nas dobro a šta ne. Svađajte se vi i nadmećite političkim linijama, strankama, vlastima, pozicijama, ali ako mislite voditi ovaj narod i uoravljati s njim, onda s njim morate i živjeti i razumijeti ga i osluškivati njegov puls.
Strašno sam razočaran da jutros nisam mogao da vjerujem šta me je snašlo.
Sjedim u Begovoj džamiji, 70% ljudi ne poznajem ni iz viđenja, slušam tuđi jezik i kontam da sanjam da sjedim negdje u Istanbulu u džamiji.
Ovakvim ponašanjem, dotičemo dno, ubijamo jedinstvo koje smo imali, a to je jedinstvo Bošnjaka muslimana koje je bilo izgrađeno tokom agresije i koje se nikada nije smjelo rasuti.
Jutros mi je bilo teško gledati oronulo lice Reisa Kavazovića iskreno i kao da sam mogao na njegovom licu da vidim BUKVAKNO ovo sve što sam napisao. Znam da ima propusta i IZ-u, znam da je sigurno dosta toga pogrešno, znam i lično i trudim se da na pozitivnr promjene utičem direktno u par rečenica a ne da pljujrm po svom i sebi po javnosti. I jutros sam iskoristio priliku rukovanja i bajramovanja sa Reisom Kavazovićem da mu kažem samo par rečenica i shvatio je da sam upravu, ali me nažalost sa pomiješanom sjetom i osmijehom pogledao, srisnuo i potapšao po ramenu. Glavu gore Kavazoviću, nema nam niko bitniji od nas samih.
Nek nam Allah oprosti naše nerazumijevanje, nek nas uputi, neka podari pameti onima koji misle da nas vode i da stoje ispred nas, neka nam otvori srca i primi naše dove.
- Neko će razumjeti ovaj post, neko možda neće, ja smatram da je apaolutno OBJEKTIVAN, ljudski i zabrinjavajući samo s tačke gledišta jednog patriote, Bošnjaka muslimana koji voli svoj narod a poštuje drugi i voli svoju zemlju. Može da se ljuti i priča i piše ko šta hoće ali nažalost svi mi svjesni smo da je ovo fakt i činjenica i samo će dežurni kontraši komentarisati kontra. Bujrum vam ali ovo je nažalost fakt i činjenica i pokazatelj da naš narod želi i zaslužuje ljude koji su im odani a ne koji su tu samo po potrebi.
Selamim vas.
Još jednom neka je Milost Allahova i Bajrama na nama.
Nihad Aličković
AntiDayton pokret