Price, odlomci, citati, slobodne forme....

[ina]

Ona se jednostavno predavala trenutku, tako da je, primajući svaku veselu zgodu, a isto tako i svaku prolaznu mračnu grozuiz dalekih dubina svoje duše, sve to uživljavala u sebi.
H. Hesse

[bez]

[ina]

Smjestiti ću te gdje želiš biti.
A i ti ćeš mene.
Tako (a i kako god) neće nam biti micanja
jedno iz drugog.

[Sioux]

Sramte bilo..

[ina]

Od nekog vremena
više me uopšte ne zanima poezija.

Ono što me zanima to je život.

Najgora mjesta u poeziju su zapravo poezija.

Čim u pjesmu nahrupi život
stihovi i bez autorovog uplitanja
postaju poezija.
Sarajlić

[ina]

Nekih se ljudi sjećamo uvijek.. stalni su u nama...
svoji ispod tuđe kože.
Nekih se 'pak sjećamo samo kad ih sretnemo i vidimo.
Nekih ni tad.
I nema to nikakve veze s memorijom.

[ina]

Ne trebaš me voljeti..
Ili bar ne kao što to radi dobar broj ljudi jedni s drugima..
U suštini.. ne moraš me voljeti nikako..
Dovoljno je da znaš
A znaš
da postojim/o

[Nice]

Nekih se ljudi sjećamo uvijek.. stalni su u nama...
svoji ispod tuđe kože.
Nekih se 'pak sjećamo samo kad ih sretnemo i vidimo.
Nekih ni tad.
I nema to nikakve veze s memorijom.

Ovo je tako tačno

[ina]

Bila mu je i inspiracija i orjentir.
A i neka vrsta dječije znatiželje i nestašluka koji ostavi vidljiv ožiljak na tijelu.. i ne samo.
Duboko ukorijenjena u (pod)svjesnom mu umu.

[ina]

Rekao si da većina pjesnika voli slova.. i da su njihove kompozicije najprije posljedica toga.

[Shadow]

Moglo je da ne bude na prvi pogled,
mogli smo se voleti, pa prestati,
moglo je bez duše,
bez reči, bez radosti,
bez nadmetanja ko koga više voli,
bez zbunjenosti kako je sve to moguće.
Mogli smo biti ljubavnici,
supružnici,
roditelji.
Moglo je bez tvog frtalja i moje polovine veka,
bez ljubavi u prirodnoj veličini,
moglo je bez nas.
Mogla si da ne budeš moje malo, pirgavo pile,
moglo je da bar nekad neko od nas ne misli na nas.
Moglo je da ne volim sve tvoje i ne voliš sve moje,
moglo je da te ne oslobodim,
i da me oslobodiš.
Moglo je, ali nije.
Moglo bi bez očekivanja da ćemo se sresti,
moglo bi da ne boli,
moglo bi da ne sumnjaš u nas,
moglo bi bez unutrašnjeg krvarenja,
bez svetlucavog pirsinga u oku,
bez samoubistva tobom.
Moglo bi da ne pričam sa tobom, bez tebe,
da žalim sve što sam želeo,
da te neko voli više od mene
moglo bi da ne znam gde mi je duša,
moglo bi biti na poslednji pogled.
Moglo bi, ali neće.

[Idi]

Kažu da zagrljaj, da bi bio pravi, mora biti jak, da ti oduzme dah... a ja sam vidio zagrljaje
oči-ma koji su stezali jače od ruku oko vrata...

[ina]

Neovisno sam ovisan o tebi.

[ina]

Gledali smo zvjezdani svod istim očima.
Dekodirali svemir zjenicama, usnama, dodirima i obrazima.
Ti si u sebi šaputala riječi, koje sam samo ja, od svih zemaljskih smrtnika, čuo i zapisao.. U nama..
krvlju što žubori kroz vene.

[ina]

Tvrdili su da je pjesnik
„sumanut“ i da se od drugih ljudi razlikuje, jer kao da je u isti mah i nešto više i nešto manje od njih; isto tako, nesvjesno kojim se on koristi bilo je nešto ispod i iznad razuma.
Teoretiziranje o izvanrazumu i iznadrazumu čista je spekulacija s obzirom na to da ni nesvjesnog stanja svijesti nema bez razuma. Nesvjesno je, baš kao i svjesno, poniklo
iz razuma kakva-takva, pitanje je koji je domet razuma i do koje je granice razum u stanju stvari razumjeti.

Fragmenti iz neobjavljene knjige eseja Pjesnici ludovi istaknutoga hrvatskoga književnika Zvonimira Baloga (1932.-2014.)

[ina]

U poeziji u užem smislu, u pjesništvu, ostala je i ta nečujna muzika i taj ritam i ta drevna potreba pjevanja svijeta tamo gdje običan govor nije dovoljan." – Olja Savičević Ivančević

[ina]

Pjesnici su oduvijek nastojali biti nešto drugo i netko drugi. Tvrdili bi da je njihov duh u svima. Iz drugoga bi govorili o sebi prvome. Iz drugoga bi motrili sebe njegovim očima, motrili bi se s distance i sa svih strana, ali se nikada nisu uspjeli potpuno sagledati te im se činilo da u njima prebiva stranac koji ih uhodi iz nejasnih razloga, jer „radi“ za nekoga drugog. Pjesnici bi se spašavali od uhode u sebi tako da bi se pretvarali u oblak, u zvijezdu, u anđela, u žabu, u ribu, u nebo, u ženu koju bi zatim zavodili i obljubljivali do iznemoglosti.

Dok je normalan svijet bio ono što jest, pjesnici su se vazda izdavali za nešto drugo. Jednom su bili divovi, drugi put patuljci. Jednom vrazi, drugi put anđeli. Ni svoje misli najčešće nisu bilježili u normalnom položaju kao drugi ljudi.

Opet fragmenti iz gore spomenute knjige eseja

[ina]

Vidim i osjetim ti auru. To je tvoje polje energije i svjetlosti.. poput vode.

[Zanki]

U poeziji u užem smislu, u pjesništvu, ostala je i ta nečujna muzika i taj ritam i ta drevna potreba pjevanja svijeta tamo gdje običan govor nije dovoljan." – Olja Savičević Ivančević

Olja

[Zanki]

"Glupo je misliti da morate da pročitate sve knjige koje kupite, kao što je glupo kritikovati one koji kupuju više knjiga nego što će ikada moći da pročitaju. To bi bilo kao da kažete da treba da koristite sav pribor za jelo ili naočare ili šrafcigere ili burgije koje ste kupili pre kupovine novih.
Postoje stvari u životu koje nam je potrebno da uvek imamo dosta zaliha, čak i ako koristimo samo mali deo.
Ako, na primer, knjige smatramo lekom, razumemo da je dobro imati mnogo kod kuće, a ne nekoliko: kada želiš da se osećaš bolje, onda odeš u 'ormar za lekove' i izabereš knjigu. Ne nasumična, ali prava knjiga za taj trenutak. Zato uvek treba da birate ishranu!
Oni koji kupe samo jednu knjigu, pročitaju samo tu i onda je se oslobode, jednostavno primenjuju potrošački mentalitet na knjige, odnosno smatraju ih potrošačkim proizvodom, dobrom. Oni koji vole knjige znaju da je knjiga bilo šta osim robe“.